Klikni za pregled priloga

NOVI PREGLED PROPISA

Ugovori

Banke

Biljno zdravstvo

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Državne potpore

Državni službenici

Elektronička isprava

Elektronička trgovina

Elektronički mediji

Financijsko osiguranje

Gradnja

Hrana

Informacijska sigurnost

Investicijski fondovi

Izmjera i katastar

Kazneni postupak

Kazneni zakon

Kemikalije

Kreditne unije

Kvaliteta zdravstvene zaštite

Lijekovi

Nasljeđivanje

Obavljanje djelatnosti

Obiteljski zakon

Obrazovanje odraslih

Obrt

Obvezni odnosi (ZOO)

Obvezno zdravstveno osiguranje

Opći upravni postupak

Oružje

Osiguranje

Osiguranje u prometu

Ovrha - Ovršni zakon

Parnični postupak

Porez na dobit

Porez na dohodak

Porez na kavu

Posredovanje u prometu nekretnina

Poticanje ulaganja

Predmeti opće uporabe

Prekršajni zakon

Prijevoz - linijski

Prijevoz opasnih tvari

Prostorno uređenje i gradnja

Rad - Zakon o radu

Računovodstvo

Revizija

Stranci

Sudovi

Šport

Šume

Tajnost podataka

Trgovačka društva

Udomiteljstvo

Udžbenici za školu

Ugostiteljska djelatnost

Umirovljenički fond

Usluge u turizmu

Veterinarstvo

Volonterstvo

Zabrane u zakonima

Zakon o leasingu

Zaštita bilja

Zakon o radu

Zaštita na radu

Zaštita okoliša

Zaštita potrošača

Zaštita prirode

Zaštita pučanstva

Zaštita životinja

Javna nabava

NOVI PREGLED PROPISA



SEARCH

PRETRAŽIVANJE
svih objavljenih tekstova


Pregled svih usluga za poduzetnike

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.

Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 2. 9. 2014.












POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga


NABAVITE JOŠ DANAS CMS  -  SAZNAJTE ŠTO JE CMS?

CMS ili Content Menagment System je izraz za programirane web stranice što Vam omogućava da jednostavno sami unosite, editirate ili brišete sadržaj sa svojih stranica putem administratorskog sučelja, a što je vrlo bitno, bez ikakvih posebnih predznanja. Ukoliko imate elementarno znanje za npr. poslati e-mail, ili pisati u Wordu, to je sasvim dovoljno za korištenje CMS-a.
CMS osigurava trenutne promjene sadržaja na Vašim stranicama, te stoga više nema potrebe za mjesečnim troškovima održavanja stranica da bi na njima uvijek imali aktualne vijesti i ponudu!  Opširnije >>

VIDEO PREZENTACIJA
CMS VIDEO PREZENTACIJA
FLASH PREZENTACIJA


> KZ 1. - 99. > KZ 100. - 199. > KZ 200. - 299. > KZ 300. - 391.
> KZ 28/98 > KZ 50/00 > KZ 129/00 > KZ 51/01
> KZ 111/03 > KZ 105/04    

KAZNENI ZAKON


"Narodne novine" br. 110/97

 

OPĆI DIO

GLAVA PRVA (I.)

TEMELJNE ODREDBE

Temelj i ograničenje kaznenopravne prisile

Članak 1.

(1) Kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugrožavaju ili povrjeđuju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile.

(2) Propisivanje pojedinih kaznenih djela te vrste i mjere kaznenopravnih sankcija za njihove počinitelje temelji se na nužnosti kaznenopravne prisile i njezinoj primjerenosti jakosti i naravi opasnosti za osobne slobode i prava čovjeka te druge društvene vrijednosti.

Načelo zakonitosti

Članak 2.

(1) Kaznena djela i kaznenopravne sankcije mogu se propisivati samo zakonom.

(2) Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu mogu primijeniti druge kaznenopravne sankcije za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom određeno kao kazneno djelo i za koje zakonom nije bilo propisano kojom se vrstom i mjerom kazne počinitelj može kazniti.

Obvezna primjena blažeg zakona

Članak 3.

(1) Prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.

(2) Ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja.

Načelo krivnje

Članak 4.

Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga kaznenopravna sankcija ako nije kriv za počinjeno djelo.

Vrste kaznenopravnih sankcija

Članak 5.

(1) Kaznenopravne sankcije koje se mogu propisati zakonom i primijeniti prema počinitelju kaznenog djela jesu: kazne, mjere upozorenja (sudska opomena i uvjetna osuda), sigurnosne mjere i odgojne mjere.

(2) Za svaku vrstu kaznenopravnih sankcija zakonom se određuje njihovo trajanje i nijedna se kaznenopravna sankcija ne može propisati ni izreći ili primijeniti na neodređeno vrijeme.

Opća svrha kaznenopravnih sankcija

Članak 6.

Opća svrha propisivanja i izricanja ili primjene svih kaznenopravnih sankcija jest da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo, te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju.

Ograničenja u propisivanju sadržaja

kaznenopravnih sankcija i njihovoj primjeni

Članak 7.

Određujući sadržaj kaznenopravnih sankcija i način njihove primjene, počinitelju kaznenog djela mogu se ograničiti njegove slobode i prava samo u mjeri koja odgovara vrsti kaznenopravne sankcije i njezinoj posebnoj svrsi određenoj zakonom, bez prouzročenja tjelesnih bolova ili duševnih patnji, nečovječnog postupanja ili ponižavajućeg odnosa, uz poštovanje ljudskog dostojanstva i osobnosti.

Pokretanje kaznenog postupka

Članak 8.

(1) Kazneni postupak za kaznena djela pokreće Državno odvjetništvo u interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana.

(2) Iznimno za određena kaznena djela može se zakonom propisati da se kazneni postupak pokreće privatnom tužbom ili da Državno odvjetništvo pokreće kazneni postupak povodom prijedloga.

Pravo na rehabilitaciju

Članak 9.

Počinitelj kaznenog djela koji je pravomoćno osuđen ili je prema njemu primjenjena mjera upozorenja ili je oslobođen kazne ima pravo, nakon proteka određenog vremena i pod uvjetima koji su određeni zakonom, smatrati se osobom koja nije počinila kazneno djelo a njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i sloboda osoba koje nisu počinile kazneno djelo.

GLAVA DRUGA (II.)

PRIMJENA KAZNENOG ZAKONODAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE

Isključenje primjene kaznenog zakonodavstva prema djeci

Članak 10.

Kazneno se zakonodavstvo ne primjenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je počinilo kazneno djelo nije navršilo četrnaest godina života.

Primjena Kaznenog zakona prema mladim počiniteljima

Članak 11.

Prema mladim počiniteljima kaznenih djela (maloljetne osobe i mlađe punoljetne osobe) primjenjuje se ovaj Zakon osim ako posebnim zakonom za mlade počinitelje nije drukčije propisano.

Primjena Općeg dijela Kaznenog zakona

Članak 12.

Odredbe Općeg dijela ovoga Zakona odnose se na sva kaznena djela propisana ovim Zakonom i drugim zakonima.

Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela počinjena na području Republike Hrvatske, njezinu brodu ili zrakoplovu

Članak 13.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se na svakoga tko počini kazneno djelo na njezinu području.

(2) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se i na svakoga tko počini kazneno djelo na domaćem brodu, bez obzira gdje se brod nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

(3) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se i na svakoga tko počini kazneno djelo u domaćem civilnom zrakoplovu dok je u letu ili u domaćem vojnom zrakoplovu bez obzira gdje se takav zrakoplov nalazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

Primjena kaznenog zakonodavstva za kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske

Članak 14.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema svakome tko izvan njezina područja počini:

- bilo koje kazneno djelo protiv Republike Hrvatske iz glave XII. ovoga Zakona,

- kazneno djelo krivotvorenja novca i vrijednosnih papira Republike Hrvatske iz članka 274. i 275. ovoga Zakona,

- kazneno djelo koje je Republika Hrvatska obvezna kažnjavati prema propisima međunarodnog prava, međunarodnih ili međudržavnih ugovora,

- kazneno djelo protiv hrvatskog državnog dužnosnika ili službenika u svezi s njegovom službom.

(2) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema hrvatskom državljaninu koji izvan područja Republike Hrvatske počini bilo koje drugo kazneno djelo osim onih koja su obuhvaćena odredbom iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan područja Republike Hrvatske prema Republici Hrvatskoj ili njezinom državljaninu počini bilo koje kazneno djelo koje nije obuhvaćeno odredbom iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje se prema strancu koji izvan područja Republike Hrvatske prema stranoj državi ili prema strancu počini kazneno djelo za koje se po tom zakonodavstvu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

(5) U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenit će se samo ako se počinitelj kaznenog djela zatekne na području Republike Hrvatske ili joj bude izručen, a u slučaju iz stavka 4. ovoga članka samo ako se počinitelj zatekne na području Republike Hrvatske i ne bude izručen drugoj državi.

Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na području Republike Hrvatske

Članak 15.

(1) Kad je u slučaju primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske prema odredbi članka 13. ovoga Zakona kazneni postupak pokrenut ili dovršen u stranoj državi, kazneni postupak u Republici Hrvatskoj pokrenut će se samo po odobrenju Državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(2) Kad je u slučaju primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske prema odredbi članka 13. ovoga Zakona počinitelj kaznenog djela stranac, kazneni se postupak može pod uvjetima uzajamnosti ustupiti stranoj državi.

(3) O ustupanju kaznenog postupka u slučaju iz stavka 2. ovoga članka odlučuje Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Posebnosti glede pokretanja kaznenog postupka za kaznena djela počinjena izvan područja Republike Hrvatske

Članak 16.

(1) U slučajevima iz članka 14. stavka 3. i 4. ovoga Zakona kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske neće se pokrenuti:

- ako je počinitelj u potpunosti izdržao kaznu na koju je osuđen u stranoj državi,

- ako je počinitelj u stranoj državi pravomoćnom presudom oslobođen ili mu je kazna po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinio oproštena ili zastarjela,

- ako se za pokretanje kaznenog postupka po zakonu države u kojoj je kazneno djelo počinjeno traži prijedlog, pristanak ili privatna tužba osobe prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, a takav prijedlog ili tužba nisu podneseni, ili pristanak nije dan.

(2) Ako se u slučajevima iz članka 14. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona ne radi o kaznenom djelu prema zakonu države u kojoj je djelo počinjeno, kazneni se postupak može pokrenuti samo na temelju odobrenja Državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

(3) U slučaju iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona kad zakon države u kojoj je kazneno djelo počinjeno ne propisuje kažnjivost ponašanja koje se prema općepriznatim načelima međunarodne zajednice smatra kaznenim djelom, Državni odvjetnik Republike Hrvatske može odobriti pokretanje kaznenog postupka u Republici Hrvatskoj, i primjenu kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske.

Uračunavanje pritvora i kazne izdržane u stranoj državi

Članak 17.

U slučajevima primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ako je počinitelju bila u stranoj državi zbog kaznenog djela oduzeta sloboda, vrijeme provedeno u pritvoru ili na izdržavanju kazne i svako drugo oduzimanje slobode uračunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto kazneno djelo, a ako kazne nisu iste vrste, uračunavanje će se izvršiti prema pravičnoj ocjeni suda.

Nemogućnost primjene kaznenog zakonodavstva zbog proteka vremena

Članak 18.

(1) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske ne može se zbog zastare primjeniti kad protekne ovim Zakonom određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, izrečene kazne ili određivanja primjene druge kaznenopravne sankcije.

(2) Nemogućnost primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske ne odnosi se na kaznena djela genocida iz članka 156., agresivnog rata iz članka 157., ratnih zločina iz članka 158., 159. i 160. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela što ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu.

Zastara pokretanja kaznenog postupka

Članak 19.

(1) Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u članku 18. stavka 2. ovoga Zakona, ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to:

- dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora,

- petnaest godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od deset godina zatvora,

- deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina zatvora,

- pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora,

- tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora,

- dvije godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili samo s novčanom kaznom.

(2) Ako je za kazneno djelo propisano više kazni, zastara se određuje prema najtežoj od propisanih kazni za to djelo.

Tijek i prekid zastare pokretanja kaznenog postupka

Članak 20.

(1) Zastara pokretanja kaznenog postupka počinje teći od dana kad je kazneno djelo počinjeno.

(2) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni postupak ne može pokrenuti ili se ne može nastaviti.

(3) Zastara se prekida svakom postupovnom radnjom koja se poduzima radi pokretanja kaznenog postupka prema počinitelju zbog počinjenog kaznenog djela.

(4) Zastara se prekida i kad počinitelj počini isto tako teško ili teže kazneno djelo.

(5) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

(6) Zastara pokretanja kaznenog postupka nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara pokretanja kaznenog postupka.

Zastara izvršenja kazne

Članak 21.

Ako u ovom Zakonu nije drukčije određeno, izrečena se kazna zbog zastare ne može izvršiti kad protekne:

- dvadeset i pet godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora,

- petnaest godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina,

- deset godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina,

- pet godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine,

- tri godine od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine,

- dvije godine od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine ili novčane kazne kao glavne ili sporedne kazne.

Zastara izvršenja sigurnosnih mjera

Članak 22.

Ako u ovom Zakonu nije drukčije određeno, prema počinitelju kaznenog djela ne može se primijeniti sigurnosna mjera nakon proteka vremena jednakog onome kojeg je sud odredio za trajanje te mjere.

Tijek i prekid zastare izvršenja kazni i sigurnosnih mjera

Članak 23.

(1) Zastara izvršenja kazne i primjene sigurnosnih mjera počinje od dana pravomoćnosti odluke kojom je kazna izrečena ili određena primjena sigurnosne mjere. Kad se radi o kazni iz opozvane uvjetne osude, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti odluke o opozivu.

(2) Zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu izvršenje kazne ili primjena sigurnosne mjere ne može započeti ili nastaviti.

(3) Zastara se prekida svakom radnjom nadležnog tijela za izvršenje kazne ili primjene sigurnosne mjere.

(4) Nakon svakog prekida zastara počinje ponovno teći.

(5) Zastara izvršenja kazne i primjene sigurnosnih mjera nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara izvršenja ili primjene.

Nezastarivost izvršenja kazne

Članak 24.

Nema zastare izvršenja kazne koja je izrečena počinitelju kaznenog djela genocida iz članka 156., agresivnog rata iz članka 157., ratnih zločina iz članka 158., 159. i 160. ovoga Zakona te drugih kaznenih djela što ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu.

GLAVA TREĆA (III.)

KAZNENO DJELO

Način počinjenja kaznenog djela

Članak 25.

(1) Kazneno djelo može se počiniti činjenjem ili nečinjenjem.

(2) Kazneno djelo je počinjeno nečinjenjem ako je počinitelj koji je pravno obvezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice kaznenog djela to propustio učiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako počinjenju tog djela činjenjem.

(3) Počinitelj koji je kazneno djelo počinio nečinjenjem može se blaže kazniti, osim ako se radi o kaznenom djelu koje se može počiniti samo nečinjenjem.

Vrijeme počinjenja kaznenog djela

Članak 26.

Kazneno djelo je počinjeno u vrijeme kad je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela.

Mjesto počinjenja kaznenog djela

Članak 27.

(1) Kazneno djelo počinjeno je u mjestu gdje je počinitelj radio ili bio dužan raditi i u mjestu gdje je u cjelini ili djelomično nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela, a u slučaju kažnjivog pokušaja i tamo gdje je ta posljedica prema njegovu predviđanju trebala nastupiti.

(2) U slučajevima sudioništva kazneno djelo je počinjeno u mjestu određenom u stavku 1. ovoga članka, i u mjestu gdje je sudionik radio ili bio dužan raditi ili gdje je prema njegovu predviđanju posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela trebala nastupiti.

Beznačajno djelo

Članak 28.

Nema kaznenog djela iako su ostvarena njegova zakonska obilježja ako je djelo očito beznačajno s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav.

Nužna obrana

Članak 29.

(1) Nema kaznenog djela kad je počinitelj postupao u nužnoj obrani.

(2) Nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

(3) Počinitelj koji je prekoračio granice nužne obrane može se blaže kazniti, a ako je do prekoračenja došlo zbog jake razdraženosti ili prepasti prouzročene napadom,

može se osloboditi kazne.

Krajnja nužda

Članak 30.

(1) Nema kaznenog djela kad je počinitelj počinio takvo djelo radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.

(2) Počinitelj će se osloboditi kazne za počinjeno kazneno djelo kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo.

(3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka počinitelj bio iz nehaja u zabludi o okolnostima zbog kojih zakon određuje oslobođenje od kazne, kaznit će se za nehajno počinjenje kaznenog djela.

(4) Nema krajnje nužde ako je počinitelj bio dužan izložiti se opasnosti.

Sila ili prijetnja

Članak 31.

(1) Nema kaznenog djela kad je počinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile.

(2) Ako je počinitelj počinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod djelovanjem prijetnje, primijenit će se odredbe članka 30. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, uzimajući tu silu ili prijetnju kao neskrivljenu opasnost.

Zakonita uporaba sredstava prisile

Članak 32.

Nema kaznenog djela kad službena osoba na temelju zakonske ovlasti primijeni sredstva prisile u skladu sa zakonom.

Pokušaj

Članak 33.

(1) Tko s namjerom započne ostvarenje kaznenog djela, ali ga ne dovrši kaznit će se za pokušaj kaznenog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog kaznenog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

(2) Počinitelj koji je pokušao ostvarenje kaznenog djela kaznit će se kao da je djelo dovršeno, ali se može i blaže kazniti.

(3) Počinitelj koji je pokušao ostvarenje kaznenog djela neprikladnim sredstvom ili prema neprikladnom objektu,

može se osloboditi kazne.

Dragovoljni odustanak

Članak 34.

(1) Počinitelj koji je dragovoljno odustao od kažnjivog pokušaja kaznenog djela,

može se osloboditi kazne.

(2) Počinitelj je odustao od kažnjivog pokušaja kaznenog djela ako je dragovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao nastaviti, ili je nakon dovršetka radnje spriječio nastupanje posljedice.

(3) U slučaju dragovoljnog odustanka od počinjenja kaznenog djela, počinitelj će se kazniti za one radnje koje tvore neko drugo samostalno kazneno djelo.

Pojedinačni počinitelj kaznenog djela i sudionici

Članak 35.

(1) Pojedinačni počinitelj kaznenog djela je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.

(2) Sudionici u počinjenju kaznenog djela su: supočinitelji, poticatelj i pomagatelj.

(3) Supočinitelji kaznenog djela su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počine kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela.

(4) Poticatelj i pomagatelj su sudionici koji, ne vladajući počinjenjem kaznenog djela, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovu počinjenju.

Kažnjavanje sudionika

Članak 36.

(1) Svaki supočinitelj odgovara u skladu sa svojom namjerom ili nehajom, a poticatelj i pomagatelj u skladu sa svojom namjerom.

(2) Stvarne ili osobne okolnosti počinitelja koje predstavljaju obilježje kaznenog djela ili utječu na visinu propisane kazne uzimaju se u obzir i sudionicima.

(3) Strogo osobne okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivnju, dozvoljava oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom počinitelju ili sudioniku kod kojega te okolnosti postoje.

(4) Sudionik koji dragovoljno spriječi počinjenje kaznenog djela oslobodit će se kazne.

Poticanje

Članak 37.

(1) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio.

(2) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude niti pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenoga djela.

(3) U slučaju nepodobnog pokušaja poticanja poticatelj se može osloboditi kazne.

Pomaganje

Članak 38.

(1) Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti.

(2) Pomaganjem se smatra osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini kazneno djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje kaznenog djela te unaprijed obećano prikrivanje kaznenog djela, počinitelja, sredstava kojima je djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta pribavljenih kaznenim djelom.

GLAVA ČETVRTA (IV.)

KRIVNJA

Sadržaj krivnje

Članak 39.

Kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, kad je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

Neubrojivost

Članak 40.

(1) Neubrojiva osoba nije kriva i prema njoj se ne može primijeniti kaznenopravna sankcija.

(2) Neubrojiva je osoba koja u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje.

Samoskrivljena neubrojivost

Članak 41.

Ne smatra se neubrojivim počinitelj koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugim sredstvima, ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje.

Smanjena ubrojivost

Članak 42.

Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv može se blaže kazniti, ako do smanjene ubrojivosti nije došlo samoskrivljeno.

Kažnjivost za postupanje s namjerom i s nehajem

Članak 43.

(1) Kažnjivo je samo postupanje s namjerom da se počini kazneno djelo, osim kad je zakonom izričito propisano kažnjavanje i za nehaj.

(2) Teža kazna koju zakon propisuje za težu posljedicu kaznenog djela može se izreći samo kad je počinitelj glede te posljedice postupao s nehajem.

Namjera

Članak 44.

(1) Kazneno djelo može se počiniti s izravnom ili neizravnom namjerom.

(2) Počinitelj postupa s izravnom namjerom kad je svjestan svog djela i hoće njegovo počinjenje.

(3) Počinitelj postupa s neizravnom namjerom kad je svjestan da može počiniti djelo pa na to pristaje.

Nehaj

Članak 45.

(1) Kazneno djelo može se počiniti sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem.

(2) Počinitelj postupa sa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti djelo, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti.

(3) Počinitelj postupa sa nesvjesnim nehajem kad nije svjestan da može počiniti djelo, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Zabluda o protupravnosti djela

Članak 46.

(1) Nije kriv počinitelj koji iz opravdanih razloga nije znao i nije mogao znati da je djelo zabranjeno.

(2) Ako je zabluda bila otklonjiva, počinitelj se može blaže kazniti.

(3) Zabluda se neće smatrati otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela, ili ako se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoje zvanje, zanimanje ili službu bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisom.

Zabluda o biću kaznenog djela i zabluda

o okolnostima koje isključuju protupravnost

Članak 47.

(1) Nije kriv počinitelj koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja.

(2) Ako je počinitelj bio u zabludi o zakonskim obilježjima kaznenog djela iz nehaja, kriv je kad zakon za to djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj.

(3) Nema kaznenog djela iako je njegova zakonska obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.

(4) Ako je počinitelj bio u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost iz nehaja, kaznit će se za počinjenje kaznenog djela kad zakon za to djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj.

Krivnja u posebnim slučajevima kad se radi o kaznenim djelima počinjenim u sredstvima javnog priopćavanja

Članak 48.

(1) Krivnja glavnog urednika za kaznena djela počinjena u sredstvima javnog priopćavanja određena je ovim Zakonom kao i za svakog drugog počinitelja osim u slučajevima koji se posebno određuju ovim člankom.

(2) Ako glavni urednik ili osoba koja ga zamjenjuje u vrijeme objavljivanja nije kriv kao pojedinačni počinitelj ili sudionik kaznenog djela počinjenog u sredstvima javnog priopćavanja, kriv je:

- ako do završetka glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom autor ostane nepoznat,

- ako je informacija objavljena bez pristanka autora,

- ako su u vrijeme objavljivanja postojale stvarne ili pravne smetnje za pokretanje kaznenog postupka protiv autora, koje i dalje traju.

(3) Nije kriv glavni urednik, odnosno osoba koja ga zamjenjuje ako iz opravdanih razloga nije znao za koju od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka.

(4) Pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovoga članka kriv je:

- izdavač ili nakladnik nepovremene publikacije osim ako naznači autora kažnjivog sadržaja za kojeg ne postoje smetnje za pokretanje kaznenog postupka, tiskar nepovremene publikacije kad nema izdavača ili nakladnika ili postoje smetnje za pokretanje kaznenog postupka protiv njega,

- proizvoditelj u slučajevima kad je kazneno djelo počinjeno putem audiouređaja, videouređaja ili sličnih sredstava javnog priopćavanja,

- ako su izdavač, nakladnik, tiskar ili proizvoditelj pravne osobe ili državna tijela, kriva je osoba koja je odgovorna za tu djelatnost izdavanja, nakladništva, tiskanja ili proizvodnje.

(5) U slučajevima kad je sredstvo iz ovoga članka koje sadrži kazneno djelo proizvedeno u stranoj državi kriv je uvoznik, a u slučaju da se radi o pravnoj osobi ili državnom tijelu, kriva je odgovorna osoba uvoznika.

GLAVA PETA (V.)

KAZNE I KAŽNJAVANJE

Vrste kazni

Članak 49.

(1) Za kaznena djela mogu se počinitelji kazniti: novčanom kaznom i kaznom zatvora.

(2) Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna.

(3) Novčana kazna može se izreći kao glavna i kao sporedna kazna.

(4) Za kaznena djela počinjena iz koristoljublja novčana kazna kao sporedna može se izreći i kad nije propisana zakonom ili kad je zakonom propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora ili novčanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora.

Svrha kažnjavanja

Članak 50.

Svrha kažnjavanja je da se uvažavajući opću svrhu kaznenopravnih sankcija izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela i da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Novčana kazna

Članak 51.

(1) Novčana kazna se propisuje i izriče u dnevnim dohocima osobe prema kojoj se primjenjuje.

(2) Novčana kazna ne može biti manja od deset dnevnih dohodaka niti veća od tri stotine dnevnih dohodaka, osim za kaznena djela počinjena iz koristoljublja kad se najveća novčana kazna može izreći i do pet stotina dnevnih dohodaka.

(3) Rok za plaćanje novčane kazne određuje sud istovremeno s odmjeravanjem broja dnevnih dohodaka. Vodeći računa o tom broju, najkraći rok za plaćanje može se odrediti trideset dana, a najdulji šest mjeseci.

(4) Kad počinitelj kaznenog djela ne ostvaruje nikakav dohodak ili bi utvrđivanje njegova dohotka znatno produljilo trajanje kaznenog postupka, sud će kao dnevni dohodak počinitelja smatrati prosječni dnevni dohodak u Republici Hrvatskoj.

(5) Kad počinitelj kaznenog djela ne ostvaruje nikakav dohodak, ali je vlasnik imovine ili imovinskih prava, sud će utvrditi dnevni dohodak po slobodnoj procjeni, prema vrijednosti te imovine ili imovinskih prava.

(6) Prosječni dnevni dohodak iz stavka 4. ovoga članka na temelju službenih podataka Državnog zavoda za statistiku utvrđuje i objavljuje Vrhovni sud Republike Hrvatske svaka tri mjeseca.

Zamjena novčane kazne

Članak 52.

(1) Novčana kazna se ne naplaćuje prisilno.

(2) Kad novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, sud donosi bez odgode odluku o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora.

(3) Novčana kazna zamjenjuje se u kaznu zatvora tako da se jedan dnevni dohodak zamjenjuje s jednim danom kazne zatvora, s time da najveća mjera kazne zatvora kojom je zamijenjena novčana kazna ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

Kazna zatvora

Članak 53.

(1) Kazna zatvora ne može biti kraća od trideset dana ni dulja od petnaest godina.

(2) Za najteže i najpogibeljnije oblike teških kaznenih djela iznimno se može propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do četrdeset godina (dugotrajni zatvor).

(3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za određeno kazneno djelo.

(4) Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći počinitelju koji u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršio dvadesetijednu godinu života.

(5) Pod uvjetima određenima posebnim zakonom o mladim počiniteljima kaznenih djela može se izreći kazna maloljetničkog zatvora. Kazna maloljetničkog zatvora je po svrsi, sadržaju, trajanju i načinu izvršenja posebna kazna oduzimanja slobode.

(6) Kad se za kazneno djelo propisuje kazna zatvora bez posebne najmanje mjere a posebna najveća mjera nije veća od tri godine, obvezno se uz tu kaznu kao mogućnost izbora propisuje i novčana kazna.

(7) Kazna zatvora odmjerava se i izriče na pune godine i mjesece, a u trajanju do tri mjeseca i na pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora odmjerava se i izriče samo na pune godine.

Zamjena kazne zatvora

Članak 54.

(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci, može istodobno odlučiti da se ta kazna s pristankom osuđenika zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi.

(2) Odluku o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi sud temelji na ocjeni da s obzirom na sve okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora, ali da za ostvarenje opće svrhe kaznenopravnih sankcija nije dovoljno primijeniti mjere upozorenja.

(3) Rad za opće dobro na slobodi određuje se u trajanju koje je u razmjeru sa izrečenom kaznom od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. Rok za izvršenje rada za opće dobro ne može biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od jedne godine.

(4) Odmjeravajući trajanje rada za opće dobro i roka za njegovo izvršenje sud mora voditi računa o izrečenoj kazni zatvora koju zamjenjuje i o mogućnostima počinitelja kaznenog djela s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje.

(5) Kad osuđenik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro istekom određenog roka, sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

(6) Zamjena kazne zatvora u rad osuđenika za opće dobro na slobodi može se primijeniti i u slučaju zamjene novčane kazne u kaznu zatvora po članku 52. stavku 3. ovoga Zakona, kad ta kazna zatvora nije dulja od šest mjeseci.

(7) Raspoređivanje na rad za opće dobro (vrsta rada i mjesto) obavlja služba za izvršenje kaznenopravnih sankcija vodeći računa o sposobnostima i stručnosti osuđenika.

Uvjetni otpust

Članak 55.

(1) Osoba koja je osuđena na kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora može se otpustiti s izdržavanja kazne nakon što je protekla najmanje jedna polovina vremena izdržane kazne, a iznimno i nakon jedne trećine vremena izdržane kazne na koje je osuđena, a pod uvjetima koji su određeni u Zakonu o izvršenju kaznenopravnih sankcija.

(2) Sud će opozvati uvjetni otpust ako osuđenik dok je na uvjetnom otpustu počini jedno ili više kaznenih djela za koja mu je izrečena bezuvjetna kazna zatvora od šest mjeseci.

Opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne

Članak 56.

(1) Izbor vrste i mjere kazne počinitelju kaznenog djela određuje sud u granicama koje su određene zakonom za počinjeno kazneno djelo, a na temelju stupnja krivnje, pogibeljnosti djela i svrhe kažnjavanja.

(2) Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti) a osobito ove: stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, posebno odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kaznenim djelom te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela.

Ublažavanje kazne

Članak 57.

(1) Zakonom propisana kazna za određeno kazneno djelo može se ublažiti kad to zakon izričito propisuje ili kad sud smatra da se s obzirom na postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od propisane.

(2) Granice ublažavanja su ove:

a) ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora s posebnom najvećom mjerom od tri godine ili manje, bez obzira na posebnu najmanju mjeru, umjesto kazne zatvora može se izreći novčana kazna,

b) ako je za kazneno djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora u trajanju od jedne godine ili manje, a kao posebna najveća mjera više od tri godine zatvora, kazna se može ublažiti do najmanje zakonske mjere kazne zatvora,

c) ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora od najmanje dvije godine, kazna se može ublažiti do najmanje šest mjeseci zatvora,

d) ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora od najmanje tri godine ili više, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora.

Oslobođenje od kazne

Članak 58.

(1) Sud je počinitelja dužan osloboditi kazne za počinjeno kazneno djelo kad to zakon izričito propisuje.

(2) Sud može počinitelja osloboditi kazne kad zakon propisuje takvu mogućnost.

(3) Kad zakon propisuje mogućnost oslobođenja od kazne, sud može počinitelja blaže kazniti i pri tome nije obvezan držati se granica koje su propisane člankom 57. stavkom 2. ovoga Zakona.

Posebni slučajevi oslobođenja od kazne za kaznena djela počinjena iz nehaja

Članak 59.

Sud može osloboditi kazne počinitelja kaznenog djela počinjenog iz nehaja u slučaju:

a) ako posljedice tog kaznenog djela tako teško pogađaju počinitelja da je kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja ili

b) ako je počinitelj izravno nakon počinjenog kaznenog djela nastojao otkloniti ili umanjiti posljedice tog djela i ako je u cjelosti ili u većem opsegu nadoknadio štetu koja je prouzročena tim djelom.

Stjecaj kaznenih djela

Članak 60.

(1) Ako počinitelj s jednom ili više radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud će za svako od počinjenih kaznenih djela utvrditi kazne prema zakonu a zatim će izreći za sva ta djela jedinstvenu kaznu.

(2) Vodeći računa o tome da se s obzirom na posebnosti višestrukog počinitelja kaznenih djela i njihov međusobni odnos s obzirom na vrstu i vrijeme njihova počinjenja jedinstvenom kaznom treba postići svrha kažnjavanja, sud se pri odlučivanju o njenoj vrsti i mjeri mora držati ovih pravila:

a) ako je za jedno od kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora a za drugo ili ostala kaznena djela kaznu zatvora ili novčanu kaznu, izreći će kaznu dugotrajnog zatvora,

b) ako je za dva ili više kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdio kazne dugotrajnog zatvora sud će izreći jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četrdeset godina,

c) ako je za dva ili više kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdio kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije dosegnuti njihov zbroj, niti biti veća od petnaest godina,

d) ako je za dva ili više kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdio kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina, sud može izreći jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora koja ne smije dosegnuti zbroj pojedinačnih kazni zatvora,

e) ako su za sva kaznena djela koja su počinjena u stjecaju propisane kazne zatvora do najviše tri godine, jedinstvena kazna zatvora ne smije biti dulja od osam godina,

f) ako je za dva ili više kaznenih djela počinjenih u stjecaju utvrdio novčane kazne, jedinstvena novčana kazna ne smije biti veća od najveće zaknske mjere novčane kazne,

g) ako je za neka kaznena djela počinjena u stjecaju utvrdio kazne zatvora a za neke novčane kazne, izreći će jednu kaznu zatvora i jednu novčanu kaznu prema pravilima iz ovoga članka,

h) ako je za kaznena djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i maloljetničkoga zatvora, izreći će kaznu zatvora kao jedinstvenu kaznu primjenom pravila iz stavka 2. a) do e).

Produljeno kazneno djelo

Članak 61.

(1) Odredbe ovoga Zakona o stjecaju kaznenih djela neće se primijeniti kad počinitelj počini produljeno kazneno djelo.

(2) Produljeno kazneno djelo je počinjeno kad je počinitelj s namjerom počinio više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.

(3) Kad se radi o produljenom kaznenom djelu istog zakonskog opisa, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kazneno djelo. Ako se radi o istovrsnim kaznenim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela.

Izbor vrste i mjere kazne osuđenoj osobi

Članak 62.

(1) Kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo što je počinjeno prije nego što je započelo izdržavanje kazne po prijašnjoj presudi, ili za kazneno djelo što je počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 60. ovoga Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu. Kazna ili dio kazne koju je osuđenik već izdržao uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.

(2) Kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo što je počinjeno tijekom izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, ako se s obzirom na još preostali dio ranije izrečene kazne primjenom odredbi o stjecaju ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, neće se postupiti po odredbama stavka 1. ovoga članka već će se vrsta i mjera kazne za novo kazneno djelo izabrati nezavisno od ranije izrečene kazne.

(3) Kad osuđenik za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora počini kazneno djelo za koje je zakonom propisana kazna do jedne godine zatvora ili blaža kazna, primijenit će se stegovna mjera.

Uračunavanje pritvora i ranije kazne

Članak 63.

(1) Vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako oduzimanje slobode u svezi s kaznenim djelom uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Kazna oduzimanja slobode ili novčana kazna za prekršaj i gospodarski prijestup uračunava se u kaznu za kazneno djelo, ako opis tog djela odgovara prekršajnom djelu i gospodarskom prijestupu zbog kojeg je izrečena kazna.

(3) Uračunavanje po odredbama ovoga članka znači izjednačavanje jednog dana pritvora, kazne oduzimanja slobode za prekršaj, kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora za kazneno djelo te jednog dnevnog dohotka novčane kazne za jedan dan kazne oduzimanja slobode i novčane kazne za prekršajno djelo za dane zatvora prema odredbama Zakona o prekršajima.

GLAVA ŠESTA (VI.)

MJERE UPOZORENJA

Vrste mjera upozorenja

Članak 64.

Mjere upozorenja jesu: Sudska opomena i uvjetna osuda.

Svrhe mjera upozorenja

Članak 65.

(1) Svrha sudske opomene je da se počinitelju kaznenog djela uputi takva vrsta prijekora kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja radi ostvarenja svrhe kaznenopravnih sankcija ne mora primijeniti kažnjavanje.

(2) Svrha uvjetne osude je da se počinitelju kaznenog djela uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe kaznenopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

Sudska opomena

Članak 66.

(1) Sudska opomena je kaznenopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna, ako se prema načinu djelovanja počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog djela, i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja, posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kaznenim djelom steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja.

(2) Za određeno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna zakonom se može predvidjeti primjena sudske opomene kad se steknu ostali uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Sudska se opomena može primijeniti i za kaznena djela koja su počinjena u stjecaju ako se za svako od tih djela steknu uvjeti iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Uvjetna osuda

Članak 67.

(1) Uvjetna osuda je kaznenopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom.

(2) Sud može primijeniti uvjetnu osudu kad ocijeni da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno vodeći računa o odnosu počinitelja prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kaznenim djelom.

(3) Uvjetna osuda može se primijeniti prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, a za kaznena djela za koja je propisana kazna do deset godina ako su primjenjene odredbe o ublažavanju kazne.

(4) Uvjetna osuda se može primijeniti prema počinitelju kaznenog djela iz stavka 3. ovoga članka kad sud izborom vrste i mjere kazne izrekne kaznu zatvora do dvije godine ili novčanu kaznu, bilo za jedno ili više kaznenih djela u stjecaju.

(5) Uvjetnom osudom odgađa se izvršenje izrečene kazne za vrijeme koje ne može biti kraće od jedne niti dulje od pet godina, a to se vrijeme odmjerava samo na pune godine.

(6) Kad su pod uvjetima iz ovoga Zakona izrečene kazne zatvora i novčana kazna, sud može odlučiti da se odgodi izvršenje samo kazne zatvora.

Obveze uvjetno osuđene osobe

Članak 68.

(1) Uz primjenu uvjetne osude sud može odrediti ove obveze: da počinitelj kaznenog djela naknadi štetu koju je prouzročio, da vrati korist koju je djelom pribavio ili da ispuni druge obveze koje u zakonski utemeljene u svezi s počinjenjem djela.

(2) Rok za ispunjenje obveze iz stavka 1. ovoga članka određuje sud unutar odmjerenog vremena provjeravanja.

Opoziv uvjetne osude

Članak 69.

(1) Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđena osoba u vrijeme provjeravanja počini jedno ili više kaznenih djela za koja joj je izrečena kazna zatvora od dvije godine ili teža kazna.

(2) Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđena osoba u vrijeme provjeravanja počini jedno ili više kaznenih djela za koja joj je izrečena kazna zatvora u trajanju manje od dvije godine ili novčana kazna.

(3) Kad opozove uvjetnu osudu i odredi izvršenje izrečene kazne u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, glede izrečenih kazni postupit će prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju.

(4) Kad sud ne opozove uvjetnu osudu (stavak 2.) za novo kazneno djelo može izreći kaznu ili uvjetnu osudu. Ako izrekne uvjetnu osudu, sa prije izrečenom i novom izrečenom kaznom postupit će se prema odredbama ovoga Zakona o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju, ali će se odrediti novi rok u kojem se jedinstvena izrečena kazna neće izvršiti.

(5) Sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđena osoba tijekom provjeravanja ne izvrši obveze koje su joj određene, a mogla ih je izvršiti. U slučaju da se utvrdi nemogućnost izvršenja obveza, sud te obveze može zamijeniti drugima, ili osuđenu osobu osloboditi obveza.

(6) Sud će opozvati uvjetnu osudu kad nakon njezine primjene utvrdi da je uvjetno osuđena osoba prije toga počinila kazneno djelo, ako ocijeni da ne bi bilo uvjeta za primjenu mjere upozorenja da se za to kazneno djelo znalo. S izrečenom kaznom u slučaju opoziva uvjetne osude i s kaznom za prije počinjeno kazneno djelo postupit će se prema odredbi stavka 3. ovoga članka, a u slučaju da sud ne opozove uvjetnu osudu, postupit će se prema odredbi stavka 4. ovoga članka.

(7) Bez obzira na razloge za opoziv, uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja.

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom

Članak 70.

(1) U slučaju kad su ostvareni uvjeti za primjenu uvjetne osude, ali s obzirom na okolnosti u kojima počinitelj kaznenog djela živi i s obzirom na njegovu ličnost sud ocijeni da mu je potrebna pomoć, zaštita i nadzor radi ostvarenja obveze da u roku provjeravanja ne počini novo kaznenog djelo, može primijeniti uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom.

(2) Zaštitni nadzor obavljaju stručne osobe državnog tijela koje je nadležno za izvršenje kaznenopravnih sankcija.

(3) Zaštitni nadzor može trajati za sve vrijeme provjeravanja, ali se odlukom suda može ukinuti i prije, ako su prestale potrebe pomoći, zaštite i nadzora.

Posebne obveze uz zaštitni nadzor

Članak 71.

Primjenjujući uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom, pored obveza iz članka 68. ovoga Zakona, sud može odrediti počinitelju kaznenog djela jednu ili više obveza tijekom provjeravanja, i to:

a) osposobljavanje za određeno zanimanje koje odabere uz stručnu pomoć službe za zaštitni nadzor,

b) prihvaćanje zaposlenja koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, osposobljenosti i stvarnim mogućnostima obavljanja radnih zadataka, koje mu savjetuje i omogući služba za zaštitni nadzor,

c) raspolaganje svojim dohocima u skladu s potrebama osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati i prema savjetima službe za zaštitni nadzor,

d) podvrgavanje liječenju koje je nužno radi otklanjanja tjelesnih ili duševnih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela,

e) neposjećivanje određenih mjesta, lokala i priredaba, koje mogu biti prilika i poticaj za počinjenje novog kaznenog djela,

f) redovito javljanje službi za zaštitni nadzor radi obavještavanja o okolnostima koje mogu poticajno djelovati za poinjenje novog kaznenog djela.

Opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom

Članak 72.

Za opoziv uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom primjenjuju se u cijelosti odredbe ovoga Zakona o opozivu uvjetne osude, s time da se u pogledu posebnih obveza uz zaštitni nadzor ima postupiti kao s ostalim obvezama uz uvjetnu osudu (članak 69. stavak 5.).

GLAVA SEDMA (VII.)

SIGURNOSNE MJERE

Vrste sigurnosnih mjera

Članak 73.

Sigurnosne mjere jesu: Obvezno psihijatrijsko liječenje, obvezno liječenje od ovisnosti, zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, protjerivanje stranca iz zemlje i oduzimanje predmeta.

Svrha sigurnosnih mjera

Članak 74.

Svrha je sigurnosnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Obvezno psihijatrijsko liječenje

Članak 75.

(1) Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se primijeniti samo prema počinitelju koji je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela.

(2) Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora ili uz zamjenu za kaznu zatvora ili uz uvjetnu osudu.

(3) Obvezno psihijatrijsko liječenje traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude i izvršenja obveza zamjene kazne zatvora radom za opće dobro. U svim slučajevima obvezno psihijatrijsko liječenje ne može trajati dulje od tri godine.

(4) Pod uvjetima iz stavka 3. ovoga članka puštanjem osuđene osobe na uvjetni otpust obvezno psihijatrijsko liječenje može se nastaviti na slobodi. Osuđenoj osobi koja ne nastavi liječenje opozvat će se uvjetni otpust.

(5) Počinitelj kaznenog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom liječenju na slobodi uz uvjetnu osudu, ne izvršava obveze uz tu mjeru upozorenja i prema njemu se može postupiti prema odredbi članka 69. stavka 5. ovoga Zakona.

(6) Počinitelju kaznenog djela koji se ne podvrgne obveznom psihijatrijskom liječenju uz zamjenu za kaznu zatvora može se odrediti izvršenje kazne zatvora kao u slučaju iz članka 54. stavka 5. ovoga Zakona.

Obvezno liječenje od ovisnosti

Članak 76.

(1) Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se primijeniti prema počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo.

(2) Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može se pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka primijeniti uz iste kaznenopravne sankcije, u jednakom trajanju i na isti način kako je ovim Zakonom određeno za sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja.

(3) Počinitelj kaznenog djela koji se ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti uz uvjetnu osudu, ne izvršava obveze uz tu mjeru upozorenja i prema njemu se može postupiti prema odredbi članka 69. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Počinitelju kaznenog djela koji se ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti uz zamjenu za kaznu zatvora može se odrediti izvršenje kazne zatvora kao u slučaju iz članka 54. stavka 5. ovoga Zakona.

Zabrana obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti

Članak 77.

(1) Sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti može se primijeniti prema počinitelju koji je počinio kazneno djelo glede povjerene mu ili dostupne imovine upravo na temelju obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti, ako postoji opasnost da bi takvo obavljanje moglo poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela zlouporabom zvanja, djelatnosti ili dužnosti glede povjerene mu ili dostupne imovine.

(2) Sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Prema počinitelju kaznenog djela kojem je zabranjeno obavljanje zvanja, djelatnosti ili dužnosti uz zamjenu za kaznu zatvora ili uvjetnu osudu, ako ne postupi prema toj zabrani, primijenit će se odredbe članka 54. stavka 5. i članka 69. stavka 5. ovoga Zakona.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Članak 78.

(1) Sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može se primijeniti prema počinitelju kaznenog djela protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takvo kazneno djelo.

(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi samo na određenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila.

(3) Sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od pet godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(4) Prema počinitelju kaznenog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uvjetnu osudu, ako ne postupi po toj zabrani, primijenit će se odredbe članka 54. stavka 5. i članka 69. stavka 5. ovoga Zakona.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Članak 79.

(1) Sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje može se primijeniti prema počinitelju kaznenog djela koji nije državljanin Republike Hrvatske, a postoji opasnost da će počiniti neko kazneno djelo.

(2) Sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje određuje se u trajanju koje ne može biti kraće od jedne ni dulje od deset godina računajući od pravomoćnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

(3) Prema počinitelju kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora može se primijeniti sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje zauvijek.

Oduzimanje predmeta

Članak 80.

(1) Sigurnosna mjera oduzimanja predmeta može se primijeniti glede predmeta koji je bio namjenjen ili uporabljen za počinjenje kaznenog djela ili je nastao počinjenjem kaznenog djela, kad postoji opasnost da će se određeni predmet ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela, ili kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga oduzimanje predmeta čini prijeko potrebnim.

(2) Primjena ove sigurnosne mjere ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete zbog oduzetog predmeta prema počinitelju kaznenog djela.

(3) Zakonom se u određenim slučajevima može propisati obvezno oduzimanje predmeta.

Uračunavanje zaštitnih mjera izrečenih za prekršaje i privredne prijestupe

Članak 81.

Zaštitne mjere primijenjene za prekršaje i gospodarske prijestupe prema počinitelju kaznenog djela koje po svojem sadržaju odgovaraju sigurnosnim mjerama iz ove glave Zakona uračunat će se u sigurnosnu mjeru primijenjenu za kazneno djelo čiji opis odgovara djelu zbog kojeg je mjera primijenjena.

GLAVA OSMA (VIII.)

ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI, JAVNO OBJAVLJIVANJE PRESUDE, PRAVNE POSLJEDICE OSUDE, REHABILITACIJA, AMNESTIJA I POMILOVANJE

Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom

Članak 82.

(1) Nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

(2) Imovinska korist oduzima se sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno. Kad se utvrdi nemogućnost oduzimanja imovinske koristi koja se sastoji od novca, vrijednosnih papira ili stvari u cijelosti ili djelomično, sud je dužan obvezati počinitelja kaznenog djela na isplatu odgovarajuće protuvrijednosti u novčanom iznosu.

(3) Imovinska korist oduzet će se i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod treće osobe ako je ona prema okolnostima pod kojima je ostvarila određene vrijednosti znala ili je mogla i bila dužna znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom.

(4) Oštećenik koji tijekom kaznenog postupka ili najkasnije u roku od tri mjeseca nakon pravomoćne odluke o oduzimanju predmeta imovinskopravnim zahtjevom ili tužbom želi ostvariti svoje pravo glede oduzete imovinske koristi ima pravo namirenja u roku od tri mjeseca nakon donošenja odluke o njegovom pravu.

Javno objavljivanje presude

Članak 83.

(1) Presudom kojom se proglašava krivim počinitelj kaznenog djela počinjenog u sredstvima javnog priopćavanja, sud može odrediti da se ona javno objavi o trošku počinitelja.

(2) Određujući sredstvo, vrijeme, način i ostale okolnosti javnog objavljivanja presude, sud mora nastojati da te okolnosti odgovaraju okolnostima objavljivanja sadržaja kojim je počinjeno kazneno djelo.

Pravne posljedice osude

Članak 84.

(1) Pravne posljedice osude zbog počinjenog kaznenog djela mogu se propisati samo zakonom.

(2) Pravne posljedice koje se mogu propisati jesu:

- prestanak radnog odnosa,

- prestanak obavljanja određenih poslova u državnim tijelima ili zabrana preuzimanja takvih poslova,

- gubitak vojnog čina,

- oduzimanje državnih odličja i priznanja.

(3) Pravne posljedice mogu nastupiti samo ako je počinitelj kaznenog djela počinjenog s namjerom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od najmanje jedne godine, a nije primjenjena uvjetna osuda.

(4) Pravne posljedice nastupaju danom pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno počinjenje kaznenog djela i izrečena kazna prema stavku 1. i 3. ovoga članka.

(5) Zabrana preuzimanja poslova u državnoj službi prestaje pet godina nakon nastupanja pravne posljedice.

Rehabilitacija

Članak 85.

(1) Nakon izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora osuđene osobe imaju sva prava građanina utvrđena Ustavom, zakonom ili drugim propisima, te mogu stjecati sva prava osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na počinitelja kaznenog djela prema kojem je primjenjena mjera upozorenja ili ga je sud oslobdio kazne.

(3) Odredba iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na osobe na uvjetnom otpustu ukoliko njihova prava nisu ograničena posebnim propisima o uvjetnom otpustu s izdržavanja kazne zatvora.

(4) Protekom rokova određenih u stavku 5. ovoga članka počinitelj kaznenog djela smatra se neosuđivanim i svaka uporaba podataka o građaninu kao počinitelju kaznenog djela zabranjena je, a u slučaju uporabe nema pravni učinak. Rehabilitirani građanin ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne može biti pozvan na odgovornost niti može imati bilo kakve pravne posljedice.

(5) Pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novoga kaznenog djela rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu ovi rokovi:

- petnaest godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu dugotrajnog zatvora,

- deset godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od deset godina ili težu kaznu,

- pet godina od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu,

- tri godine od dana izdržane, zastarjele ili oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora do pet godina, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu, od isteka roka provjeravanja kod uvjetne osude i od pravomoćnosti odluke o sudskoj opomeni ili oslobođenju od kazne.

Podaci iz kaznene evidencije

Članak 86.

(1) Podaci iz kaznene evidencije mogu se dati samo sudovima i državnim odvjetništvima kad se radi o kaznenom postupku protiv osobe za koju se traže podaci ili kad je u tijeku postupak za njezino pomilovanje.

(2) Podaci iz kaznene evidencije mogu se iznimno dati državnim tijelima na njihov obrazloženi zahtjev kad se radi o povjeravanju određenih poslova i zadataka u državnoj službi osobi za koju se traže ti podaci.

(3) Kaznenom evidencijom mogu se u okviru svoje zakonske ovlasti koristiti i tijela unutarnjih poslova radi otkrivanja počinitelja kaznenog djela. Navedeni podaci smatraju se profesionalnom tajnom.

(4) Nitko nema pravo zahtijevati od građana da podnesu dokaze o svojoj osuđivanosti ili neosuđivanosti.

(5) Građanin ima pravo tražiti podatke iz kaznene evidencije za sebe samo ako dokaže da su mu ti podaci potrebni radi ostvarivanja prava u stranoj državi.

Amnestija

Članak 87.

Amnestijom se osobama koje su njome obuhvaćene obustavlja kazneni postupak, daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom, ukida se uvjetna osuda, daje prijevremena rehabilitacija ili se ukida određena pravna posljedica osude.

Pomilovanje

Članak 88.

Pomilovanjem se prema određenoj osobi obustavlja kazneni postupak, daje potpuni ili djelomični oprost od izvršenja kazne, zamjenjuje se izrečena kazna blažom kaznom ili se primjenjuje uvjetna osuda, ukida se uvjetna osuda, daje prijevremena rehabilitacija, ukida se ili određuje kraće trajanje pravne posljedice osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ili protjerivanja stranca iz zemlje.
 

GLAVA DEVETA (IX.)

ZNAČENJE IZRAZA U OVOM ZAKONU

Članak 89.

(1) Područjem Republike Hrvatske smatra se kopneno područje, rijeke, jezera, prokopi, unutarnje morske vode, teritorijalno more, te zračni prostor iznad tih područja.

(2) Kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske su kaznenopravne odredbe sadržane u ovom Zakonu i u drugim zakonima Republike Hrvatske.

(3) Službena osoba kad je ona označena kao počinitelj kaznenog djela je izabrani ili imenovani dužnosnik u predstavničkom tijelu, državni dužnosnik i službenik koji obavlja službene poslove u tijelima državne uprave, lokalne samouprave i uprave, jedinici lokalne samouprave, tijelima sudbene vlasti, u Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Državnom odvjetništvu, Državnom pravobraniteljstvu ili Pučkom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Uredu predsjednika republike, tijelu, uredu i stručnoj službi Vlade Republike Hrvatske i Sabora Republike Hrvatske, nositelj pravosudne dužnosti, sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, Državni odvjetnik Republike Hrvatske i njegovi zamjenici, Državni pravobranitelj Republike Hrvatske i njegovi zamjenici, Pučki pravobranitelj Republike Hrvatske i njegovi zamjenici te javni bilježnik.

(4) Vojna osoba je vojnik na odsluženju vojne obveze, kadet vojne škole, djelatna vojna osoba, osoba iz pričuvnog sastava dok se nalazi na vojnoj službi, vojni službenik i vojni namještenik te civilna osoba koja obavlja određenu vojnu dužnost.

(5) Kad je službena osoba naznačena kao osoba prema kojoj je počinjeno kazneno djelo, pored osoba koje su navedene u stavku 3. ovoga članka, službena osoba je u smislu ovoga Zakona i vojna osoba iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Pravna osoba u smislu ovoga Zakona je poduzeće, javno poduzeće, trgovačko društvo, fond, ustanova, politička i društvena organizacija i udruženja građana, jedinica lokalne samouprave i uprave, jedinica lokalne samouprave te druga pravna osoba koja u okvirima svog redovnog poslovanja stalno ili povremeno stvara ili pribavlja sredstva i njima raspolaže.

(7) Odgovorna osoba je smislu ovoga Zakona osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, državnog tijela i tijela lokalne samouprave i uprave i tijela lokalne samouprave.

(8) Kad je kao počinitelj određenih kaznenih djela označena službena ili odgovorna osoba u pravnoj osobi, osobe navedene u stavku 3. i 7. ovoga članka mogu biti počinitelji tih djela ako iz obilježja pojedinog djela ili pojedinog propisa ne proizlazi da počiniteljem može biti samo neka od tih osoba.

(9) Dijete je, u smislu ovoga Zakona, osoba koja nije navršila četrnaest godina života.

(10) Maloljetna osoba je, u smislu ovoga Zakona, osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(11) Osoba pod međunarodnom zaštitom je poglavar države, predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova kad se nalaze izvan svoje države, te svaki službeni predstavnik međunarodno priznate organizacije kad se on, njegove službene prostorije, privatni stan ili prijevozno sredstvo uočljivo mogu prepoznati da su posebno zaštićeni međunarodnim pravom.

(12) Državna tajna je podatak koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona određen državnom tajnom te otkrivanjem kojega bi nastupile štetne posljedice za nacionalnu sigurnost ili nacionalni interes Republike Hrvatske.

(13) Vojna tajna je podatak koji je zakonom, drugim propisom, općim aktom ili aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašen vojnom tajnom.

(14) Službena tajna je podatak koji je prikupljen i koristi se za potrebe javnih tijela, a koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnog tijela donesenim na temelju zakona proglašen službenom tajnom.

(15) Poslovna tajna je podatak koji je kao poslovna tajna određen zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

(16) Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, javni bilježnici, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici skrbništva, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svoga zvanja.

(17) Osobna tajna je podatak o osobi koji je zakonom, drugim propisom ili općim aktom nadležnoga tijela donesenim na temelju zakona određen tajnom.

(18) Isprava sa sadržajem tajnosti, u smislu ovoga Zakona, je povjerljiva činjenica, podatak, pisani sastavak, predmet, usmeno priopćenje povjerljive naravi iznesen u radu tijela državne vlasti, državnih upravnih tijela i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima, te činjenica prikupljena prigodom registriranja osobnih podataka građana.

(19) Izbori su izbori za zastupnike u Zastupnički i Županijski dom Sabora Republike Hrvatske, za predsjednika Republike, za članove predstavničkih tijela u jednicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave, te za članove upravnih i nadzornih odbora u poduzećima i drugim pravnim osobama.

(20) Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih.

(21) Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih.

(22) Grupa ljudi, u smislu ovoga Zakona, je udruženje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog ili povremenog činjenja kaznenih djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj udio u počinjenju kaznenog djela.

(23) Zločinačka organizacija je udruženje od najmanje tri osobe čiji članovi su se udružili radi činjenja kaznenih djela. Djelovanje zločinačke organizacije višeg stupnja usmjereno je i prema ostvarivanju i zadržavanju nadzora nad pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima, pri čemu se koristi zastrašivanjem ili nasiljem radi utjecaja na druge osobe da im pristupe ili im se pokore. Zločinačku organizaciju odlikuje visok stupanj povezanosti članova, unutarnji ustroj na temelju odnosa hijerarhije i stege te podjela rada. Zločinačka organizacija je temelj pojma organiziranog kriminala.

(24) Isprava je, u smislu ovoga Zakona, svaki predmet podoban ili određen da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

(25) Novac je kovano ili papirnato sredstvo plaćanja koje je na temelju zakona u optjecaju u Republici Hrvatskoj ili nekoj stranoj državi.

(26) Znaci za vrijednost, u smislu ovoga Zakona, su i strani znaci za vrijednost.

(27) Pokretna stvar je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja, kao i telefonski impulsi.

(28) Motorno vozilo je svako prometno sredstvo na motorni pogon u kopnenom, vodenom i zračnom prometu.

(29) Sila je i primjena hipnoze ili omamljujućih sredstava uporabljenih radi dovođenja koga protiv njegove volje u nesvjesno stanje ili da se onesposobi za otpor.
 

POSEBNI DIO
 

GLAVA DESETA (X.)

KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA

Ubojstvo

Članak 90.

Tko drugoga usmrti,

kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Teško ubojstvo

Članak 91.

Kaznom zatvora najmanje osam godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se:

1. tko usmrti dijete ili maloljetnu osobu,

2. tko usmrti žensku osobu za koju zna da je trudna,

3. tko drugoga usmrti i pri tom s namjerom dovede u opasnost život još jedne ili živote više osoba,

4. tko drugoga usmrti na osobito okrutan ili krajnje podmukao način,

5. tko drugoga usmrti iz koristoljublja,

6. tko drugoga usmrti radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela,

7. tko drugoga usmrti iz bezobzirne osvete ili drugih osobito niskih pobuda,

8. tko usmrti službenu osobu u vrijeme kad obavlja poslove zaštite ustavnog ustrojstva, osiguranja osoba ili imovine, otkrivanja kaznenih djela, privođenja, uhićenja ili sprječavanja bijega počinitelja kaznenog djela, čuvanja osoba kojima je oduzeta sloboda i održavanja javnog reda i mira.

Ubojstvo na mah

Članak 92.

Tko drugoga usmrti na mah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Čedomorstvo

Članak 93.

Majka koja usmrti svoje dijete za vrijeme ili izravno nakon poroda,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Usmrćenje na zahtjev

Članak 94.

Tko drugoga usmrti na njegov izričit i ozbiljan zahtjev,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Prouzročenje smrti iz nehaja

Članak 95.

Tko prouzroči smrt drugoga iz nehaja,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Sudjelovanje u samoubojstvu

Članak 96.

(1) Tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu pomogne u samoubojstvu pa ono bude počinjeno,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini prema maloljetnoj osobi ili prema osobi čija je sposobnost shvaćanja svog postupanja i vladanja svojom voljom u značajnoj mjeri smanjena,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

(3) Tko navede na samoubojstvo dijete ili mu pomogne u samoubojstvu, ili tko navede ili pomogne u samoubojstvu osobu koja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom, pa samoubojstvo bude počinjeno ili pokušano,

kaznit će se po članku 90. ovoga Zakona.

(4) Tko okrutno ili nečovječno postupa sa osobom koja se prema njemu nalazi u odnosu kakve podređenosti ili zavisnosti i time iz nehaja izazove samoubojstvo te osobe,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

Protupravni prekid trudnoće

Članak 97.

(1) Tko protivno propisima o prekidu trudnoće, trudnoj ženi s njezinim pristankom započne vršiti, izvrši ili joj pomogne izvršiti prekid trudnoće,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

(2) Tko drugoj ženi bez njezinog pristanka započne vršiti ili izvrši prekid trudnoće,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(3) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini nakon desetog tjedna od začeća,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(4) Tko kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počini nakon desetog tjedna od začeća,

kaznit će se kaznom zatvora od tri do deset godina.

(5) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 3. ovoga članka prouzročena smrt žene ili joj je zdravlje teško narušeno,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(6) Ako je kaznenim djelom iz stavka 2. i 4. ovoga članka prouzročena smrt žene ili joj je zdravlje teško narušeno,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.

Tjelesna ozljeda

Članak 98.

Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Teška tjelesna ozljeda

Članak 99.

(1) Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

(2) Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje tako teško da je zbog toga doveden u opasnost život ozljeđenog ili je uništen, ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji važan organ, ili je poruzročena trajna nesposobnost za rad ozljeđenog, ili trajno i teško narušenje njegova zdravlja ili trajna iznakaženost,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do osam godina.

(3) Ako je ozlijeđeni umro zbog teške tjelesne ozljede,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
 


Nastavak > KZ 100. - 199.

 


 

 

 

 

 

POSLOVNI FORUM