POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Želite poboljšati svoje poslovanje? Želite povećati prodaju? Tvrtka vam je u krizi ili pred zatvaranjem? Imate sve manje kupaca? Slaba je potražnja za vašim uslugama? Opada vam promet i dobit? Svakim danom imate sve manje posla?
Link na pregled ponude - Poslovne usluge za poduzetnike - Iskoristite popuste!
 

 

 
IZRADA WEB STRANICA ZA PODUZETNIKE
Izrada web stranica po izuzetno povoljnim cijenama. Izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova. Objavite neograničeni broj tekstova, objavite sve ponude, akcije, oglase, kataloge...
Link za opširnije informacije o povoljnoj izradi kvalitetnih CMS web stranica
 

 

 
POSLOVNE INFORMACIJE, SAVJETI I ANALIZE
Potražite sve informacije o poslovanju u Hrvatskoj, pravne, porezne i druge savjete, informacije o internet oglašavanju i marketingu, rezultate istraživanja tržišta, poslovne analize, informacije o kreditima za poduzetnike, poticajima...
Kontaktirajte nas ukoliko su Vam potrebne poslovne informacije
 

 

 
PRIMJERI UGOVORA, POSLOVNIH PLANOVA, IMENICI, BAZE PODATAKA
Korisni primjeri ugovora, obrasci, primjeri poslovnih planova, imenici za direktni marketing, usluga sastavljanja imenika i baza podataka po Vašim potrebama, pretraživanje baza podataka, trgovačko zastupanje i posredovanje...
Informirajte se o našim uslugama - Isplati se!
 

 





 

 
NAPOMENA!
U nastavku je sadržaj web stranice koja je izrađena prije dosta vremena. S obzirom na protek vremena, neke od informacija možda više nisu aktualne. Za aktualne i ažurirane informacije, posjetite naslovnu stranicu ovog web portala.
Link na naslovnu stranicu web portala www.poslovniforum.hr
 

 

PREGLED SVIH USLUGA

Novosti

EUROPSKE INTEGRACIJE

Nacionalni program RH za pridruživanje Europskoj uniji

> Popis kratica i pojmova

> Odnos RH i EU

> Interesi i prioriteti

> Pristup i metodologija

> Politički kriteriji

> Gospodarske prilagodbe

> Gospodarski trendovi

> Strukturne reforme

> Usklađivanje zakonodavstva

> Sloboda kretanja roba

> Sloboda kretanja radnika

> Sloboda pružanja usluga

> Sloboda kretanja kapitala

> Pravo trgovačkih društava

> Tržišno natjecanje i potpore

> Promet

> Carine

> Socijalna politika i zapošlja.

> Malo i srednje poduzetništvo

> Telekomunikacije i informac.

> Zaštita potrošača i zdravlja

> Pravosuđe, unutarnji poslovi

> Javna administracija

> Državna samouprava

> Komunikacijska strategija

> EU Dodatak A

> EU Dodatak B

 

> Sporazum o stabilizaciji

> Protokoli SSP

> Kronologija EU

> Institucije EU

> Izvori prava EU

> Pravni akti EU

> Financijske institucije

> Ministarstvo (MEI)

> Međunarodni ugovori

> Informacijski releji

> Baze podataka o EU

> EURO

 

Klikni za pregled priloga
> Pregled najvažnijih zakona

> Poslovni WEB katalog

> Trgovačko pravo

> EU Baza podataka

> Izrada Internet stranica


Google


WWW Poslovni Forum




KONTAKT PODACI ZA
Poslovni forum d.o.o.

Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima
Pitanja, narudžbe, savjeti...











POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga


6.8. PROMET



6.8.1. Opis poglavlja


Europske zajednice od svog nastajanja tj. Ugovora iz Rima 1957. imaju cilj osmišljavanje zajedničke prometne politike. Konkretnije mjere za ostvarivanje navedenog cilja otpočete su sredinom osamdesetih, a prva se «Bijela knjiga» o zajedničkoj prometnoj politici pojavila krajem 1992. godine. Temeljni princip tog dokumenta bio je otvaranje prometnog tržišta u smislu uvođenja liberalizacije i slobodne konkurencije. U isto je vrijeme ugovorom iz Maastrichta definirana tzv. koncepcija TEN (transeuropskih mreža) za razvitak prometne infrastrukture. Radi zadovoljavanja poraslih prometnih potreba, tijekom devedesetih se koncept prometne politike širi i na četiri osnovna principa razvitka prometnih sustava EU: ujednačavanje nerazmjera između pojedinih prometnih vidova, eliminiranje uskih grla, orijentaciju prometne politike na korisnike prometa i rješavanje pitanja koja se pred prometne sustave postavljaju u uvjetima globalizacije (i širenja EU). Krajem 2001. izdana je druga «Bijela knjiga»: «Europska prometna politika za 2010.: vrijeme za odluku». Ovim dokumentom predloženo je 60 specifičnih mjera koje trebaju zadovoljiti potrebe održivog prometnog razvitka u narednom desetljeću. Mjere idu od promjena u sustavu formiranja cijena (pricing) pojedinih prometnih vidova kako bi se postiglo oživljavanje prometnih vidova koji mogu biti zamjena cestovnom prometu do ciljnog investiranja u trans-europske mreže.


Zakonski okvir reguliranja prometnih djelatnosti na nivou EZ-a pokriva za sve oblike prometa pristup tržištu prometnih usluga, društvene aspekte prometa, sigurnost prometa i zaštitu okoliša, kao i svu horizontalnu pravnu regulativu u odnosu na prometnu infrastrukturu transeuropskih mreža. Uz to, prometna politika Zajednice razvija i suradnju s drugim zemljama u prometu.


Prometna politika EZ-a prema zemljama koje nisu članice EU koncipirana je u odnosu na infrastrukturu definicijom tzv. multimodalnih paneuropskih prometnih koridora. Projekt identificiranja potreba prometne infrastrukture (tzv. TINA) proveden je za zemlje kandidate za ulazak u EU. Za zemlje jugoistočne Europe u tijeku je izrada studije TIRS (Transport Infrastructure Regional Study) koja bi trebala odrediti prioritete za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Makedoniju, Rumunjsku i SR Jugoslaviju.


Prometni sektor u Hrvatskoj igra značajnu ulogu i čini oko 8% BDP-a, uz to zapošljavajući isti postotak radnog stanovništva, tj. 80 000 zaposlenih. Njegov značaj povećan je činjenicom da je prometno povezivanje preduvjet regionalnog i turističkog razvitka zemlje.


Nažalost, u ovom trenutku ne postoji jednoznačno definirana cjelovita razvojna prometna politika Republike Hrvatske. Iako je formalno na snazi od kraja 1999. godine, Strategija prometnog razvitka RH nije konzistentan razvojni dokument, već infrastrukturno orijentiran dokument po pojedinim prometnim granama. U rujnu 2001. separatom «Promet» u okviru strateškog dokumenta «Hrvatska u 21. stoljeću» ponovo se nije postiglo precizno definiranje ciljeva niti mjera koje bi za razvitak prometne djelatnosti bile nužne. Razlog ovom stanju prvenstveno je nedostatak administrativne sposobnosti i organizacijske strukture u tijelima državne uprave koja u svojem djelokrugu imaju promet.


Iako je promet, zajedno s pomorstvom i telekomunikacijama, prvenstveno u djelokrugu Ministarstva pomorstva, prometa i veza, pojedini aspekti izgradnje infrastrukture (prvenstveno cesta visoke razine uslužnosti), sigurnosti prometa, pitanja oko nadležnosti u riječnom prometu, tj. unutarnjoj plovidbi – sustavno nisu u djelokrugu Ministarstva pomorstva, prometa i veza, već drugih organa državne uprave. Uz to postoji i prilična uniformnost u znanstvenom pristupu ovim djelatnostima – s obzirom da se ekonomski i tržišni kriteriji zanemaruju u duljem roku u odnosu na politički pristup određivanju prometnih prioriteta.


Ukratko, trenutačna koncepcija prometnog razvitka koncentrirana je po pojedinim granama prometa u većoj mjeri na prometnu infrastrukturu nego na organizacijske i administrativne sposobnosti djelatnosti. Jedini stvarni izuzetak čini proces restrukturiranja HŽ-a te pripreme za novim prijedlogom zakona predviđenu reorganizaciju željezničkog prometa na tržišnom principu.


Glavni problem upravnog ustrojstva Ministarstva pomorstva, prometa i veza jest nepostojanje stručnih službi za osmišljavanje prometne politike u cjelini. Čak niti preuzimanje iskustava zemalja po prometnoj koncepciji sličnih Hrvatskoj nije do sada korišteno niti izučavano, s obzirom da ne postoji niti objedinjena služba međunarodne suradnje.


Ministarstvo pomorstva, prometa i veza i podređene mu institucije odgovorni su za osmišljavanje i provedbu prometne politike, no za sada je glavna funkcija Ministarstva uobličavanje, predlaganje i provedba nacionalne strategije pojedinih prometnih grana, stvaranje uvjeta za razvoj infrastrukture, koordiniranje svih aktivnosti vezanih uz promet te sudjelovanje u osmišljavanju politike prometne sigurnosti i redukcije utjecaja na prirodni okoliš.


U Ministarstvu je zaposleno ukupno 848 ljudi u osam uprava (Uprava cestovnog prometa, Uprava zračnog prometa, Uprava željezničkog prometa, Uprava pomorstva, Uprava unutarnje plovidbe, Uprava pošte i telekomunikacija, Uprava inspekcijskih poslova, Uprava za financije, plan, proračun i nabavu), kabinetu ministra, jednom samostalnom odjelu i tajništvu.



6.8.2. Cestovni promet


6.8.2.1. Pravni okvir



Pravna stečevina EU iz područja cestovnog prometa obuhvaća sljedeća područja: pristup na tržište, usklađivanje poreznih sustava, socijalno zakonodavstvo, tehnologiju, sigurnost, okoliš te prijevoz opasnih tvari.

Također, pravna stečevina EU iz područja cestovnog prometa uključuje značajan broj ugovora i konvencija UN-a koji se tiču različitih aspekata cestovnog prijevoza.

Hrvatska je članica sljedećih većih konvencija i sporazuma koji uređuju cestovne aktivnosti.

Republika Hrvatska je notifikacijom o sukcesiji prihvatila kao stranka: Carinsku konvenciju o međunarodnom prijevozu robe pod okriljem karneta TIR (tzv. TIR Convention) (godina pristupa – 1991.), Europski sporazum o radu posada na vozilima koje su zaposlene u međunarodnom cestovnom prometu (AETR) (1995), Konvenciju o međunarodnom prijevozu robe cestom (CMR) (1992), Konvenciju o međunarodnom prijevozu opasnih tvari (ADR) (1993), Konvenciju o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage (CVR).

U odnosima koji se razvijaju u području cestovnog prijevoza međunarodni sporazumi su potpisani s 33 države, uključujući sve države članice Europske unije osim Portugala. S Italijom i Luksemburgom potrebno je usklađene i parafirane dvostrane ugovore potpisati.

Republika Hrvatska je 2001. godine u Bruxellesu potpisala Ugovor o međunarodnom povremenom prijevozu putnika običnim i putničkim autobusima INTERBUS.

Uvjeti pristupa na tržište – koji se odnose na pristup u djelatnost cestovnog prijevoznika putnika i cestovnog prijevoznika roba te na uzajamno priznavanje diploma, svjedodžba i ostalih dokaza o formalnim kvalifikacijama u cilju omogućavanja tim prijevoznicima prava na slobodu osnivanja poduzeća u nacionalnom i međunarodnom prijevozu – u skladu su s odredbama Direktive 96/26/EC od 29. travnja 1996.


Pravni propisi koji reguliraju fiskalno usklađivanje brinu se za dokidanje narušavanja konkurencije između prijevozničkih poduzetnika usklađivanjem okvira za utvrđivanje cijena te razvijaju plaćanje naknada za korištenje cesta u istim iznosima za vozila domaćih i stranih registarskih oznaka i uvode standardni sustavi utvrđivanja infrastrukturnih troškova.

Ove su pretpostavke u određenom stupnju implementirane u Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (NN 36/98) kad se radi o poreznom sustavu, odnosno u Zakon o javnim cestama (NN 100/96) kad se radi o naknadama i financiranju cestovne infrastrukture.

Direktiva 93/89/EEC od 25. listopada 1993. godine o primjeni poreza u državama članicama na određena vozila koja se koriste za cestovni prijevoz roba te poreza i pristojba za korištenje određenih infrastrukturnih objekata, implementirana je u Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu (NN 36/98) i Pravilniku o naknadi za ceste za strano vozilo (NN 100/98) te Pravilniku o cestarini za uporabu autocesta i objekata s naplatom (NN 24/97, 104/98, 165/98).


Propisi EU iz područja cestovnog prijevoza koji se tiču socijalnog zakonodavstva brinu se za harmonizaciju socijalnog zakonodavstva – izbjegavajući narušavanja natjecanja, poboljšavajući sigurnost prometa i ustanovljujući razdoblja vožnje, stanke i odmore, implementirajući jedinstvene minimalne kontrolne zahtjeve – te uvode strože zahtjeve u vezi s pristupom u djelatnost.

Hrvatska kao ugovorna stranka Europskog sporazuma o radu posada na vozilima koja su zaposlena u međunarodnom cestovnom prijevozu (AETR) usklađuje što je više moguće svoju politiku u vezi s razdobljem vožnje, stankama i odmorima za vozače te u vezi sa sastavom posada, s obzirom na budući razvoj zakonodavstva na ovom području.

Što se tiče socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na vrijeme rada i periode odmora, ono je potpuno usklađeno s propisima Europske zajednice nakon donošenja Pravilnika o tehničkim uvjetima i ispitivanju tahografa od 11. siječnja 2001. i Pravilnika o ukupnom trajanju vremena upravljanja vozilom, o radu odvojenih posada, o odmorima vozača i o individualnoj kontrolnoj knjižici od 4. ožujka 1993. godine, koje su donijeli ministar pomorstva, prometa i veza i ministar unutarnjih poslova (NN 65/01, NN 18/93).

Zakonodavstvo EU u području tehnologije i sigurnosti propisuje najveće dopuštene težine i dimenzije cestovnih vozila, licenciranje vozača, utvrđuje procedure za tehnički pregled vozila, tehničke zahtjeve za cestovna vozila te područje sigurnosti i ekološke podobnosti motornih vozila na temelju CEMT-ove rezolucije, kao i područje koje uređuje međunarodni Sporazum o prijevozu opasnih tvari (Sporazum ADR).

Djelomično usklađivanje obavljeno je 1998. godine u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama s jedne i postavljanjem promjenjivih prometnih znakova – ovisno o vremenskim uvjetima (snijeg, magla, kiša...), vrsti ceste, vrsti vozila – s druge strane, te se postigla, što se tiče brzine prometa, usklađenost s propisima EU. Potpuno usklađivanje predviđeno je donošenjem novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama u 2004. godini.

U vezi s propisima o redovnom tehničkom pregledu i periodičnim tehničkim pregledima vozila te preventivnim tehničkim pregledima, oni su u svemu usklađeni sa standardima EU.


U odnosu na liberalizaciju tržišta cestovnog prijevoza Zakon o prijevozu u cestovnom prometu (NN 36/98) usklađen je s Uredbom 3118/93/EEZ od 25. listopada 1993. godine. On utvrđuje uvjete pod kojima strani prijevoznici mogu vršiti usluge nacionalnog cestovnog prijevoza unutar države članice.

Ovdje je riječ o kabotažnom prijevozu robe, kvotama dozvola, propisanim obrascima za kabotažne dozvole te obrascima knjige tovarnih listova. Prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu dana je mogućnost kabotažnog prijevoza robe, ali samo uz dozvolu nadležnog tijela. Zakon je u potpunosti usklađen sa spomenutom Uredbom.



6.8.2.2. Institucionalni okvir


Politiku cestovnog prijevoza uobličuje Uprava cestovnog prometa (25 zaposlenika) unutar Ministarstva pomorstva, prometa i veza, koja obavlja upravne i stručne poslove iz područja cestovnog prometa i javnih cesta, osigurava provođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona i drugih propisa iz područja cestovnog prometa i javnih cesta, priprema nacrte prijedloga zakona i drugih propisa iz područja cestovnog prometa i javnih cesta.

Sudjeluje u radu međunarodnih tijela i to: Mješovite komisije za provođenje sklopljenih dvostranih ugovora, radnih tijela Konferencije CEMT, Pododbora za promet Europske komisije, Stručnim radnim grupama za pitanja granice, graničnih prijelaza, malograničnog prometa, utvrđivanja dodirnih točaka za izgradnju autocesta na koridoru Vb i Vc te na drugim cestama sa susjednim zemljama, sudjeluje u radu organizacije IRU i njezinih radnih tijela i dr. po potrebi. Surađuje u izradi nacrta prijedloga ugovora i drugih međunarodnih akata, brine se o provođenju tih akata, prati i analizira poslovanje i razvoj gospodarskih subjekata u djelatnosti cestovnog prometa i javnih cesta, obavlja poslove upravnog postupka i upravnog nadzora iz područja cestovnog prometa i javnih cesta, priprema i izrađuje izvješća, analize, prijedloge mjera, rješenja i druge akte iz područja cestovnog prometa i javnih cesta za potrebe Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora, obavlja stručne i administrativne poslove iz djelokruga sigurnosti prometa na cestama i Savjeta za sigurnost prometa, obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisima stavljeni u djelokrug Ministarstva, a odnose se na javne ceste i cestovni promet.

Unutar Uprave inspekcijskih poslova istog Ministarstva pomorstva prometa i veza nalazi se Odjel inspekcije cestovnog prometa i cesta (22 inspektora) koji provodi neposredni inspekcijski nadzor nad cestovnim prometom i javnim cestama, provodi zakone i propise iz područja cestovnog prometa i javnih cesta, prati stanje i poduzima mjere u području cestovnog prometa i javnih cesta, prati stanje i utjecaj cestovnog prometa na čovjekovu okolinu, vodi evidenciju objekata pod nadzorom te evidenciju poduzetih mjera.

Neke su funkcije koje se odnose na provedbu prometne politike EU na području cestovnog prijevoza u djelokrugu Ministarstva unutarnjih poslova, a to su sljedeće: izrada Nacrta prijedloga Zakona o sigurnosti prometa, Zakona o prijevozu opasnih tvari, registracija vozila, evidencija vozila, evidencija vozača, prikupljanje podataka i istraga prometnih nesreća te ukupni policijski nadzor nad vozačima i vozilima i nad odvijanjem cestovnog prometa.

Hrvatski autoklub, na temelju javne ovlasti prenesene Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, obavlja obuku vozača, provodi vozačke ispite, izdaje potvrde o položenom vozačkom ispitu, izdaje međunarodne vozačke dozvole, obavještava javnost o stanju u cestovnom prometu, obavlja kontrolu rada stanica za tehničke preglede, uklanja oštećena i napuštena vozila te druge stvari s javne ceste na sigurno mjesto, obavještava javnost o stanju i prohodnosti javnih ceste te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na cestama.

Centar za vozila Hrvatske, na temelju javne ovlasti prenesene Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, obavlja redovne, periodične i preventivne preglede vozila, produžuje registraciju vozila, izdaje ateste za ekovozila, za prepravljena i izmijenjena vozila te samogradnje, obavlja obuku automehaničara i kontrolora tehničkog pregleda, izdaje ateste za vozila za prijevoz opasnih tvari, obavlja obuku vozača za prijevoz opasnih tvari te obavlja i druge poslove iz javne ovlasti.

Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu prenijete su javne ovlasti na HGK i HOK u pogledu stručnog osposobljavanja organizatora prijevoza, provođenja stručnih ispita, izdavanja i evidencije potvrda o stručnoj osposobljenosti, raspodjela stranih dozvola za prijevoz tereta, donošenja propisa o stručnom osposobljavanju prijevoznika i dr.

Za upravljanje, građenje i održavanje autocesta i objekata s naplatom osnovano je trgovačko društvo Hrvatske autoceste d.o.o., za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta društvo Hrvatske ceste d.o.o., za gospodarenje, građenje i održavanje autoceste Rijeka – Zagreb osnovano je koncesionarsko društvo Autocesta Rijeka – Zagreb, a za gospodarenje, građenje i održavanje Istarskog ipsilona u tijeku su pregovori za davanje koncesije društvu Bina-Istra. Za održavanje, građenje i gospodarenje županijskim i lokalnim cestama osnovane su županijske uprave za ceste u svakoj županiji, kao ustanove propisane Zakonom o javnim cestama.

Pored navedenog, u djelatnosti cestovnog prometa i prometnoj infrastrukturi djeluje i niz strukovnih udruga. Na razini Republike Hrvatske djeluje pet udruga, i to: Udruženje cestovnog prijevoza u okviru Hrvatske gospodarske komore, Ceh prijevoznika u okviru Hrvatske obrtničke komore, GIU Transportkomerc, GIU Hrvatski cestovni prijevoznik i GIU Dalcest i jedna udruga u cestovnoj infrastrukturi Hrvatsko društvo za ceste "Via-Vita".

U nizu pitanja ostvaruje se suradnja sa Sindikatima radnika u cestovnom prijevozu, Sindikatom cestara Hrvatske te nizom nevladinih organizacija i članova civilnoga društva.

Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo financija i Ministarstvo gospodarstva, Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo, Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja imaju, također, određene funkcije u implementaciji acquisa iz područja cestovnog prijevoza i cestovne infrastrukture.


Nužne bi bile ustrojbene promjene u cestovnom prijevozu i cestovnoj infrastrukturi, pri čemu se zalažemo da se osim usklađivanja Zakona i propisa uskladi i ustrojstvo i raspodjela ovlasti, jednako kao što je to u članicama EU odnosno onim članicama koje su teritorijalno slične Hrvatskoj (na primjer Austrija ili Irska).


U cilju realizacije ambicija harmonizacije i provedbe propisa sukladno acquis communautaireu, neophodno je popuniti sistematizirana, a nepopunjena radna mjesta (3) u Odjelu za javne ceste osobama s desetak godina radnog staža i s dobrim poznavanjem jednoga ili više svjetskih jezika, koje bi mogle sustavno, uz primjenu stručnih i općih znanja, pridonijeti realizaciji zacrtanih ciljeva.


Neophodno je kontinuirano se brinuti za osposobljavanje i stručno usavršavanje svih postojećih i novoprimljenih kadrova u djelatnosti cestovnog prijevoza i cestovne infrastrukture, i to organiziranjem različitih seminara, okruglih stolova na različite teme: naknade za ceste, eko-točke, financiranje infrastrukture, reformirani pravni sustav, međunarodno prometno pravo itd., tečajeve i druge poznate oblike za učenje stranih jezika, korištenja računalne tehnologije i specijalističkih znanja. Ovdje ne predlažemo samo informiranje zaposlenika, već i obvezno polaganje ispita i dobivanje potrebnih certifikata.



6.8.2.3. Prioriteti


U cilju da se u 2004. godini donese novi Zakon o javnim cestama te novi Zakon o prijevozu u cestovnom prometu – u svemu usklađeni s propisima EU – potrebno je u 2003. godini provesti temeljitu analizu usklađenosti zakona i propisa za izvršenje tih zakona s acquisem u vezi s cestovnim prometom i infrastrukturom, sukcesivno razmotriti i uskladiti tehničke propise u vezi s cestovnim prometom i cestama te provesti izmjenu i reformu postojećih institucija – vezano uz učinkovitije ispunjavanje zadaća koje tijela državne uprave preuzimaju usvajanjem pravne stečevine EU.


Mjere Plana provedbe SSP-a brinu se za puno usklađivanje socijalnog zakonodavstva, tehničkih uvjeta i fiskalnih izdataka, pristupa na tržište, tehnologije, sigurnosti, okoliša i prijevoza opasnih tvari do 2004. godine.

U 2004. godini planira se donošenje novog Zakona o javnim cestama i novog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a kao pripremu za to u 2003. godini se planira donijeti niz podzakonskih akata u svemu usklađenih s pravnom stečevinom EU (Pravilnik o sadržaju i načinu prikupljanja i obrade podataka o javnim cestama, Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati vozila za obavljanje javnog prijevoza za vlastite potrebe, Pravilnik o kriterijima za korištenje stranog vozila za prijevoz, Pravilnik o obilježavanju autocesta brojevima, kilometarskim stupićima i daljinskom vođenju prometa, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o razvrstavanju javnih cesta u državne, županijske i lokalne, Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju visine godišnje naknade) koji će omogućiti sukcesivno prilagođavanje novim uvjetima kompatibilnim EU.



6.8.2.4. Financijske potrebe


Za realizaciju zakonodavnih mjera neće biti potrebna sredstva iz državnog proračuna.



6.8.3. Željeznički promet


6.8.3.1. Pravni okvir



Prometna politika na razini RH i EU u području željeznica temelji se na razvojnim dokumentima koje je donijela RH, prije svega na Strategiji prometnog razvitka RH i Strategiji restrukturiranja i modernizacije HŽ-a iz 2000. godine te na dokumentima EU – tzv. Bijeloj knjizi, «Rail planu» te dokumentu o paneuropskim koridorima definiranim u Helsinkiju 1998. godine. U RH područje željezničkog prometa uređeno je zakonima i podzakonskim aktima donesenim na temelju Zakona, prije svega: Zakonom o Hrvatskim željeznicama (NN 53/94, NN 162/98), Zakonom o sigurnosti u željezničkom prometu (NN 77/92, NN 26/93), Zakonom o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (NN 87/96) te Zakonom o povlasticama u unutarnjem putničkom prometu (NN 97/00). Podzakonski propisi donijeti na temelju navedenih Zakona, a kojima se uređuju pitanja u području željezničkog prometa i koji su na snazi, jesu sljedeći: Pravilnik o željezničkim stabilnim postrojenjima (NN 5/95), Pravilnik o tehničkim uvjetima za sigurnost željezničkog prometa kojima moraju udovoljavati željezničke pruge (NN 82/96, NN 161/98), Pravilnik o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste (NN 32/94, NN 96/94), Pravilnik o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog toka prometa (NN 32/94), Pravilnik o tehničkom pregledu željezničkih vozila (NN 32/94), Pravilnik o poslovima na kojima djelatnici neposredno sudjeluju u obavljanju željezničkog prometa (NN 32/94), Pravilnik o obrascu službene iskaznice inspektora sigurnosti željezničkog prometa (NN 15/95), Odluka o razvrstavanju magistralnih željezničkih pruga (NN 64/93) te Odluka o razvrstavanju željezničkih pruga I. i II. reda (NN 64/93).

Zakonom o Hrvatskim željeznicama iz 1994. i izmjenama tog Zakona iz 1996. godine počelo se s prvom fazom preoblikovanja Hrvatskih željeznica od dotadašnjeg javnog poduzeća u društvo kapitala čime su stvorene osnovne pretpostavke za njihovo poslovanje na tržišnim osnovama. Predmetnim Zakonom propisano je knjigovodstveno i financijsko odvajanje sredstava poslovne djelatnosti prijevoza, koja se obavlja na načelima rentabilnog poslovanja, od infrastrukture čije se financiranje po postojećem Zakonu obavlja iz sredstava državnog proračuna.

S obzirom na specifičnost problema HŽ-a, a imajući u vidu potrebu dugoročnijeg razvoja željeznica u Hrvatskoj, posebno u izmijenjenim uvjetima tržišnog poslovanja i prilagodbe uvjetima EU, u skladu sa Zaključkom Vlade RH iz srpnja 2000. godine, izrađena je navedena Strategija restrukturiranja i modernizacije HŽ-a koju je Hrvatski sabor usvojio krajem 2000. godine.

Od međunarodnih organizacija Republika Hrvatska je u području željezničkog prometa pristupila COTIF-u i postala aktivna članica Međunarodne željezničke unije (UIC), a članica je i CEMT-a i OTIF-a.


Potreba daljnje prilagodbe uvjetima EU zahtijevala je izradu novog Nacrta prijedloga Zakona o željeznici kojim bi se stvorile pretpostavke za ravnopravno uključivanje Hrvatskih željeznica na tržište željezničkih usluga EU, uz uvažavanje svih principa utvrđenih sekundarnim pravnim izvorima Europskog prava, prije svega direktivama EU koje se odnose na područje željezničkog prometa i koje su implementirane u tekst Nacrta, i to: Direktiva 91/440/EEC o razvoju željeznice, Direktiva 2001/12/EC o razvoju željeznica Zajednice, Direktiva 95/18/EC o izdavanju odobrenja željezničkim poduzećima, Direktiva 2001/13/EZ o davanju dozvola željezničkim poduzećima te Direktiva 2001/14/EC o raspodjeli kapaciteta željezničke infrastrukture i nametanju pristojbi.



6.8.3.2. Institucionalni okvir


Za željeznički promet u Republici Hrvatskoj mjerodavno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, tj. Uprava željezničkog i kombiniranog prometa u sastavu Ministarstva koja broji devet zaposlenika, uglavnom visoko obrazovanih stručnjaka iz područja ekonomije, prava i prometa, a koji pored redovnih poslova iz svog djelokruga obavljaju nadzor nad provedbom zakona i podzakonskih akata u području željeznica. Inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona osigurava inspekcija željezničkog prometa kao sastavni dio Uprave inspekcijskih poslova u sastavu Ministarstva pomorstva, prometa i veza čiji je djelokrug utvrđen Zakonom o sigurnosti željezničkog prometa.

Novi Zakon predviđa preustroj u području reguliranja željezničkih usluga, što u prvom redu predstavlja uspostavu neovisnog regulatornog tijela u području željezničkih usluga, s prizivnom i regulatornom funkcijom i osnovnom zadaćom reguliranja međusobnih odnosa svih sudionika na željezničkom tržištu na nediskriminirajući način.

S obzirom na to da je početak primjene novog Zakona predviđen za 1. siječanj 2004. godine, poslove iz mjerodavnosti regulatornog tijela, kao i poslove izdavanja odobrenja i uvjerenja o sigurnosti do uspostave regulatornog tijela obavljat će zaposlenici Ministarstva, Uprave željezničkog prometa.

S obzirom na malen broj trenutačno zaposlenih u Upravi, a povećan opseg poslova predviđenih novim Zakonom, procjenjuje se da će biti potrebno zaposliti nove djelatnike u Ministarstvu – prema procjeni pet novih zaposlenika, visoko obrazovanih stručnjaka pravnog, ekonomskog i prometnog profila – te osigurati dodatna sredstva za provođenje predviđenih mjera i omogućiti dodana stručna usavršavanja vezana za obavljanje tih poslova.



6.8.3.3. Prioriteti


Uključivanje Hrvatskih željeznica u mrežu željeznica EU moguće je ostvariti na dva područja: normativnom – kroz stvaranje zakonskih i normativnih uvjeta za uključenje RH u EU uz poštivanje uvjeta EU, ujednačavanje uvjeta poslovanja na željeznicama EU (interoperabilnost) – te na tehničkom području koje obuhvaća infrastrukturu, prijevozna sredstva i organizaciju prometa.

Ciljevi koji proizlaze iz navedenih direktiva EU, a koji se nameću kao prioritetni zahtjevi, odnose se prije svega na modernizaciju i restrukturiranje željezničke infrastrukture, razdvajanje upravljanja željezničkom infrastrukturom i prijevoznih usluga, jamstvo slobodnog pristupa željezničkoj infrastrukturi prema pravičnim uvjetima i bez diskriminacije (međunarodnim grupacijama i željezničkim prijevoznim poduzećima), na otklanjanje administrativnih i tehničkih zapreka pri ostvarivanju tih ciljeva, uspostavu pružanja usluga u željezničkom prometu na tržišnim osnovama omogućujući pojavu većeg broja prijevoznika na tržištu željezničkih usluga te na pristup željezničkoj infrastrukturi svim zainteresiranima na jednakoj osnovi uz poštivanje zakonom propisanih uvjeta.



6.8.3.4. Financijske potrebe


Za provedbu novog Zakona o željeznicama potrebno je osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske, prema procjeni u iznosu od milijun kuna godišnje, i to u onom dijelu koji se odnosi na troškove ekipiranja, zapošljavanja i osposobljavanja stručnih kadrova potrebnih za obavljanje poslova i obveza koji proizlaze iz odredaba novog Zakona o željeznici.

Isto tako procjenjujemo da će biti potrebno izvršiti financijsko rasterećenje željezničkog prijevoznika koji posluje u RH u cilju omogućavanja njegovog bržeg prilagođavanja novim tržišnim uvjetima, a u skladu s postavkama direktiva o financijskoj konsolidaciji željeznice kroz preuzimanje otplate njegovih kreditnih zaduženja.

Dodatna sredstva predviđena navedenim mjerama nisu osigurana u državnom proračunu.



6.8.3.5. CARDS


Hrvatske željeznice sudjeluju u programu CARDS s ostalim državama regije preko Studije o regionalnoj infrastrukturi Balkana, ali nisu neposredno uključene u program pomoći CARDS.



6.8.4. Unutarnja plovidba


6.8.4.1. Pravni okvir


Područje unutarnje plovidbe reguliraju sljedeći temeljni propisi: Zakon o plovidbi unutarnjim vodama (NN 19/98), Zakon o lukama unutarnjih voda (NN 142798), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lukama unutarnjih voda (NN 65/02). Posredno je za ovu pravnu tematiku relevantan i Zakon o Hrvatskom registru brodova iz 1996. i njegova tehnička pravila koja se kontinuirano dopunjuju, a primjenjuju se i na brodove unutarnje plovidbe, Zakon o vodama (NN 107/95) te brojni pravilnici izrađeni na temelju navedenih zakona.


Međunarodni dvostrani i višestrani ugovori koji su na snazi, a tiču se unutarnje plovidbe:

Republika Hrvatska je potpisala i ratificirala Europski sporazum o glavnim plovnim putovima od međunarodnog značaja AGN kojim se plovni putovi rijeka Save, Drave, Dunava i budućeg kanala Dunav – Sava uvrštavaju u mrežu europskih plovnih putova, a luke u Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i Sisku u mrežu luka otvorenih za međunarodni promet. Istim se ugovorom Republika Hrvatska obvezala da će plovne putove otvorene za međunarodnu plovidbu graditi i uređivati u skladu s propisanim standardima prema kategorijama plovnosti od IV. do V.b kategorije. Republika Hrvatska je potpisala Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tereta unutarnjim plovnim putovima ADN i treba ga ratificirati, Budimpeštansku konvenciju o Ugovoru za prijevoz roba unutarnjim plovnim putovima CMNI koju treba ratificirati. Konvenciju o režimu plovidbe Dunavom od 18. kolovoza 1948. godine Republika Hrvatska je prihvatila Dodatnim protokolom od 26. ožujka 1998. godine. Naime, u tom Dodatnom protokolu navedeno je da se Republika Hrvatska smatra potpisnicom Konvencije kao slijednica bivše SFRJ. Preporuke Dunavske komisije uvrštene su u zakone i podzakonske akte. Rezolucije ECE/OUN koje se odnose na unutarnju plovidbu. U zakone i podzakonske akte uvrštena je većina odredaba navedenih rezolucija.

Direktive EU korištene su na način da su u pretežitom dijelu ugrađene u zakone i podzakonske akte. Potpisan je dvostrani međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Slovačke Republike o plovidbi unutarnjim vodama. U tijeku su konzultacije radi pristupa Strazburškoj konvenciji o ograničenju odgovornosti brodara u unutarnjoj plovidbi – CLNI. U tijeku su i konzultacije o Protokolu uz Europski sporazum o glavnim linijama međunarodnog kombiniranog prometa i pripadajućoj opremi, koji se odnosi na kombinirani promet unutarnjim plovnim putovima – AGTC. U Rotterdamu su predstavnici vlada europskih zemalja i predstavnici međunarodnih organizacija na Paneuropskoj konferenciji o prijevozu na unutarnjim plovnim putovima potpisali Roterdamsku deklaraciju. Deklaracijom je iskazan sveopći interes za rast prijevoza unutarnjim vodama kao povećanje udjela u transportu roba, čime se preferira prijevoz roba unutarnjim plovnim putovima, sloboda plovidbe, jednak tretman za sve korisnike plovnih putova – što podrazumijeva uređenje plovnih putova za sigurnu plovidbu.


Republika Hrvatska članica je Dunavske komisije gdje sudjeluje u radu eksperata za tehnička, navigacijska i pravna pitanja također sudjeluje u radu Radnih grupa za promet unutarnjim vodama i za prijevoz opasnih tereta pri ECE/OUN-u u Ženevi.


Republika Hrvatska prati rad Središnje komisije za navigaciju po Rajni s ciljem ujednačavanja propisa na Rajni i Dunavu kako bi što skorije pojednostavili postupak za dobivanje dozvole za plovidbu hrvatskih brodova po Rajni (ovisno o rezultatima rasprave u ECE/OUN-u o Konvenciji CRTD očekuje se sastanak za pokretanje izrade konvencije o odgovornosti u prijevozu opasnih tvari samo za unutrašnju plovidbu – CRDNI).

Također prati rad ostalih međunarodnih stručnih organizacija koje se bave unutarnjom plovidbom, plovnim putovima i lukama (GIS-forum, Pakt o stabilnosti, SECI, TINA, Steering Comitee koridora VII, Radna zajednica podunavskih regija).



6.8.4.2. Institucionalni okvir


Ministarstvo pomorstva, prometa i veza u svom sastavu ima Upravu unutarnje plovidbe, s kapetanijama kao područnim jedinicama Ministarstva u sastavu njegove Uprave, a nalaze se u Sisku, Slavonskom Brodu, Osijeku i Vukovaru. Uprava unutarnje plovidbe ima dva odjela, i to Odjel upravno-pravnih i međunarodnih poslova i Odjel stručno-tehničkih poslova i gospodarstva.

Uprava unutarnje plovidbe obavlja upravne poslove i druge stručne poslove za djelatnost unutarnje plovidbe, osigurava neposrednu suradnju u obavljanju funkcija i objedinjava rad odjela ustrojenih u njenom sastavu kao i rad odsjeka koji obavljaju poslove iz djelokruga unutarnje plovidbe u kapetanijama (Sisak, Slavonski Brod, Osijek, Vukovar). Uprava unutarnje plovidbe osigurava i provodi utvrđenu politiku i izvršava zakone i druge propise iz područja sigurnosti plovidbe unutarnjim vodama, brodarstva na unutarnjim vodama, luka na unutarnjim vodama, prometa na unutarnjim vodama. Uprava obavlja pripremanje nacrta, prijedloga zakona i drugih propisa iz područja sigurnosti unutarnje plovidbe, brodarstva na unutarnjim vodama, luka na unutarnjim vodama, materijalnopravnih odnosa u vezi s plovilima koja sudjeluju u plovidbi unutarnjim vodama, prijevozom i plovidbenim poslovima te plovidbenim nesrećama. Ona, nadalje, obavlja poslove upravnog postupka i upravnog nadzora iz djelokruga unutarnje plovidbe, obavlja nadzor nad radom Hrvatskog registra brodova u dijelu koji se odnosi na sigurnost plovidbe, sudjeluje u radu međuna­rodnih organizacija, komisija, surađuje u izradi nacrta prijedloga sporazuma i drugih međunarodnih akata, predlaže politiku i mjere u vezi s gospodarskim razvitkom i razvitkom prometa na unutarnjim vodama, obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisima stavljeni u djelokrug Ministarstva, a odnose se na promet i plovidbu unutarnjim vodama.


Nadzor nad provođenjem Zakona o plovidbi unutarnjim vodama i Zakona o lukama unutarnjih voda obavlja Ministarstvo pomorstva, prometa i veza putem Uprave inspekcije u njenom sastavu kroz odjel pomorske inspekcije i inspekcije unutarnje plovidbe. Odjel pomorske inspekcije i unutarnje plovidbe obavlja poslove nautičke inspekcije sigurnosti plovidbe, poslove brodostrojarske inspekcije sigurnosti plovidbe, poslove brodograđevne inspekcije sigurnosti plovidbe, poslove hidrograđevinske sigurnosti plovidbe, poslove radioinspekcije sigurnosti plovidbe, poslove zaštite mora i unutarnjih voda od onečišćenja s plovila, poslove inspekcije životnih i radnih uvjeta posade brodova, poslove nadzora pomorskog i vodnog dobra i koncesijskog sustava na pomorskom i vodnom dobru. U svakoj kapetaniji ustrojava se i djeluje područna jedinica inspekcije unutarnje plovidbe sa svim ovlastima te inspekcije.

Hrvatski registar brodova institucija je koja također posredno predstavlja institucionalni okvir djelokruga unutarnje plovidbe. Dodirnih točaka u vezi s plovnim putovima ima također i s Državnom upravom za vode, kao i s pravnom osobom za upravljanje vodama – Hrvatskim vodama.



6.8.4.3. Prioriteti


U Upravi unutarnje plovidbe planira se izrada Prijedloga petogodišnjeg programa uređenja i regulacije plovnih putova u skladu sa standardom AGN, strategijom razvitka riječnog prometa Republike Hrvatske i Zakonom o plovidbi unutarnjim vodama. Planira se izrada Prijedloga petogodišnjeg plana razvoja lučkog sustava na unutarnjim vodama sa standardom AGN i Zakonom o lukama unutarnjih voda. Pratit će se obnova i modernizacija luka unutarnjih voda (Sisak, Slavonski Brod, Osijek i Vukovar). U tijeku je rad na izmjeni i dopuni Zakona o plovidbi unutarnjim vodama (NN 19/98) na temelju kojega će se osnovati Agencija za plovne putove unutarnjih voda za građenje, uređenje, tehničko održavanje i obilježavanje plovnih putova unutarnjih voda te ugraditi odredbe o koncesijama. Kontinuirano će se raditi na izučavanju uredaba i direktiva Europske zajednice te će se napraviti plan prevođenja direktiva na hrvatski jezik. Planira se izrada Strategije riječnog prometa na temelju koje će se pristupiti izradi podzakonskih akata nužnih za provođenje temeljnih zakona iz domene unutarnje plovidbe.

Kako bi učinkovito proveli zacrtane prioritete – kroz izmjene i dopune postojećih zakona i podzakonskih akata i drugih projekata vezanih uz uspostavljanje plovidbe i njezinu sigurnost te kroz realizaciju harmonizacije i provedbe propisa sukladno acquis communautaireu, neophodno bi bilo povećati broj zaposlenih u Upravi unutarnje plovidbe. Trenutačno je situacija takva da nema sistematiziranih nepopunjenih radnih mjesta, a poslovi su povećani pa bi slijedom toga trebalo izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu predvidjeti dodatna mjesta u sistematizaciji radnih mjesta za Upravu unutarnje plovidbe. Predviđamo da bi za stručno-tehničke poslove trebalo predvidjeti tri nova djelatnika, a za poslove harmonizacije propisa s propisima Europske zajednice dva nova djelatnika.

Neophodno je nastaviti s izobrazbom i kontinuiranim osposobljavanjem za stručno usavršavanje državnih službenika kroz tečajeve stranih jezika, edukaciju računalnom tehnologijom, kao i prisustvovanje seminarima i radionicama koje organizira Ministarstvo za europske integracije.



6.8.4.4. Financijske potrebe


Iz državnog proračuna za 2003. godinu trebalo bi predvidjeti financijska sredstva za osnivanje Agencije za rad i građenje u iznosu od 2.000.000,00 kn.



6.8.4.5. CARDS


Iz područja unutarnje plovidbe za program CARDS u ovom trenutku nema aktivnih projekata, no u tijeku je izrada studije REBIS gdje mogu biti nominirani projekti iz područja unutarnje plovidbe koji bi bili kompatibilni i s programom CARDS. To su regulacija rijeke Save, kanal Dunav–Sava, luka Slavonski Brod – izgradnja prve faze intermodalnog logističkog centra, izgradnja skladišta u luci Vukovar, razvoj sustava RIS (river information service) – informacijskog sustava na rijekama s pripadajućim uslugama.



6.8.5. Zračni promet


6.8.5.1. Pravni okvir


Temeljni zakoni koji uređuju područje zračnog prometa u Republici Hrvatskoj su sljedeći: Zakon o zračnom prometu (NN 132/98), Zakon o zračnim lukama (NN 19/98), Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (NN 132/98), Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe (NN 19/98), kao i Zakon o prijevozu opasnih tvari – koji ima djelomičnu primjenu: čl. 100.–109. (NN 97/93).

Na temelju ovih zakona donijet je izuzetno velik broj podzakonskih propisa koji uređuju područje zračnog prometa i koji reguliraju sva područja koja nisu obuhvaćena zakonima.


Republika Hrvatska potpisnica je velikog broja Međunarodnih konvencija i dvostranih Sporazuma koji su na snazi, a tiču se zračnog prometa: Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, Chicago, 7. prosinca 1944. (NN 1/96), Konvencija o međunarodnom priznanju prava na zrakoplovu, Ženeva, 19. lipnja 1948. (NN 1/96), Zakon o ratifikaciji Konvencije o suzbijanju nezakonite otmice zrakoplova, Haag, 16. prosinca 1970. (NN 33/72, 4/94), Zakon o ratifikaciji Konvencije o suzbijanju nezakonitih akata uperenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva i Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata uperenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, Montreal, 23. rujna 1971. (NN 4/94), Uredba o ratifikaciji Konvencije kojom se dopunjuje Varšavska konvencija o izjednačavanju nekih pravila u međunarodnom zračnom prijevozu koji obavlja druga osoba a ne ugovorni prijevoznik, Guadalajara, 18. rujna 1961., Odluka o ratifikaciji Dopunskog protokola broj 1 o izmjeni Konvencije o izjednačavanju izvjesnih pravila o međunarodnom zračnom prijevozu potpisane u Varšavi 12. listopada 1929., Montreal, 25. rujna 1975., Odluka o ratifikaciji Dopunskog protokola broj 2 o izmjeni Konvencije o izjednačavanju izvjesnih pravila o međunarodnom zračnom prijevozu potpisane u Varšavi 12. listopada 1929., Montreal, 25. rujna 1975., razni protokoli o izmjeni Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu koji se odnose na pojedine članke (članak 45., 48.a, 49.e, 50.a , 58.a i 61.

Republika Hrvatska potpisala je i Odluku o pristupanju Međunarodnoj konvenciji o suradnji na sigurnosti zračne plovidbe – EUROCONTROL od 13. prosinca 1960. s protokolima iz 1970., 1978. i 1981. godine i o pristupanju Mnogostranom sporazumu o rutnim naknadama iz 1981. (NN 1/14/96).

Potrebno je istaknuti da je Republika Hrvatska potpisnica u ovome trenutku 38 dvostranih Sporazuma o zračnom prometu.


Slijedom spomenutih međunarodnih ugovora Republika Hrvatska članica je slijedećih međunarodnih organizacija: Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva – ICAO (International Civil Aviation Organisation) od 9. svibnja 1992., Europske konferencije civilnog zrakoplovstva – ECAC (European Civil Aviation Conference) od 2. srpnja 1992., Europske organizacije za sigurnost zračne plovidbe – EUROCONTROL (European Organisation for Air Navigation Safety) od 01. travnja 1997., Združenih zrakoplovnih uprava – JAA (Joint Aviation Authorities) od 27. lipnja 2001. godine.


Kako bi se uspostavio najviši stupanj međusobne suradnje, Europska unija svoje odnose s trećim državama prije njihova punopravnog članstva uređuje pomoću nekoliko pravnih instrumenata: EEA, ECAA, i Sporazum o zračnom prijevozu između EU i Švicarske. Ovi instrumenti na temelju ravnopravnosti i reciprociteta reguliraju pristup zračnih prijevoznika trećih država liberaliziranom europskom tržištu zračnog prometa i obratno. Kroz postupno odobravanje zračnih sloboda izjednačavaju se zračni prijevoznici trećih država gotovo u svemu pa tako mogu preuzeti i većinski vlasnički paket zračnih prijevoznika iz EU.

Ovo je bitno napomenuti s obzirom da je stupila na snagu Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2002. o zajedničkim pravilima na području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa – EASA Uredba 1592/2002/EC o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnutka Europske agencije za sigurnost u prometu.



6.8.5.2. Institucionalni okvir


Uprava zračnog prometa samostalna je uprava unutar Ministarstva pomorstva, prometa i veza koja obavlja upravne i druge stručne poslove koji se odnose na zračni promet. Ona priprema prijedloge zakonskih i podzakonskih akata za djelatnosti civilnog zrakoplovstva, predlaže prometnu politiku razvoja civilnog zrakoplovstva te njezino provođenje, obavlja upravni nadzor u djelatnostima civilnog zrakoplovstva, priprema prijedloge osnova za vođenje i sklapanje međunarodnih ugovora, izdaje dozvole i ovlaštenja za obavljanje stručnih poslova zrakoplovnom i ostalom stručnom osoblju u civilnom zrakoplovstvu, izdaje potvrde (certifikate) za homologaciju zrakoplova te niz drugih poslova. Za obavljanje poslova Uprave zračnog prometa ustrojeni su sljedeći odjeli:

Odjel pravnih i međunarodnih poslova civilnog zrakoplovstva

Odjel zračnog prometa, letačkih standarda, plovidbenosti zrakoplova i licenciranja zrakoplovnog osoblja

Odjel aerodroma i zaštite zračnog prometa.



Potrebno je istaknuti da unutar Uprave inspekcijskih poslova djeluje i Odjel zrakoplovne inspekcije koji obavlja inspekcijski nadzor nad provedbom propisa koji se odnose na zrakoplov, zrakoplovne uređaje, zračni promet, aerodrom i aerodromske usluge te druge poslove.

Unutar Kabineta ministra djeluje i samostalni Odjel za zrakoplovne nesreće i zrakoplovne prekršaje koji obavlja stručno-tehničke poslove za Povjerenstva za istraživanje zrakoplovnih nesreća te priprema predmete za odlučivanje i rad Povjerenstva za prekršaje u zračnom prometu. Svi ovi poslovi detaljno su opisani Uredbom o unutarnjem ustroju Ministarstva pomorstva, prometa i veza (NN 70/01).

Kontrolu zračnog prostora iznad RH obavlja “Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o.” koja je u vlasništvu RH. Aerodromske usluge pružaju zračne luke koje se nalaze u većinskom vlasništvu RH dok su u manjem dijelu suvlasnici županije i jedinice lokalne samouprave na čijem se području zračne luke nalaze.



6.8.5.3. Prioriteti


Kao što je već istaknuto, nedavno je stupila na snagu Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2002. o zajedničkim pravilima na području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) te će biti nužno početi s pregovaranjem o mogućnostima suradnje, s obzirom da će postojati i tranzicijski period JAA .

Kao što su to činile i druge države nečlanice Europske unije (Norveška, Island, Švicarska), i Republika Hrvatska pregovarat će i morat će potpisati Ugovor o zračnom prometu s EU koji će obuhvaćti acquis communautaire iz područja zračnog prometa.

Uredba o osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa dopušta da Europska komisija s državama nečlanicama EU zaključuje dvostrane ugovore o zračnom prometu. Bolju pregovaračku poziciju imat će one države koje budu postale i punopravne članice JAA. Republika Hrvatska u ovome je trenutku članica JAA, i to u statusu države kandidatkinje. Potrebno je stoga poduzeti sve korake kako bi RH postala i punopravna članica, i to najkasnije do polovice 2003. godine do kada će vjerojatno trajati i tranzicijski period ustrojavanja EASA-e.

Imajući u vidu najnoviju Uredbu o uspostavi EASA-e, neophodno će biti uspostaviti veću samostalnost Uprave zračnog prometa, i to uspostavom novog vida organizacije – Agencije za zračni promet.

Potrebno je napomenuti da je u ovome trenutku u fazi rasprave Prijedlog o stvaranju “Jedinstvenog zračnog prostora “ (COM (2001) 123 final, COM (2001) 564 final) za zračni prostor iznad Europske unije.



6.8.6. Pomorski promet


6.8.6.1. Pravni okvir



Acquis communautaire iz oblasti pomorskog prometa sastoji se od tri dijela: sigurnost prometa, sloboda usluga i međunarodni odnosi.


U vezi sa sigurnošću pomorske plovidbe acquis se uglavnom temelji na konvencijama i drugim aktima Međunarodne pomorske organizacije (IMO). U ovom dijelu Zakoni i podzakonski akti uređuju područje obrazovanja pomoraca i inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba Pomorskog zakonika koje se odnose na sigurnost plovidbe.

Sigurnost plovidbe na moru uređuju sljedeći zakoni i propisi: Pomorski zakonik (NN 17/94, 74/94 i 43/96), Zakon o morskim lukama (NN 108/95 i 97/00), Zakon o lučkim kapetanijama (NN 124/97), Zakon o hrvatskom registru brodova (1996.), Zakon o Plovputu (NN 73/97). Odredbama navedenih zakona i podzakonskih akata donesenih na temelju tih zakona uređena su sljedeća područja: sigurnost i nadzor plovidbe na unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, morski i podmorski prostori Republike Hrvatske; režim pomorskog dobra; osnovni materijalnopravni odnosi u pogledu plovnih objekata; ugovorni i drugi obvezni odnosi koji se odnose na brodove; postupci u pogledu upisa i brisanja plovnih objekata, ograničenja brodareve odgovornosti; izvršenja i osiguranja na brodovima; lučko područje, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, izgradnja i korištenje lučke nadgradnje i podgradnje, ustrojstvo i djelatnost lučkih uprava, red u morskim lukama; poslovi traganja i spašavanja ljudskih života i imovine na moru, inspekcijski poslovi sigurnosti plovidbe, inspekcijski nadzor nad pomorskim dobrom, utvrđivanje sposobnosti za plovidbu, baždarenje, utvrđivanje stručne osposobljenosti pomoraca za stjecanje zvanja u pomorstvu; zaštita života i imovine na moru, zaštita okoliša mora; održavanje pomorskih plovnih putova i radijske službe.


Republika Hrvatska je potpisnica Pariškog memoranduma od 1997. godine. Na temelju notifikacija o sukcesiji 1991. godine (NN 1/92) Republika Hrvatska je stranka određenih mnogostranih međunarodnih ugovora. To su: Konvencija o otvorenom moru (Ženeva, 1958.), Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu (Ženeva, 1958.), Konvencija o epikontinentalnom pojasu (Ženeva, 1958.), Međunarodna konvencija za ujednačavanje nekih pravila o sudaru brodova (Bruxelles, 1910.), Međunarodna konvencija za ujednačavanje nekih pravila o pružanju pomoći i spašavanju na moru (Bruxelles, 1910.) s Protokolom o izmjeni iz 1910. (Bruxelles, 1967.), Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru (London, 1974.) s Protokolom iz 1978., Međunarodna konvencija za ujednačavanje nekih pravila o krivičnoj nadležnosti za sudar i druge plovidbene nezgode (Bruxelles, 1952.), Međunarodna konvencija za ujednačavanje nekih pravila o građanskoj nadležnosti za sudar (Bruxelles, 1952.), Međunarodna konvencija o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova (Bruxelles, 1952.), Konvencija o međunarodnim pravilima o izbjegavanju sudara na moru, 1972. (London, 1972.), Međunarodna konvencija za ujednačavanje nekih pravila o teretnici (Bruxelles, 1924.), Konvencija i Statut o slobodi tranzita i Izjava o priznavanju prava na zastavu državama bez morske obale (Barcelona, 1921.), Konvencija o tranzitnoj trgovini država bez morske obale (New York, 1965.), Konvencija i Statut o međunarodnom režimu pomorskih luka (Ženeva, 1923.), Konvencija o olakšicama u međunarodnom pomorskom prometu (London, 1965.), Međunarodna konvencija o teretnim linijama, 1966. (London, 1966.), Međunarodna konvencija o baždarenju brodova, 1969. (London, 1969.), Međunarodna konvencija o sigurnosti kontejnera (CSC) (Ženeva, 1972.), Međunarodna konvencija o standardima za obuku, izdavanje potvrda i vršenje brodske straže pomoraca, 1978. (London, 1978.), Međunarodna konvencija o građanskoj odgovornosti za štetu uzrokovanu onečišćenjem naftom (Bruxelles, 1969.), Međunarodna konvencija o intervenciji na otvorenom moru u slučaju nezgode koja uzrokuje ili bi mogla uzrokovati onečišćenje naftom (Bruxelles, 1969.), Međunarodna konvencija o osnivanju međunarodnog fonda za naknadu štete uzrokovane onečišćenjem naftom (Bruxelles, 1971.), Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova, 1973. (London, 1973.) s Protokolom iz 1978. (London, 1978.).


Na temelju notifikacija o sukcesiji 1993. godine (NN 12/93) Republika Hrvatska je stranka određenih međunarodnih ugovora. To su: Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja (Barcelona, 1976.), Protokol o sprečavanju onečišćenja Sredozemnog mora od onečišćenja mora zbog potapanja otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova (Barcelona, 1976.), Protokol o suradnji u borbi protiv onečišćenja Sredozemnog mora naftom i drugim štetnim tvarima u slučaju nezgode (Barcelona, 1976.), Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja s kopna (Atena, 1980.), Protokol o posebno zaštićenim područjima Sredozemnog mora (Ženeva, 1982.).

Na temelju notifikacije o sukcesiji 1995. godine (NN 3/95) Republika Hrvatska je stranka Konvencije o sprečavanju zagađivanja mora izbacivanjem otpadaka (London, 1972.).

Na temelju pristupa (akcesije) 1992. godine (NN 6/94) Republika Hrvatska je stranka Konvencije o osnivanju Međuvladine pomorske savjetodavne organizacije (IMCO) (Ženeva, 1948.).

Na temelju notifikacije o sukcesiji i pristupu (akcesiji) (NN 11/95) Republika Hrvatska je stranka Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (Montego Bay, 1982.) i Sporazuma o primjeni XI. dijela Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (New York, 1994.).

Konvencija o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine (1976.) stupila je na snagu 1993. godine (NN 2/92). Protokoli iz 1968. i 1979. o izmjeni Međunarodne konvencije za izjednačavanje nekih pravila o teretnici (1924.) objavljeni su 1995. godine (NN 3/95).

Republika Hrvatska pristupila je određenim međunarodnim ugovorima koji su stupili na snagu tijekom 1998. godine. To su: Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru (1979.) (NN 1/96), Atenska konvencija o prijevozu putnika i njihove prtljage morem (1974.) s Protokolima iz 1976. i 1990. (NN 2/97), Međunarodna konvencija o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj onečišćenja mora uljem (1990.) (NN 2/97).

Republika Hrvatska pristupila je određenim međunarodnim ugovorima koji su stupili na snagu 1999. godine. To su: Protokol (1992.) o izmjeni Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja mora uljem (1969.), Protokol (1992.) o izmjeni Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja mora uljem (1971.) (NN 2/97) i Međunarodna konvencija o spašavanju (1989.) (NN 9/98).

Skladni odnosi Republike Hrvatske s ostalim državama, što bolja uspostava ekonomske suradnje, međunarodna trgovina i korištenje hrvatskih luka za međunarodni promet uređeni su međunarodnim sporazumima o pomorskom prijevozu koji su na snazi.

Nacionalni zakoni iz oblasti pomorstva prilagođeni su u velikoj mjeri s prometnim propisima Europske unije.



6.8.6.2. Institucionalni okvir


Uprava pomorstva Ministarstva pomorstva, prometa i veza ustrojena je po unutarnjim ustrojstvenim jedinicama koje provode odredbe zakona i podzakonskih akata iz njihova djelokruga, a to su: Odjel upravno-pravnih i međunarodnih poslova, Odjel pomorskog prometa, Odjel morskih luka i pomorskog dobra i Odjel stručno-tehničkih poslova i sigurnosti prometa (18 službenika/namještenika).


Za obavljanje poslova državne uprave utvrđenih Zakonom o lučkim kapetanijama ustrojeno je osam područnih jedinica u sastavu Uprave pomorstva – lučkih kapetanija: Pula, Rijeka, Senj, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik te 64 ispostave izvan sjedišta lučkih kapetanija (ukupno 255 službenika) koje provode odredbe iz Zakona o lučkim kapetanijama.

Inspekcijski nadzor nad provođenjem odredaba Pomorskog zakonika koje se odnose na sigurnost plovidbe obavljaju inspektori sigurnosti plovidbe Ministarstva (6 službenika) i lučkih kapetanija (24 službenika).

U Upravi pomorstva potrebno je ojačati sve odjele, a posebno Odjel upravno-pravnih i međunarodnih poslova i Odjel sigurnosti prometa s najmanje šest službenika. U ispostavama lučkih kapetanija potrebno je pet službenika i namještenika.

Za provedbu mjera usklađenih s direktivama Europske unije Uprava pomorstva zadužit će troje ljudi, a svaka lučka kapetanija po jednog čovjeka.


6.8.6.3. Prioriteti


Tijekom 2003. godine Republika Hrvatska planira potpisati parafirane Ugovore o pomorskom prijevozu te pokrenuti postupke za donošenje Odluke o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora o pomorskom prijevozu s nekoliko država (između ostalih s Republikom Portugal te zajednički ugovor s Kraljevinom Belgijom i Visokim vojvodstvom Luksemburga).


Kontinuirano se prate propisi Europske unije zbog implementacije prilikom donošenja propisa iz područja pomorskog prometa. Planira se prilagodba sustava upravljanja kvalitetom u Upravi pomorstva zahtjevima međunarodne norme ISO 9000:2000. Hrvatska će i dalje sudjelovati na sjednicama glavnih odbora IMO-a (MSC, MEPC, Pravni odbor) te u radu tijela Fonda IOPC i u pripremi za ratifikaciju/objavu izmjena i dopuna Konvencije o osnivanju Međunarodne pomorske organizacije.


Hrvatska sa svojim susjednim pomorskim državama priprema zajednički prijedlog o sustavima usmjerene i odijeljene plovidbe za sjednicu Pododbora za plovidbu IMO-a i potom za sjednicu MSC-a. Aktivno sudjeluje u aktivnostima Jadransko-jonske inicijative koja se odnosi na poboljšanje povezanosti tih regija. Namjera je osnovati Ured za priobalnu plovidbu (Short Sea Shipping) i uspostaviti suradnju s odgovarajućim tijelima EU te objaviti višestrane ugovore kojih je RH stranka na temelju notifikacije o sukcesiji – SOLAS, MARPOL, STCW. Iz oblasti sigurnosti plovidbe planira se izrada nacrta zajedničkog dokumenta Sustava usmjerene i odijeljene plovidbe na Jadranu, koji će na 49. sjednici Potkomiteta za navigaciju organizacije IMO biti predložen za usvajanje.

Uprava pomorstva priprema mjere za prilagodbu putničke flote standardima EU i mjere kojima se implementiraju odredbe nove glave Konvencije SOLAS o sigurnosti u općenitom smislu (security).


Odjel sigurnosti prometa izradit će Izvedbeni projekt, postaviti i pustiti u rad uređaje i opremu sustava AIS, kao dopunu Sustavu javljanja brodova na Jadranu, izradit će Idejni projekt Sustava upravljanja pomorskim prometom u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske (sustav VTS), nabaviti, postaviti i pustiti u rad radijske uređaje i opremu na plovilima lučkih kapetanija, sukladno tehničkim zahtjevima sustava GMDSS.


U sklopu informatizacije Uprave pomorstva i lučkih kapetanija planira se izrada aplikacija vezanih za poslove nadzora i upravljanja pomorskim dobrom primjenom geografskog informacijskog sustava (GIS), integracija cjelokupnog informacijskog sustava (Uprava pomorstva – lučke kapetanije – ispostave lučkih kapetanija), prilagodba cjelokupnog informacijskog sustava za primjenu Zakona o elektroničkom potpisu,
kao i priprema za elektroničko poslovanje s građanima (e-Government).


Integralni dio nacionalne politike razvoja prometa tijekom 2002. godine Uprava pomorstva usmjerit će na strategiju razvoja brodarstva i pomorskog gospodarstva, a naročito modernizaciji luka kao kostura daljnjeg razvoja. Cilj strategije je dugoročno rješenje prometne politike i razvoj pomorstva te definiranje mjera za njegovo jačanje na unutarnjem i međunarodnom gospodarskom planu.


Tijekom 2003. godine Uprava pomorstva će izraditi Nacrt prijedloga Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, te Nacrt prijedloga izmjena i dopuna Pomorskog zakonika te ih uskladiti s direktivama Europske unije – za što su osigurana sredstva u Državnom proračunu RH. Hrvatska planira pripremiti i Zakon o obalnoj straži te izraditi Pravilnik o brodicama, izmjene i dopune Pravilnika o pomorskom peljarenju, izraditi izmjenu i dopunu Naredbe o plovidbi Jadranskim morem (postupna zabrana uplovljenja tankera bez dvostruke oplate). Osim toga, Uprava pomorstva nastavit će usklađivanje postojećih i izradu novih propisa u skladu s direktivama Europske unije.



6.8.6.4. Financijske potrebe


Uprava pomorstva ne predviđa financijska sredstva za stručno usavršavanje i osposobljavanje službenika i namještenika. Za cijelo Ministarstvo za 2003. godinu predviđeno je 5.000.000 kuna za pripremu za usklađivanje propisa s propisima Europske unije.





        Promet