Inspekcijske kontrole u prometu mesom i mesnim prerađevinama


Inspekcijska kontrola u prometu mesom i mesnim prerađevinama koju su ovlašteni obavljati gospodarski inspektori Državnog inspektorata podrazumijeva kontrolu legaliteta odnosno kontroliranje ima li stoka, perad i divljač u proizvodnji dokumente koji sirovini daju legitimitet.

Ti dokumenti su: odobrenje za klanje i svjedodžba o zdravstvenoj ispravnosti. Te ključne dokumente izdaje ovlaštena veterinarska organizacija.
U proizvodnji ovlasti gospodarskog inspektora tu prestaju i ponovno nastupaju kod kontrole mesa pri njegovom stavljanju u promet (prodavaonice mesa i mesnih prerađevina). U prodavaonicama inspektori Državnog inspektorata imaju ovlasti kontrolirati kakvoću mesa, knjigu popisa o nabavi i prodaji robe te deklariranje robe sukladno propisu.

Dakle, odobrenje za klanje na osnovi nalaza daje ovlašteni veterinar, također nadzor nad dokazivanjem podrijetla stoke namijenjene za klanje vrše veterinarski inspektori, izdavanje odobrenja za klanje i svih dokumenata kojima se odobrava stavljanje mesa u promet (dakle svih dokumenata koji meso prate od klaonice do prodavaonice) u nadležnosti je Veterinarske inspekcije.
Zdravstvena ispravnost namirnica kada su na tržištu je u nadležnosti Sanitarne inspekcije Ministarstva zdravstva.
 

DEKLARIRANJE PROIZVODA


Pod deklariranjem proizvoda razumijeva se u smislu Zakona o normizaciji («Narodne novine», br. 55/96.), navođenje na proizvodu, ambalaži ili na koji drugi način, podataka kojima se identificiraju proizvodi, njihova sukladnost s propisanim uvjetima, značajke i podaci o proizvođaču i pravnoj ili fizičkoj osobi koja stavlja proizvod u promet. Deklaracija je obvezatna za svaki proizvod i mora sadržavati najmanje ove podatke:
- naziv proizvoda,
- tip proizvoda,
- naziv i adresu proizvođača i uvoznika.
Deklaracija mora biti ispisana na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom. Propisom o deklariranju ili drugim propisom donesenim na temelju Zakona o normizaciji, mogu se za određene proizvode podrobnije odrediti način deklariranja i dodatni elementi deklaracije.

DEKLARIRANJE PREHRAMBENIH PROIZVODA

Temeljem Zakona o normizaciji doneseni su pravilnici koji propisuju temeljne zahtjeve kojima u pogledu kakvoće moraju udovoljavati određeni prehrambeni proizvodi, što uključuje i elemente deklaracije. Tako na prehrambenim proizvodima uglavnom trebaju biti navedeni slijedeći podaci:
- naziv proizvoda i njegovo trgovačko ime, ako ga proizvod ima,
- tvrtka odnosno naziv i adresa proizvođača ili onog koji je proizvod stavio u promet, a za uvezeni proizvod i naziv i adresa uvoznika,
- nazivna količina punjenja pakovine, (neto masa proizvoda),
- osnovni sastojci po padajućem redoslijedu zastupljenosti ili u postotku, ako je to propisano,
- vrsta i količina dodataka dodanih proizvodu radi povećanja njegove biološke vrijednosti (vitamini, minerali i drugo), a za aditive vrsta i naziv ili vrsta i E broj u gotovom proizvodu,
- datum proizvodnje i rok trajanja, odnosno podatak «upotrebljivo do»,
- oznaku kakvoće, odnosno klasu proizvoda, ako je to propisano,
- uputu o načinu čuvanja proizvoda, ako je to propisano,
- uputu o načinu pripreme proizvoda, ako je to propisano,
- druge podatke važne za potrošača.

Deklaracija mora sadržati i druge podatke, koji su za određeni proizvod propisani posebnim propisom.
Gospodarski inspektori Državnog inspektorata rješenjem zabranjuju promet proizvoda koji nisu na propisni način deklarirani, (nemaju deklaraciju na hrvatskom jeziku ili je deklaracija manjkava), dok se utvrđeni nedostatak ne otkloni, a protiv pravne ili fizičke osobe koja je takav proizvod stavila u promet pokreću prekršajni postupak.

ZAŠTITA POTROŠAČA

Do donošenja Zakona o zaštiti potrošača, primjenjuju se odredbe o zaštiti potrošača iz preuzetog Zakona o trgovini («Narodne novine», br. 53/91. i «Službeni list», br. 46/90.), prema kojima je trgovac na malo u prodajnom objektu dužan:
- na uočljiv način istaknuti cijenu robe utvrđenu u knjizi popisa za robu koju prodaje i držati se te cijene,
- robu prodavati uz iste uvjete svim potrošačima,
- osigurati prodaju količine robe označene na originalnoj pakovini,
- prodati onu količinu robe koju potrošač traži, ako raspolaže tom količinom,
- točno mjeriti robu i omogućiti potrošaču provjeru količine kupljene robe, (vage i druga mjerila moraju biti ispravna i tako postavljena da je kupcima omogućen uvid u mjerenje robe),
- prodati robu koja je izložena prodaji odnosno koja se nalazi u prodajnom objektu,
- pri pakiranju manjih količina robe upotrebljavati omotni materijal koji odgovara masi pakirane robe,
- na zahtjev potrošača posebno upakirati robu i takvo pakiranje naplatiti najviše do visine prodajne cijene materijala uporabljenog za pakiranje.

Potrošač ima pravo ostvariti reklamaciju na kupljenu robu u prodajnom objektu u kojem je kupnja obavljena, uz račun o kupnji. Trgovac je dužan robu s nedostatkom zamijeniti novom ili potrošaču vratiti svotu plaćenu za tu robu ili uz suglasnost potrošača, otkloniti nedostatak na robi. Potrošač može ostvariti ovo pravo uz uvjet da svoj zahtjev podnese trgovcu čim otkrije nedostatak, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kupnje. Potrošač ne može ostvariti ovo pravo ako je nedostatak na robi nastao njegovom krivnjom ili ako je u trenutku kupnje znao ili mogao utvrditi nedostatak.

Odgovor na podneseni zahtjev (reklamaciju) trgovac je dužan dostaviti potrošaču najkasnije u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.

Trgovac koji prodaje robu s nedostatkom dužan je tu robu prostorno izdvojiti, na uočljiv način istaknuti oznaku koja upozorava na prodaju robe s nedostatkom i svaki primjerak takve robe obilježiti. Ukoliko trgovac ne postupi po navedenim odredbama ili ne uvaži osnovanu reklamaciju kupca, gospodarski inspektor će poduzeti propisane upravne i kaznene mjere i omogućiti potrošaču da ostvari svoja prava.

Vage i druga mjerila na kojima se kupcima mjeri roba, moraju temeljem odredbi Zakona o mjeriteljskoj djelatnosti, («Narodne novine», br. 11/94. i 37/94.) biti pregledane i imati ovjerni žig ili ovjernicu o udovoljavanju mjeriteljskim zahtjevima. Prema istom Zakonu i Pravilniku o mjeriteljskim zahtjevima za pakovine («Narodne novine», br. 23/97., 29/97.,93/97., 159/98. i 77/01.). pakovina je proizvod, koji je bez nazočnosti kupca tako zatvoren, da mu se naznačeni sastav i količina ne mogu promijeniti bez otvaranja ili očevidne preinake.

Pakovine koje se stavljaju u promet moraju imati količinu punjenja označenu lako prepoznatljivo, jasno vidljivo, čitljivo i neizbrisivo na samoj pakovini. Pakovine se mogu proizvoditi i staviti u promet samo ako količina proizvoda u pakovini odgovara količini naznačenoj na pakovini odnosno ako nisu prekoračene dozvoljene vrijednosti negativnog odstupanja. Ocijeđena masa je masa proizvoda u pakovini nakon određenog vremena ocjeđivanja naljevne tekućine (voda, slana voda, ocat, vodene otopine šećera i sl.). Naljevna tekućina može biti u tekućem, zamrznutom ili duboko zamrznutom stanju. Ocijeđena masa proizvoda mora biti označena u neposrednoj blizini oznake sveukupne mase. Primjer: pasterizirano povrće u octu, voće u vodenoj otopini šećera i sl.
Ako je u zamrznute proizvode tijekom prerade dodavana voda, na deklaraciji treba pored oznake sveukupne mase navesti i masu proizvoda bez dodane vode.
Na pakovinama smrznutih lignji treba staviti masu nakon otapanja i uklanjanja vode koja ne potječe od samih lignji.
U sklopu zaštite potrošača, gospodarski inspektori nadziru i stvarnu količinu proizvoda u pakovini, jer je prema Zakonu o trgovini, trgovac na malo dužan osigurati prodaju na pakovini naznačenu količinu robe.

Čest primjer dovođenja kupaca u zabludu glede kakvoće proizvoda je izlaganje proizvoda na način, da je izložena roba bolje kakvoće od one koja se prodaje, (voće, povrće i sl.).

Člankom 52 Zakona o normizaciji u slučaju nepotpune deklaracije ili neimanja deklaracije propisana je kazna za pravnu osobu, odgovornu osobu u pravnoj osobi (direktor) i fizičku osobu u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kn. Inspektor Državnog inspektorata poduzima upravnu zabranu prometa takvih proizvoda dok se na isti ne stave deklaracije u skladu s propisom te podnosi prekršajnu prijavu protiv prekršitelja nadležnom sudu koji izriče konačnu kaznu za prekršaj.
U slučaju sumnje na neispravnost prehrambenog proizvoda u smislu nepotpune deklaracije, neispravne mase, neistaknute cijene i drugog, kupci se mogu obratiti gospodarskim inspektorima Državnog inspektorata.

Izvor: priopćenja za javnost Državnog inspektorata