| |
|
|
UGOVORI O POSREDOVANJU
Primjeri ugovora o posredovanju, pregled zakonske regulative o posredovanju
SADRŽAJ OVOG PAKETA SA GOTOVIM PRIMJERIMA UGOVORA O POSREDOVANJU
# Primjeri za ugovor o posredovanju, ugovaranje posredničkih poslova
# Primjeri ugovora između nalogodavca i posrednika za različite poslove
# Ugovori gdje se obvezuje posrednik dovesti nove klijente za proviziju
# Primjeri ugovora koji se zaključuju na određeno ili neodređeno vrijeme
# Predlošci ugovora gdje posrednik traži kupce za robu ili usluge
# Ugovor o posredovanju pri prodaji, kupnji, zamjeni, iznajmljivanju...
# Ugovori za posredovanje u pronalaženju investitora, ulagača...
# Primjeri ugovora o posredovanju pri preuzimanju poslovnih udjela...
# Primjeri ugovora o isključivom (generalnom) posredovanju...
... i drugi primjeri...
Pored samih primjera, u svaki paket su dodani i materijali radi boljeg
razumijevanja, npr. zakoni, pravilnici, korisni članci, primjeri iz prakse, pregledi sudske prakse, obrasci...
Napomena; Isporučuju se samo paketi ugovora, a ne pojedinačni ugovori.
U svakom paketu je više primjera za uređenje istih ili sličnih pravnih odnosa,
te tek uvidom u više primjera, možete u konačnici sastaviti vlastiti konkretni
ugovor, koji će upravo vama najbolje odgovarati. Pojedinačni primjer ne bi dao
uvid u sve mogućnosti i varijante.
OPĆE INFORMACIJE O OVOJ VRSTI UGOVORA I SLIČNIM UGOVORIMA
UGOVOR O POSREDOVANJU
Članak 835. Zakona o obveznim odnosima:
Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem
osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje
isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.
Od UGOVORA O POSREDOVANJU treba razlikovati UGOVOR O TRGOVINSKOM
ZASTUPANJU (POSREDOVANJU), članak 804. Zakona o obveznim odnosima, gdje se
kaže: Ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da će za vrijeme
trajanja ugovora pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za
račun nalogodavca te da će, ako je tako ugovoreno, i sklapati ugovore s trećim
osobama u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje da će zastupniku
za svaki ugovor kojega je on sklopio ili koji je sklopljen njegovim djelovanjem
platiti određenu proviziju.
UGOVOR O POSREDOVANJU PREMA NOVOM ZAKONU O OBVEZNIM ODNOSIMA
Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem
osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje
isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.
Pojam ugovora o posredovanju, izložen u čl. 835., u središte posrednikovih
obveza prema nalogodavatelju stavlja njegovu obvezu da dovede «u vezu s
nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora», iz čega bi
mogli proisteći pogrešni zaključci da je dovođenje treće osobe u vezu s
nalogodavateljem glavna obveza posrednika, te da je tim dovođenjem u vezu
posrednik ispunio svoje obveze.
Posrednikove obveze ne moraju prestati u tom trenutku, jer on može biti dužan i
posredovati u pregovorima (čl. 840. st. 2.), a dužan je i o sklopljenom ugovoru
izdati izvadak iz posredničkog dnevnika (čl. 843.).
Ako se kao glavna obveza uzme ona obveza čijim ispunjenjem jedna ugovorna strana
stječe pravo odnosno zahtjev za ispunjenje protučinidbe druge ugovorne strane –
onda kao glavnu obvezu posrednika treba uzeti postizanje da nalogodavatelj i
treći međusobno sklope ugovor, jer pravo odnosno zahtjev za ispunjenje
nalogodavateljeve činidbe (isplatu provizije), posrednik ne stječe ni u trenutku
kad nalogodavatelja dovede u vezu s trećim, niti u trenutku kad oni pregovaraju
o sklapanju ugovora, nego tek u trenutku kad nalogodavatelj i treći sklope
ugovor, tj. prema tekstu odredbe «ako ugovor bude sklopljen» (čl. 845. st. 1.).
No nalogodavatelj i posrednik mogu ugovoriti posrednikovo stjecanje prava na
proviziju neovisno o poslijednjem (čl. 836.), pa tad njegovo pravo na proviziju
neće ovisiti o njegovu uspjehu (sklapanju ugovora između nalogodavatelja i
trećeg) nego samo o njegovu radu odnosno ispunjenju obveza da traži priliku za
sklapanje ugovora i nastoji pronaći trećeg s kojim bi nalogodavatelj sklopio
ugovor (čl. 840.).
Imajući sve ovo u vidu ugovor o posredovanju treba definirati elastično, kao
ugovor kojim se posrednik obvezuje nalogodavatelju da će nastojati pronaći treću
osobu i nalogodavatelja s tom osobom dovesti u vezu (a ne obratno) radi
sklapanja ugovora naznačenog u ugovoru o posredovanju odnosno u posrednikovu
nalogu, a nalogodavatelj - i kad to nije ugovoreno (čl. 844. st. 1.) – preuzima
obvezu plaćanja provizije, koja nastaje u trenutku kad s trećim sklopi ugovor,
osim ako je drukčije ugovoreno ugovorom o posredovanju.
Ugovor pri čijem sklapanju posrednik posreduje. Iako čl. 835. o ugovoru koji bi
sklopili nalogodavatelj i treći, govori u jednini, podrazumijeva se mogućnost da
se radi i o više ugovora, ali onda kad bi se radilo o jednoj ili više vrsta
ugovora pri čijem bi sklapanju posrednik posredovao tijekom određenog vremena i
na određenom području, postavilo bi se pitanje radi li se o ugovoru o
posredovanju ili o ugovoru o trgovačkom zastupanju.
Ugovor ili ugovori pri čijem će sklapanju posrednik posredovati, ugovorom o
posredovanju svakako trebaju biti naznačeni odnosno opisani u mjeri u kojoj je
to potrebno da bi ga ili ih se moglo identificirati i konkretnije odrediti
posrednikove obveze. Istovremeno ne bi se moglo zauzeti stajalište da taj ugovor
ili ugovori ugovorom o posredovanju treba ili trebaju biti čvrsto i potpuno
definirani, jer objektivna nemogućnost toga proizlazi iz okolnosti što će
nalogodavatelj i treći uz sudjelovanje posrednika tek pregovarati o sklapanju
ugovora, pa tek tada mogu biti definirani njegovi bitni sastojci.
Glede vrste ugovora za čije sklapanje će posrednik posredovati, nema
ograničenja, pa se ugovorom o posredovanju posrednik može obvezati da će
posredovati za sklapanje bilo koje vrste odnosno tipa imenovanog ili
neimenovanog ugovora.
Ugovor ili ugovori pri čijem će sklapanju posrednik posredovati pokazuju se kao
bitni sastojak posredničkog ugovora, koji strane moraju odrediti pri sklapanju
ugovora o posredovanju.
Nasuprot obvezama posrednika – već u pojmu ugovora o posredovanju - stoji
temeljna obveza nalogodavatelja da posredniku plati proviziju, ako bude
sklopljen ugovor između nalogodavatelja i trećeg s kojim ga je posrednik doveo u
vezu. Provizija se stoga pokazuje kao drugi bitni sastojak posredničkog ugovora.
No kako posrednik ima pravo na naknadu i kad nije ugovorena (čl. 844. st. 1.),
izostanak ugovorne odredbe o proviziji neće dovesti do nevaljanosti ugovora,
nego će on biti sklopljen čim su se nalogodavatelj i posrednik suglasili o
ugovoru pri čijem će sklapanju posrednik posredovati i o samom posredovanju.
Stoga se proviziju ne može uzeti kao takav bitni sastojak o kojem bi se
nalogodavatelj i posrednik morali suglasiti pri sklapanju posredničkog ugovora,
nego kao bitni sastojak prisutan u ugovoru i kad nije ugovoren.
Ugovor o posredovanju i posredovanje kao gospodarska djelatnost. Pojam ugovora o
posredovanju u hrvatskom pravu nije ograničen na ugovore ili subjekte građanskog
ili trgovačkog prava, nego obuhvaća i prilagođen je i jednim i drugim.
Glede svojstava osoba koje u stvarnosti sklapaju ugovore o posredovanju, treba
istaći kako će se u ulozi posrednika često naći osobe koje se posredovanjem bave
kao vlastitim zanimanjem tj. trgovci koji u svoje ime i za svoj račun obrtimice
obavljaju posredovanja između svojih nalogodavatelja i trećih osoba kao svoju
gospodarsku djelatnost. Posredovanje kao gospodarska djelatnost dovođenja
budućih suugovaratelja u vezu, i profesionalni posrednici, trgovci koji se njome
bave, u povijesti su se pojavili već s razvitkom robnog prometa. Kao
profesionaci, oni poznaju i kontinuirano prate stanje na tržištu, sudionike i
njihov bonitet i slično u različitim gospodarskim granama.
Profesionalni posrednici najčešće se bave posredovanjem u vezi s određenim
djelatnostima odnosno u pojedinim gospodarskim granama, a kao primjeri mogu se
navesti trgovci koji se bave posredovanjem u prometu nekretnina ili pri
sklapanju ugovora o osiguranju.
U vezi s posredovanjem kao gospodarskom djelatnošću važno je uočiti kako se
pojam «posredovanje» ponekad rabi u značajno širem smislu no što je dovođenje u
vezu nalogodavatelja i trećeg. Tako čitavo područje «J» Nacionalne klasifikacije
djelatnosti nosi naslov «financijsko posredovanje» a obuhvaća npr. bankarske
djelatnosti i djelatnosti osiguravajućih društava koje nikako ne predstavljaju
posredovanje u smislu obveza posrednika iz ugovora o posredovanju i općenito u
smislu pojma ugovora o posredovanju iz čl. 835. ZOO. Također šire od dovođenja u
vezu radi sklapanja ugovora, posredovanje uzima čl. 16. Zakona o trgovini, koji
navodi kako se pod posredovanjem u trgovini – u smislu tog zakona – uzimaju
agencijske usluge, zastupničke usluge, usluge robnih burza, komisijske usluge i
usluge uskladištenja robe, te druge usluge uobičajene u trgovini.
Stoga je nužno oštro razlikovanje pravnog pojma ugovora o posredovanju i pravnog
položaja posrednika, od ekonomskog odnosno životnog shvaćanja pojma
posredovanje, koji može podrazumijevati i druge ugovore bitno različite od
ugovora o posredovanju.
Glavne obveze posrednika, sastoje se u njegovu traženju
i – ako je ono bilo uspješno – dovođenju treće osobe u vezu s nalogodavateljem,
kako bi oni sklopili ugovor.
Posredovanje se stoga sastoji u faktičnom radu a ne u poduzimanju nekoga pravnog
posla (kao što je slučaj kod naloga ili komisije). Shodno tome što ne
poduzima pravne poslove, posrednik obavlja faktične radnje - od kojih se sastoje
njegove obveze -
u svoje ime i za svoj račun, te rukovodeći se poglavito svojim interesom da u
konačnici nalogodavatelj i treći sklope ugovor, jer tad on stječe pravo na
proviziju. Ali istovremeno je dužan voditi računa i o interesima
nalogodavatelja, jer ako bi protivno tim interesima radio za drugog, gubi pravo
na proviziju (čl. 848.). Ipak, on ne može biti dužan u svemu se rukovoditi
interesima nalogodavatelja kao nalogoprimatelj ili komisionar, jer ne poduzima
nikakav pravni posao za račun nalogodavatelja tj. ne obavlja nalogodavateljev
posao, kao što to čine nalogoprimatelj ili komisionar. Dapače, on glede
sklapanja istog posla može posredovati za dva nalogodavatelja, tako da ih
međusobno dovede u vezu (čl. 847. ) i tad je izrijekom dužan podjednako skrbiti
o interesima obje strane.
Ovako složena struktura posrednikovih obveza ukazuje na to da se u odnosu između
nalogodavatelja i posrednika mogu nazrijeti i elementi ugovora o nalogu i
ugovora o komisiji i ugovora o zastupanju i ugovora o djelu.
Iz okolnosti što bitne obveze posrednika ne uključuju poduzimanje pravnog posla
za nalogodavatelja proizlazi da je upravo izostanak ovlasti posrednika da za
račun nalogodavatelja poduzme pravni posao, bitna crta razgraničenja između
ugovora o posredovanju s jedne strane i ugovora o nalogu i ugovora o komisiji s
druge strane.
Kad bi «posrednik» bio punomoćnik nalogodavatelja ili ovlašten u svoje ime a za
račun nalogodavatelja poduzeti pravni posao, pravna priroda sklopljenog ugovora
promijenila bi se tako što on više ne bi bio ugovor o posredovanju, nego ili
ugovor o nalogu s punomoći nalogoprimatelja ili bez nje, ili ugovor o komisiji.
Prema dijelu literature1 ugovor o posredovanju «ima sličnosti s ugovorom o
djelu,
a ujedno je i oblik ugovora o nalogu» na što se nastavlja tvrdnja kako se
«odredbe ugovora o nalogu primjenjuju se na ugovor o posredovanju i bez posebnog
pozivanja na primjenu pravila ugovora o nalogu nema li odgovarajućih posebnih
odredaba» među odredbama o ugovoru o posredovanju.
Posrednik dovodi svog nalogodavatelja u vezu s trećim radi sklapanja ugovora, a
takvu obvezu – između ostalih – ima i trgovački zastupnik, pa treba promotriti i
odnos između ugovora o posredovanju i ugovora o trgovačkom zastupanju.
Odnos između posredovanja i trgovačkog zastupanja je zanimljiv i u nekoj
bi se mjeri moglo reći kako ugovor o trgovačkom zastupanju u sebi sadrži i
ugovor o posredovanju. To zato što obveze trgovačkog zastupnika obuhvaćaju i
pronalaženje trećih osoba s kojima bi njegov nalogodavatelj neposredno ili
posredno – putem zastupnika kao punomoćnika – sklapao ugovore. Istovremeno
ugovor o trgovačkom zastupanju prilagođen je trajnijem (tijekom određenog
vremena) odnosu između nalogodavatelja i zastupnika glede određenog područja i
to često glede prodaja roba iz nalogodavateljeva asortimana osobama na tom
području. Različito, ugovor o posredovanju po definiciji čl. 835. ne uspostavlja
trajniji odnos između strana, niti odnos glede određenog područja, niti odnos
glede više poslova nego samo glede jednog ugovora (jer o njemu članak 835.
Zakona o obveznim odnosima govori u jednini).
|
|
|
