PREGLED SVIH USLUGA

Novosti

EUROPSKE INTEGRACIJE

Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji

> Popis kratica i pojmova

> Odnos RH i EU

> Interesi i prioriteti

> Pristup i metodologija

> Politički kriteriji

> Gospodarske prilagodbe

> Gospodarski trendovi

> Strukturne reforme

> Usklađivanje zakonodavstva

> Sloboda kretanja roba

> Sloboda kretanja radnika

> Sloboda pružanja usluga

> Sloboda kretanja kapitala

> Pravo trgovačkih društava

> Tržišno natjecanje i potpore

> Promet

> Carine

> Socijalna politika i zapošlja.

> Malo i srednje poduzetništvo

> Telekomunikacije i informac.

> Zaštita potrošača i zdravlja

> Pravosuđe, unutarnji poslovi

> Javna administracija

> Državna samouprava

> Komunikacijska strategija

> EU Dodatak A

> EU Dodatak B

 

> Sporazum o stabilizaciji

> Protokoli SSP

> Kronologija EU

> Institucije EU

> Izvori prava EU

> Pravni akti EU

> Financijske institucije

> Ministarstvo (MEI)

> Međunarodni ugovori

> Informacijski releji

> Baze podataka o EU

> EURO

 

Klikni za pregled priloga
> Pregled najvažnijih zakona

> Poslovni WEB katalog

> Trgovačko pravo

> EU Baza podataka

> Izrada Internet stranica


Google


WWW Poslovni Forum




KONTAKT PODACI ZA
Poslovni forum d.o.o.

Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima
Pitanja, narudžbe, savjeti...











POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga


EURO NOVČANICE I KOVANICE


Jedinstveni europski novac dolazi u sedam apoena novčanica, u vrijednostima od 5, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura. Novčanice su potpuno istovjetne u svim zemljama Europske unije.
Jedan euro dijeli se na 100 centi.

Tako od osam apoena kovanica dva glase na euro – i to 1 i 2 eura, a ostali na cente: 1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi.

Kovanice imaju u svim zemljama isto lice, no naličje je dizajnirano u svakoj zemlji drugačije. Bez obzira na to iz koje zemlje potječu, odnosno kako im izgleda naličje, sve kovanice eura vrijede u svim zemljama EMU.
Grafički simbol zajedničke europske valute izveden je iz grčkog slova epsilon i označuje prvo slovo riječi Europa, a dvije usporedne linije trebale bi simbolizirati stabilnost jedinstvenoga europskog novca. Logotip eura je žute boje, na plavoj pozadini. Službena i međunarodno standardizirana kratica za euro je EUR.

EURO NOVČANICE I KOVANICE

 
 
 
EUROPEAN CENTRAL BANK
  1 cent 2 centa 5 centi 10 centi 20 centi 50 centi 1 EUR 2 EUR
Zajednička strana
Austrija
Belgija
Finska
Francuska
Njemačka
Grčka
Irska
Italija
Luxemburg
Nizozemska
Portugal
Španjolska
 
 
Kovanica od 1 EUR je promjera 23,25 mm, debljine 2,125 mm i mase 7,50 g

Europske novčanice imaju višestruku zaštitu od krivotvorenja. Papir za novčanice napravljen je od pamučnih niti u posebnom tkanju. U papir su ugrađene i fluorescentne niti i vodeni znak. Svaka novčanica pored ostalog ima sigurnosnu nit i metaliziranu foliju na koju je aplicirana optički varijabilna slika.

Elementi novčanica tiskani su reljefno, što pomaže i slabovidnima. Sve to ne može se reproducirati ni najsuvremenijim kopirnim uređajima. Novčanice imaju ugrađena i sigurnosna obilježja čitljiva uređajima za rukovanje novcem, što olakšava brzu provjeru autentičnosti.

Slikovno reproduciranje novčanica dopušteno je samo pod uvjetom da je prikaz najmanje 25 % veći ili manji od originala, odnosno samo ukoliko dobiveni uradak zasigurno ne može dovesti do zabune da se radi o pravom novcu.

Austrijski umjetnik Robert Kalina, dizajner pri Austrijskoj centralnoj banci, pobijedio je na natječaju za euro novčanice. Dizajn je inspiriran temom "doba i stilovi Europe" i novčanice u vremenskom slijedu prikazuju arhitektonske stilove i elemente sedam razdoblja europske kulturne povijesti i to:
- klasika
- romanika
- gotika
- renesansa
- barok i rokoko
- doba čelika i stakla
- suvremena arhitektura XX. stoljeća

Prozori i portali prednje strane svake novčanice simboliziraju duh otvorenosti i suradnje u Europi. Mostovi s druge strane novčanice su metafora bliske suradnje i komunikacije između naroda Europe i između Europe i ostatka svijeta.

Zanimljivo je da su svi crteži izmišljeni, jer ovi elementi ne postoje, te je na taj način sačuvana neutralnost i ravnopravnost članica Europske unije.


 
Tečaj Euro konverzije

Fiksni tečajevi valuta koje su zamijenjene Eurom 1. siječnja 2002. godine

NAZIV VALUTE     SIMBOL                    1 € vrijedi:
AUSTRIJSKI ŠILING ATS                      13.7603
BELGIJSKI FRANAK BEF                        40.3399
FINSKA MARKA FIM                              5.94573
FRANCUSKI FRANAK FRF                      6.55957
GRČKA DRAHMA GRD                          340.750
IRSKA FUNTA IEP                                0.787564
TALIJANSKA LIRA ITL                          1936.27
LUKSEMBURŠKI FRANAK LUF                40.3399
NIZOZEMSKI GULDEN NLG                   2.20371
NJEMAČKA MARKA DEM                       1.95583
PORTUGALSKI ESKUDO PTE                 200.482
ŠPANJOLSKA PESETA ESP                    166.386


Zašto EURO?

Na području zemalja članica Europske unije nekoliko je razloga uvođenja eura:

Jedinstvena valuta potiče zajedničko tržište.

U valutnoj uniji izbjegavaju se provizije za razmjenu valuta i rizici od promjena tečajeva valuta zemalja.

Zemlje koje nisu članice europske unije trgovat će s EMU na način da će se sve vrijednosti roba i usluga preračunavati u jednu valutu - euro.

Za stabilnost eura brine Europska centralna banka sa sjedištem u Frankfurtu/M. Njezina zadaća je osiguranje stabilnosti cijene eura. Ona određuje i odlučuje o strategiji novčane politike. Centralna banka posluje nezavisno od političkih instanci, Europske komisije i nacionalnih centralnih banaka.

Savjet Centralne banke, članovi kojeg su odabrani od državnika, predsjednika vlade i centralnih banaka zemalja članica, odgovoran je za novčanu politiku. Svi imaju jednako pravo glasa, nezavisno od zemlje porijekla.



Kratki pregled povijesti stvaranja Europske unije i EURA


1946. Britanski premijer Winston Churchil u Zürichu poziva na stvaranje Ujedinjenih Država Europe
1949. Osnovano Vijeće Europe
1950. Schumanova deklaracija – Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja predložio udruživanje industrija ugljena i čelika Francuske i SR Njemačke, otvoreno za sve demokratske države Europe, kojim će rukovoditi europska institucija. Plan odobrila Skupština Vijeća Europe.
1951. Pariški ugovor o uspostavljanju Europske zajednice za ugljen i čelik (ECSC) potpisuju Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg.
1953. Prvi “europski porez” za ECSC
1957. Rimskim ugovorima navedenih zemalja osnovana je Europska ekonomska zajednica (EEZ)i i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM).
1959. Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Velika Britanija utemeljile sporazum o slobodnoj trgovini (EFTA).
1962. Početak zajedničke poljoprivredne politike EEZ-a. Carine između članica smanjene su za 50%.
1967. Tri europske zajednice stapaju se u jedinstvenu Ekonomsku zajednicu (EZ) sa zajedničkim tijelima.
1968. Ostvaruje se carinska unija unutar EZ-a, 18 mjeseci prije roka predviđenog Rimskim ugovorima.
1970. EZ dobiva proračun za svoje funkcioniranje, od carina na poljoprivredne proizvode i 1 posto poreza na dodanu vrijednost, koji se na jedinstvenoj osnovi prikuplja u zemljama članicama.
1971. WERNEROV PLAN – Prihvaćen projekt luksemburškog premijera Pierrea Wernera prema kojemu se Europska gospodarska i valutna unija trebala postupno ostvariti već do 1980. godine.
1973. Danska, Irska i Velika Britanija pristupaju EZ-u.
1974. ECU (European Currency Unit) – ZAJEDNIČKA EUROPSKA VALUTNA JEDINICA, sastavljena kao obračunska košaricu europskih valuta, čiji su se međusobni odnosi (tečajevi i udjel u košarici, prema gospodarskoj snazi zemlje) u međuvremenu više puta i mijenjali. Prema stanju odnosno tečajevima 31. 12. 1998. utvrđeni su odnosi participirajućih valuta prema euru, koji je zamijenio ECU, u odnosu 1 : 1.
1979. Uveden Europski monetarni sustav (EMS), u koji je uključeno osam članica EZ-a (sve osim Velike Britanije). Osnovu čini tečajni mehanizam, s polaznim odnosima valuta prema ECU-u. Međusobni tečajevi valuta tih zemalja mogu oscilirati u rasponu do +/– 2,25 posto, a utvrđeni intervencijski i kreditni aranžmani štite od većih tečajnih promjena. Nekim zemljama iznimno je dopušteno, u razdoblju prilagodbe, i do +/-6% odstupanja. Zbog većih valutnih potresa (u kojima su talijanska lira i u međuvremenu uključena britanska funta ispale iz tečajnog mehanizma),a 1993. raspon je morao biti proširen do +/– 15 posto).
1981. Grčka se priključuje EZ-u.
1986. U EZ se uključuju Španjolska i Portugal, tako da broj članica raste na 12. Nekoliko mjeseci poslije prvi put je javno zavijorila europska zastava sa 12 zvjezdica.
1989. Španjolska se uključuje i u Europski monetarni sustav.
1989. DELORSOV IZVJEŠTAJ – Predsjednik Europske komisije Jacques Delors predložio “bijelu knjigu” konkretnih mjera za uspostavu jedinstvenoga europskog tržišta, na temelju koje je utvrđeno stvaranje Europske gospodarske i monetarne unije (EMU) u tri faze.
9.11.1989. Pad Berlinskog zida
20.6.1990. EZ i EFTA formalno počinju pregovore o stvaranju Europskoga ekonomskog prostora (EEA)
1.7.1990. Počela I. faza stvaranja EMU: ukidanje preostalih zapreka slobodnim tokovima kapitala i usklađivanje gospodarske, novčane i fiskalne politike u EU.
3.10.1990. Ujedinjenje Njemačke
7.2.1992. Potpisani MAASTRICHTSKI UGOVORI – Najvažniji kriteriji za ulazak u Europsku gospodarsku i monetarnu uniju su sljedeći:
- zemlja ne smije imati stopu inflacije koja za više od 1,5 postotnih poena premašuje prosjek triju zemalja s najnižom inflacijom u EU;
- proračunski deficit ne smije premašivati 3 posto bruto domaćeg proizvoda;
- javni dug ne smije biti veći od 60 posto bruto domaćeg proizvoda (kasnija prilagodba: ili se bar mora smanjivati prema toj granici, ako je iznad nje)
- oscilacije tečaja tijekom najmanje dvije godine ne smiju prekoračivati raspon utvrđen u Europskom tečajnom mehanizmu;
- dugoročne kamatne stope (12-mjesečni prosjek) ne smiju za više od 2 postotna poena premašivati prosjek triju članica s najvećom stabilnošću cijena.
4. 4. 1992. Portugalski eskudo ulazi u EMS.
1. 1. 1993. Početak djelovanja JEDINSTVENOG TRŽIŠTA.
1. 11. 1993. Maastrichtski ugovori stupaju na snagu, a EZ time prerasta u Europsku uniju (EU).
1. 1. 1994. Počinje II. faza valutne unije – osnovan EUROPSKI MONETARNI INSTITUT, preteča Europske središnje banke. Povećava se neovisnost nacionalnih središnjih banaka, zabranjuje se financiranje proračunskog deficita iz monetarnih izvora.
1. 1. 1995. Austrija, Finska i Švedska priključuju se EU. (Unatoč uspješno okončanim pregovorima, Norvežani su referendumom odbili ulazak u EU.)
15/16. 12.1995 Na zasjedanju Europskog vijeća (šefovi država i vlada članica EU) u Madridu odabrano ime buduće zajedničke valute – euro.
14. 10. 1996. Finska marka uključuje se u EMS, a mjesec dana poslije i talijanska lira ponovo ulazi u EMS.
16. 3. 1998. Grčka drahma ulazi u EMS.
2/3. 5. 1998. Europsko vijeće utvrdilo koje zemlje ispunjavaju kriterije za ulazak u EMU i uvođenje eura.
1. 6. 1998. Počinje s radom Europska središnja banka (ECB), koja zajedno s nacionalnim središnjim bankama zemalja EU čini Europski sustav središnjih banaka. Osnovni cilj djelovanja: stabilnost cijena.
31. 12. 1998. NEOPOZIVO FIKSIRANJE TEČAJEVA nacionalnih valuta članica EMU prema euru.
1. 1. 1999. Počinje III. faza EMU, uvođenjem eura kao BEZGOTOVINSKOG NOVCA u 11 zemalja: Austriji, Belgiji, Finskoj, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Njemačkoj, Portugalu i Španjolskoj. Računi se mogu voditi u euru ili u nacionalnoj valuti (po izboru vlasnika računa), a cijene isticati istodobno u nacionalnoj valuti i u euru.
1. 1. 2001. Grčka se priključuje EMU.
1. 1. 2002. U optjecaj ulaze NOVČANICE I KOVANICE EURA – ostvaruje se konačno uvođenje jedinstvene europske valute 12 zemalja članica Europske valutne unije. Oko 300 milijuna Evropljana ima zajednički novac.





  > EURO zanimljivosti