IZRADA WEB STRANICA

Naručite izradu modernih web stranica. U svega nekoliko minuta, kreirajte vrhunsku web stranicu uz pomoć naših CMS web stranica. Moderni dizajni za Vaše web stranice. Korištenje CMS web stranica slično je kao korištenje Facebooka, ne zahtjeva znanje kodiranja i programiranja. Započnite pisati, dodajte nekoliko fotografija i imate brzo svoju prvu web stranicu. Mijenjajte dizajn svoje stranice s lakoćom. Kreirajte web stranicu svoje tvrtke, web stranicu obrta, web stranicu udruge, započnite pisati blog...

Mobilna responzivnost web stranica je prilagođavanje web stranice svim preglednicima (mobitel, tablet, računalo) i mora se implementirati na sve web stranice. Besplatna optimizacija za tražilice; SEO optimizacija omogućava vašoj web stranici da se prikazuje u prvih deset rezultata na tražilicama za pojmove koje pretražuju vaši budući kupci.

Dizajn responzivnih web stranica, registracija domene, izrada CMS stranica, ugradnja web shopa, implementacija plaćanja karticama, ugradnja Google analyticsa, siguran hosting, prijava na tražilice, reklama na društvenim mrežama, ugradnja kontakt formulara za upite sa web stranica...

Iskoristite ponudu: izrada web stranica i hosting po najnižim cijenama. Besplatna prijava na tražilice, besplatni e-mail, besplatna .hr domena, besplatna podrška za internet marketing...

>> Link na ponudu za izradu web stranica >>

Kontakt:
Poslovni Forum d.o.o.
Link - Kontakt informacije

Napomena: Ne dajemo besplatne pravne savjete!




Ažurirano: 25. 4. 2024.

POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga

OBITELJSKI ZAKON

( NN 162/98)



PRVI DIO

U V O D N E  O D R E D B E

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo, učinci izvanbračne zajednice žene i muškarca te postupci nadležnih tijela u svezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

Članak 2.

Uređenje obiteljskih odnosa temelji se na načelima:

1) uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji,

2) zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta,

3) primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te mentalno oštećene i psihički bolesne odrasle osobe.

Članak 3.

Odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca.

Članak 4.

(1) U slučaju poremećenih obiteljskih odnosa ili u sporovima između članova obitelji za stručnu pomoć, odnosno rješavanja spora među članovima obitelji nadležan je centar za socijalnu skrb i sud.

(2) Centar za socijalnu skrb kad odlučuje o obiteljskim odnosima primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku i odredbe članka 139. do 152. Zakona o socijalnoj skrbi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.



DRUGI DIO

BRAK

Članak 5.

Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.


I. SKLAPANJE BRAKA

Članak 6.

Brak se može sklopiti suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.

Članak 7.

Brak u građanskom obliku sklapa se pred matičarom.

Članak 8.

Brak u vjerskom obliku s učincima građanskog braka sklapa se pred službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose. Drugi dio Treci dio

Članak 9.

(1) Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.

(2) Nevjesta i ženik priložit će prijavi izvatke iz matice rođenih, a kad je potrebno, na zahtjev matičara i druge isprave.

Članak 10.

(1) Matičar će na osnovi izjava nevjeste i ženika i na drugi način provjeriti jesu li ispunjene pretpostavke za sklapanje braka.

(2) Ako je za sklapanje braka potrebna sudska odluka, matičar će nevjestu i ženika uputiti da je pribave.

Članak 11.

(1) Ako matičar utvrdi da nije ispunjena koja od pretpostavki za sklapanje braka, usmeno će priopćiti nevjesti i ženiku da ne mogu sklopiti brak i o tome sastaviti bilješku u prijavi namjere sklapanja braka.

(2) Nevjesta i ženik mogu u roku od osam dana od dana priopćenja o nemogućnosti sklapanja braka, nadležnom uredu za poslove opće uprave podnijeti zahtjev za utvrđivanje ispunjavaju li pretpostavke za sklapanje braka.

(3) Po zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka nadležni ured obvezan je u upravnom postupku donijeti odluku u roku od petnaest dana od dana primitka zahtjeva.

Članak 12.

(1) Kad utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matičar će uzeti izjavu nevjeste i ženika o izboru prezimena.

(2) Nevjesta i ženik svojim će potpisom potvrditi da su upoznati s osobnim pravima i dužnostima u braku, te mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 13.

(1) Matičar će u dogovoru s nevjestom i ženikom koji žele sklopiti brak u građanskom obliku, dan za sklapanje braka odrediti u pravilu u razdoblju od tridesetog do četrdesetpetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka.

(2) U iznimnim slučajevima kada za to postoje opravdani razlozi matičar može odobriti sklapanje braka prije tridesetog dana od dana prijave namjere sklapanja braka.

(3) Matičar će nevjesti i ženiku preporučiti da do dana sklapanja braka posjete savjetovalište za brak i obitelj.

Članak 14.

Ako na dan određen za sklapanje braka ne pristupe nevjesta, ženik ili oboje, a izostanak ne opravdaju, smatrat će se da je prijava namjere sklapanja braka povučena.

Članak 15.

(1) Brak se sklapa na svečan način u službenoj prostoriji, a iznimno na drugom prikladnom mjestu o čemu odluku donosi matičar.

(2) Za sklapanje braka izvan službene prostorije plaća se posebna naknada.

(3) Ministar nadležan za poslove uprave propisat će mjerila za određivanje iznosa naknade iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 16.

Brak se sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dvaju svjedoka.

Članak 17.

Svjedok pri sklapanju braka može biti svaka punoljetna i poslovno sposobna osoba.

Članak 18.

(1) Na dan i u vrijeme određeno za sklapanje braka matičar će objaviti da su osobno nazočni nevjesta, ženik i svjedoci, te da nema zapreka za sklapanje braka.

(2) Matičar će prigodnim govorom upoznati nevjestu i ženika s odredbama ovoga Zakona o njihovim pravima i dužnostima, istaknuti značenje braka, a posebice da je brak od najveće važnosti za obiteljski život koji je temelj svakoj društvenoj povezanosti i društvenom napretku.

(3) Nevjestu i ženika matičar će poimenice upitati pristaju li međusobno sklopiti brak.

Članak 19.

(1) Brak je sklopljen kad nevjesta i ženik izjave svoj pristanak.

(2) Nakon pristanka matičar će objaviti da je između žene i muškarca, navedenih njihovim osobnim imenima, sklopljen brak.

(3) Sklopljeni brak matičar će upisati u maticu vjenčanih. Upis u maticu potpisat će žena, muž, svjedoci i matičar.

(4) Odmah poslije upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima uručiti izvadak iz matice.

Članak 20.

(1) Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara potvrdu o ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka propisane ovim Zakonom.

(2) U potvrdi iz stavka 1. ovoga članka matičar će navesti da je nevjestu i ženika upoznao s osobnim pravima i dužnostima u braku, s mogućnošću uređenja imovinskih odnosa prema odredbama ovoga Zakona, te njihove izjave o sporazumnom izboru prezimena.

(3) Potvrda iz stavka 1. ovoga članka važi tri mjeseca od dana izdavanja.

(4) Matičar će upozoriti nevjestu i ženika da je izvadak iz državne matice vjenčanih dokaz da njihov brak sklopljen u vjerskom obliku ima učinke građanskog braka.

(5) Ministar nadležan za poslove opće uprave propisat će sadržaj i oblik potvrde iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 21.

(1) Službenik vjerske zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku dostavit će matičaru iz članka 20. ovoga Zakona ispravu koju su potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice, kojom potvrđuje da je brak sklopljen.

(2) Isprava iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se matičaru u roku od pet dana od dana sklapanja braka.

Članak 22.

(1) Brak sklopljen u vjerskom obliku matičar je dužan upisati u maticu vjenčanih u roku od tri dana od dana primitka isprave iz članka 21. ovoga Zakona.

(2) Odmah poslije upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima izdati izvadak iz matice.

Članak 23.

Brak sklopljen u vjerskom obliku sukladno odredbama članka 8. i članka 20. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, ima od dana sklapanja sve učinke propisane ovim Zakonom.


II. PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE BRAKA

1. Pretpostavke za postojanje braka

Članak 24.

(1) Za postojanje braka potrebno je:

1. da su nevjesta i ženik osobe različita spola,

2. da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka,

3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen prema odredbi članka 8. i članka 20. stavka 1. i 3. ovoga Zakona.

(2) Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka, ne nastaju pravni učinci braka.

Članak 25.

Pravo na tužbu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne, ima centar za socijalnu skrb i svaka osoba koja za to ima pravni interes.

2. Pretpostavke za valjanost braka

Članak 26.

(1) Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka zbog opravdanih razloga sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da je brak u njezinu interesu.

(3) Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo osoba iz stavka 2. ovoga članka.

(4) U postupku u svezi s prijedlogom iz stavka 3. ovoga članka sud će saslušati maloljetnog podnositelja prijedloga i njegove roditelje odnosno skrbnika, pribaviti mišljenje centra za socijalnu skrb i ispitati okolnosti značajne za odluku.

Članak 27.

(1) Brak ne može sklopiti osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti ili nesposobna za rasuđivanje.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi iz stavka 1. ovoga članka za koju utvrdi da je sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze, te da je brak očito u njezinu interesu.

(3) Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka može podnijeti samo osoba iz stavka 1. ovoga članka.

(4) U postupku u svezi s prijedlogom iz stavka 3. ovoga članka sud će pribaviti mišljenje skrbnika ili roditelja koji skrbi o punoljetnom djetetu lišenom poslovne sposobnosti i centra za socijalnu skrb.

Članak 28.

(1) Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi brat i sestra, brat i sestra po majci ili ocu, dijete sa sestrom ili bratom svojega roditelja, djeca braće i sestara, te braće i sestara po majci ili ocu.

(2) Pored slučajeva utvrđenih u stavku 1. ovoga članka brak ne mogu međusobno sklopiti ni unuci braće i sestara te braće i sestara po majci ili ocu.

(3) Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 29.

Brak ne mogu međusobno sklopiti posvojitelj i njegovo posvojče.

Članak 30.

Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku.

Članak 31.

Brak sklopljen protivno odredbama članka 26. do 30. ovoga Zakona nije valjan i na njega će se primijeniti odredbe o poništaju braka.


III. OSOBNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA

Članak 32.

(1) Prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik mogu se sporazumjeti:

1. da svako zadrži svoje prezime,

2. da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih,

3. da kao zajedničko uzmu oba prezimena,

4. da samo jedno od njih svojem prezimenu doda prezime bračnog druga.

(2) U slučaju sporazuma o prezimenu iz stavka 1. točke 3. ovoga članka nevjesta i ženik odlučit će koje će prezime upotrebljavati na prvom, a koje na drugom mjestu.

(3) Sporazum o prezimenu mora biti u skladu s odredbama posebnog zakona.

Članak 33.

(1) U braku su bračni drugovi ravnopravni.

(2) Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose.

(3) Bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja.

(4) Bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici.

Članak 34.

Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svoga rada i zanimanja.


IV. PRESTANAK BRAKA

Članak 35.

(1) Bez obzira na oblik u kojem je sklopljen brak prestaje: smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili rastavom.

(2) Brak prestaje poništajem ili rastavom kad presuda suda o poništaju ili rastavi braka postane pravomoćna.

(3) Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak prestaje danom koji je pravomoćnom odlukom suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga.

(4) Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane prema odredbi stavka 2. ovoga članka, prestanak braka ne utječe na obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je brak sklopljen.

Članak 36. sex

U slučaju poništaja ili rastave braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u trenutku prestanka braka.

1. Poništaj braka

Članak 37.

Pravo na tužbu za poništaj braka na temelju članka 31. ovoga Zakona imaju bračni drugovi i centar za socijalnu skrb.

Članak 38.

(1) Pravo na tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 26. ovoga Zakona imaju i roditelji maloljetnika.

(2) Sud može odbiti tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 26. stavak 2. ovoga Zakona ako je u vrijeme sklapanja braka postojao ili je naknadno nastao opravdani razlog zbog kojeg je sud mogao dopustiti sklapanje braka.

(3) Tužba za poništaj braka ne može se podnijeti nakon što je maloljetnik navršio osamnaest godina života, ali bračni drug koji je u vrijeme sklapanja braka bio maloljetan može podnijeti tužbu za poništaj braka u roku jedne godine od punoljetnosti.

Članak 39.

(1) Sud može odbiti tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 27. stavak 1. ovoga Zakona ako je u vrijeme sklapanja braka bračni drug bio ili je naknadno postao sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.

(2) Tužba za poništaj braka može se podnijeti dok traju okolnosti iz članka 27. ovoga Zakona.

(3) Bračni drug koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti ili je nesposoban za rasuđivanje može podnijeti tužbu za poništaj braka i unutar roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti, odnosno od prestanka nesposobnosti za rasuđivanje.

Članak 40.

(1) Pravo na tužbu za poništaj braka sklopljenog protivno odredbi članka 30. ovoga Zakona imaju i osobe s pravnim interesom.

(2) Sud će odbiti tužbu za poništaj braka ako je prijašnji brak prestao do zaključenja glavne rasprave.

Članak 41.

(1) U parničnom postupku za poništaj braka sklopljenog dok traje prijašnji brak jednog od bračnih drugova, postojanje ili nepostojanje tog braka dokazuje se izvatkom iz matice vjenčanih ili drugom odgovarajućom javnom ispravom.

(2) Ako stranke postojanje ili nepostojanje prijašnjeg braka ne mogu dokazati ispravama iz stavka 1. ovoga članka, sud će prekinuti postupak i uputiti ih da u određenom roku pokrenu parnicu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji, te da o pokretanju parnice obavijeste sud. Na parnicu će se uputiti tužitelj koji tvrdi da prijašnji brak postoji, a tuženik koji osporava postojanje prijašnjeg braka iako je njegovo sklapanje upisano u maticu vjenčanih.

(3) Postupak prekinut prema odredbi stavka 2. ovoga članka nastavit će se kad odluka u parnici radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji postane pravomoćna.

(4) Ako parnica radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji ne bude pokrenuta u roku koji je sud odredio, smatrat će se da je tužba za poništaj braka povučena ako je tužitelj upućen na pokretanje parnice, a ako je na pokretanje parnice upućen tuženik, smatrat će se da je odustao od svoje tvrdnje da prijašnji brak ne postoji.

2. Rastava braka

Članak 42.

(1) Rastavu braka može tužbom zahtijevati bračni drug, a oba bračna druga sporazumnim zahtjevom.

(2) Muž nema pravo na tužbu za rastavu braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

Članak 43.

Sud će rastaviti brak:

1. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili

2. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, ili

3. ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju rastavu braka.

3. Posredovanje prije rastave braka

Članak 44.

(1) Bračni drug ili oba bračna druga koji imaju maloljetnu vlastitu ili posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon njihove punoljetnosti dužni su centru za socijalnu skrb prije pokretanje parnice za rastavu braka podnijeti zahtjev za posredovanje.

(2) Postupak posredovanja provest će se i kad je jedan od bračnih drugova lišen poslovne sposobnosti ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je sposoban shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega proizlaze.

(3) Bračni drug nije dužan podnijeti zahtjev za posredovanje ako je boravište drugog bračnog druga nepoznato najmanje šest mjeseci.

Članak 45.

(1) Za postupak posredovanja nadležan je centar za socijalnu skrb na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište, odnosno boravište ili na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište bračni drug s kojim žive maloljetna zajednička ili posvojena djeca, odnosno djeca nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon njihove punoljetnosti.

(2) Ako maloljetna zajednička ili posvojena djeca ne žive s roditeljima, a nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, za postupak posredovanja nadležan je centar za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta bračnog druga koji nije podnio zahtjev.

(3) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti prema stavku 1. i 2. ovoga članka odredit će je ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

Članak 46.

Ako je tužba ili sporazumni zahtjev za rastavu braka podnesen sudu prije okončanja postupka posredovanja, odnosno prije isteka roka iz članka 50. stavka 2. ovoga Zakona, a postupak posredovanja je obvezatan, sud će tužbu ili sporazumni zahtjev odbaciti.

Članak 47.

(1) Centar za socijalnu skrb pozvat će oba bračna druga da osobno pristupe i sudjeluju u postupku posredovanja. U pozivu će ih upozoriti na posljedice izostanka.

(2) U postupku posredovanja opunomoćenici ne mogu biti nazočni.

(3) Postupak će se obustaviti ako se pozivu nije osobno odazvao bračni drug koji namjerava podnijeti tužbu za rastavu braka, odnosno oba bračna druga koji namjeravaju podnijeti sporazumni zahtjev za rastavu braka, a uredno su pozvani.

(4) Ako nakon obustave postupka iz stavka 3. ovoga članka bude podnesena tužba ili sporazumni zahtjev za rastavu braka, sud će taj podnesak odbaciti.

Članak 48.

(1) U postupku posredovanja centar za socijalnu skrb ispitat će stranke o uzrocima koji su doveli do poremećenosti bračnih odnosa, nastojati da se ti uzroci otklone i bračni drugovi pomire.

(2) Centar za socijalnu skrb upoznat će bračne drugove s pravnim posljedicama rastave braka, a osobito s onima koje se odnose na djecu.

(3) Ako se bračni drugovi tijekom postupka posredovanja pomire, zahtjev za ponovni postupak ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana uručenja zapisnika o ishodu postupka posredovanja.

Članak 49.

(1) Ako se u postupku posredovanja bračni drugovi ne pomire, centar za socijalnu skrb nastojat će da se bračni drugovi dogovore o tome s kim će živjeti maloljetno vlastito ili posvojeno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljska skrb nakon njegove punoljetnosti, o njegovu uzdržavanju, o njegovim susretima i druženju s roditeljem s kojim neće živjeti, te o ostalim sadržajima roditeljske skrbi.

(2) Ako se bračni drugovi ne dogovore ili dogovor ne odgovara interesima djeteta, centar za socijalnu skrb po službenoj dužnosti ili na zahtjev jednog ili obaju bračnih drugova odlučit će s kim će dijete živjeti, o njegovim susretima i druženju s roditeljem s kojim neće živjeti, odnosno o smještaju djeteta tijekom postupka posredovanja ili tijekom trajanja parnice za rastavu braka.

(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka važi do pravomoćnosti odluke o rastavi braka osim ako zbog promijenjenih okolnosti centar za socijalnu skrb ne odluči drukčije.

(4) Žalba protiv odluke iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa njezinu ovrhu.

Članak 50.

(1) O postupku posredovanja sastavlja se zapisnik. Svakom bračnom drugu uručuje se ovjerovljeni primjerak zapisnika.

(2) Centar za socijalnu skrb dužan je, u pravilu, u roku od dva mjeseca, a najdulje do šest mjeseci od podnošenja zahtjeva provesti i okončati postupak posredovanja.

(3) Ako centar za socijalnu skrb ne okonča postupak u roku iz stavka 2. ovoga članka, bračni drugovi mogu pokrenuti parnicu za rastavu braka.

(4) Ako je od okončanja postupka posredovanja protekla godina dana, a pred sudom u tom roku nije pokrenuta parnica za rastavu braka, bračni drugovi dužni su prije pokretanja te parnice podnijeti novi zahtjev za posredovanje.

Članak 51.

Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će način vođenja očevidnika i dokumentacije u svezi s poslovima centra za socijalnu skrb u području braka i odnosa u braku.


TREĆI DIO

R O D I T E L J I I D J E C A

I. MATERINSTVO I OČINSTVO

Članak 52.

Djetetova majka je žena koja ga je rodila.

Članak 53.

Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.

Članak 54.

Ako se materinstvo ili očinstvo ne može odrediti prema članku 52. i 53. ovoga Zakona, utvrđuje se priznanjem roditelja ili sudskom odlukom.

1. Priznanje materinstva i očinstva

Članak 55.

(1) Materinstvo i očinstvo može se priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom. Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih.

(2) Materinstvo i očinstvo može se priznati i u oporuci.

Članak 56.

(1) Materinstvo i očinstvo može priznati maloljetna osoba koja je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje izjave o priznanju.

(2) Materinstvo i očinstvo može priznati osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti ako je sposobna shvatiti značenje priznanja, osim ako je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može davati izjave koje se tiču osobnih stanja.

Članak 57.

(1) Priznanje materinstva i očinstva je neopozivo.

(2) Materinstvo i očinstvo ne može se priznati poslije djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.

Članak 58.

(1) Priznanje materinstva upisat će se u maticu rođenih ako je centar za socijalnu skrb nadležan prema mjestu djetetova rođenja dao prethodnu suglasnost.

(2) Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje materinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.

(3) Kad sastavi ili primi zapisnik o priznanju materinstva, odnosno oporuku (članak 55.) matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih zatražit će u roku petnaest dana suglasnost, odnosno pristanak iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Pristanak iz stavka 2. ovoga članka matičar će zatražiti putem centra za socijalnu skrb.

(4) Nakon što pribavi suglasnost, odnosno pristanak propisan ovim Zakonom, matičar će priznanje materinstva upisati u maticu rođenih.

Članak 59.

Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo.

Članak 60.

(1) Za upis priznanja očinstva potreban je pristanak djetetove majke.

(2) Majka može izjaviti pristanak pred tijelima iz članka 55. stavak 1. ovoga Zakona.

Članak 61.

(1) Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje očinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.

(2) Ako je dijete mlađe od četrnaest godina ili je starije od četrnaest godina, ali nije sposobno shvatiti značenje priznanja, a majka više nije živa, proglašena je umrlom, mlađa od četrnaest godina, potpuno je lišena poslovne sposobnosti ili joj boravište nije poznato najmanje dva mjeseca, suglasnost na priznanje očinstva daje centar za socijalnu skrb.

Članak 62.

(1) Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih odmah će pozvati majku po propisima o obveznoj osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.

(2) Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb.

Članak 63.

Ako u roku od šezdeset dana od dana priznanja materinstva ili očinstva nije dat pristanak sukladno odredbama članka 58., 60. i 61. ovoga Zakona, osoba koja je priznala materinstvo, odnosno očinstvo može pokrenuti sudski postupak za utvrđivanje njezinog materinstva, odnosno očinstva.

Članak 64.

(1) Ako prilikom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovom ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi ostvarivanja toga prava.

(2) Majka može matičaru izjaviti na zapisnik koga smatra djetetovim ocem.

(3) Majčina izjava iz stavka 2. ovoga članka smatra se njezinim pristankom na priznanje očinstva.

Članak 65.

Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o djetetovom ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi iz članka 64. stavak 2. ovoga Zakona.

Članak 66.

(1) Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od primitka obavijesti iz članka 65. ovoga Zakona, pozvati majku da izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom.

(2) Majku će se upozoriti da je radi dobrobiti djeteta dužna imenovati osobu koju smatra ocem.

(3) Majčina izjava pred centrom za socijalnu skrb o tome koga smatra djetetovim ocem ima značenje njezina pristanka na priznanje očinstva.

Članak 67.

(1) Kad primi majčinu izjavu iz članka 66. ovoga Zakona, centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana, po propisima o obveznoj osobnoj dostavi, pozvati imenovanu osobu.

(2) Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu skrb predočit će mu izjavu majke da njega smatra djetetovim ocem i upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.

Članak 68.

Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb odmah će primjerak zapisnika o majčinoj izjavi koga smatra djetetovim ocem i primjerak zapisnika o priznanju očinstva dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu rođenih.

Članak 69.

Ako se u postupku propisanom člankom 65. do 67. ovoga Zakona očinstvo nije utvrdilo priznanjem, centar za socijalnu skrb će o tome obavijestiti majku i upoznati je sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom odlukom.

2. Utvrđivanje materinstva i očinstva sudskom odlukom

Članak 70.

(1) Tužbu radi utvrđivanja materinstva ili očinstva može podnijeti dijete do navršene dvadeset i pete godine života.

(2) Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti osoba koja ga po zakonu zastupa.

Članak 71.

(1) Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti tužbu radi utvrđivanja materinstva do navršene osamnaeste godine života djeteta.

(2) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršene osamnaeste godine života djeteta.

(3) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak odnosno suglasnost iz članka 60. i 61. ovoga Zakona, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.

Članak 72.

Tužbu radi utvrđivanja materinstva ili očinstva može podnijeti centar za socijalnu skrb do navršene osamnaeste godine života djeteta.

Članak 73.

(1) Ako osoba za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja materinstva, odnosno očinstva podnosi se protiv njezinih nasljednika.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta ili u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

3. Osporavanje materinstva i očinstva

Članak 74.

(1) Dijete može osporavati materinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj.

(2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.

(3) Ako je dijete maloljetno ili kad roditelji nad njim imaju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, tužbu u njegovo ime podnosi poseban skrbnik postavljen za tu parnicu, kojeg imenuje centar za socijalnu skrb kad je to u djetetovom interesu.

(4) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može za osobu potpuno lišenu poslovne sposobnosti i osobu za koju je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

Članak 75.

(1) Žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka može osporavati svoje materinstvo.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njezino materinstvo, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

(3) Žena koja sebe smatra djetetovom majkom može osporavati materinstvo ženi koja je upisana u maticu rođenih kao majka, ako istovremeno traži da se utvrdi njezino materinstvo.

(4) Tužba iz stavka 3. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja da je ona majka tog djeteta, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

Članak 76.

Pravomoćnom odlukom o osporavanju materinstva smatra se osporenim i očinstvo majčina muža.

Članak 77.

(1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka ako smatra da on nije otac. Ako je muž potpuno lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

Članak 78.

Osobe s pravnim interesom mogu nastaviti postupak osporavanja materinstva ili očinstva u roku od šest mjeseci od smrti majke ili oca koji su pokrenuli postupak ili u roku od mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

Članak 79.

(1) Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Ako je majka potpuno lišena poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njezin skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.

(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od rođenja djeteta.

Članak 80.

(1) Muškarac koji je priznao očinstvo, a kasnije sazna za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

(2) Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe od njega može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od priznanja, a najkasnije do sedme godine života djeteta.

Članak 81.

(1) Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može tužbom osporavati očinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.

(2) Tužba se može podnijeti u roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih.

Članak 82.

(1) Ako je materinstvo, odnosno očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno.

(2) Osporavanje materinstva, odnosno očinstva nije dopušteno poslije djetetove smrti.

4. Posebne odredbe o materinstvu i očinstvu djeteta začetog uz medicinsku pomoć

Članak 83.

Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati materinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć.

Članak 84.

(1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez pisanog muževa pristanka.

(2) Tužba radi osporavanja očinstva može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja da je do začeća došlo na način iz stavka 1. ovoga članka, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

(3) Ako muž prije rođenja djeteta sazna da je do začeća došlo na način iz stavka 1. ovoga članka, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta.

II. RODITELJSKA SKRB

Članak 85.

(1) Roditeljska skrb obuhvaća zaštitu osobnih i imovinskih interesa djeteta, kao i odgovornost roditelja za njegovu dobrobit.

(2) Roditeljska skrb može se ograničiti ili oduzeti samo odlukom nadležnih tijela iz razloga i na način propisan ovim Zakonom.

1. Djetetova prava i dužnosti

Članak 86.

(1) Dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.

(2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama.

(3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.

(4) Dijete ima pravo na izbor škole i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti.

Članak 87.

Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom kažnjavanju, odnosno zlostavljanju.

Članak 88.

Dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima, koja su dužna ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih prava.

Članak 89.

Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji.

2. Odgovornost, dužnosti i prava roditelja

Članak 90.

Roditelji su, prije svih, pozvani i odgovorni omogućiti djetetu ostvarivanje njegovih prava. Roditelji će dijete upoznati s njegovim pravima, primjereno djetetovoj dobi i zrelosti.

Članak 91.

(1) Roditelji su dužni skrbiti o životu i zdravlju djeteta i omogućiti mu korištenje mjera za unapređenje, čuvanje i vraćanje zdravlja, sukladno propisima iz područja zdravstva i zahtjevima medicinske znanosti.

(2) Roditelj je dužan štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnog kažnjavanja drugih osoba.

Članak 92.

(1) Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu kako bi bila pripremljena za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi.

(2) Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja.

Članak 93.

(1) Roditelji su dužni čuvati i njegovati dijete i skrbiti za njegove potrebe.

(2) Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

Članak 94.

(1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

(2) Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.

(3) Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.

Članak 95.

(1) Roditelji su dužni brinuti se o redovitom osnovnom školovanju djeteta.

(2) Roditelji su dužni brinuti se prema svojim mogućnostima i o daljnjem školovanju djeteta.

(3) Dužnost je roditelja odazivati se sastancima u svezi s odgojem i obrazovanjem djeteta.

(4) Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom obrazovanju svoga djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, športske i druge interese.

Članak 96.

Pravo je roditelja da žive sa svojim djetetom, osim ako je to suprotno dobrobiti djeteta.

Članak 97.

(1) Roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

(2) Uzdržavanje djeteta dužnost je i pravo roditelja.

(3) Roditelji imaju dužnost i pravo u skladu s odredbama ovoga Zakona upravljati imovinom svoga djeteta do njegove punoljetnosti.

Članak 98.

(1) Roditelji ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

(2) Centar za socijalnu skrb može po službenoj dužnosti ili na zahtjev roditelja odlučiti da samo jedan roditelj skrbi o djetetu, ako je drugi spriječen, lišen poslovne sposobnosti ili svojim postupcima ugrožava dobrobit djeteta.

Članak 99.

(1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, centar za socijalnu skrb odlučit će s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem, ako ovim Zakonom nije određeno da te odluke donosi sud.

(2) Susret i druženje djeteta s roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili zabraniti isključivo radi zaštite dobrobiti djeteta.

(3) Centar za socijalnu skrb može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta, školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o drugome.

(4) U postupku donošenja odluke iz stavka 1. i 3. ovoga članka centar za socijalnu skrb uvažit će dogovor roditelja, ako nije protivan dobrobiti djeteta.

(5) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka centar za socijalnu skrb donijet će odluku o smještaju djeteta kod druge osobe ili u ustanovu ako su oba roditelja spriječena ili nesposobna skrbiti o djetetu ili svojim postupcima ugrožavaju dobrobit djeteta.

(6) Ako centar za socijalnu skrb donese odluku iz stavka 5. ovoga članka, odlučit će o dužnosti i pravu u svezi sa skrbi o djetetu za svakog roditelja posebice.




 Obiteljski zakon, NN 162/98, Nastavak...