 |
 |
 |
 |
 |
|
|
|
|
|
|
||||||||||||||||
 
 NOVI PREGLED PROPISA Ugovori Banke Biljno zdravstvo Zdravstveno osiguranje Državne potpore Državni službenici Elektronička isprava Elektronička trgovina Elektronički mediji Financijsko osiguranje Gradnja Hrana Informacijska sigurnost Investicijski fondovi Izmjera i katastar Kazneni postupak Kazneni zakon Kemikalije Kreditne unije Kvaliteta zdravstvene zaštite Lijekovi Nasljeđivanje Obavljanje djelatnosti Obiteljski zakon Obrazovanje odraslih Obrt Obvezni odnosi (ZOO) Obvezno zdravstveno osiguranje Opći upravni postupak Oružje Osiguranje Osiguranje u prometu Ovrha - Ovršni zakon Parnični postupak Primjeri ugovora Porez na dobit Porez na dohodak Porez na kavu Posredovanje u prometu nekretnina Poticanje ulaganja Predmeti opće uporabe Prekršajni zakon Prijevoz - linijski Prijevoz opasnih tvari Prostorno uređenje i gradnja Rad - Zakon o radu Računovodstvo Revizija Stranci Sudovi Šport Šume Tajnost podataka Trgovačka društva Udomiteljstvo Udžbenici za školu Ugostiteljska djelatnost Umirovljenički fond Usluge u turizmu Veterinarstvo Volonterstvo Zabrane u zakonima Zakon o leasingu Zaštita bilja Zakon o radu Zaštita na radu Zaštita okoliša Zaštita potrošača Zaštita prirode Zaštita pučanstva Zaštita životinja Javna nabava NOVI PREGLED PROPISA 
|
 |
 VLADA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 13., članka 20. stavka 2., članka 27., članka 48., članka 69., članka 73. stavka 2., članka 78. stavka 3., članka 81. stavka 4., članka 84. stavka 3., članka 88. stavaka 1. i 5., članka 97., članka 107. stavka 2., članka 110. stavka 3., članka 129. stavka 4., članka 139., članka 149., članka 150. stavka 2., članka 169. stavka 3., članka 179. stavka 4., članka 181. stavka 4., članka 185. stavaka 3. i 5., članka 187. stavka 4., članka 189., članka 194. stavka 3., članka 221. stavka 5., članka 226. stavka 3., članka 229. stavka 3., članka 235., članka 236. i članka 257. stavka 2. Carinskog zakona (»Narodne novine«, br. 78/99 i 94/99), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. prosinca 1999. godine donijela; UREDBA ZA PROVEDBU CARINSKOG ZAKONA (NN 144/99) "Nova" Uredba NN 161/03 Čl. 100 - 199 Čl. 200 - 299 Čl. 300 - 399 Čl. 400 - 499 Čl. 500 - 599 Čl. 600 - 658 Izmjene DIO I. UVODNE ODREDBE Članak 1. Ovom Uredbom uređuju se: - uvjeti za izdavanje obavijesti i obvezujućih mišljenja, - vrijednost robe i vrsta robe na koje se ne može primijeniti jedinstvena carinska stopa za netrgovačku robu, koju putnik nosi sa sobom ili koju fizička osoba primi u pošiljci od druge fizičke osobe, - uvjeti prema kojima će Carinska uprava za određenu robu, zbog vrste ili uporabe u određene svrhe odobriti plaćanje povoljnije carine od carine propisane Carinskom tarifom za tu robu, - dodatna mjerila za utvrđivanje podrijetla robe čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje, način dokazivanja podrijetla robe, način izdavanja potvrde te mjerodavna tijela za ovjeru potvrda i davanje tumačenja o podrijetlu robe, - primjena odredaba Carinskog zakona o vrijednosti robe za carinske svrhe, - primjena odredaba Carinskog zakona od ulaska robe u carinsko područje Republike Hrvatske do određivanja carinski dopuštenoga postupanja ili uporabe, - oblik, sadržaj i način podnošenja carinske deklaracije i drugih obrazaca koji se primjenjuju u carinskom postupku, - slučajevi kada deklaracija može biti ukinuta nakon što se roba pusti deklarantu, - uvjeti i način uzimanja uzoraka, - primjena carinskih obilježja, - pojednostavljenja formalnosti i postupaka u svezi podnošenja deklaracije, - posebni pojednostavljeni postupci za provozni postupak, - primjena odredaba carinskih postupaka s gospodarskim učinkom, - u kojim se slučajevima ne polaže jamstvo, - u kojim se slučajevima roba može staviti u postupak carinskog skladištenja, a da se roba ne skladišti u carinskom skladištu, - koja se roba može pustiti u slobodni promet u postupku unutarnje proizvodnje, uz primjenu članka 131. stavka 1. točke a) podtočke prve Carinskog zakona, - slučajevi za dopuštanje postupka preradbe pod carinskim nadzorom, - slučajevi i posebni uvjeti za primjenu postupka privremenog uvoza s potpunim oslobođenjem od plaćanja uvozne carine, - za koju robu nije dopušten postupak privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, - iznimke od slučajeva kada nije dopušten postupak vanjske proizvodnje za domaću robu, koja je prije izvoza bila puštena u slobodni promet uz neobračunavanje carine zbog uporabe u određene svrhe, - slučajevi u kojima se može odstupiti od uvjeta da se odobrenje za postupak vanjske proizvodnje može dati samo ako je moguće utvrditi da su dobiveni proizvodi proizvedeni od privremeno izvezene robe, - slučajevi i uvjeti u kojima se ne podnosi izvozna deklaracija za robu koja napušta carinsko područje, - način vođenja evidencija, te način provedbe mjera carinskog nadzora u slobodnoj zoni ili u slobodnome skladištu, - slučajevi u kojima se na poseban način utvrđuje carinski dug u slobodnoj zoni ili slobodnome skladištu, - slučajevi u kojima se za stranu robu, stavljenu u postupak s odgodom neće primjenjivati trgovinske mjere pri izvozu iz Republike Hrvatske, - slučajevi i način ustupanja robe u korist države, - uvjeti za ostvarivanje i postupak oslobađanja od plaćanja carine, te ograničavanja glede raspolaganja robom oslobođenom od plaćanja carine, - okolnosti i uvjeti pod kojima je moguće odstupiti od oslobađanja plaćanja carine, ako se ponovno uvozi roba koja nije u istom stanju u kojem je bila izvezena, - uvjeti i postupak davanja zajedničkog osiguranja, - svota carine koja se neće naknadno knjižiti, - uvjeti pod kojima se naplata duga može obustaviti, ako je podnesen zahtjev za otpuštanje duga ili ako je roba zaplijenjena s namjerom da se oduzme, - svota carine i kamata koje se neće prisilno naplaćivati, - drugi slučajevi povrata ili otpusta uvoznog ili izvoznog duga, - svota carinskog duga za koji se neće odobriti otpust ili povrat duga, - postupak za druge oblike raspolaganja robom oduzetom u prekršajnom postupku, i robom koju je carinarnica oduzela prema drugim odredbama Carinskog zakona. Članak 2. Za primjenu ove Uredbe pojedini izrazi imaju sljedeće značenje: a) “podaci potrebni za prepoznavanje robe” podaci koji se koriste za prepoznavanje robe u trgovačkom smislu i omogućuju carinarnici da rasporedi robu u Carinsku tarifu, te da odredi količinu robe, b) “roba nekomercijalne naravi” roba za koju se određeni carinski postupak zahtijeva povremeno i čija vrsta i količina ukazuju na to da je namijenjena za pojedinačnu, osobnu uporabu, za uporabu u kućanstvu primatelja ili osobe koja je unosi ili je jasno da se radi o poklonima, c) “trgovinske mjere” necarinske mjere koje su dio trgovinske politike države i uređuju uvoz ili izvoz robe, kao što su na primjer: nadzorne i zaštitne mjere, količinska ograničenja, te uvozne i izvozne zabrane. Članak 3. Carinska uprava - Središnji ured može odobriti da se za postupanja propisana carinskim propisima koristi sustav elektroničke razmjene podataka. U ovom članku pojedini izrazi imaju sljedeće značenje: a) “sustav elektroničke razmjene podataka”: 1. razmjenu standardiziranih poruka sa carinarnicama, 2. unos podataka potrebnih za provedbu dotičnih postupaka u carinski informatički sustav. b) “standardizirana poruka”: unaprijed propisana struktura prihvaćena za elektroničku razmjenu podataka. Uvjeti propisani za provedbu sustava elektroničke razmjene podataka uključuju, između ostaloga, mjere za provjeru poštivanja načela carinskih propisa, zaštitu izvora podataka i osiguranje podataka od neovlaštenog pristupa, gubitka, izmjene ili uništenja. Ako Carinska uprava - Središnji ured odobri primjenu sustava za elektroničku razmjenu podataka, također mora propisati i pravila za nadomjestak vlastoručnog potpisa elektroničkim potpisom. DIO II. OPĆE PROVEDBENE ODREDBE GLAVA I. OBVEZUJUĆA MIŠLJENJA Članak 4. Pojedini izrazi u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje: a) “obvezujuće mišljenje”: mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu ili mišljenje o podrijetlu robe, koje je po ispunjenju uvjeta iz članka 5. i članka 7. ove Uredbe, obvezujuće za Carinsku upravu. b) “podnositelj zahtjeva”: 1. u slučaju raspoređivanja u Carinsku tarifu: osoba koja je Stručnoj komisiji podnijela zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu, 2. u slučaju podrijetla robe: osoba koja je Stručnoj komisiji podnijela zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe i koja ima opravdan razlog za podnošenje zahtjeva, c) “korisnik mišljenja”: osoba kojoj je obvezujuće mišljenje izdano, te d) “Stručna komisija”: Stručna komisija za izdavanje obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu i podrijetlu robe. Poglavlje 1. Postupak za dobivanje obvezujućeg mišljenja Članak 5. Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja podnosi se Carinskoj upravi. Obvezujuće mišljenje donosi Stručna komisija koju imenuje ravnatelj Carinske uprave. Predsjednik i dva člana komisije i njihovi zamjenici imenuju se iz reda ovlaštenih službenika Carinske uprave. Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu smije se odnositi samo na jednu vrstu robe. Zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe smije se odnositi samo na jednu vrstu robe i na jedan skup okolnosti koji određuju podrijetlo robe. Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu mora sadržavati: a) ime ili tvrtku i sjedište ili adresu korisnika mišljenja, te njegov matični broj, b) ime ili tvrtku i sjedište ili stalno prebivalište podnositelja zahtjeva, ako je to druga osoba od korisnika mišljenja, c) predloženi tarifni stavak u Carinskoj tarifi, u koju bi se roba rasporedila prema pravilima raspoređivanja, d) podroban opis robe koji omogućava njezino prepoznavanje i raspoređivanje u Carinsku tarifu, kao što je sastav, kakvoća, način proizvodnje odnosno dobivanja, namjena i način uporabe robe, a za tehničku robu još i tip i model, način funkcioniranja, te zaštitni znak ako ga roba ima, e) sastav robe i metode analize upotrijebljene za određivanje sastava robe, ako je raspoređivanje robe u Carinsku tarifu ovisno o njemu, f) uzorak u tri primjerka, fotografije, nacrte, kataloge ili druge isprave koje su na raspolaganju i mogu pomoći pri pravilnom raspoređivanju robe u Carinsku tarifu, g) suglasnost podnositelju zahtjeva da će pribaviti prijevod bilo koje isprave priložene zahtjevu, ako bi to bilo potrebno ili ako bi Stručna komisija tako zahtijevala, h) naznačene sve podatke s kojima treba postupati kao s povjerljivima, i) izjavu podnositelja zahtjeva da li već raspolaže s mišljenjem o raspoređivanju jednake ili slične robe u Carinsku tarifu ili ga je već zatražio i da li je obvezujuće mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu za jednaku ili sličnu robu već bilo u Republici Hrvatskoj izdano ili je za njega podnesen zahtjev, te j) suglasnost da se mišljenje smije pohraniti u javnoj datoteci Carinske uprave. Zahtjev za izdavanjem obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe mora sadržavati: a) ime ili tvrtku i sjedište ili stalno prebivalište korisnika mišljenja i njegov matični broj, b) ime ili tvrtku i sjedište ili adresu podnositelja zahtjeva, ako je to druga osoba od korisnika mišljenja, c) pravni osnov, d) podroban opis robe i tarifni broj (4 znamenke) iz Carinske tarife u koju se roba raspoređuje, e) sastav robe i metode analize koje su upotrijebljene za određivanje sastava robe i po potrebi vrijednost robe na paritetu ex-works (isporučeno iz tvornice), f) okolnosti koje omogućavaju određivanje podrijetla, podatke o upotrijebljenim materijalima i njihovom podrijetlu, tarifne brojeve, pojedinačne vrijednosti i opis radnji (pravila o promjeni tarifnog broja, dodane vrijednosti, opis radnji i postupaka ili kakvo posebno pravilo) na osnovi kojih je moguće utvrditi da su uvjeti za dobivanje podrijetla ispunjeni; naročito mora biti navedeno točno pravilo za dobivanje podrijetla koje je bilo uporabljeno pri utvrđivanju podrijetla, te predviđeno podrijetlo robe, g) uzorke, fotografije, nacrte, kataloge i druge raspoložive isprave o sastavu robe i prerađenih materijala koji mogu pomoći pri opisu proizvodnih radnji ili preradbe materijala, h) suglasnost podnositelja zahtjeva da će pribaviti prijevod bilo koje isprave koja je priložena zahtjevu, ako bi Stručna komisija tako zahtijevala, i) naznačene sve podatke s kojima treba postupati kao s povjerljivima, j) izjavu podnositelja zahtjeva da li već raspolaže s mišljenjem o podrijetlu jednake ili slične robe ili ga je već zatražio i da li je obvezujuće mišljenje o podrijetlu jednake ili slične robe ili materijala navedenih u točki 4. ili točki 6. ovog stavka već bilo u Republici Hrvatskoj izdano ili je za njega podnesen zahtjev, te k) suglasnost da se mišljenje može pohraniti u javnoj datoteci Carinske uprave. Ako Stručna komisija smatra da zahtjev ne sadrži sve podatke koji su Carinskoj upravi potrebni za izdavanje mišljenja, može od podnositelja zahtjeva zatražiti da dostavi podatke koji nedostaju. Rok iz članka 7. ove Uredbe počinje teči od trenutka kada Središnji ured raspolaže sa svim potrebnim podacima za izdavanje mišljenja. Stručna komisija obavještava podnositelja zahtjeva da je prihvatila kao potpun, te u obavijesti navodi kada počinje teči rok iz članka 7. ove Uredbe. Članak 6. Ako je za utvrđivanje stvarnog stanja robe u svrhu izdavanja obvezujućeg mišljenja potrebna kemijsko-fizikalna-tehnološka ili kakva druga analiza robe, koju nije moguće obaviti u carinskom laboratoriju, Stručna komisija će poslati uzorak robe stručnoj organizaciji radi obavljanja potrebnih analiza. Stručna komisija će poslati uzorak robe u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ako prethodno dobije pisanu suglasnost podnositelja zahtjeva da će snositi troškove analize. Ako podnositelj zahtjeva ne priloži suglasnost iz stavka 2. ovog članka u roku osam dana po prijamu obavijesti, postupak za izdavanje obvezujućeg mišljenja se obustavlja. Članak 7. Obvezujuće mišljenje izdaje se čim je prije moguće. Ako obvezujuće mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu nije bilo moguće izdati u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja potpunoga zahtjeva, Stručna komisija će obavijestiti podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja i odredit će rok u kojem smatra da će ga izdati. Obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe izdaje se u roku 5 mjeseci od dana podnošenja potpunog zahtjeva. Ministar financija propisuje ogledni primjerak obrasca za izdavanje obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu i obvezujućeg mišljenja o podrijetlu robe. U obvezujućem mišljenju treba se izričito navesti koje sve podatke treba smatrati povjerljivima. Članak 8. Podnositelj zahtjeva može u roku 15 dana od dana dostave obvezujućeg mišljenja uložiti žalbu Carinskoj upravi - Središnjem uredu. Carinska uprava - Središnji ured odlučuje o žalbi na osnovi isprava, temeljem kojih je mišljenje bilo izdano, a može zahtijevati prilaganje dodatnih isprava ili podataka. Carinska uprava - Središnji ured odlučuje o žalbi rješenjem, protiv kojeg je moguće podnošenje tužbe u upravnom sporu. Poglavlje 2. Pravni učinak obvezujućeg mišljenja Članak 9. Osim u slučajevima iz članka 5. i članka 76. Carinskoga zakona, obvezujuće mišljenje može koristiti samo korisnik mišljenja. Carinarnica može zahtijevati od korisnika obvezujućeg mišljenja o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu da izvijesti carinarnicu o tome da raspolaže obvezujućim mišljenjem o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu za robu koja je u carinskom postupku. Korisnik obvezujućeg mišljenja može se pozvati na izdano obvezujuće mišljenje o raspoređivanju robe u Carinsku tarifu, ako dokaže da roba u svakom pogledu odgovara onoj navedenoj u priloženom obvezujućem mišljenju. Korisnik obvezujućeg mišljenja može se pozvati na izdano obvezujuće mišljenje o podrijetlu robe, ako dokaže da roba i okolnosti na osnovu kojih se određuje njezino podrijetlo u svakom pogledu odgovaraju robi i okolnostima koje su opisane u mišljenju. Članak 10. Ako korisnik obvezujućeg mišljenja koje je sukladno članku 12. stavku 9. Carinskog zakona prestalo vrijediti želi upotrijebiti takvo mišljenje u zakonom dopuštenom roku, o tome mora obavijestiti Carinsku upravu - Središnji ured i priložiti sve potrebne isprave na osnovu kojih je moguće provjeriti da li su ispunjeni propisani uvjeti. GLAVA II. PODRIJETLO ROBE Poglavlje 1. Nepovlašteno podrijetlo robe Odjeljak 1. Preradbe ili obradbe koje mjenjaju podrijetlo Članak 11. Pravila o nepovlaštenom podrijetlu robe određena Carinakim zakonom i ovom Uredbom jednako se primjenjuju na hrvatsku i uvoznu robu. Članak 12. Nepovlašteno podrijetlo robe se utvrđuje na osnovu pravila iz članaka 24. do 26. Carinskog zakona i posebnih pravila propisanih u ovom potpoglavlju. Članak 13. Posljednjom bitnom obradbom ili preradbom u smislu članka 25. Carinskog zakona i ove Uredbe smatra se obradba ili preradba: a) uslijed koje se dobiveni proizvod raspoređuje u različiti tarifni broj Carinske tarife od tarifnog broja Carinske tarife svih materijala bez podrijetla koji su bili uporabljeni u postupku preradbe ili obradbe, ili b) u kojoj vrijednost svih uporabljenih uvezenih materijala ne smije premašiti 50% cijene proizvoda FCO tvornica. U slučajevima iz članka 25. stavka 2. Carinskog zakona roba ne može dobiti podrijetlo, iako je radi preradbe došlo do promjene tarifnog broja (nedostatna preradba). Članak 14. Da bi se ustanovilo je li neki proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrđivati podrijetlo onoga što je bilo korišteno u njegovoj izradi, kako slijedi: a) energije i goriva; b) pogona i opreme; c) strojeva i alata; d) robe koja ne ulazi niti je namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda. Članak 15. Za potrebe članka 13. ove Uredbe pojedini izrazi imaju sljedeće značenje: a) “vrijednost materijala”: carinska vrijednost u vrijeme uvoza upotrebljenih materijala ili ako ona nije poznata i ne može se utvrditi, prvu cijenu za koju se može utvrditi da je plaćena za te materijale u zemlji u kojoj je obavljena preradba, b) “cijena franco tvornica”: cijena plaćena za proizvod proizvođaču u zemlji u kojoj je obavljena zadnja obradba ili preradba pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih uporabljenih materijala, uz odbitak unutarnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobivenog proizvoda. Članak 16. Rezervni dijelovi i alati koji se nabavljaju zajedno s opremom, strojem, aparatom ili vozilom i čine njegovu uobičajenu opremu imaju jednako podrijetlo kao ta oprema, stroj, aparat ili vozilo. Neophodni rezervni dijelovi opreme, strojeva, aparata ili vozila koji su pušteni u slobodni promet ili prethodno izvezeni imaju isto podrijetlo kao oprema, stroj, aparat ili vozilo samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 17. ove Uredbe. Na zahtjev uvoznika proizvodu u rastavljenom ili nesastavljenom obliku, koji se uvozi u više od jedne pošiljke, jer iz transportnih ili proizvodnih razloga to nije moguće obaviti u jednoj pošiljci, omogućit će se, glede pravila o podrijetlu, status jedinstvenih proizvoda. Ambalaža u koju je pakiran određeni proizvod smatra se istog podrijetla kao i proizvod koji se nalazi u toj ambalaži, uz uvjet da se ona pri carinjenju raspoređuje u isti tarifni stavak Carinske tarife kao i taj proizvod. Članak 17. Odredbe članka 16. ove Uredbe mogu se uvažiti jedino: a) ako je to nužno radi uvoza u odredišnu zemlju, ili b) ako ugradnja neophodnog rezervnog dijela u opremu, stroj, aparat ili vozilo u proizvodnom procesu ne bi spriječila da ta oprema, stroj, aparat ili vozilo stekne hrvatsko podrijetlo ili podrijetlo zemlje gdje se obavlja proizvodnja. Opremom, strojevima, aparatima ili vozilima iz članka 16. ove Uredbe smatra se roba koja se raspoređuje u Odsjek XVI, XVII. i XVIII. Carinske tarife. Neophodnim rezervnim dijelovima iz stavka 1. ovog članka smatraju se dijelovi: a) bez kojih pravilni rad robe iz stavka 2. ovog članka, koja je bila prethodno puštena u slobodni promet ili prethodno uvezena, ne bi bio moguć, b) koji su karakteristični za robu iz stavka 2. ovog članka, te c) koji su namijenjeni za uobičajeno održavanje robe iz prethodnog stavka i za nadomještanje jednakih rezervnih dijelova koji su uništeni ili neupotrebljivi. Članak 18. Osoba koja zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu robe za rezervne dijelove sukladno članku 16. ove Uredbe, svojem zahtjevu prilaže: a) izjavu da su rezervni dijelovi, na koje se potvrda odnosi, namijenjeni za uobičajeno održavanje opreme, stroja, aparata ili vozila, b) podrobne podatke o opremi, stroju, aparatu ili vozilu kojemu je rezervni dio namijenjen, te c) podatke o potvrdi o podrijetlu robe koja je bila izdana za opremu, stroj, aparat ili vozilo za čije su održavanje namijenjeni rezervni dijelovi za koje se zahtijeva nova potvrda o podrijetlu robe. Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju biti sadržani također u potvrdi o podrijetlu robe za uvezene neophodne rezervne dijelove. Radi provjere uvjeta iz članaka 16. i 17. ove Uredbe može se također zahtijevati da podnositelj zahtjeva podnese dodatne dokaze za svoje navode, kao na primjer račune ili kopije računa koji se odnose na opremu, stroj, aparat ili vozilo, ugovore ili druge isprave koje ukazuju na to da je nabava određenog rezervnog dijela obavljena u skopu uobičajenog održavanja. Odjeljak 2. Provedbeni propisi glede potvrda o podrijetlu robe Članak 19. Podrijetlo robe pri uvozu dokazuje se podnošenjem odgovarajuće potvrde o podrijetlu robe. Potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe mora: a) biti izdana odnosno ovjerena od strane tijela kojega je zemlja izdavateljica za to ovlastila, b) sadržati sve podatke potrebne za prepoznavanje robe na koju se odnosi, a naročito: 1. broj paketa, njihovu vrstu i oznake ili brojeve koji su na paketima, 2. vrstu robe, 3. bruto i neto težinu robe, a ako to nije moguće podatke o broju ili volumenu robe, naročito kada je to s obzirom na vrstu robe primjereno, 4. ime ili tvrtku i sjedište dobavljača robe, te c) nedvosmisleno dokazivati da je roba na koju se odnosi po podrijetlu iz određene zemlje. Carinarnica će prihvatiti potvrdu iz stavka 2. ovog članka koja je izdana u drugoj zemlji, samo ako su ispunjeni svi uvjeti iz tog stavka. Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka u zahtjevu za izdavanje potvrde o podrijetlu robe, te mora na zahtjev nadležnog tijela pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtjevu. Ministar nadležan za trgovinu s inozemstvom propisuje vrste roba pri čijem uvozu treba podnijeti potvrdu o podrijetlu robe sukladno ovom članku. Članak 20. Potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe izdaje Hrvatska gospodarska komora. Potvrda o hrvatskom podrijetlu robe izdaje se na osnovu pisanog zahtjeva. Ogledni primjerak zahtjeva za izdavanje potvrde i potvrde o hrvatskom podrijetlu robe otisnuti su u Prilogu 1 ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom. Potvrda o hrvatskom podrijetlu robe ispisuje se na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku. Podnositelj zahtjeva odgovoran je za točnost i istinitost podataka u zahtjevu, te mora na zahtjev Hrvatske gospodarske komore pribaviti dodatne podatke i isprave kojima dokazuje svoje navode u zahtjevu. Članak 21. Hrvatska gospodarska komora izdaje potvrdu o hrvatskom podrijetlu robe samo ako roba ispunjava uvjete za dobivanje hrvatskog podrijetla propisane člancima 24. i 25. Carinskog zakona i člankom 13. ove Uredbe. Članak 22. Potvrda o podrijetlu robe izdaje se u jednom primjerku. Na zahtjev podnositelja zahtjeva i ako je to potrebno radi trgovine robom, može se izdati više primjeraka iste potvrde o podrijetlu robe. Na svakom primjerku mora biti oznaka da se radi o kopiji. Članak 23. Zahtjev i potvrda o podrijetlu robe iz članka 22. ove Uredbe moraju biti popunjeni pisaćim strojem (računalom) ili u rukopisu velikim tiskanim slovima. Potvrda o podrijetlu robe mora sadržavati redni broj po kojem ju je moguće prepoznati. Potvrda i zahtjev moraju sadržavati isti redni broj. Hrvatska gospodarska komora može brojčano označiti potvrde o podrijetlu robe prema redoslijedu njihova izdavanja. Članak 24. Potvrda o podrijetlu robe se može izdati naknadno, nakon obavljenog izvoza proizvoda na koje se odnosi, ako pri izvozu nije bila izdana radi nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti. U zahtjevu za naknadno izdavanje potvrde o podrijetlu robe izvoznik mora navesti mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda o podrijetlu robe odnosi, te navesti razloge za svoj zahtjev. Hrvatska gospodarska komora može izdati potvrdu o podrijetlu robe naknadno samo po obavljenoj provjeri da se podaci u izvoznikovom zahtjevu slažu sa podacima u odgovarajućem spisu. Potvrda o podrijetlu robe koja je izdana naknadno mora u rubrici primjedbe sadržavati sljedeću napomenu na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku: “IZDANO NAKNADNO” “ISSUED RETROSPECTIVETLY” “DELIVRE A POSTERIORI”. Članak 25. U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu robe izvoznik može zatražiti od Hrvatske gospodarske komore izdavanje duplikata na osnovi izvoznih isprava koje posjeduje. Rubrika primjedbe duplikata potvrde o podrijetlu robe mora sadržavati sljedeću napomenu na hrvatskom i engleskom ili francuskom jeziku: “DUPLIKAT” “DUPLICATE” “DUPLICATA”. Duplikat, na kojem mora biti datum izdavanja prvotne potvrde o podrijetlu robe, važi od tog datuma. Članak 26. Ako je roba za koju je izdana potvrda o nepovlaštenom podrijetlu robe pod carinskim nadzorom, a radi slanja svih ili nekih proizvoda unutar ili izvan carinskog područja je to potrebno, moguće je na zahtjev korisnika zamijeniti prvotni dokaz o podrijetlu s jednom ili više potvrda o podrijetlu robe. Članak 27. Ako se pri izvozu i uvozu robe od izvoznika ili uvoznika zahtijevaju druge potvrde, kao što su: - potvrda o krajnjem korisniku, - potvrda o izravnoj pošiljci, - potvrda o višoj sili, - potvrda o podrijetlu robe iz treće zemlje, te potvrde izdaje, odnosno ovjerava Hrvatska gospodarska komora. Iznimno, potvrde o izravnoj pošiljci izdaje ulazna odnosno izlazna carinarnica. Izravnom pošiljkom sukladno ovoj Uredbi smatra se provoz robe preko carinskog područja Republike Hrvatske s pretovarom i privremenim uskladištenjem odnosno bez pretovara ili privremenog uskladištenja, ako roba ostaje pod carinskim nadzorom i ako se ne stavlja u promet. S robom iz stavka 2. ovog članka ne mogu se obavljati druge radnje osim istovara i utovara, sortiranja i slične radnje koje su nužne da bi se roba sačuvala od kvara ili oštećenja. Nadležna carinarnica izdaje potvrdu o izravnoj pošiljci temeljem pisanog zahtjeva stranog uvoznika i uz predočenje prijevozne dokumentacije i podataka o pošiljatelju i primatelju robe, na obrascu koji propisuje Carinska uprava. Potvrde iz stavka 1. ovog članka izdaju se temeljem pisanog zahtjeva uvoznika odnosno izvoznika, koji su dužni uz zahtjev priložiti sljedeće podatke: a) za potvrdu o krajnjem korisniku robe: izjavu da će se roba koristiti za točno određenu svrhu na teritoriju Republike Hrvatske i da neće biti reeksportirana, te podatke o uvozniku, krajnjem korisniku robe, dobavljaču robe i robi koja se uvozi, b) za potvrdu o višoj sili: pisanu potvrdu o “višoj sili”, koju izdaje nadležno tijelo lokalne samouprave na čijem području se dogodio slučaj više sile, c) za potvrdu o podrijetlu robe iz treće zemlje: izvornu potvrdu o podrijetlu robe, koju je izdalo nadležno tijelo u zemlji podrijetla robe ili zemlji uvoza. Hrvatska gospodarska komora izdaje i druge potvrde koje prate robu pri uvozu i izvozu, i ovjerava isprave u svezi sa svim oblicima vanjskotrgovačkog poslovanja, kao i drugim poslovnim odnosima sa inozemstvom. Hrvatska gospodarska komora će po potrebi donijeti potanje upute o načinu izdavanja potvrde o podrijetlu robe i drugih potvrda iz stavaka 1. i 6. ovog članka te sadržaju potvrda koje prate robu pri izvozu i uvozu, ako to nije propisano zakonom, ovom Uredbom ili međunarodnim ugovorom. Poglavlje 2. Povlašteno podrijetlo robe Članak 28. Kada je utvrđivanje podrijetla robe potrebno radi stjecanja povlaštenog carinskog postupanja sa robom, to podrijetlo se utvrđuje sukladno posebnom propisu ili međunarodnom sporazumu koji propisuje takvo postupanje. Ako propisi iz stavka 1. ovog članka ne sadrže odredbe o utvrđivanju i dokazivanju povlaštenog podrijetla robe, odgovarajuće se primjenjuju opća pravila iz članaka 24. do 26. Carinskog zakona i dodatna pravila koja za nepovlašteno podrijetlo propisuje ova Uredba. Članak 29. Povlašteno podrijetlo robe dokazuje se podnošenjem dokaza o podrijetlu robe, čija je upotreba propisana posebnim propisom ili međunarodnim sporazumom koji propisuje povlašteno carinsko postupanje. Ako je međunarodnim sporazumom propisano da je moguće pojedinim osobama dopustiti neka pojednostavnjenja u svezi sa dokazivanjem podrijetla robe, Carinska uprava - Središnji ured na osnovi pisanog zahtjeva izdaje odobrenje za izvođenje tih pojednostavnjenja. Pri izdavanju odobrenja iz stavka 2. ovog članka Carinska uprava - Središnji ured uzima u obzir: a) jamstva podnositelja zahtjeva u svezi s pravilnim izvođenjem pojednostavnjenja, b) pouzdanost podnositelja zahtjeva u izvođenju carinskih postupaka. Članak 30. Obrazac FORM A - kojim se dokazuje hrvatsko podrijetlo robe radi stjecanja povlaštenog postupanja s robom na osnovu općih povlaštenih shema (GSP), izdaje Hrvatska gospodarska komora, ako su ispunjeni propisani uvjeti. Druge dokaze o hrvatskom podrijetlu robe koji se koriste radi stjecanja povlaštenog carinskog postupanja (npr. potvrda o prometu robe), izdaju carinarnice, osim ako međunarodnim sporazumom koji propisuje povlašteno carinsko postupanje nije propisana nadležnost drugog tijela. Članak 31. Dobavljač robe u unutarnjem prometu (u daljnjem tekstu: dobavljač) mora na zahtjev kupca izdati dokaz o podrijetlu robe - izjavu dobavljača, ako će se za robu, koja se izvozi zahtijevati izdavanje potvrde o povlaštenom podrijetlu robe, bez obzira na to da li će roba biti izvezena u nepromijenjenom stanju ili će biti prerađena, dorađena ili ugrađena u drugu robu. Izjava dobavljača može se izdati za svaki posao posebno (kratkoročna izjava) ili za razdoblje koje ne smije biti duže od 12 mjeseci (dugoročna izjava). Izjava dobavljača iz stavka 1. odnosno 2. ovog članka izdaje se sukladno oglednom primjerku obrasca koji propiše ministar financija. Članak 32. Hrvatska gospodarska komora i druga nadležna tijela moraju zahtjeve za izdavanje potvrda o podrijetlu odnosno o povlaštenom podrijetlu robe, kao i druge isprave čuvati najmanje tri godine od dana izdavanja potvrde. GLAVA III. CARINSKA VRIJEDNOST Poglavlje 1. Određivanje carinske vrijednosti Članak 33. Carinska vrijednost je transakcijska vrijednost sukladno članku 31. Carinskog zakona. To je, pri prodaji robe za izvoz radi uvoza u carinsko područje Republike Hrvatske, ugovorena, stvarno plaćena ili plativa cijena koja ispunjava uvjete iz članka 31. stavka 1. Carinskog zakona i koja je usklađena sukladno članku 38. Carinskog zakona. Stvarno plaćena ili plativa cijena podrazumijeva sva plaćanja kupca ili nekoga drugoga, koje je za tu uvezenu robu morao ili će morati platiti prodavaču ili u njegovu korist. Plaćanje se može obaviti posredno ili neposredno, u gotovini ili drugačijim oblikom plaćanja. Ako carinsku vrijednost nije moguće odrediti sukladno članku 31. Carinskog zakona, carinska vrijednost određuje se sukladno člancima 32. do 37. Carinskog zakona. U svrhu određivanja carinske vrijednosti sukladno članku 31. Carinskog zakona za robu za koju ugovorena cijena u trenutku procjene još nije bila plaćena, prihvaća se ona cijena koja bi bila plaćena za ispunjenje obveza. Članak 34. Kad se za puštanje u slobodni promet deklarira dio veće pošiljke istovjetne robe kupljene u okviru iste transakcije, sukladno članku 31. Carinskog zakona stvarno plaćenu ili plativu cijenu predstavlja onaj dio ukupne cijene koji odgovara omjeru količine deklarirane robe i ukupne količine kupljene robe. Razmjernu raspodjelu stvarno plaćene ili plative cijene prije puštanja u slobodni promet treba napraviti također ako se roba koja je predmet procjene djelomično izgubi ili ošteti. Članak 35. Kad stvarno plaćena ili plativa cijena robe koja se procjenjuje sadrži iznos nacionalnih davanja države podrijetla ili države izvoznice, taj se iznos ne uračunava u carinsku vrijednost robe ako se carinarnici dokaže da je roba bila ili će biti oslobođena tih davanja u korist kupca. Članak 36. Za svrhu članka 31. Carinskog zakona činjenica da je roba koja je predmet prodaje deklarirana za puštanje u slobodni promet smatrat će se odgovarajućim pokazateljem da se radi o prodaji za izvoz u carinsko područje Republike Hrvatske. U slučaju uzastopnih preprodaja koje su prethodile utvrđivanju carinske vrijednosti, tim pokazateljem smatrat će se posljednja prodaja koja je prethodila unosu robe u carinsko područje Republike Hrvatske ili posljednja prodaja koja se desila u Republici Hrvatskoj prije puštanja robe u slobodni promet. U primjeni stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuje članak 55. i članci 57. i 58. ove Uredbe. Ako se roba koristi u drugoj zemlji od trenutka prodaje do trenutka puštanja robe u slobodni promet carinska vrijednost ne mora biti transakcijska vrijednost. Kupac ne treba ispunjavati nikakve druge uvjete, osim da je stranka u kupoprodajnom ugovoru. Članak 37. Pri provjeri da li postoje ograničenja iz članka 31. stavka 1. točke a) Carinskog zakona, treba uzeti u obzir konkretan kupoprodajni posao. Članak 38. Ako carinarnica pri određivanju carinske vrijednosti sukladno članku 31. stavku 1. točki b) Carinskog zakona utvrdi da je kupoprodajni posao ili cijena uvezene robe ovisna o uvjetima ili obvezama kojih je vrijednost u pogledu uvezene robe moguće odrediti, ta se vrijednost smatra posrednim plaćanjem kupca prodavaču i time kao dio stvarno plaćene ili plative cijene. Stavak 1. ovog članka se ne primjenjuje ako se uvjeti ili obveze odnose na radnje navedene u članku 31. stavku 7. Carinskog zakona. Kao uvjeti i obveze iz kupoprodajnog posla zbog kojih se transakcijska vrijednost ne može prihvatiti kao carinska vrijednost smatraju se slučajevi kad: a) prodavač odredi cijenu za uvezenu robu pod uvjetom da kupac kupi određene količine druge robe, b) je cijena za uvezenu robu ovisna o cijeni po kojoj kupac prodaje drugu robu prodavaču uvezene robe, c) se cijena za uvezenu robu određuje na osnovi oblika plaćanja koji nije u svezi s uvezenom robom. Članak 39. Radnje iz članka 38. stavka 2. ove Uredbe su sve radnje koje se odnose na reklamu i pospješivanje prodaje robe, te sve radnje u svezi s jamstvima i garancijama za tu robu. Članak 40. Ugovorenu, stvarno plaćenu ili plativu cijenu robe kojoj se određuje carinska vrijednost moguće je prihvatiti i u slučajevima iz članka 31. stavka 1. točke c) Carinskog zakona, ako je cijenu moguće uskladiti prema članku 38. stavku 1. točki d) Carinskog zakona. Članak 41. Nadziranjem druge osobe u smislu članka 30. stavka 4. točke e) Carinskog zakona smatrat će se takav odnos među osobama kad jedna osoba ima toliki upliv na poslovanje druge osobe da potonja ne može samostalno oblikovati cijenu i sastavljati kalkulaciju. Ugovori o licencijama se sami po sebi ne smatraju međusobnom povezanošću. Članak 42. Za određivanje carinske vrijednosti sukladno člancima 32. i 33. Carinskog zakona koristi se transakcijska vrijednost istovjetne ili slične robe iz kupoprodajnog posla na istoj komercijalnoj razini i u približno jednakoj količini robe kao što je količina robe koja se procjenjuje. Ako takvog kupoprodajnog posla nema uzima se transakcijska vrijednost za istovjetnu ili sličnu robu koja je bila prodana na drugoj komercijalnoj razini i/ili za drugačije količine, poštujući sljedeći redoslijed: a) jednaka komercijalna razina, ali drugačija količina, b) drugačija komercijalna razina ali približno jednaka količina, te c) različita komercijalna razina i različite količine. Takvu transakcijsku vrijednost treba ispraviti za razlike nastale zbog različitih komercijalnih razina kupoprodaje i/ili količina, kad podnesene isprave to omogućavaju, bez obzira na to da li utječu na povećanje ili umanjenje vrijednosti. Ako su u transakcijsku vrijednost uključeni troškovi sukladno članku 38. stavku 1. točke a) podtočkama 4., 5. i 6. Carinskog zakona pri prilagodbi se moraju uzeti u obzir bitne razlike u tim troškovima za uvezenu robu i odgovarajuću istovjetnu ili sličnu robu koji proizlaze iz razlike u udaljenosti i vrsti prijevoza. Ako se u skladu s ovim člankom utvrdi više transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža između tih vrijednosti. U primjeni ovog članka uzet će se u obzir transakcijska vrijednost robe koju je proizvela treća osoba, samo u onim slučajevima kad carinarnica ne raspolaže transakcijskim vrijednostima za istovjetnu ili sličnu robu koju je proizvela ista osoba kao robu koja se procjenjuje. Transakcijska vrijednost uvezene istovjetne ili slične robe je carinska vrijednost koja je bila sukladno članku 31. Carinskog zakona već prije prihvaćena i koja je usklađena sukladno članku 38. stavku 1. točki a) podtočkama 4., 5. i 6. Carinskoga zakona kao i sa člankom 32. stavkom 3. Carinskog zakona. Članak 43. Za određivanje jedinične vrijednosti u skladu s člankom 35. stavkom 2. Carinskog zakona ne smiju se koristiti slučajevi prodaje u Republici Hrvatskoj osobama koje neposredno ili posredno, besplatno ili po sniženim cijenama dobavljaju robu ili obavljaju usluge iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 4. Carinskog zakona u svezi sa proizvodnjom ili prodajom uvezene robe. Trenutak prve prodaje poslije uvoza u smislu članka 35. stavka 2. Carinskog zakona smatra se dan obavljene prodaje uvezene robe ili uvezene istovjetne ili slične robe u dovoljno velikoj količini za određivanje jedinične cijene. Članak 44. Carinska vrijednost u skladu s člankom 36. Carinskog zakona (izračunata vrijednost) u pravilu se određuje na osnovi podataka koji su na raspolaganju osobama sa sjedištem ili prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Podatke o elementima za izračun vrijednosti koje navede sam proizvođač robe ili ih dostavi deklarant radi određivanja carinske vrijednosti, Carinska uprava Republike Hrvatske može uz suglasnost proizvođača provjeriti u inozemstvu ako pravodobno obavijesti nadležno tijelo te države i ako ono ne osporava postupak provjere. Ako se, osim podataka koje je naveo proizvođač ili ih je u njegovo ime dostavio deklarant, za određivanje carinske vrijednosti upotrijebe i drugi podaci, carinarnica poštujući članak 16. Carinskog zakona obaviještava deklaranta na njegov zahtjev o upotrijebljenim podacima, njihovom izvoru i o izračunu na njihovoj osnovi. Kao vrijednost materijala i troškova sukladno članku 36. stavku 1. točki a) Carinskog zakona uračunavaju se također troškovi iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočke 2. i 3. Carinskog zakona. Kao vrijednost troškova i izdataka iz članka 36. stavka 1. točke 2. podtočke c) Carinskog zakona smatraju se troškovi i izdaci za robu i radnje iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočaka 1., 2., 3. i 4. Carinskog zakona, koje je kupac dovršio ili obavio neposredno ili posredno u svezi s proizvodnjom uvezene robe. Vrijednost radnji iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 4. Carinskog zakona koje su bile obavljene u carinskome području Republike Hrvatske uključuju se samo ako se zaračunaju proizvođaču. Sukladno članku 36. stavku 1. točki b) Carinskog zakona kao vrijednost troškova računaju se neposredni ili posredni troškovi za proizvodnju ili prodaju robe za izvoz koji nisu ubrojeni u članku 36. stavku 1. točki a) Carinskog zakona. Članak 45. Metode koje se koriste sukladno članku 37. Carinskog zakona moraju u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati metodama iz članaka 31., 32., 33., 35. i 36. Carinskoga zakona. Spomenute metode mogu se upotrijebiti prilagođene na način koji odgovara zahtjevima članka 37. stavka 1. Carinskog zakona. Članak 46. Ako je ambalaža iz članka 38. stavka 1. točke a) podtočke 2. Carinskog zakona namijenjena ponovnoj uporabi pri slijedećim uvozima, na zahtjev se deklaranta u carinsku vrijednost ubrajaju srazmjerno raspodjeljeni troškovi. Članak 47. Kao mjesto unosa robe u carinsko područje smatra se: a) carinski granični prijelaz - u cestovnom i željezničkom prometu, b) luka istovara - u pomorskom prometu, c) prva odredišna zračna luka - pri prijevozu robe u zračnom prometu, te d) mjesto gdje roba prijeđe kopnenu granicu carinskog područja - za robu koja se prevozi na drugi način. Članak 48. Ako je isporuka dogovorena na paritetu “franco odredište u carinskom području” i ako visinu prijevoznih troškova od mjesta unosa u carinsko područje do mjesta isporuke nije moguće utvrditi iz ugovora i drugih priloženih isprava, u carinsku se vrijednost uračunavaju cjelokupni prijevozni troškovi. Ako je roba isporučena po jediničnoj cijeni na paritetu “franco odredište u carinskom području” koja odgovara vrijednosti na mjestu unosa, troškovi koji se odnose na prijevoz unutar carinskog područja se ne odbijaju od te vrijednosti. Odbitak se uzima u obzir u slučaju ako se carinarnici dokaže da je vrijednost “franco mjesto unosa u carinsko područje” niža od jedinične vrijednosti robe na paritetu “Franco odredište u carinskom području”. Ako je prijevoz besplatan ili obavljen s vlastitim vozilom kupca, u carinsku se vrijednost ubrajaju troškovi do mjesta unosa na carinsko područje određeni na osnovi uobičajene tarife za jednaki način prijevoza. Deklarant mora priložiti dokaze o tako obračunatim troškovima. Ako se u jednoj pošiljci nalazi više vrsta robe cjelokupni iznos troškova prijevoza, osiguranja i dopreme robe mora se obračunati razmjerno vrijednosti pojedine vrste robe. Troškovi osiguranja za uvezenu robu u cijelosti se uračunavaju u carinsku vrijednost. Poštanske pristojbe za robu koja se prevozi u poštanskom prometu, u cijelosti se, do mjesta odredišta, uračunavaju u carinsku vrijednost. Izuzete su moguće dodatne poštanske pristojbe koje se obračunavaju u carinskom području. Pristojbe iz stavka 6. ovog članka ne uračunavaju se u carinsku vrijednost robe koje uvoz nije komercijalne naravi. Stavak 5. i stavak 6. ovog članka ne primjenjuju se na hitne poštanske službe. Članak 49. Robu može prema članku 38. stavku 1. točki b) podtočkama 1., 2. i 3. Carinskog zakona kupac dopremiti prodavaču posredno ili neposredno. Ta roba, osim one navedene u članku 38. stavku 1. točki b) podtočki 3. Carinskog zakona, mora zatim biti upotrijebljena pri izradi uvezene robe i u njoj sadržana ili utrošena. Roba iz članka 38 . stavka 1. točke b) podtočke 1. Carinskog zakona koju je dostavio kupac može biti nabavljena u bilo kojoj državi u inozemstvu, uključujući državu prodavača. Za robu iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 1. Carinskog zakona smatra se roba iz članka 38. stavka 1. točke b) podtočke 1. Carinskog zakona, ako nije bila kupljena u inozemstvu kao i potrošni materijal. Članak 50. Dio vrijednosti alata, kalupa, matrica i sličnih proizvoda upotrijebljenih pri proizvodnji uvezene robe koja se sukladno članku 38. stavku 1. točki b) podtočki 2. Carinskog zakona uračunava u carinsku vrijednost uvezene robe, je iznos amortizirane vrijednosti tih proizvoda upotrijebljenih pri proizvodnji uvezene robe. Članak 51. Kao tantijeme, troškovi i licencije iz članka 38. točke c) stavka 1. Carinskog zakona (u nastavku licencije) smatraju se prije svega plaćanja za upotrebu prava u svezi s: a) proizvodnjom uvezene robe (patenti, uzorci, modeli i tehnološki know-how), b) ponovnom prodajom uvezene robe u izvoz (robne uslužne marke i zaštićeni modeli), te c) upotrebom i daljnjom prodajom uvezene robe (autorska prava i tehnološki postupci koji su nedjeljivo uključeni u uvezenu robu). Ako se carinska vrijednost uvezene robe određuje u skladu sa člankom 31. Carinskog zakona stvarno plaćenoj cijeni ili plativoj cijeni za uvezenu robu pribrajaju se licencije, ako to plaćanje: a) se odnosi na robu koja je predmet procjene, b) predstavlja uvjet prodaje za uvezenu robu. Ako je uvezena roba samo dio ili dodatna oprema robi koja se proizvodi u carinskom području, trošak licencije može se pribrojiti stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni za uvezenu robu samo ako se licencija odnosi na tu uvezenu robu. Ako se roba uvozi u rastavljenom stanju ili se prije sljedeće prodaje samo nebitno preradi, npr. raspakira ili prepakira, to ne znači da se licencija ne odnosi na uvezenu robu. Ako se licencije djelomično odnose na uvezenu robu, a djelomično na druge radnje ili dodatnu opremu koja se robi dodaje nakon uvoza, ili na radnje poslije uvoza, licencije se razdjeljuju na osnovi objektivnih i odredivih činjenica. Licencija za pravo uporabe robne marke dodaje se stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni samo onda kad: a) se licencija odnosi na robu koja je nakon uvoza bila prodana u nepromijenjenom stanju ili je nebitno prerađena ili obrađena, b) se ta roba prodaje s robnom markom označenom prije ili nakon uvoza i za koju se plaća licencija, ili c) kupac nema mogućnost nabave te robe kod drugih s prodavačem nepovezanih dobavljača. Ako kupac licenciju plaća trećoj osobi, uvjeti iz stavka 2. ovog članka ispunjeni su onda kad prodavač ili s njim povezana osoba zahtijeva od kupca plaćanje toj trećoj osobi. Ako je način obračuna licencije ovisan o cijeni uvezene robe smatra se, sve dok nije dokazano suprotno, da se plaćanje licencije odnosi na robu koja se procjenjuje. Ako se iznos licencije obračunava neovisno od cijene uvezene robe, plaćanje licencije može se odnositi na robu koja se procjenjuje. Za primjenu članka 38. stavka 1. točke c) nije važno u kojoj državi primatelj naknade za licenciju ima sjedište. Članak 52. Pri određivanju carinske vrijednosti se druge stavke (troškovi) osim onih iz članka 38. stavka 1. Carinskog zakona ne mogu pribrajati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni. Svaka stavka koju se po odredbama stavka 1. ovog članka doda stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni mora se temeljiti isključivo na objektivnim i mjerljivim radnjama. Umnožavanjem (reproduciranjem) sukladno članku 39. stavku 1. točki d) Carinskog zakona smatra se prije svega grafičko i trodimenzionalno umnožavanje, izgradnja ili izvedba arhitektonskog ili drugog objekta ili naprave, fotografiranje, tonsko i vizualno snimanje i prikazivanje te pohranjivanje u elektroničkom obliku. Članak 53. Bez obzira na članak 44. stavak 2. i 3. ove Uredbe carinarnica može na zahtjev deklaranta odobriti da se iznosi utvrđenih troškova koji se pribrajaju plaćenoj ili cijeni koju treba platiti, iako nisu bili količinski određeni u trenutku nastanka duga (članak 44. stavak 2. ove Uredbe) ili iznosi utvrđenih troškova koji se ne uračunavaju u carinsku vrijednost u onim slučajevima kad u trenutku nastanka carinskog duga nisu bili prikazani odvojeno (članak 44. stavak 3. ove Uredbe) određuju na osnovi posebnih mjerila. U slučaju iz stavka 1. ovog članka deklarirana carinska vrijednost se ne smatra kao privremena vrijednost sukladno članku 133. ove Uredbe. Odobrenje iz stavka 1. ovog članka moguće je izdati: a) ako bi provedba postupka sukladno članku 133. ove Uredbe predstavljala nesrazmjerno velike troškove s obzirom na okolnosti slučaja, b) ako bi uporaba nadomjesnih metoda procjene u skladu s člancima od 32. do 37. Carinskog zakona u pogledu okolnosti bila neodgovarajuća, c) u slučaju postojanja osnovanih razloga da dugovana uvozna davanja u nekom razdoblju neće radi odobrenja iz stavka 1. ovog članka biti niža nego bi bila da odobrenje nije bilo izdano, te d) ako izdavanje odobrenja ne utječe na konkurentnost gospodarskih subjekata. Članak 54. Financijski troškovi usklađuju se sukladno članku 39. Carinskog zakona također i pri uporabi nadomjesnih metoda procjene iz članaka 32. do 37. Carinskog zakona. Članak 55. U slučaju sumnje da deklarirana vrijednost ne predstavlja stvarno plaćenu cijenu ili cijenu koju treba platiti, carinarnica može zahtijevati dodatna pojašnjenja uključujući prilaganje dodatnih isprava ili podataka. Ako deklarant nije pružio dodatna pojašnjenja, dodatne podatke ili isprave ili su oni nedostatni, carinarnica mora prije donošenja konačne odluke obavijestiti deklaranta, ako deklarant to zahtijeva carinarnica ga obavještava pisano, o razlozima za sumnju o istinitosti ili točnosti vrijednosti, te mu odrediti odgovarajući rok za podnošenje objašnjenja. O konačnoj odluci, te o razlozima za njezino donošenje carinarnica mora pisano obavijestiti deklaranta. Poglavlje 2. Posebna pravila za određivanje vrijednosti za programsku opremu Članak 56. Bez obzira na odredbe članaka 31. do 47. Carinskog zakona pri određivanju carinske vrijednosti za uvoz nosača podataka koji sadrže podatke ili programske upute namijenjene za uporabu opreme za obradbu podataka uračunava se samo vrijednost nositelja podataka ako je vrijednost podataka ili programskih uputa prikazana odvojeno od vrijednosti podataka. Poglavlje 3. Prijava podataka o carinskoj vrijednosti i isprave koje treba priložiti Članak 57. Ako se carinska vrijednost određuje sukladno člancima 31. do 47. Carinskog zakona zajedno sa carinskom deklaracijom potrebno je ispravno prijaviti sve podatke koji se odnose na carinsku vrijednost uvezene robe (deklaracija o carinskoj vrijednosti robe). Deklaracija o carinskoj vrijednosti robe (DCV) podnosi se na obrascu koji je otisnut u Prilogu 2. ove Uredbe, a po potrebi se dopunjava jednim ili više dodatnih obrazaca (DCV BIS) otisnutim u Prilogu 3. ove Uredbe i njezinim su satavnim dijelom. Obrasci iz stavka 2. ovoga članka popunjavaju se sukladno propisu koji donosi ministar financija. Članak 58. Pri uporabi računalnog sustava za automatsku obradu podataka ili ako se za neku robu odobri pojednostavnjenje u pogledu carinskih deklaracija, Carinska uprava - Središnji ured može odobriti odstupanja od načina prikazivanja podataka potrebnih za određivanje carinske vrijednosti. GLAVA IV. UNOS ROBE U CARINSKO PODRUČJE Poglavlje 1. Podnošenje robe carinarnici Članak 59. U skladu s člankom 50. stavkom 1. Carinskog zakona roba se podnosi u uredovno vrijeme i na radnom prostoru carinarnice ili na drugom mjestu koje odobri carinarnica. Radni prostor carinarnice za određene vrste prijevoza određen je ovom Uredbom ili ga određuje carinarnica i to objavljuje na oglasnoj ploči. Uredovno vrijeme carinarnice propisuje ravnatelj Carinske uprave Republike Hrvatske i objavljuje se na oglasnoj ploči carinarnice. Iznimno, uz odobrenje carinarnice, roba se može podnijeti carinarnici izvan uredovnog vremena i izvan radnog prostora. Moguće troškove vezane za takvo podnošenje snosi deklarant, a visinu troškova propisuje ravnatelj Carinske uprave. Članak 60. Pregled robe koji osoba zahtijeva sukladno članku 54. Carinskog zakona odobrava se na osnovi usmenog zahtjeva, osim ako carinarnica smatra da je prema okolnostima slučaja potrebno podnijeti pisani zahtjev. Za uzimanje uzoraka potrebno je podnijeti pisani zahtjev. Pisani zahtjev mora biti potpisan i predaje se carinarnici kojoj je podnesena roba. Zahtjev sadrži sljedeće podatke: - ime ili naziv podnositelja zahtjeva, - podatak gdje se roba nalazi, - broj skraćene deklaracije, ako je bila podnesena, osim ako carinarnica nije sama upisala taj podatak, podatak o prethodnom carinskom postupku ili podatak o prijevoznom sredstvu na kojem se roba nalazi, te - sve druge podatke potrebne za prepoznavanje robe. Rješenje kojim se udovoljava pisanom zahtjevu izdaje se u obliku bilješke na zahtjevu. U slučaju uzimanja uzoraka carinarnica određuje i količinu robe koju je potrebno uzeti. Pregled robe i uzimanje uzoraka izvodi se pod nadzorom i na načn koji odredi carinarnica. Podnositelj zahtjeva snosi rizik i troškove raspakiranja, prepakiranja, vaganja i svih drugih postupaka s robom kao i troškove analize. Uzeti uzorci se ubrajaju u količinu robe za koju se odobrava carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Ako se uzeti uzorci pri analizi unište ili oštete tako da više nemaju uporabnu vrijednost za njih ne nastaje carinski dug. S otpacima i ostacima postupa se sukladno članku 185. stavku 6. Carinskog zakona. Poglavlje 2. Skraćena deklaracija Članak 61. Carinska deklaracija iz članka 73. stavak 1. Carinskog zakona (skraćena deklaracija) podnosi se na obrascu koji je otisnut u Prilogu 4. ove Uredbe i njezinim je sastavnim dijelom. Deklaracija iz stavka 1. ovoga članka popunjava se sukladno propisu koji donosi ministar financija, a potpisuje ju podnositelj. Carinarnica prihvaća skraćenu deklaraciju, unosi propisane podatke i pohranjuje ju kako bi mogla provjeriti da li je za navedenu robu zahtijevano carinski dopušteno postupanje ili uporaba robe u roku iz članka 61. Carinskog zakona. Ako je roba prethodno bila u provoznom postupku, kao skraćena deklaracija koristi se primjerak deklaracije za provozni postupak namijenjen odredišnoj carinarnici. Carinarnica može dopustiti da se skraćena deklaracija podnese uporabom elektroničke obrade podataka. U tom slučaju odgovarajuće se primjenjuje stavak 2. ovog članka. Bez obzira na odredbe ovog članka, skraćena deklaracija se obavezno podnosi na propisanom obrascu, ako to carinarnica zahtijeva. Članak 62. Osoba iz članka 56. stavka 2. Carinskog zakona mora na zahtjev carinarnice pokazati netaknutu robu koja nije bila istovarena iz prijevoznog sredstva, a navedena je u skraćenoj deklaraciji, sve dok za robu nije određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Svaka osoba koja raspolaže robom istovarenom radi prijevoza ili privremenog smještaja mora ponovno pokazati netaknutu robu kada god to carinarnica zahtijeva. Poglavlje 3. Privremeni smještaj robe Članak 63. Prostor za privremeni smještaj je prostor iz članka 63. stavka 1. Carinskog zakona. Za privremeni smještaj kojim ne upravlja carinarnica može se radi provođenja carinskih propisa zahtijevati: - suključarstvo carinarnice sa posjednikom prostora za privremeni smještaj, - da posjednik prostora za privremeni smještaj vodi takvu evidenciju o robi koja omogućava praćenje kretanja robe. Članak 64. Roba se smješta u prostore privremenog smještaja skraćenom deklaracijom. Članak 65. Osim u slučajevima iz članka 67. Carinskog zakona ili u slučaju primjene propisa o prodaji robe, osoba koja je podnijela skraćenu deklaraciju mora poštivati mjere carinarnice koje je odredila sukladno članku 65. stavku 1. Carinskog zakona i mora snositi nastale troškove. Ako skraćena deklaracija nije podnesena, za provedbu mjera koje je odredila carinarnica odgovorna je osoba koja bi u skladu s člankom 56. stavkom 2. Carinskog zakona morala podnijeti skraćenu deklaraciju. Poglavlje 4. Posebne odredbe za robu koja se prevozi morem ili zrakom Odjeljak 1. Općenito Članak 66. Ako se roba u carinsko područje unese morskim ili zračnim putem i ako se bez pretovara i samo s jednim prijevoznim dokumentom i istom vrstom prijevoza šalje u drugu luku ili u drugu zračnu luku u carinskom području, roba se podnosi carinarnici u luci ili u zračnoj luci u kojoj će se roba istovariti ili pretovariti. Odjeljak 2. Posebne odredbe za ručnu i predanu prtljagu putnika Članak 67. Pojedini izrazi koji se rabe u ovom poglavlju imaju sljedeće značenje: a) “domaća zračna luka”: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske, b) “domaća zračna luka za međunarodni promet”: svaka zračna luka u carinskom području Republike Hrvatske u kojoj se smije uz odobrenje nadležnih tijela obavljati promet s inozemstvom, c) “domaći let”: let zrakoplova između dvije zračne luke u carinskom području bez pristajanja u zračnoj luci koja nije u carinskom području, d) “domaća luka”: bilo koja pomorska luka u carinskom području, e) “plovidba kroz hrvatsko teritorijalno more”: plovidba plovila između dviju ili više domaćih luka, f) “plovilo za razonodu”: brod ili brodica koji u ne poslovne svrhe služi razonodi, športu ili putovanju po želji korisnika, g) “turistički ili poslovni zrakoplov”: zrakoplov namijenjen za putovanja po željama korisnika, te h) “prtljaga”: svi predmeti koje putnici imaju sa sobom tijekom putovanja. Članak 68. U ovom se poglavlju prtljaga u zračnom prometu smatra: a) predanom prtljagom, ako je predana na prijevoz u polaznoj zračnoj luci i ako osoba za vrijeme leta ili za vrijeme usputnih slijetanja nema pristupa do prtljage, b) ručnom prtljagom, ako je osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova. Članak 69. Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na: a) ručnu i predanu prtljagu onih osoba koje počinju putovanje zrakoplovom pristiglim iz strane zračne luke koji nakon pristajanja u domaćoj zračnoj luci nastavlja put do druge domaće zračne luke, obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom se slučaju na prtljagu primjenjuju propisi koji važe za prtljagu osoba pristiglih iz inozemstva ako ne mogu dokazati carinarnici da je roba u prtljazi domaća roba, b) ručnu i predanu prtljagu osoba koje počinju putovanje zrakoplovom koji će pristajati u drugoj domaćoj zračnoj luci prije nastavka puta u inozemstvo, obavljaju se u polaznoj zračnoj luci, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet; u tom slučaju kontrola ručne prtljage može se obaviti i u zračnoj luci u kojoj je zrakoplov pristao prije nastavka puta u inozemstvo, te c) prtljagu osoba koje koriste usluge pomorskoga plovila za promet s inozemstvom, obavlja se u luci za međunarodni promet gdje se ta prtljaga ukrcava ili iskrcava. Članak 70. Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na prtljagu osoba: a) na plovilu za razonodu, obavljaju se u za te svrhe određenoj hrvatskoj luci bez obzira na zastavu plovila i bez obzira na odredište, b) u turističkom ili poslovnom zrakoplovu, obavljaju se: 1. pri dolasku u prvu domaću zračnu luku za međunarodni promet, ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do druge domaće zračne luke, 2. na zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet, ako se odnosi na zrakoplov koji dolazi iz domaće zračne luke i nakon pristajanja nastavlja put u inozemstvo. Članak 71. Ako se prtljaga pristigla u domaću zračnu luku zrakoplovom iz inozemstva pretovara u zrakoplov koji nastavlja let u carinskom području: - sve se kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu izvode u domaćoj zračnoj luci u kojoj se putovanje završava, pod uvjetom da je to zračna luka za međunarodni promet, - sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u prvoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, ako se nakon kontrole predane prtljage pokaže potreba, može se obaviti dodatna kontrola ručne prtljage u domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet u kojoj putovanje završava, te - iznimno kontrola predane prtljage može se obaviti u prvoj domaćoj zračnoj luci ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim. Ako se u domaćoj zračnoj luci utovari prtljaga u zrakoplov koji leti u drugu domaću zračnu luku, pa se u drugoj domaćoj zračnoj luci pretovari u zrakoplov koji nastavlja put u inozemstvo: - sve kontrole i formalnosti, koje se odnose na predanu prtljagu, obavljaju se u domaćoj zračnoj luci gdje putovanje počinje pod uvjetom da je to domaća zračna luka za međunarodni promet, - sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u zadnjoj domaćoj zračnoj luci za međunarodni promet; iznimno, kontrola prtljage može se obaviti u zračnoj luci gdje je putovanje započelo, ako se nakon kontrole predane prtljage to smatra potrebnim. Sve kontrole i formalnosti koje se odnose na prtljagu pristiglu u domaću zračnu luku redovnim ili čarter letom iz inozemstva i koja se u toj zračnoj luci pretovara u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj redovni ili čarter let završava. Sve kontrole i formalnosti oko prtljage utovarene u domaćoj zračnoj luci u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu u carinskom području radi pretovara u drugoj domaćoj zračnoj luci u zrakoplov na redovnom ili čarter letu u inozemstvo, obavlja se u domaćoj zračnoj luci u kojoj taj redovni ili čarter let počinje. Članak 72. Prtljaga predana i registrirana u domaćoj zračnoj luci označava se privjesnicom ili naljepnicom koju u domaćoj zračnoj luci na prtljagu stavlja djelatnik nadležan za preuzimanje prtljage. Privjesnica ili naljepnica iz članka 1. ovoga članka mora biti napravljena tako da se ne može ponovo rabiti. Propis kojime se utvrđuje ogledni uzorak naljepnice ili privjesnice iz članka 1. ovoga članka i opis njihovih osobima donosi ministar financija. GLAVA V. CARINSKE DEKLARACIJE - REDOVITI POSTUPAK Poglavlje 1. Pisana carinska deklaracija Odjeljak 1. Općenito Članak 73. Ako je jednom carinskom deklaracijom obuhvaćena roba koja se raspoređuje u dvije ili više tarifnih oznaka u Carinskoj tarifi, podaci za svaku pojedinu tarifnu oznaku smatraju se zasebnom deklaracijom. Strojevi i oprema u rastavljenom stanju koji se raspoređuju u jednu tarifnu oznaku u Carinskoj tarifi smatraju se jednom vrstom robe. Članak 74. Ako carinski deklarant upotrebljava za podnošenje carinske deklaracije sustav elektroničke razmjene podataka, Carinska uprava može odobriti da se vlastoručni potpis nadomjesti drugim oblikom identifikacije ako su ispunjeni tehnički i upravni uvjeti koje je odredila Carinska uprava. Carinska uprava može dopustiti da se deklaracije podnesene u sustavu elektroničke razmjene podataka potvrde neposredno u okviru toga sustava, umjesto ručnoga ili mehaničkoga potvrđivanja žigom i potpisom carinskoga službenika. Pod uvjetima i na način koji odredi Carinska uprava može se dopustiti da se pojedini podaci u pisanoj carinskoj deklaraciji zamijene slanjem tih podataka u elektroničkom obliku carinarnici određenoj za te svrhe i ukoliko je potrebno da se to učini u obliku šifre. Članak 75. Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji carinarnica je dužna čuvati, osim ako ne odluči drugačije ili ako su deklarantu potrebni u druge svrhe. U tom slučaju carinarnica mora utvrditi da te dokumente neće više naknadno biti moguće upotrijebiti drugačije osim kao dokaz o količini i vrijednosti robe na koju se odnose. Članak 76. Carinska deklaracija se podnosi carinarnici kojoj je podnesena i roba. Carinska deklaracija se može podnijeti tek kada je podnesena roba. Iznimno carinarnica može dopustiti da se carinska deklaracija podnese prije podnošenja robe. U tome slučaju carinarnica određuje rok u kojem roba mora biti podnesena, pri čemu uvažava okolnosti pojedinog slučaja. Ako roba nije podnesena u tako određenom roku smatra se da deklaracija nije bila podnesena. Ako je carinska deklaracija podnesena prije nego li je roba na koju se odnosi stigla u carinarnicu ili na drugo mjesto koje je odobrila carinarnica, može biti prihvaćena tek nakon što roba bude podnesena carinarnici. Članak 77. Carinska deklaracija se podnosi u uredovno vrijeme carinarnice. Carinarnica može na zahtjev deklaranta odobriti da se deklaracija podnese izvan uredovnog vremena. Moguće troškove snosi deklarant. Svaka deklaracija koja se podnese ovlaštenom carinskom službeniku na nekom drugom mjestu kojeg je carinarnica odobrila podnositelju deklaracije smatra se da je bila podnesena carinarnici. Troškove podnošenja deklaracije izvan uredovnog vremena carinarnice i troškove podnošenja deklaracije na drugom mjestu u skladu sa stavkom 3. ovog članka određuje ravnatelj Carinske uprave. Članak 78. Datum prihvaćanja carinske deklaracije mora biti zabilježen na carinskoj deklaraciji. Članak 79. Carinarnica može dopustiti ili zahtijevati da se ispravak podataka u carinskoj deklaraciji sukladno članku 77. Carinskoga zakona izvrši tako da se podnese nova carinska deklaracija koja će nadomjestiti prvotno podnesenu. U tom slučaju se kao datum prihvaćanja carinske deklaracije koji je mjerodavan za utvrđivanje carinskog duga i primjenu drugih propisa o dotičnom carinskom postupku, smatra datum prihvaćanja prve deklaracije. Odjeljak 2. Obrazac pisane carinske deklaracije Članak 80. U ovom potpoglavlju pojedini nazivi imaju sljedeće značenje: a) “jedinstvena carinska deklaracija” (u daljnjem tekstu: JCD): propisani obrazac koji se upotrebljava kao pisana carinska deklaracija, b) “komplet JCD”: komplet od osam primjeraka 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8 ili dva kompleta od pet primjeraka 1/6, 2/7, 3/8 i 4/5 ili 5/4, c) “set JCD”: primjerci JCD potrebni za provedbu odabranoga carinskoga postupka, d) “dvonamjenska uporaba”: uporaba potrebnih setova iz kompleta od pet primjeraka, gdje je potrebno na primjercima JCD precrtati neupotrebljenu brojčanu oznaku, e) “polje”: dio JCD omeđen crtom i označen brojem ili velikim tiskanim slovom i nazivom polja, f) “podpolje”: upadljivo omeđen dio polja što ga brojimo s lijeva udesno, te g) “dodatni list JCD”: obrazac što je sastavni dio JCD-a, a rabi ga se, ako se deklarira robu što je se razvrstava u više od jedne tarifne oznake Carinske tarife. Članak 81. JCD se upotrebljava kao obrazac za pisane carinske deklaracije za stavljanje robe u neki od carinskih postupaka, te za ponovni izvoz robe iz carinskoga područja. Za pisane carinske deklaracije mogu se upotrijebiti također i drugi obrasci ako to dopuštaju carinski propisi za dotični carinski postupak, a popunjavaju se na način propisan za njihovu upotrebu. Po potrebi se dopunjavaju sa podacima koji su potrebni za zahtijevani carinski postupak. Stavak 1. i 2. ovoga članka ne sprečavaju: - da se pisana carinska deklaracija ne podnese sukladno člancima 97. do 108. ove Uredbe, - da se pisana carinska deklaracija iz stavka 1. ovog članka ne podnese u slučajevima kada se za poštanske pošiljke sukladno člancima 109. i 110. ove Uredbe primjenjuju posebna pravila, - uporabu posebnih obrazaca koji pojednostavnjuju deklaraciju u pojedinim slučajevima, ako je Carinska uprava odobrila takve posebne obrasce, - tiskanje izvoznih, provoznih i uvoznih carinskih deklaracija i isprava kojima se dokazuje carinski status robe na službenim ili posebnim računalnim sustavima i ako je to potrebno na praznom primjerku papira, te - tiskanje JCD obrazaca računalnim sustavom za izradu carinskih deklarcija ako je takav sustav odobrila Carinska uprava. Članak 82. JCD se podnosi u setovima koji se sastoje od primjeraka JCD potrebnih za provedbu zahtijevanog carinskog postupka. Ako se prije provoznog postupka zahtijeva drugi carinski postupak može se podnijeti set sastavljen iz primjeraka JCD potrebnih za provedbu provoznoga i prethodnoga postupka. Setovi JCD na koje se odnose stavak 1. i 2. ovog članka sastavljeni su: - bilo od primjeraka iz kompleta od osam primjeraka, uskladu sa obrascem otisnutim u Prilogu 5. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio, - bilo od primjeraka dvonamjenskog kompleta od 5 primjeraka, u skladu s obrascem otisnutim u Prilogu 7. ove Uredbe koji je njezin sastavni dio. Bez obzira na članak 81. stavak 3., članke 92. do 96. ili članke 133. do 168. ove Uredbe obrasci deklaracija mogu se dopuniti, kada je to potrebno, s jednim ili više dodatnih listova JCD (u daljnjem tekstu dodatni JCD) podnesenih u setu koji sadrži primjerke potrebne za provedbu izabranog carinskog postupka. Dodatni list JCD je sastavni dio JCD na koji se odnosi. Oblik i sadržaj setova dodatnih listova JCD koje čine bilo primjerci iz kompleta od osam primjeraka bilo primjerci iz dvonamjenskog kompleta od pet primjeraka propisan je u Prilozima 6. i 8. ove Uredbe i njezinim su sastavnim dijelom. Carinska uprava - Središnji ured može propisati da se dodatni listovi JCD ne smiju upotrebljavati kada se za podnošenje deklaracije upotrebljava računalni sustav. Članak 83. Ako se za provođenje provoznog i prethodnog carinskog postupka upotrijebi jedan set JCD, sukladno članku 76. Carinskog zakona svaka je osoba odgovorna samo za one podatke koji se odnose na carinski postupak u kojem ona nastupa kao deklarant, glavni obveznik ili opunomoćenik jedne od njih. U skladu sa stavkom 1. ovog članka deklarant koji upotrebljava JCD izdan u svezi s prethodnim carinskim postupkom mora prije podnošenja svoje deklaracije provjeriti točnost postojećih podataka u poljima JCD za koje je on odgovoran, kao i upotrebljivost tih podataka za dotičnu robu i carinski postupak kojeg je zahtijevao. Po potrebi deklarant mora te podatke dopuniti. U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovog članka deklarant mora odmah izvijestiti carinarnicu kojoj je podnio deklaraciju da je uočio nesklad između robe i postojećih podataka. U tom slučaju deklarant mora svoju carinsku deklaraciju popuniti na novom obrascu JCD. Članak 84. Ako se JCD upotrebljava za više uzastopnih carinskih postupaka, carinarnica mora provjeriti da se podaci na deklaracijama za različite carinske postupke međusobno podudaraju. Članak 85. JCD se popunjava u skladu s propisom koji donosi ministar financija. Članak 86. Primjena sustava šifriranja pri popunjavanju JCD i dodatnog lista JCD uređuje se propisom koji donosi ministar financija. Članak 87. JCD i dodatni list JCD su obrasci formata 210 x 297 mm, koji mogu biti kraći najviše 5 mm ili duži 8 mm. Papir mora biti samokopirajući, težine najmanje 40 g/m2 i ne smije sadržati celulozu. Polja JCD moraju biti raspoređena u desetinama inča u vodoravnom i šestinama inča u okomitom smjeru (radi ispisa na pisaču). Obrazac se tiska na bijelom papiru u zelenoj boji. Polja 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 4, 5, 6, 8, 15, 17, 18, 19, 21, 25, 27, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40, 44, 50, 51, 52, 53, 55 i 56 na primjercima s rednim brojem 1, 4, 5 i 7 su zelene boje, a ostala su polja i primjerci sa rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje. Polje 1 (prvo i treće potpolje), 2, 3, 31, 32, 33 (prvo potpolje), 35, 38, 40 i 44 dodatnog lista JCD-a su na primjercima 1, 4, 5 i 7 zelene boje, a ostala polja na primjercima s rednim brojevima 2, 3, 6 i 8 bijele boje. Obojana puna crta uzduž desnog ruba široka je 3 mm. Isprekidana crta sastavljena je iz obojenih kvadrata 3x3 mm. Između isprekidane i pune crte dvonamjenskog seta razmak je širine 1 mm. Sustav uporabe i popunjavanja polja u JCD, njihovog samokopirnog ispisivanja i šifarskih oznaka koji se u njih upisuju uređuju se propisom koji donosi ministar financija. Ovlaštenje za tiskanje obrasca carinske deklaracije daje ravnatelj Carinske uprave, a broj ovlaštenja mora biti otisnut na svakom primjerku obrasca. Odjeljak 3. Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji Članak 88. Deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave: a) račun i ostale trgovačke isprave na osnovi kojih je prijavljena carinska vrijednost robe, b) deklaracija o carinskoj vrijednosti robe, ako je to potrebno na osnovi članka 57. ove Uredbe popunjena u skladu s uvjetima iz toga članka, c) isprave potrebne za utvrđivanje povlaštenog podrijetla robe ili uporabu drugih mjera kojima se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu, te d) sve druge isprave potrebne za provođenje propisa koji uređuju puštanje deklarirane robe u slobodni promet. Carinarnica može zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u svezi s prethodnim carinskim postupkom. Kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljaka, također se može zahtijevati prilaganje spiska pošiljaka ili jednakovrijedne isprave u kojoj je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke. Ako se sukladno članku 20. stavku 2. Carinskog zakona primjenjuje jedinstvena carinska stopa ne treba zahtijevati isprave iz stavka 1. točke b) i c) ovoga članka, osim ako carinarnica smatra da su te isprave potrebne radi pravilne primjene propisa koji uređuju puštanje robe u slobodni promet. Članak 89. Deklaraciji za provozni postupak mora biti priložen račun i prijevozna isprava. Otpremna carinarnica može odobriti da se prijevozna isprava ne priloži u trenutku obavljanja formalnosti za početak provoznog postupka. Na zahtjev carinarnice ili drugog nadležnog tijela prijevoznu ispravu treba predočiti tokom prijevoza. Bez obzira na pojednostavnjenja postupaka, carinska deklaracija za izvoz ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja ili bilo koja druga isprava s jednakim učinkom podnosi se otpremnoj carinarnici zajedno sa deklaracijom za provozni postupak na koju se odnosi. Carinarnica može zahtijevati podnošenje isprava u svezi s prethodnim carinskim postupkom. Članak 90. Deklaraciji za početak carinskog postupka sa gospodarskim učinkom, osim za vanjsku proizvodnju, moraju biti priložene: a) isprave iz članka 88. ove Uredbe, osim ako se radi o skladištenju robe u carinskom skladištu tipa A, B, C, E ili F, gdje je potrebno priložiti ispravu iz koje je vidljiva masa, broj pošiljaka, količina i trgovački opis robe, b) odobrenje za zahtijevani carinski postupak ili preslik zahtjeva za odobrenje u slučajevima kada se primjenjuje članak 227. stavak 2. ove Uredbe, osim u slučajevima započinjanja postupka carinskog skladištenja ili pri uporabi članka 238. stavka 3., članka 316. stavka 3., ili članka 344. stavka 3. ove Uredbe. Deklaraciji za početak postupka vanjske proizvodnje moraju biti priložene sljedeće isprave: a) isprave iz članka 91. ove Uredbe i b) odobrenje za postupak ili preslik zahtjeva za odobrenje u slučajevima kada se primjenjuje članak 372. stavak 2. ove Uredbe, osim u slučaju kada se primjenjuje članak 384. stavak 3. ove Uredbe. Članak 88. stavak 2. ove Uredbe primjenjuje se također za deklaracije kojima počinje bilo koji postupak sa gospodarskim učinkom. Carinarnica može odobriti da se isprave na koje se odnosi stavak 1. točka b) i stavak 2. točka b) ovog članka pohranjuju kod korisnika odobrenja umjesto da se prilažu deklaraciji. Članak 91. Deklaracijama za izvozni postupak ili deklaracijama za ponovni izvoz moraju biti priložene sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih davanja i primjenu drugih mjera za izvoz određene robe. Pri primjeni stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje članak 88. stavak 2. ove Uredbe. Poglavlje 2. Carinske deklaracije podnesene uporabom sustava elektroničke razmjene podataka Članak 92. U skladu s člankom 73. stavkom 1. točkom b) Carinskog zakona Carinska uprava - Središnji ured može odobriti podnošenje carinske deklaracije elektroničkom razmjenom podataka. Carinska uprava - Središnji ured izdavanjem odobrenja iz stavka 1. ovog članka odlučuje također da li deklarant, unatoč odobrenoj elektroničkoj razmjeni podataka, mora podnijeti pisanu carinsku deklaraciju ili ne. Kada se za završetak drugih formalnosti zahtijeva papirnati ispis carinske deklaracije, ona se na zahtjev deklaranta podnosi i ovjerava ili pri nadležnoj carinarnici ili na način propisan člankom 74. stavkom 2. ove Uredbe. Članak 93. Carinska uprava - Središnji ured izdaje odobrenje za elektroničku razmjenu podataka na pisani zahtjev zainteresirane osobe. Sadržaj zahtjeva i odobrenja propisuje ravnatelj Carinske uprave. Članak 94. Smatra se da je deklaracija putem elektroničke razmjene podataka podnesena carinarnici u trenutku kada carinarnica prihvati elektroničku poruku. Jedna elektronička poruka može sadržavati više deklaracija, a carinarnica vodi postupak za svaku deklaraciju posebno. U slučajevima kada Carinska uprava - Središnji ured sukladno članku 92. stavku 2. ove Uredbe zahtijeva podnošenje pisane deklaracije, u odobrenju određuje rok podnošenja deklaracije. U slučajevima podnošenja carinske deklaracije elektroničkim putem, Carinska uprava - Središnji ured određuje način provođenja članka 124. ove Uredbe. Članak 95. Carinarnica potvrđuje prijem elektroničkih podataka povratnom porukom koja sadrži sve dogovorene identifikacijske podatke o svakoj deklaraciji, vrstu uočenih grešaka ako je neispravna, te broj i datum prihvaćanja carinske deklaracije ako je deklaracija ispravna. Poruka može sadržavati i podatke o načinu pregleda robe i puštanju robe deklarantu. Članak 96. Carinska uprava može odobriti elektroničku razmjenu drugih isprava potrebnih za početak odabranog carinskog postupka. Poglavlje 3. Usmene i druge deklaracije Odjeljak 1. Usmene carinske deklaracije Članak 97. Usmena carinska deklaracija za puštanje robe u slobodan promet može se podnijeti u sljedećim slučajevima: a) u slučaju deklariranja robe nekomercijalne naravi, i to: 1. za robu, koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, 2. za robu, koja je poslana fizičkim osobama, te 3. u slučajevima kada postoje uvjeti za primjenu jedinstvene carinske stope, b) u slučaju ponovnog uvoza robe iz članka 101. ove Uredbe, koji je u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona oslobođen od plaćanja carine, c) ako se podnosi za prijevozna sredstva, koja se ponovno uvoze u carinsko područje u skladu sa člankom 188. Carinskog zakona, d) za uvoz robe koja je u skladu sa člankom 187. stavkom 1. točkom 9. Carinskog zakona oslobođena plaćanja carine. Članak 98. Usmena carinska deklaracija za izvoz robe može se podnijeti u sljedećim slučajevima: a) pri izvozu robe nekomercijalne naravi, i to za: 1. robu koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, 2. robu koju šalju fizičke osobe. b) pri izvozu prijevoznih sredstava registriranih u carinskom području, ako su namijenjeni ponovnom uvozu. Članak 99. Carinsku deklaraciju nije moguće podnijeti usmeno u slučaju ako opunomoćenik iz članka 5. Carinskog zakona želi usmenom deklaracijom početi carinski postupak u ime i za račun druge osobe ili u svoje ime i za račun druge osobe. Carinarnica može zahtijevati od deklaranta da podnese isprave koje dokazuju njegove usmene navode (računi i sl.). Ako carinarnica sumnja da deklarantovi usmeni navodi nisu ispravni ili potpuni može od deklaranta zahtijevati popunjavanje pisane carinske deklaracije.
Čl. 1 - 99
Čl. 100 - 199
Čl. 200 - 299
Čl. 300 - 399
Čl. 400 - 499
Čl. 500 - 599
Čl. 600 - 658
Izmjene i dopune
|
||||||||||||||||
