POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Želite poboljšati svoje poslovanje? Želite povećati prodaju? Tvrtka vam je u krizi ili pred zatvaranjem? Imate sve manje kupaca? Slaba je potražnja za vašim uslugama? Opada vam promet i dobit? Svakim danom imate sve manje posla?
Link na pregled ponude - Poslovne usluge za poduzetnike - Iskoristite popuste!
 

 

 
IZRADA WEB STRANICA ZA PODUZETNIKE
Izrada web stranica po izuzetno povoljnim cijenama. Izrada internet stranica koje možete uvijek samostalno ažurirati bez ikakvih dodatnih troškova. Objavite neograničeni broj tekstova, objavite sve ponude, akcije, oglase, kataloge...
Link za opširnije informacije o povoljnoj izradi kvalitetnih CMS web stranica
 

 

 
POSLOVNE INFORMACIJE, SAVJETI I ANALIZE
Potražite sve informacije o poslovanju u Hrvatskoj, pravne, porezne i druge savjete, informacije o internet oglašavanju i marketingu, rezultate istraživanja tržišta, poslovne analize, informacije o kreditima za poduzetnike, poticajima...
Kontaktirajte nas ukoliko su Vam potrebne poslovne informacije
 

 

 
PRIMJERI UGOVORA, POSLOVNIH PLANOVA, IMENICI, BAZE PODATAKA
Korisni primjeri ugovora, obrasci, primjeri poslovnih planova, imenici za direktni marketing, usluga sastavljanja imenika i baza podataka po Vašim potrebama, pretraživanje baza podataka, trgovačko zastupanje i posredovanje...
Informirajte se o našim uslugama - Isplati se!
 

 





 

 
NAPOMENA!
U nastavku je sadržaj web stranice koja je izrađena prije dosta vremena. S obzirom na protek vremena, neke od informacija možda više nisu aktualne. Za aktualne i ažurirane informacije, posjetite naslovnu stranicu ovog web portala.
Link na naslovnu stranicu web portala www.poslovniforum.hr
 

 
 Poslovni Forum - naslovna      Baza podataka      Primjer baze      Adresar      WEB katalog      Izrada WEB stranica

 PORNOGRAFIJA NA INTERNETU

 Adult linkovi XXX    Novi prilozi    Slučaj "Severina"
 
Ključni pojmovi koji se diljem svijeta najčešće upisuju u pretraživače Interneta sadržajno su često vezani uz pornografiju.

Pornografija; (grč. porne - bludnica; grafein - pisati), literatura, crteži, slike, filmovi i sl. kojima se želi zagolicati tuđi spolni nagon. Pornografija sadrži seksualne motive koji su redovno obrađeni na vulgaran način. To znači da su prikazani tako da kod čovjeka koji ih čita ili gleda ne bude estetska osjećanja, već samo spolnu požudu.
Pornografija je stara koliko i ljudska civilizacija. Nalazimo je u povijesti čovječanstva od najstarijih spomenika prošlosti pa sve do našeg vremena. Pornografija ima u javnosti uvijek dobru prođu i zato ju je vrlo teško ukloniti iz prometa. Ako je potisnemo s javnog tržišta, ona se povlači u ilegalnu trgovinu. Najčešći potrošači pornografskih slika i natpisa jesu muškarci srednjih godina. Ranije se mislilo da je bavljenje pornografijom isključivo muška osobina.
No, novija seksološka istraživanja pokazuju da su i mnoge žene zainteresirane za pornografske sadržaje.
Ranije su žene u većoj mjeri potiskivale svoju spolnost i kočile ispoljavanje sekualnih interesa. Zato se ni za pornografiju nisu otvoreno zanimale. Ipak su to potajno često činile. Usporedo s oslobađanjem ženine spolnosti od okova patrijarhalnog mentaliteta mnoge žene otvorenije pokazuju svoje interese i za pornografiju.

Tako primjerice, skoro četiri milijuna ljudi u Britaniji, ili četvrtina čitave britanske internet populacije, posjetila je pornografske web siteove tijekom samo jednog mjeseca.
Od toga, 27 posto posjetitelja bile su žene.

Navedeno se odnosi na podatke koje je objavila tvrtka za praćenje interneta NetValue, zaključivši da web siteovi za odrasle i dalje zadobivaju na popularnosti kako sve više korisnika bolje upoznaje internet. Ustvari, porno sadržaji su toliko popularni da trenutno zauzimaju 41,2 posto svih web lokacija koje posjećuju britanski korisnici.

Međutim, čak i Britanija s ovakvim podacima uvelike zaostaje za Njemačkom u kojoj
je 5,3 milijuna posjetitelja u jednom mjesecu predstavljalo najveću online porno publiku u
Europi. Francuska se nalazi na trećem mjestu s 2,7 milijuna pretraživatelja sadržaja
za odrasle, a slijede je Italija, Španjolska, Švedska, Danska i Norveška.

Da je pornografija veliki business nikada se nije dvojilo. Tako i sve više dot.comova
koji nikada ništa nisu imali s pornografijom svoje sadržaje počinju usmjeravati
prema njoj. Pornografija je postala primamljiv online business sa sigurnom zaradom, što prepoznaje sve više tvrtki. A, što je najvažnije, to je stabilno business područje, jer popularnost online pornografije raste konstantno.


Pet milijuna Njemaca u samo jednom mjesecu, priznaje da je koristilo seksi ponudu s
interneta, (erotski chat, burza partnera, hardcore fotke, online striptiz, cyberdildo,
CD-i lascivna sadržaja), a svaki drugi Nijemac ima kao homepage upravo porno
stranicu.

Kao homepage (početnu sranicu) ima i 49 posto internet korisnika iz Norveške, 48 posto iz Danske, 47 posto iz Italije, 46 posto iz Švedske, 43 posto iz Španjolske, 37 posto iz Francuske itd.

Internet tvrtka NetValue utvrdila je da je svaki drugi posjetitelj porno stranica
uposlenik, direktor, upravitelj ili poslovni čovjek.

Studenti su druga po veličini skupina korisnika s 28,1 posto za razliku od Južne
Koreje, Hong Konga i Tajvana gdje su oni najoduševljeniji porno-surferi, pokazalo je
istraživanje.

Skoro dva od pet korisnika su prijavljeni na pornografskimn stranicama, što je za 5
posto više nego prošle godine.

Od onih koji surfaju porno stranicama većina tamo provodi prosječno
po sat vremena, utvrđeno je istim istraživanjima.

Na stranicama www.marketwrapunwrapped.com rasne Penthouse ljepotice čitaju vijesti sa burze! Gole spikerice čitaju izvješća s burzi, o dionicama, investicijama, bankrotima.

Pornografski ili erotski program nije polularan samo na internetu. Najpopularniji program na talijanskoj televiziji je kviz u kojem domaćice odgovaraju na pitanja, i za svaki pogrešan odgovor moraju sa sebe skinuti po jedan odjevni predmet. Ova striptiz-emisija se prikazuje na sporednom kanalu i nikako se ne reklamira. Ipak, gleda je više ljudi nego talijanske nogometne utakmice.

Seks se uvijek dobro prodaje; to je jedna od osnovnih životnih činjenica. "Ako
pružate zadovoljenje najosnovijih ljudskih potreba - hrane, stanovanja, odjeće i
seksa, imate velike šanse za uspješno preživljavanje", ističe Philip Brandes,
Australac koji je pokrenuo školu za izradu web pornografije.

Kako navodi, odabrao je ovu granu posla zbog stabilnosti koju ima on-line pornografski
biznis. "Pošto sam se bavio internetom od samih početaka, znao sam da se bliži kraj
tvrtkama koje su se na burzi prodavale za 40 puta veću vrijednost od svoje stvarne,
a uopće nisu stvarale profit. Bilo je vrijeme da se uđe u posao koji stvara zaradu,
jako mnogo zarade."

Brandes je na web stranici http://www.adultwebmasterschool.com/ otvorio školu u
kojoj za 140 dolara obučava zainteresirane, uglavnom otpuštene radnike sve
brojnijih propalih dot.com tvrtki, za rad na net-pornografiji.

"Pornografija je najveći proizvod/usluga na netu, i pored uobičajenog pada tijekom
ljeta, on-line za odrasle cvate. Niti jedan od naših učenika koji su kod nas bili više
od 30 dana nije propustio ostvariti zaradu."

Australski net-poduzetnik ističe da u porno-biznisu nema frivolnosti, već je u pitanju
ozbiljan posao. "Ma što neki mislili, ovaj posao kompliciran je kao i svaki drugi.
Analiziramo omjere konverzije, postotak klikanja, prodaju sponzorima, bandwidth
prometa... Nije to samo gledanje golišavih sličica."

Ali ne otvaraju se samo škole, već i fakulteti. U tokijskom okrugu Rappongi otvoren je fakultet koji će polaznike u šest mjeseci dugom semestru učiti kako snimiti porno film, kako naći glumce i kako ovladati filmskim tehnikama, audio i video teorija...

Školovanje košta oko 80.000 kuna, ali u nju valja ubrojiti i praksu, odnosno snimanje pornića, pa dobar dio tih novaca ide na plaćanje glumica i glumaca.

Inače, prvi porno videofilmovi u Japanu su se pojavili oko 1985. godine. Prvi veliki porno film "Sentaku-ya-Ken-chan" (prodan u više od 200.000 primjeraka) snimljen je 1986., a režirao ga je upravo Tomonari Fujii. Drži se kako je upravo taj pornić povećao prodaju videorekordera.

Procjenjuje se kako video pornoindustrija u Japanu danas teži oko 6,4 milijarde kuna. Neki producenti već su se najavili i rezervirali producente koji će tek izaći s faksa.

Kad smo več kod škola i fakulteta, spomenimo i profesorice. Netko podučava povijest, netko matematiku, a profesorica Petruska Clarkson u svom londonskom stanu ukrašenom penisima i vaginama daje lekcije iz erogenih zona, orgazma i fetišizma.
Profesorica Clarkson je naočita Južnoafrikanka i cijenjena je psihoterapeutkinja i psihologinja s više od 20 godina prakse na području seksualnosti. Jedan sat njene poduke košta 150 funti, a ona zauzvrat nudi znanje koja će muškarce pretvoriti u neodoljive i vješte ljubavnike. Cijena nije mala, ali znanja stečena kod nje mnogima će koristiti cijeloga života. Kako sama navodi, njena poduka se zasniva na "učenju kroz istraživanje". Opširnije na: http://www.physis.co.uk

Tvrtka Cybernet vodi Adult Check sistem kojim
se pomoću kreditnih kartica vodi računa jesu li konzumenti net-porna punoljetni i
vrši li se naplata. U istom poslu su i CCBill (Credit Card Billing), Paycom i Internet
Billing Co.

Samo Cybernet godišnje "okrene" 320 milijuna dolara od članarina koje plaćaju
ljubitelji slika. Premda je tvrdnja Philipa Brandesa da je net-porn zarada od 9 milijardi dolara godišnje zasigurno pretjerana, iznos od 1 milijarde dolara je najskromnija procjena.

Paycom, čiji vlasnik tvrdi da njegovi zaposlenici redovno svakog mjeseca provjeravaju siteove s kojima rade (da im se ne bi "potkrali" pedofilski i bestijalni sadržaji), obrađuje oko 2 milijuna transakcija mjesečno, s prosječnom vrijednošću transakcije oko 20 dolara.

Sve te tvrtke, koje ponekad nastaju na jako bizaran način (CyberAge su osnovala tri
armenska stolara koji su se s tim poslom sreli namještajući lamperiju u kući
osnivača Adult Checka), služe kao posrednici između mutnih proizvođača
pornografije i uglednih tvrtki za izdavaju kredite kartice (Visa, MasterCard,
American Express).

Velike novčarske tvrtke nisu bile nimalo oduševljene kad je nakon američkog
uvođenja zakona o ćudoređu komunikacije (Communications Decency Act iz
1996., koji je kasnije kao neustavan oborio Vrhovni sud SAD) posjedovanje kreditne
kartice, pored načina plaćanja, postalo glavnim oblikom legitimiranja punoljetnih
pornofila. AmEx je prošle godine zabranio korištenje svojih kartica za kupnju on-line
pornografije, dok Visa i Master takve transakcije otežavaju visokim prodavačkim
provizijama, čak do 10%, kojima nastoje pokriti gubitke.

Gubici nastaju zbog beskrupuloznih "lovaca u mutnom" koji net-pornografiju koriste
da bi se dočepali broja kreditne kartice pomoću kojeg naplate i ono što je
konzumirano i ono što je bilo samo ponuđeno, te time prave konfuziju i stvaraju
bijes mušterija.

Svi su bili sretni dok se netporn-business odvijao iza kulisa, ali zbog količine novca
stvari sve više izlaze "na svjetlo dana". Dosta prašine podigao je i izvjesni Norman
Zadeh, izdavač časopisa "Perfect 10" koji tvrdi da su sve njegove obnažene
ljepotice prirodne, bez kirurških "poboljšanja". Naime, Zadeh je na kalifornijskom
sudu podnio tužbu protiv Adult Checka, CCBilla i Internet Billinga jer siteovi koji
rade s njima krše njegov copyright.

Hrpa siteova koji nude lažne fotografije "golih zvijezda" ("gola" Britney Spears i sl.),
prema Zadehovim navodima digitalno "lijepe" lica zvijezda na gola tijela uzeta baš iz
"Perfect 10", nad kojima on ima autorska prava. Zadeh se buni čak i protiv Yahoo!a
i Googlea koji prihvaćaju reklame od "kršitelja njegovog copyrighta", ali njih (još)
nije tužio.

Ma koliko male njegove šanse za uspjeh na sudu bile, Zadeh, bivši matematičar koji
se obogatio kockanjem, svojim tužbama privlači neželjenu pažnju na biznis koji "u
sjeni" obrće ogroman novac, i svake godine sve više raste, i apsorbira sve više
radnika koji su izgubili posao kod "uglednijih" dot.com tvrtki...


Prema pisanju Večernjeg lista, pravo je čudo da u Hrvatskom web prostoru nema više ilegalnih i protuzakonitih pornografskih stranica, jer za domaće pravosuđe Internet kao da ne postoji. Seks je jedan od najčešće upisivanih pojmova na svjetske pretraživače Interneta a porno-stranice najčešći su sadržaj na mreži svih mreža. Hrvatska je relativno kasno popularizirala pornografske sadržaje na Internetu pa su prve komercijalne xxx
stranice počele nicati tek prije pet godina kada je nakon nekoliko mjeseci testnog
rada, na adresi www.iznad18.com, prvi put počela naplata za ulazak na stranice.
Ti su pioniri nudili klasični seksi sadržaj, fotografije i male oglase a u početku 1998.
godine, zahvaljujući reportaži u jednom tjedniku, koji je prvi progovorio o cybersexu
u Hrvata, dnevno su bilježili i 10.000 posjeta.

Nakon toga počele su nicati i druge web-stranice seksi sadržaja, u rasponu od
najtvrđeg hard corea do lagane erotike, od komercijalnih stranica s naplatom do
čisto amaterskih, napravljenih iz čiste zabave. Ni tada, ali ni danas, Internet nije
imao posebni tretman kod pravosuđa, a pri otvaranju komercijalnih xxx web stranica
vlasnik se registrirao kao obrtnik, odnosno pravna osoba koja nudi računalne
usluge, bez točnog obrazloženja da će na mreži "prodavati" pornografiju. Iz toga
proizlazi da je pravosuđu i uredima za obrt, odnosno registar tvrtki, posve svejedno
hoće li se na Internetu objavljivati religijski sadržaji ili najtvrđi seks, sadizam i
mazohizam i slično.

Prema pisanju Večernjeg lista, upravo zbog te nedorečenosti, vlasnik www.iznad18.com, potkraj 1997. godine, dobio je e-mail od policije u kojem je pisalo: "Što vi to radite, jeste li normalni? Za to što radite možete dobiti pet godina robije...". Mail je stigao s adrese mup.hr, nakon čega je slijedio informativni razgovor. Neki je klinac, naime, plasirao na male oglase primamljivi oglas u kojem djevojka traži potentne muškarce za zna se već što, pa je jedna, ni kriva ni dužna, gospođa dobila na tisuće poziva muškaraca željnih seksa.
Zločesti klinac je uhvaćen a vlasnik stranice dao je MUP-u šifru za ulazak na
stranice. Policija im je jedino sugerirala da sa stranica izbace seks sa životinjama,
uz obrazloženje da takav sadržaj nije zabranjen ali da je bolje ne izazivati
konzervativnu okolinu. Nakon toga više nije bilo uzbuna i stranica još normalno djeluje.


Svi domaći vlasnici porno stranica web prostor su zakupili najčešće kod malih
providera (tvrtki koje iznajmljuju web prostor) koji, za razliku od velikih, dopuštaju
objavljivanje pornografskih sadržaja na svojim serverima. Uvjet je samo da nema
ilegalnog materijala (dječja pornografija, nekrofilija,...) i da se na takvim stranicama
objavljuje upozorenje da stranice nisu za mlađe od 18 godina. Iako prema našim
spoznajama zakonodavac to ne traži od njih, tvrtke su se same odlučile ograditi od nepotrebih sukoba i problema.


Uza stranice na kojima se objavljuju isključivo strane fotografije, u posljednje se
vrijeme u domaćem cyber prostoru pojavljuju i domaći materijali. Tako
www.voajeri385.com na svom siteu imaju obilje domaćega materijala i to prilično
tvrdoga. U glavnom izborniku nude se galerije slika, forum, chatovi, priče, erotske
maštarije, incest i perverzije, istiniti događaji, ljubavne priče itd. Stranice obiluju fotografijama tvrdog seksa domaćih autora, nude najnovije obnažene slike hrvatske porno zvijezde Lidije Šunjage koja se proslavila u tv-emisiji Nightmare stage Željka Malnara, voajerske slike istočnjačke pevaljke Ksenije Pajčin, odnosno stotine slika domaćih zaljubljenika u pornografiju, koji su svojim angažmanom na tim stranicama postali zvijezde.
Osim domaćeg materijala na njima je jako puno ljudi iz ostalih zemalja bivše
Jugoslavije. Slovenci su najdalje odmakli kada je riječ o pornografiji na Internetu, a
ni ostali ne zaostaju.
Očito je da porno produkcija na internetskim stranicama i u Hrvatskoj postaje
pravi biznis i doživljava procvat, iako većina stanovnika ove zemlje ne može ni
sanjati što se sve može pronaći na nacionalnom virtualnom području.


Prva svijetski poznata legalna porno kompanija Private Media Group ponudiće svoje
porno sadržaje korisnicima mobilnog interneta u Japanu i Evropi. Ova kuća je do
sada bezbroj puta dokazala da je pornografija izuzetno unosan posao, a samo
prošle godine ova kompanija uvećala je svoju zaradu za 50 posto.

Private Media Group startala je sa radom 60-tih godina i u dužem periodu je bila
jedina legalna tvrtka koja je nudila ovu vrstu zabave za odrasle. Kako je vrijeme
odmicalo i posao se proširio sa magazina na video kazete, skremblovane odnosno
zaštićene TV programe i Internet.


Uskoro nećete morati trčati do kioska ili se spajati na internet ako želite vidjeti kako
izgleda najnovija djevojka mjeseca - samo zaželite i golišave sličice doći će na
zaslon vašeg mobilnog ljubimca.

Za to će se pobrinuti Playboy, koji će početkom iduće godine ponuditi mogućnost
downloada pojednostavljenih inačica svoje zabave za odrasle.

"Na raspolaganju će biti sve što možete zamisliti, a ima veze s Playboyem.
Playmates i drugi sadržaji će, recimo, biti dostupni uz malu naknadu", navodi Mika
Eriksson, direktor Wireless Entertainment Service (WES), finske tvrtke koja je
odabrana da pomogne Playboyevom web-siteu u kreiranju ponude statičnih i
animiranih grafičkih sadržaja.

Očekuje se da će nova usluga postati dostupnom tijekom prvog tromjesječja iduće
godine, najprije u Belgiji, a potom u drugim zemljama, uključujući Veliku Britaniju i
Sjedinjene Države. Isprva će se moći skidati samo crno-bijele fotografije, pošto
većina uređaja nema zaslone u boji, no s dolaskom tehnološki naprednijih uređaja
krajem 2002. godine ponuda će biti proširena na visokokvalitetne fotografije u boji.

WES, koja nudi melodije i sličice za mobitele za oko 10 centi po komadu, omogućit
će pristup i Playboyevim lifestyle sadržajima. No, najveća se zarada ipak očekuje
od čuvenih Hefnerovih ljepotica.

Eriksson tvrdi da sa seksom povezani sadržaji imaju značajan potencijal za rast,
budući da mobilni operateri stalno traže nove usluge za koje su korisnici spremni
plaćati.

"Na internetu, seks je jedini koji donosi profit. I mi ćemo usmjeriti našu pažnju na to
područje", kaže on. A predsjednik Playboy.coma Larry Lux smatra da se može
očekivati oko milijun downloada već u prvoj godini rada.



Uz pomoć seksi plakata do političke pobjede

Osamnaestogodišnja Novozelanđanka, Paula Gillon ušla je u parlamentarne klupe
zahvaljujući originalnoj političkoj kampanji: plakatu na kojem je prikazana kako leži
odjevena samo u plavi til i sloganu "The Naked Politician".

Svega tri tjedna nakon što je proslavila svoj 18. rođendan, lijepa Novozelanđanka je
morala proslaviti još jedan uspjeh, pobjedu na lokalnim izborima, točnije rečeno
ulazak u North Shore vijećnicu.

Iako je konkurencija bila prilično jaka (od 24 kandidata trebalo je odabrati njih pet),
a mnogi zlobnici kažu da je Paula naprosto zavela glasače, djevojka tvrdi da se ona
ipak razumije u politiku te da zna koristiti svoju glavu.

"Politika mi je u krvi", izjavljuje Paula Gillon. "Odrasla sam uz oca političara, trenutno studiram politiku i povijest na Auckland Sveučilištu, do sada sam sudjelovala na raznim
političkim sjednicama i kongresima. Razumijem se u novčane transakcije, a u
budućnosti se namjeravam baviti međunarodnim pravom".

I tek što se malo slegla prašina oko pobjede na lokalnim izborima, pred lijepom
Paulom su već prva iskušenja. No, prije no što će djevojka moći odlučivati,
primjerice kako rasporediti godišnji budžet od 250 milijuna dolara, svjetski mediji su
u njoj već prepoznali neku novu energiju.

Bivša porno zvijezda Nina Hartley sprema se za novu ulogu - podijelit će svoje bogato seksualno iskustvo na obrazovnim tečajevima koje organiziraju vjerske udruge.Ona je pristala držati predavanja u Crkvi Beth-Ami u Newhallu o tome kako parovi mogu začiniti svoj brak i kako da se osjećaju ugodnije u seksu.

"Seksualno znanje je seksualno znanje i jedan od načina na koji se može steći je upražnjavanjem i većina ljudi to nije radila toliko puta kao ja". Kao najpoznatiji Ninin pornić je "Debbie Duz Dishes", a nakon što je napustila porno industriju, postala je aktivna u seksualnom obrazovanju.

Crkvena kongregacija podržava Ninino sudjelovanje iako je crkva primila par telefonskih poziva koji se protive dovođenju bivše pornografske glumice u crkvu. Nakon sporta i politike, pornografija, eto, polako ulazi i u crkvu.


Mnogi će ljudi, uglavnom muškarci, potvrditi da ih pornografija seksualno uzbuđuje.
Svatko ima pravo na svoje seksualno uzbuđenje i to mu pravo drugi nemaju pravo
zanijekati dok god se ne koristi prinuda, nasilje ili sila u dobivanju pornografskog ili
drugog, za osobu, uzbudljivog materijala. Oni koji se ne slažu, ne trebaju
sudjelovati. Ako ste protiv pornografije, ne trebate kupovati porno časopise niti
gledati porno filmove. Prema definiciji, pornografija je:"pisani, slikovni ili drugi oblik
komunikacije namijenjen pobuđivanju lascivnih osjećaja i seksualnog uzbuđenja".
Riječ pornografija, potječe od grčke riječi pornographos, pisanje o prostitutkama.


Problem nije u porno filmovima koji se prikazuju na privatnim zabavama odraslim
sudionicima/ama uz njihov pristanak. Problem nije niti u časopisima nazvanim
"zabava za muškarce". Problem leži u doživljavanju ljudi i odnosa među ljudima na
način kako ih opisuje i prezentira pornografski materijal bilo kojeg medija. Problem
je u duhu pornografije koji ostavlja traga na našoj svakidašnjici i postaje dijelom
gotovo svega što nas okružuje. Svakodnevno susretanje s porukama izraslim iz
pornografskog doživljavanja ljudskog svijeta otupljuje oštricu začudnosti i nevjerice i
čini ih prihvatljivim i "normalnim".

U pornografiji tijela su reducirana isključivo na dijelove tijela sa spolnim obilježjima.
Izbor jednog dijela tijela nad drugim, daje mu psihološku prednost čineći ga
važnijim, interesantnijim, privlačnijim. U pornografiji nije važno čije je to tijelo. U
porno filmovima, porno časopisima i živoj pornografiji, cijelo tijelo, isjeckano okom
kamere na diijelove, postaje seksualni organ bezimene osobe ili bezosobnog
entiteta. Pornografija je OBJEKTIVIZACIJA, što znači da se kompleksno ljudsko
biće reducira na objekte seksualnog iskorištavanja tj. dijelove tijela koji su važni
samo onoliko koliko se mogu seksualno iskoristiti.

U pornografiji ulogu igraju i muškarci i žene. Međutim, postoji značajna
razlika u korištenju žena u pornografiji, a ta razlika je u kontekstu u koji su stavljene
i koji daje mnogo jaču poruku gledatelju/ici, čitatelju/ici od samog seksualnog akta.
Pornografski um kod žene, za razliku od muškarca, interesira svaki otvor pogodan
za penetraciju muških spolnih organa. Ponekad se u ženu prodire i različitim
"neživim" stvarima ili, u ekstremnim slučajevima, i životinjama. Žensko tijelo je stvar
koja ne pripada samoj ženi. Ono je djelić mozaika u kojem pornograf kombinira
dijelove ženskog tijela sa svime što mu padne na pamet. Pornografska mašta ne
poznaje granica u iskorištavanju ženskog tijela. Budući da im je tijelo
"raskomadano" i korišteno na nevjerojatne načine bez ikakvog poštovanja prema
ljudskom dostojanstvu ili intimi ljudskog bića, žene u pornografiji nemaju vlastite
volje. One su stvari koje slušaju, stvari koje vrijede samo onoliko koliko pristaju da ih
se koristi. Ako na tren pogledamo koje se karakteristike ohrabruju i hvale kao
iskonski ženske i inače u društvu vidjet ćemo da su to također: POSLUŠNOST,
POKORNOST, PRISTANAK da budu i rade sve što se od njih očekuje.

Stoga je osnovna karakteristika pornografije "iskorištavanje", a ta karakteristika
prenesena je i u naš svakodnevni život. Polu ili sasvim obnažene žene leže na
haubama automobila, pojavljuju se na oglasima za auto gume, ulje, alat ili motore,
koriste se za prodaju svih mogućih proizvoda. Njihova tijela imaju marketinšku
vrijednost skretanja pažnje potencijalnog kupca (ekonomski gledano to je gotovo
uvijek muškarac). U isto vrijeme ženska tijela nemaju vrijednosti sama po sebi jer se
koriste kao posrednici, dekorativne udice koje trebaju "zakačiti" mušku pažnju, ali
ne za sebe same, već za nešto sasvim drugo: od deterdženta za najdražu "mušku"
igračku do nogometnog prvenstva.

Tekstovi u kojima se čitaju seksualne aluzije koje izjednačuju žene sa dijelovima
automobila pokazuju da pornografija koja je opasna nije ona koja se privatno koristi
za osobnu razonodu, već ona koja je raširena i infiltrirana u sve sfere života
postavši "običnom" i prihvatljivom.

Golo tijelo, samo po sebi je prirodno i potpuno prihvatljivo kao takvo. Intimni dijelovi
ženskog tijela izloženi do najsitnijih anatomskih detalja kako bi milijuni
prolaznika/oca na kioscima mogli u njih zaviriti, odaju stav koji društvo, na žalost,
ima prema ženama uopće. Čak i "ozbiljni" časopisi i novine objavljuju reklame i
oglase za seksi telefone sa slikama žena u svim mogućim pozama. Izraz na licu
manekenki govori o krajnjem užitku koji bi očito trebao dolaziti zbog široko
raskrečenih nogu i otkrivanja najintimnijih detalja ženske anatomije. Tekst uz slike
glasi: "Uzmi stvar u svoje ruke", "Ako si napet, nazovi me!", "Vruća sam i volim to
muški" i slično. Bez obzira na naivne primjedbe branitelja pornografije kako i žene
uživaju u pornografiji, činjenica je da se gotovo sve pornografske slike i poruke
obraćaju muškarcima. Slike s tekstom u kojem "raskošna" ljepotica "čeka" da bude
"muški uzeta" ( i to preko telefona (!)), postale su "normalne" u smislu da se protiv
njih gotovo nitko ne buni. Kada bi se radilo samo o dotičnim slikama bez ikakve
veze sa svakodnevnom stvarnošću, tada navedene sličice iz primjera ne bi bile
vrijedne spomena.

Politički tisak, npr. "Nacional", svoj središnji dio ("Nacional Extra") namijenio je
"lakšim" temama za opuštanje. "Extra" je od ostalih "važnih" tema odijeljen posterom
polunage ljepotice. Iako na ostalim stranicama moramo povećalom tražiti teme koje
se odnose na ženska pitanja, probleme, dostignuća, izazove, otkrića, nagrade i
slično, središnji dio će sigurno objaviti sliku polu-gole djevojke koja često nije ni
punoljetna. Činjenica da se 15 i 16 godišnjakinje svlače i prikazuju u pozama
seksualnih zavodnica, nikome ne smeta, sudeći po tišini koja po tom pitanju vlada u
medijima. Roditelji maloljetnih golišavica znaju da modeli zarađuju mnogo novaca,
te da će im obnažene slike otvoriti vrata "uspjeha" a to dobro znaju i koriste svi koji
traže novo "meso". Primamljivi iznosi očigledno nadoknađuju nedostatak
samo-poštovanja, odgovornosti i gubitak dostojanstva.


Primjer talijanske porno zvijezde, Ciccoline, pokazuje kako pornografski duh izvan
porno industrije uništava i svoje vlastite "zvijezde". Mediji su Ciccolinu prikazivali
kao uzor oslobođene ličnosti, osobu koja je porno zvijezda, ali koja nije bezimena.
Pokušali su nas uvjeriti da ona nije samo tijelo, već da posjeduje i karakter i snažnu
"vlastitu" volju. Ciccolina je čak bila izabrana u talijanski Parlament kao
predstavnica "Stranke Ljubavi". Mediji su je pratili tijekom cijele kampanje, uglavnom
slikajući njene obnažene grudi i citirajući "seksualno oslobođene" izjave
poput: "Glasajte za ljubav!" Nikome nije palo na pamet zapitati se kakve veze
pornografija i pornografska "zvijezda" imaju s ljubavlju?!

No usprkos zvjezdanoj prašini medija, Ciccolina nije mogla izbjeći sudbinu koju joj
je kao ženi namijenio pornografski duh. Bez obzira na svoje (medijski) proslavljeno
ime, njezina "zasluga" se zasnivala na tome što je svoje tijelo kao stvar prodavala u
eksplicitnim porno kontekstima. Pornografija i mediji iskoristili su je za svoj profit,
kao što je i ona sama iskorištavala iste odnose za vlastiti probitak. No, pokušavši
živjeti i nekim osobnim životom, Ciccolina je brzo naučila da nikom nije važna kao
osoba. U svom privatnom
životu žene, daleko od medija koji su "slavili" njezinu "individualnost", Ciccolina je
proživjela sudbinu milijuna drugih žena, istu bespomoćnost, isto nasilje. Privatno,
bila je stvar i za svog supruga i za tisuće muškaraca koje je uzbuđivala njena
pornografska "osobnost". Ciccolina je iskoristila svoje "pravo" da pokazuje svoje
lijepo tijelo u svakoj prilici, no to joj "pravo" nije donijelo ništa dobra, budući da
pravo na takvo "pravo" je potpuno krivo čak i za osobu koja se njime koristi.


Pozivanje na "pravo" na prikazivanje golog tijela u svim mogućim prilikama i
pozama, zamka je koja se zatvara nepravedno nad svim ženama, onima koje s
pornografijom nemaju veze i koje nikada nisu dale pristanak na takvo iskorištavanje.

Često korišten argument branitelja pornografije i erotskog izlaganja žena u svim
medijima jest izreka "žene imaju pravo pokazati svoje lijepo tijelo ako to žele". Ovim
stavom oni/e koji/e su protivnici/e pornografije često se indirektno "optužuju" kao
zavidnici/e i zlobnici/e tj. kao oni/e koji/e bi htjeli/e ženama oduzeti PRAVO da se
PONOSE svojom ljepotom. Ovakav pomak sa prave prirode pornografije na
poistovjećivanje pornografije i lijepog tijela, ili poistovjećivanja eksplicitnog
pokazivanja seksualnog čina među glumcima i vođenja ljubavi, lukava je
manipulacija kojom se nastoje diskreditirati oni/e koji/e razobličuju pornografiju kao
tržišno stvaranje profita iskorištavanjem ženskih tijela. U isto vrijeme se izbjegava
diskusija o pravoj prirodi i poruci pornografije te imenovanja onih kojima ona donosi
korist na račun iskorištavanja drugih.

Argument prikazivanja lijepog tijela je potpuno neodgovarajući termin, budući da
žene u tvrdom ili mekom porno medijskom izdanju danas ne pokazuju svoja tijela,
one ih prodaju na tržištu gdje se takva "roba" koristi za promociju ideologije
seksualne diskriminacije protiv žena uopće. One ne pokazuju svoja tijela, jer mi i ne
znamo tko su one. Najčešće su bez imena, no imale one ime i prezime ili ne, žene
na slici ili ekranu nisu osobe, ličnosti koje netko želi upoznati, koje bude znatiželju
kao cjelovita ljudska bića. Nije potrebno spominjati gdje završavaju "duplerice" i na
koji način se koristi otisak tih lijepih tijela na papiru.


Poneki tjednici pokušavaju pokazati kako žena može biti i lijepa, (što znači da se ta
ljepota mora obavezno prikazati obnaženošću u raznim stupnjevima ), i pametna.
Mediji se upravo natječu kako bi te dvije stvari spojili, htijući time izbiti argument
svima koji su protiv medijskog iskorištavanja ženskog tijela. Jer ako obnažene slike
budu čin "slobodne volje žene" koju se onda nastoji prikazati kao pametnu, što bi se
moglo više poželjeti kao "dokaz" da žene žele sudbinu koja im je namijenjena. Nije
jedan primjer u našim medijima u kojima žene SAME izgovaraju rečenice u
intervjuima koje niti pornografski um sam ne bi bolje formulirao u svoju korist.

Nitko ne tvrdi da su obnažene ljepotice, glupače ili idioti. Mnoge od njih vrlo dobro
shvaćaju da će skidanjem otvoriti vrata koja bi im inače ostala zauvijek zatvorena:
vrata slave, novca, poznanstva, obožavanja i sl. Međutim, korištenjem takvog ključa
zatvaraju se vrata samopoštovanja, osobnog rasta, dokazivanja jačine ljudskog uma,
duha i snage, i razvoja mnogo drugih ljudskih potencijala. Kada bi se taj princip
odnosio samo na obnažene ljepotice i njihov osobni "uspjeh" postignut preko
obnaženih oblina, tada ovaj članak ne bi imao smisla. Na žalost, pristanak žena da
sudjeluju u tržišnoj utakmici igrajući svojim tjelesnim atributima koji zadovoljavaju
samo najnoviju modu i najveću (mušku) potražnju, dovodi do toga da se i njih i
milijune žena uspješno i dalje drži u neravnopravnom položaju kršenjem osnovnih
ljudskih prava. Iskoristivši svoje "pravo" na zaradu preko obnaženog lijepog tijela, to
je SVE što će ikad itko vidjeti ili željeti vidjeti i kod djevojke koja se skinula, i kod
žena uopće. Bacanjem tijela samo jednog spola na tržište profita stvara se kriterij
vrednovanja svih pripadnica tog spola na osnovu fizičkog izgleda. To je zamka
pornografskog duha gledanja na žene i šteta koju nanosi.

Svi ljudi posjeduju nekakvu tržišnu vrijednost u ovom našem svjetonazoru, no dok se
muškarce vrednuje prema njihovim dostignućima, znanju, karakteru, mudrosti,
vještinama, hrabrosti, duhu i slično, žene vrijede samo onoliko koliko su spremne
poštovati pravila "mita o ljepoti", tj. biti lijepe i podložne. Za razliku od muškaraca,
žene se neprekidno vrednuje isključivo na osnovu njihovog izgleda.



Pornografija sama po sebi nije toliko opasna koliko je opasan pornografski duh i
način gledanja na odnose među spolovima koji je mnogo rašireniji. Taj duh je sebi
prisvojio masku "bezazlenog uživanja u ljepoti ženskog tijela" i kao takav zauzeo sav
tisak, TV produkciju, muzičke spotove, filmove itd. Pornografski duh stvorio je
atmosferu u kojoj slike ženske najintimnije anatomije gledaju sa svakog kioska, i
nalaze se u svakim novinama, a da nitko ne uputi ni riječ prosvjeda. Tu i tamo
možda se pojave kritike iz redova religijskih pripadnika, no njihova mišljenja se
odbacuju kao "konzervativna" i krajnja (što često i jesu). No pitanje je, da li je
ljudsko (žensko) dostojanstvo postalo staromodno?

Žene se skidalo i stavljalo u položaj promatranog objekta kojem se sudi i presuđuje
na osnovi njihovog izgleda, tokom cijele povijesti umjetnosti. Zadržalo se i danas u
raznim oblicima od izbora za miss, do industrije ljepote i modnih pista. Nastajući i
cvatući kao muški pronalazak, muškarci su u pornografiju i njezin duh projicirali i
svoje želje i fantazije određujući spolovima one uloge koje su željeli ili kakvima su ih
vidjeli.

Što su nasilnije, grublje i gotovo nezamislive scene u porno filmovima, izraz na
ženskom licu odaje veće uživanje. Pitanje je iz čije perspektive? Kad bi muškarci
bili žene, znali bi da većina stvari iz porno filmova koje se rade ženama su bolne ili
vrlo neugodne te bi teško pružile uživanje kakvo glume "porno dive". Slika žene koja
želi da se s njom postupa što grublje u svim (ne) mogućim položajima koje ponekad
graniče s akrobatikom, i u kombinacijama koje ništa i nikoga ne isključuju,
naslikana je iz kuta onih muškaraca koji žele dominirati, imati kontrolu nad ženama,
a ne onih koji žele sa ženama voditi ljubav.

Povijest ratova pokazuje kako muškarci uzvraćaju. Muškarci ne dozvoljavaju da ih
drugi vrijeđaju, guraju, naguravaju, dodiruju, šale se na njihov račun, napadaju ih,
ne poštuju ili ponižavaju. Muškarci smatraju da imaju pravo boriti se za svoj
integritet i čast. A ipak, sve ono što ne dozvoljavaju da drugi čine njima, oni čine
ženama već stoljećima. Dugovječnost diskriminatorskog odnosa prema ženama
dala joj je auru "normalnosti" koja i nas danas okružuje.

Većinom muškarci odgojeni u društvu u kojem je seksualna diskriminacija
normalna, čak i poželjna, profitiraju zbog raširenosti pornografskog stava i teško će
ga se odreći. Mnoge žene koje su uspješne u businessu postigle su to na "muški"
način tj. prihvaćajući zakone tržišta i same korsiteći prednosti prevladavajućeg
pornografskog duha. Urednice glamouroznih časopisa uglavnom su žene.
Zagovornice i pacijentice kozmetičke industrije, industrije ljepote i kozmetičke
kirurgije, također su (većinom) žene. No, prihvaćanje žrtve da izvuče korist iz svog
nezavidnog položaja, ne mijenja ništa na definiciji izvora problema.

Iako ne tako eksplicitne, pornografske ideje i odnosi među spolovima vidljivi su i
promovirani u širokom spektru:

- TV reklame i oglasi,
- erotski časopisi
- filmovi
- glazba (mnoge pjevačice i estradne zvijezde postale su i ostale "slavne" zbog svoje
seksualizirane slike - Madonna, Spice Girls, I. B., itd.),
- predstave u živo (hrvanje u blatu, striptease),
- izbori za miss
- modne piste (dok manekenke često šeću pistom s prozirnim tkaninama koje
otkrivaju gotovosve, niti jedan modni dizajner još nije vidio u svojoj mašti prozirne hlače koje bi otkrivale muškost manekena) itd.


PORNOGRAFIJA I SLOBODA GOVORA

Zagovaratelji pornografije zastupaju mišljenje da je njihov rad opravdan i pravom na
slobodu govora. Govorom komuniciramo ideje, stavove, mišljenja, poruke. Što god
od toga bile, slike (polu)golih žena koje susrećemo svakodnevno na kioscima, TV
ekranima, u časopisima ili kinima, komuniciraju ideju o neravnopravnosti žena i
muškaraca, o seksualnoj diskriminaciji, o nepoštivanju ljudskog dostojanstva, o
ponižavanju samo jednog spola - ženskog. U većini slučajeva, pornografska
"sloboda govora" je govor mržnje i nepoštovanja upakiran u mašnice!

Međutim, pornografiju i sve proizvode pornografskog načina gledanja na odnose i
ljude o kojima sam ovdje govorila, ne treba cenzurirati niti zabraniti jer zabranom
nećemo riješiti problem koji pornografski duh stvara. Mračne kuteve ljudskog uma
ne smijemo zaobilaziti ili ograditi, moramo ih osvijetliti ! Kada bi muškarci i žene bili
zadovoljni svojim tijelima, kada bi seksualni odnosi prestali biti taboo temom
označenom žigom srama ili "zabranjenog voća", kada bi ljudima bilo dozvoljeno da
sebe i druge promatraju kao cjelovita ljudska bića koja život proživljavaju u njegovom
totalitetu, tada pornografija možda ne bi u potpunosti nestala, ali ne bi bila ništa
značajnija od lošeg vica. Dok god ljudi ne pronađu način da se othrvaju zakonima
profita baziranim na iskorištavanju drugih ljudi, pornografija i pornografski duh će i
dalje cvjetati kao što korov uvijek raste u zapuštenim vrtovima.


Bez ekonomske i političke moći žene se neće moći osloboditi seksualne
podređenosti, diskriminacije i seksualnog zlostavljanja.

Prema svjetonazoru u kojem muškarci imaju svu ekonomsku i političku moć, u
kojem su oni ti koji kreiraju i diktiraju pravila tržišta, istovremeno uživajući u
njegovom profitu, bit će uvijek dovoljno ženskog "mesa" za korištenje u sve moguće
svrhe. Zašto žene pristaju na to? Bilo bi neprimjereno ovdje moralizirati o onim
ženama koje zarađuju skidanjem ili uključivanjem u bilo koji segment pornografskog
utjecaja, od hard core do "mekših" verzija. Osobno mislim da se na pornografiju
mora gledati u svijetlu suvremene svjetske ekonomije u kojem je svaki dio tržišta
međusobno povezan.

Zašto žene sudjeluju u svojoj vlastitoj "dehumanizaciji", zašto "svojevoljno" postaju
robovima kozmetičke industrije koja ih vezuje za ogledala, zašto slijede uzore iz
virtualne stvarnosti nesvjesne koliko su manipulirane od strane medija? Umjesto
nabrajanja svih mogućih razloga, ocrtat ću pozadinu ženskog izbora:

- žene su financijski zavisne i samim tim egzistencijski nesigurne; - žene se odgaja
i tretira kao emocionalno zavisne o muškarcima; - žene se odgaja i tretira kao
intelektualno inferiornije muškarcima; - žene se, kao fizički slabije u izravnom
sukobu s muškarcem identificiraju kao žrtve i žive u strahu od mogućeg nasilja,
silovanja ili uznemiravanja zbog čega se osjećaju "prisiljene" potražiti mušku zaštitu.

U tržišno orijentiranom svijetu žene vrijede onoliko koliko vrijede ili su poželjna
njihova tijela, kao dekorativni elementi ili "životne družice" muškarcima. Stoga
većina nastoji svoj jedini "imetak" pretvoriti u kapital, bilo da je to lijepo tijelo ili
podložno ponašanje.

U nedostatku bilo kakvih domaćih istraživanja, navedimo američko iskustvo koje se
vjerujem ne razlikuje mnogo od našeg, osim u visini dohotka ili ponekom postotku.

Od 420 zanimanja na spisku zavoda za zapošljavanje S.A.D.-a, žene su
"raspodijeljene" na 20. Uglavnom su to zanimanja koja traže pristali fizički izgled.
99% svih sekretarica su žene sa zaradom od 13.000 USD godišnje, 97% "teta" u
vrtićima su žene sa zaradom od 14.000 USD godišnje, 94% bankovnih službenika
su žene sa zaradom od 10.500 USD godišnje, i 75% konobara su žene sa
zaradom 8.200 dolara godišnje.

Žene zarađuju više prodajom svojih tijela nego svojih znanja i vještina. Prosječna
prostitutka "kamenjarka" na Manhattanu zarađuje 500-1000 USD TJEDNO.
Manekenstvo i prostitucija su jedina zanimanja u kojima žene zarađuju više od
muškaraca. (podaci uzeti iz knjige "Mit o ljepoti" Naomi Wolf.)

Pornografija u svijetu zarađuje oko 7 milijardi dolara godišnje, više od filmske i
glazbene industrije zajedno. Pornografski filmovi zarađuju bruto od 365 milijuna
dolara godišnje, 1 milijun dolara na dan.


Odgovor je jednostavan, one koji zarađuju na pornografiji i njenim varijantama treba
udariti tamo gdje ih najviše boli, po profitu. Dok god će seksualna diskriminacija,
seksizam i iskorištavanje ženskih tijela donositi profit , duh pornografije će i dalje
vladati i jačati.




Nedavno je jedna manekenka na snimanju “golišavog” spota izjavila da “tijela mogu
biti onoliko čista koliko mogu biti prljavi mozgovi”. Ako je to istina, koliko je onda
prljavih mozgova na svijetu ako se toliko “čistih” tijela bori za ljepotu svijeta? Na tom
su se spotu, osim golišavih žena koje pokazuju ljepotu svoga tijela (dovedenu do
savršenstva operacijama), trebali pojaviti i hrvatski nogometaši koji su se (svi)
ispričali nekim nenadanim razlozima ili se nisu htjeli pojaviti samostalno bez ostatka
ekipe. Tako da smo ostali zapostavljeni za ljepotu muškog tijela s kojim bi borba za
čistoću svijeta bila sigurno još uspješnija. Možda bi svi prljavi mozgovi pali pred
ovom ljepotom. No, to ne možemo znati kad nismo doživjeli.


Debata o ograničenju pornografije počinje u Americi 70-ih godina.
Sredinom 80-ih bilo je pokušaja zakonskog ograničavanja pornografije, ali su
pozivanjem na Prvi amandman o slobodi govora i izražavanja svi zahtjevi za
ograničenjem pornografije odbijeni. Pornografija je uvijek vezana sa moći. Zanimljiv
je podatak da je u Rumunjskoj Elena Čaušesku kontrolirala seksualni život svoje
djece video nadzorom, čak je i sama sudjelovala u nekim orgijama. Pornografija je
bila ograničena samo na elitu. Postoje mišljenja po kojima je pornografija nužni dio
svijeta rizika u kojem se čovjek suočava sa problemima umjesto da od njih bježi.
Takva stajališta zastupaju ideju da je sloboda važnija od sigurnosti i kontrole. Jedino
totalitarni sustavi su sigurni sustavi - u njima nema promjene ili rasprave.

Istraživanja pokazuju i kako je smiješno govoriti da pornografiju konzumiraju neke
marginalne skupine kad je pornografski biznis jedan od najvećih biznisa uopće - on
je višestruko veći od hollywoodskog biznisa. Devet milijardi dolara se vrti u
pornografskoj industriji.

Problem pornografije i stava prema pornografiji je problem stava prema identitetu. S
tom ćemo se činjenicom morati suočiti. Ako pornografija “promiče ljepotu ljudskog
tijela” trebali bi razgovarati o toj ljepoti. Razgovori o estetici izumiru istom brzinom
kojom napreduje reklamna i pornografska industrija. Stvaraju se prototipi društveno
poželjne ljepote koja, čini mi se, prelazi granice praćenja mode. Uz tipove
društveno poželjne ljepote traže se i društveno poželjna ponašanja.
Problem je estetski prije nego etički, filozofski, seksualni, psihološki ili politički.



Igor Mandić, u Teoriji čiste pornografije piše: Dok teoretičari popuju, dotle pornografi - jebaju! Oprostite, ali ova šepava rima ne
pretendira na pjesnički efekt, nego tek da bude uvod u temu. Naime, dok se po
svijetu diže "para pornografička" (kako je davno pisao jedan naš uglednik), za to
vrijeme kulturolozi i esejisti, filozofi i sociolozi, psiholozi i teoretski manijaci svih
vrsta pokušavaju na sve (ne)mile načine objasniti o čemu se radi. Većina tih
mudraca - kojima ipak, svaka čast - najsigurnije nikada u životu nisu zavirili u neki
porno-studio, te prema tome nisu na djelu vidjeli "mace" i "piše". Ne sumnjam,
uopće, da mnogi uzvišeni mislilac pomalo drkara na materijal koji podvrgava svojim
visokoparnim objekcijama, ali to ionako ništa ne znači. On se najprije izdovolji na
najprirodniji način, a onda se toga stidi, te "radni materijal" stavlja pod presu svoga
uma. Pornografija je tako loša, ali tako slatka, i što se tu može?

Da bi uopće bili ispunjeni uvjeti po kojima bismo neki prizor nazvali pornografskim,
potrebna su tri aspekta "radnje", u kojoj muški organ igra presudnu ulogu. Naime,
dok je ženski organ pasivan - pa čak ni pri raskrečenim nogama nije "pornografski"
- dotle penis svaku scenu ljudske spolnosti i erotičnosti pretvara u pornografsku kad
"stupi u akciju". Dakle, granica između erotike (do jučer tzv. "meke" pornografije) i
"prave" pornografije stvara se i pada onda, kada penis obavlja svoje dužnosti u tri
sekvence, a to su: Erekcija, Penetracija i Ejakulacija!

Doslovno tako i neka se ovo slobodno primi kao jedna od mogućih definicija "čiste"
pornografije. Potrebno je da penis obavi i prikaže pun krug svoga uzbuđenja, pa da
neki prikaz spolnoga čina možemo i smijemo smatrati pornografskim. Ovo nije
nikakva moralna ocjena, pa neka svatko misli o prikazivanju te akcije što ga je volja,
ali ovo je točni tehnički opis sadržaja pornografije. Kao aktivni organ - na
privremenom radu u porno epohi - penis svojim raznim stadijima određuje granicu
između erotike i pornografije. Jer, sve može biti fingirano, pa dakle i lažno, ma
koliko više ili manje vješto sugerirano i odglumljeno, ali - ništa ne može zamijeniti
penis! U erotici (čak i onoj koju smo do jučer zvali "mekom" pornografijom) lažno se
pokazuje muškarčevo uzbuđenje, zatim se "felatio" maskira, penetracija iliti
prodiranje, da ne kažemo zabadanje kurca u pičku pokriva se plahtom ili samo
podignutim ženskim bedrima, a nikakvo pravo svršavanje ne dolazi u obzir, osim
pukoga prevrtanja očima, stenjanja, puhanja i uzvikivanja. U pravoj iliti "tvrdoj" - što
od sada znači jedinoj - pornografiji, nema varanja...

Prema Teoriji čiste pornografije Igora Mandića, nakon Erekcije-Adoracije i Penetracije-Agresije, dolazi finalna faza, bez koje je pornografija uopće nezamisliva. Riječ je - kao što će pogoditi svaki normalni čitalac - o Ejakulaciji i to o vidljivom svršavanju.
Ovo je zakon po kojemu pornografija ispunjava svoj smisao: mora se vidjeti da je sve "pravo " i "istinito", dakle da muškarac zaista svršava (nije bitno koji, jer u pornografskom snimanju ima dosta trikova kojima se sve može nadomjestiti). Ejakulacija iliti Vrhunsko zadovoljstvo, odnosno Iscrpljenje..., napokon smješta muškaraca tamo gdje spada: sva njegova strast vidljivo se i očito iscrpljuje u tome mlazu, dok su njegove porno-kolegice sve mogle glumiti (kao što često i rade). Ejakulacija je konačni poraz pornografije, jer nakon nje više ništa ne preostaje: zatvoren je krug osnovnih radnji, pa sve može početi iznova, kao i u životu.

Jer pornografija je snimanje spolnoga života u idealiziranom obliku! Što je uopće
svaka druga prikazivačka radnja, ako nije pridavanje veće važnosti običnim ljudskim
osobinama? To važi za sva umijeća kojima se odlikuje ljudski duh, ali s jednom
razlikom: pornografsko prikazivanje nikada neće prijeći prag banalnosti, jer ljudsko
tijelo nije stvoreno u umjetničke svrhe.
No, ko jebe umjetnost, dok uopće može jebati?


Zanimljiv komentar nalazimo i u tisku, susjedne nam Bosne i Hercegovine;

23. jula 1998. Skupština Kantona Sarajevo usvojila Zakon o medijima, u kojem, u
članu 54., stoji:
Distribucija štampe sa pornografskim sadržajima vrši se u skladu sa posebnim
aktom, koji donosi Ministar.
Pornografski sadržaj, u smislu ovog zakona, predstavlja nepristojni, bludni, štetni i
razvratni tekst, crtež, fotografija, film ili spot.
U ovakvoj formulaciji nejasno je da li se pod tekstom podrazumijeva više riječi ili
jedna. To mora biti jasnije, inače će svako moći da napiše riječ pička, i da se
pozove na Zakon, koji zabranjuje tekst, ali ne zabranjuje pojedinačne riječi.
Ta riječ, naime, pored osnovnog ima i preneseno značenja. Npr., kada se upotrijebi
za muškarca, kao moralna karakteristika, ili politička kvalifikacija, imamo li posla sa
pornografijom? U štampi se vrlo često navedena riječ zamjenjuje riječju vagina, iako
anatomski to nije korektno, pošto je vagina samo jedan od dijelova pičke, i ni
izdaleka nema toliko složenih značenja. Zbog toga niko na pauzi skupštinskog
zasjedanja neće reći Vagina ti materina.
Kad smo kod psovki, postavlja se pitanje da li njih tretirati kao bogatstvo narodnog
jezika ili kao nepristojan tekst. Psovka je psihološki ventil, često korisna, a u našem
narodu je nezamjenjiva. Ako nekom fašisti i ratnom zločincu želimo opsovati
fašističku i zločinačku mater, hoćemo li se odreći tog prava i moralne satisfakcije?
Hoćemo li ćutati? Ili ćemo reći vodiću ljubav sa tvojom fašističkom i zločinačkom
majkom?
Ministar bi prilikom donošenja posebnog akta morao propisati koji su izrazi psovke
a koji nisu. Npr., ukoliko se u nekom izrazu koriste imenice koje označavaju polne
organe, i glagoli koji označavaju radnju vršenja bluda, izraz je psovka. Da li,
međutim, u glagole uvrstiti i one sa prenesenim značenjem, npr, pušiti, ili nabiti?
Da li na spisak staviti i radnje vršenja nužde?
Nejasno je i šta znači riječ nepristojan u drugom stavu? Nepristojno je, npr.,
čačkanje nosa. Oko 70% procenata skupštinskih poslanika čačka nos. Da li je
pisanje o tome pornografija? Da li je slika poslanika koji spava na sjednici _(i to je
nepristojno) pornografija? Da li je razgovor predsjedničkih kandidata koji jedan
drugom upadaju u riječ pornografija?
Prikom donošenja posebnog akta ministar bi morao naglasiti kome je sadržaj
štetan. Naime, sadržaj koji je štetan neprijatelju ne bi smio biti proglašen
pornografijom. Ako možemo prikazati majku ratnog zločinca kako vodi ljubav sa
jarcem, to je po njega štetno, ali po ministra korisno. Prema tome, bolje je
pornografiju definisati kao sadržaj koji nije koristan ministarstvu informisanja, što
ostavlja široke mogućnosti zabranjivanja.
Treba voditi računa i da se u istim novinama, naprimjer, mogu naći društveno
korisni i pornografski sadržaji. Neproduktivno je zabraniti koristan sadržaj zbog
pornografije. Npr., ako se na prvoj strani objavi slika neke važne i omiljene ličnosti,
a na dvadesetoj slika gole djevojke, zašto da važna i omiljena ličnost ispašta zbog
djevojke koja ne sjedi skrštenih nogu.
Zakon, takođe, nije predvidio medije koji se ne mogu premazati - CD, kasetu i
disketu. Da li to znači da ne postoje nepristojne, bludne, štetne i razvratne diskete,
kompakt diskovi i audio-kasete? U toku donošenja posebnog akta koji donosi
Ministar, ministar ne bi smio zaboraviti da popuni ovu rupu u Zakonu. Npr.
audiokaseta može biti bez teksta, ili sa savim neutralnim tekstom (jače, čekaj, lijevo,
sad, jače, još) ali šta ako se uzdasi, stenjanje, krikovi, i slični zvukovi ne predvide
posebnim aktom koji donosi Ministar?
Najzad, potrebno je naglasiti da član 55 istog Zakona zabranjuje distribuciju štampe
koja podstiče rasnu, etničku i vjersku netrpeljivost i podstiče vršenje krivičnih djela.
Dokle god, dakle, novine budu slobodno objavljivale slike ratnih profitera u državnim
organima, a sakrivale sunčevu svjetlost na polnim, ovaj Zakon biće u suprotnosti sa
sa samim sobom.






Američki suci odbacili zakon o zaštiti djece na Internetu
Grupa američkih federalnih sudaca je u panel-diskusiji odbacila najnoviji zakon kojim
se uvodi zaštita djece na Internetu.
Zakon o zaštiti djece na Internetu obvezuje javne biblioteke da na svojim
računalima instaliraju zaštitni software, a biblioteke koje to ne učine mogle bi izgubiti pravo na držabno financiranje.
Cilj zakona je da se onima koji se na Internet povezuju sa javnih računala, ograniči
pristup lokacijama s pornografskim i drugim "štetnim" sadržajem.
Po mišljenju sudaca zakon bi povrijedio prvi amandman Ustava SAD i "u značajnoj
mjeri ograničio pravo govora".

Osim spomenutih sudaca novom zakonu se protive i organizacije kao što su
Udruženje biblioteka ili Unija za građanske slobode, koje smatraju da će oni koji
kod kuće nemaju računalo biti u neravnopravnom položaju u odnosu na bolje stojeće
sunarodnjake.
Po mišljenju ovih udruženja, zaštitni software će u mnogim slučajevima biti
neprecizan. Pristup obrazovnim lokacijama, na primjer, sa temama iz oblasti
zdravlja ili seksualnosti mogao bi biti blokiran, smatraju protivnici zakona.


Normativna regulativa u oblasti komuniciranja u SAD zasnovana
je na liberalnom modelu. Temelji se na Prvom amandmanu Ustava SAD da
"Kongres ne može donijeti bilo kakav zakon koji ograničava slobodu govora ili
štampe." Interesantno je da SAD nemaju zakon o javnom informiranju, već
cjelokupnu regulativu i praksu temelje na ovoj odredbi. Od međunarodnih
dokumenata koji reguliraju prava učesnika u komuniciranju, svakako najpoznatija
Opća deklaracija o pravima čovjeka prihvaćena je u SAD, a njen američki
ekvivalent ja Konvencija o pravima čovjeka. U SAD je osnivanje glasila krajnje
liberalizirano, a jedino ograničenje je limitiranost frekventnog spektra, kao
ograničenog, ali ne i iscrpivog resursa. U medijima je zabranjeno raspirivanje
rasne, nacionalne, vjerske netrpeljivosti i mržnje, te genocidnih ideja i politika.
Predviđena je zaštita nacionalne sigurnosti, mladih i zabranjena pornografija u
medijima. Diferentia specifica poimanja informacije u SAD, u odnosu na sve ostale
zemlje u svijetu, u tome je što se informacija smatra javnim dobrom i što svaki
građanin SAD ima pravo na informaciju.


Prije pojave "Dubokog grla" 1972. godine pornografija se skrivala kao nešto prljavo
i rezervirano za mali broj perverznjaka. Danas se pornografija može naći u svakoj
videoteci, kiosku, pa čak i na benzinskim postajama, a o internetu da i ne
govorimo.

Računa se da Amerikanci godišnje troše oko 2,7 milijardi dolara na pornografske
videofilmove, a svake godine produciraju oko 11 tisuća naslova. Za usporedbu,
Hollywood godišnje na tržište izbaci oko 400 filmova. Oko 30 tisuća porno web
stranica privlači dnevno desetke milijuna posjetitelja, a više od pola hotela nudi
svojim gostima uslugu pay TV-a s pornićima.

Kada je snimljeno "Duboko grlo", većina porno filmova međusobno se uopće nije
razlikovala: jedan par i jednostavna radnja u trajanju od oko 10 minuta. Prikazivani
su u prljavim kinodvoranama, mračnim peep shopovima i privatnim zabavama.

1970. godine na 16mm kameri snimljen je prvi jednosatni pornić "Mona: The Virgin
Nymph". U njemu se radilo o ženi koja je odbijala spavati s mužem u njihovoj prvoj
bračnoj noći, ali je zato pristajala na sve druge oblike seksa. Iako je snimljen za
samo nekoliko tisuća dolara, otvorio je vrata dugometražnim porno filmovima.

Uskoro se pojavio film inspiriran Rocky Horror Showom. Zvao se "Dark Dreams" i u
njemu se radilo o tek vjenčanom paru kojem se pokvario auto, pa su zbog toga
zalutali i upali u ruke skupini sotonista.

No niti jedan od tih filmova nije izašao iz tadašnjeg "perverznog miljea" u kojemu se
koprcala pornografija. A tada se pojavilo "Duboko grlo", s budžetom od tada
fantastičnih 25 tisuća dolara, snimano čak 6 dana na tri lokacije i pripremano tri
mjeseca. Samo u prvom tjednu prikazivanja u New World Theatru na 49th ulici u
Manhattanu zaradio je 33 tisuće dolara.

Uskoro su u redu pred kinom čekali "normalni" muškarci - ali i žene - kako bi
pogledali taj kulturni fenomen. Između ostalih, gledale su ga i poznate osobe poput
Franka Sinatre, Warrena Beattyja i Trumana Capotea, a Time magazin izvještavao
je kako je to najgledaniji film na CIA-inom brodu, gdje su ga prikazivali na račun
poreznih obveznika.

Radnja "Dubokog grla" vrti se oko cure (glumi je nedavno preminula Linda Lovelace
koja od filma nije zaradila ništa, a kasnije je postala velika aktivistica protiv
pornografije) koja ne može svršiti na normalan način jer joj se klitoris nalazi u grlu.

Naravno, nije se svima svidjelo to što su vidjeli. Ellen Willis iz New York Review of
Books napisala je kako je film "erotičan poput vađenja krajnika", a kritičarka
Esquirea napisala je kako film "nije samo antiženski, već i antiseksualan".

Bez obzira na moraliste, "Duboko grlo" je igralo u 70 gradova diljem SAD-a. Na
kraju desetljeća FBI je procijenio kako je film ostvario profit od nevjerojatnih 600
milijuna dolara, što ga je učinilo najprofitabilnijim filmom dotad napravljenim.

"Duboko grlo" pogodilo je trenutak. Tada se podizala videoindustrija, a s njom i
pornografija. Potrošači pornografije više nisu morali potajno ulaziti u nekakve
zamračene prostore i smrdljive kinodvorane. Umjesto toga, počeli su posuđivati
videokasete.

"Ne može 700 milijuna posuđenih kazeta posuditi milijun perverznjaka. Ispalo bi da
oni posuđuju 700 kazeta godišnje, a to je ipak previše", priča jedan od porno
producenata.

Postalo je jasno kako prosječni porno potrošač nije stereotipno perverzan stariji
muškarac; ispada da danas žene posuđuju od 10 do 40 posto svih iznajmljenih
porno videokaseta u Americi.

Prema istraživanju Forrester Researcha iz 1998. godine, pornografija je u SAD
veći posao od američkog nogometa, košarke i baseballa zajedno. Ljudi troše više
novaca na pornografiju nego na kinoulaznice, zapravo više nego na svu umjetnost
zajedno.

Nedavno je organizirano čak i prvo Svjetskom prvenstvu u oralnom seksu čiji organizatori su Međunarodna federacija oralnog seksa.
Međunarodni žiri, sastavljen isključivo od muškaraca, morao je ocijeniti brzinu i umjetnički dojam na prvenstvu održanom u Rumunjskoj u Mamaji na Crnom moru. Svaka je natjecateljka morala nastupiti u dva seta oralnog seksa, jedan s obaveznim likovima, drugi u slobodanim izvedbama.
Prvu nagradu od 1000 dolara između natjecateljki koje su se okupile iz cijelog svijeta, osvojila je Claudia, vlasnica bordela u Amsterdamu. Druga je nagrada iznosila 500 USD, a treća 300 USD.

I neki slavni glumci počeli su svoje karijere u porno filmovima.
Sylvester Stallone glumio je u filmu "Randy" (1970.) na kojem se prakticira sve, od analnog odnosa do grupnjaka.

Kevin Costner glumio je u filmu "Sizzle Beach USA" (1974.). Kevin je tada imao 19 godina i bio mu je to prvi film koji je snimio. Od cijele ekipe koja se željela nametnuti samo veličinom grudi i stražnjica, Kevin je jedini koji je pokazao svoj glumački talent.

David Duhovny glumio je u filmu "New Year's Day" (1989.), etiketiran kao soft porno, a u njemu Duchovny glumi seksom opsjednutog playboya koji ne izlazi iz tuđih kreveta.

 


CYBER KRIMINAL -  POTPIS KONVENCIJE O CYBER KRIMINALU

Konvencija predviđa da nacionalna zakonodavstva predvide i izručenje
kompjutorskih kriminalaca ako je predviđena kazna veća od godine zatvora.
Kompjutorski kriminal uzima sve više maha i konvencija bi trebala omogućiti uspješnu zaštitu društva od kibernetičkog kriminala.
S jedne strane konvencija koju je potpisalo 30 zemalja
trebala bi pružiti zaštitu privatnosti, očuvanje tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti
računalnih sustava, mreža i podataka, a s druge odvratiti kriminalce od njihove
zlouporabe i korištenja u kriminalne svrhe. Značaj Europske konvencije je u tome
što bi sve zemlje potpisnice, pa tako i Hrvatska trebale prilagoditi nacionalna
zakonodavstva i tijesno surađivati na međunarodnoj razini u suzbijanju
kompjutorskog kriminala.
Hrvatska tako mora izmijeniti kazneni zakon u koji bi nakon toga trebala biti
uključena sljedeća kaznena djela: nezakoniti pristup, nezakonito presretanje,
ometanje podataka i ustava, zlouporaba naprava, kompjutorska prijevara, kaznena
djela vezana uz dječju pornografiju, autorska prava. U Zakon o kaznenom postupku
moraju se unijeti odredbe koje će omogućiti prikupljanje podataka od pravnih osoba
koje omogućavaju pristup na Internet, a radi kaznenih djela nezakonitog pristupa.
Radi hitne zaštite pohranjenih podataka, kako bi se spriječilo njihovo mijenjanje ili
uništavanje, otkrivanje podataka o prometu, također će se morati mijenjati Zakon o
kaznenom postupku.
Zakonom bi se moralo i definirati pretraga i njezin tijek, način oduzimanja
podataka pohranjenih na njemu, kao i njihovo pohranjivanje i snimanje. Zakon bi
policiji trebao omogućiti i prikupljanje računalnih podataka u realnom vremenu,
uključujući njihovo snimanje i pohranjivanje. Konrektno, policajci bi imali ovlaštenje
radi eventualnog dokazivanja kaznenih djela ulaziti na siteove i prikupljati dokaze.
Konvencija čak predviđa da nacionalna zakonodavstva predvide i izručenje
kompjutorskih kriminalaca ako je predviđena kazna veća do godine zatvora.
U konvenciji se posebno poglavlje posvećuje dječjoj pornografiji i iskorištavanju
malodobnika. Sve države obvezuju se na donošenje propisa kojima bi se učinkovito
sankcionirala sva kazena djela kompjutorskog krimanala, koja uključuju i lišenje
slobode. Policiji moraju biti dostupni podaci o vrsti komunikacije pojedinih
providera, identitet pretplatnika, adresa, broj telefona i sve informacije raspoložive u
ugovoru. Zbog raširenosti i opasnosti kompjutorskog kriminala policiji i pravosuđu
daju se sve veće ovlasti, uz nužnu brigu da se ne ugroze ljudska prava i slobode.

Obveze koje je Hrvatska preuzela odnose se na izmjene Kaznenog zakona, u
koji je potrebno uvesti nova kaznena djela, i to: nezakonit pristup, nezakonito
presretanje, ometanje podataka, ometanje sustava, zloporabu naprava,
kompjutorsko krivotvorenje, kompjutorsku prijevaru, djela vezana uz dječju
pornografiju i autorska prava kad se računala i Internet koriste za njihovo izvršenje,
kao i sankcioniranje pokušaja, pomaganja i poticanja na ta kaznena djela. Zakonom
o kaznenom postupku trebalo bi riješiti hitne postupke radi osiguranja dokaza i
sprečavanja njihova uništenja, problematiku presretanja i snimanja komunikacija na
Internetu, provjeru IP adresa u realnom vremenu, kao i omogućavanje da se kod
određenih kaznenih djela (dječja pornografija, autorska prava) dokazi mogu
prikupljati korištenjem metoda simuliranog otkupa ili izravnim kontaktom s
počiniteljem takvih kaznenih djela. Da bi se te tehnike mogle potpuno provesti,
svakako je potrebno na odgovarajući način urediti i Zakon o telekomunikacijama.

Suzbijanje terorizma i drugih oblika kriminaliteta neće dovoditi u pitanje, niti
ograničavati privatnost. Određene mjere provodit će se tek nakon što za njih izda
nalog za to nadležan sud.

Hrvatska je, zajedno s još 29 drugih zemalja, Konvenciju potpisala krajem
studenoga u Budimpešti na međunarodnoj Konferenciji o kompjutorskom
kriminalitetu. Obveze koje su tim potpisom preuzete odnose se na izmjenu
Kaznenog zakona u koji je potrebno uvesti nova kaznena djela: nezakoniti pristup,
nezakonito presretanje, ometanje podataka, ometanje sustava, zloporaba naprava,
kompjutorsko krivotvorenje, kompjutorsku prijevaru, djela vezana uz dječju
pornografiju i autorska prava u slučajevima kada se računala i internet koriste za
zločin, te djela koja uključuju pokušaj, pomaganje i poticanje na navedena kaznena
djela.
Cilj Konvencije nije da se nadziru sve komunikacije, već samo one o mogućim
računalnim zločinima, i to tek ako to prethodno odobri nadležni sud.

KONVENCIJA O KIBERNETIČKOM KRIMINALU

FAKULTATIVNI PROTOKOL UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA O PRODAJI DJECE, DJEČJOJ PROSTITUCIJI I DJEČJOJ PORNOGRAFIJI
 

Američka savezna trgovinska komisija (Federal Trade Commision, FTC) tužila je
kompaniju Crescent Publishing, vlasnika dvadesetak "besplatnih" pornografskih
lokacija, zbog trogogišnjeg varanja s kreditnim karticama. Lokacije ove kompanije
nudile su besplatan pristup svim korisnicima koji dokažu da su punoljetni, a
punoljetnost se dokazivalo upisivanjem broja važeće kreditne kartice.
Zatim su, iz mjeseca u mjesec, sa svake kartice naplaćivali u prosjeku između 20 i
90 USD. Da bi otežala praćenje i sudske žalbe, ova kompanija je često mjenjala
banke, imena i adrese koje su se pojavljivale na računima. Kada je kompanija Visa,
zbog velikog broja žalbi, samoinicijativno prekinula sve transakcije s ovom
izdavačkom kućom, njeni vlasnici su jednostavno osnovali novu firmu u Gvatemali i
preko nje nastavili posao.
Po procjenama Trgovinske komisije, kompanija Crescent Publishing je na ovaj način
prošle godine zarađivala oko 14.000.000 dolara mesečno, a oštetila je tisuće
korisnika za preko 188.000.000 dolara tokom trogodišnjih malverzacija.



SEKS U BUDUĆNOSTI

Još od kada je Jane Fonda otkrila "Pleasure Organ" u filmu Barbarella, ovisnici o
seksu i naučnici tragaju za ultimativnom seksualnom igračkom. A njihova potraga bi
ubrzo mogla biti gotova. Naime, u toku je proizvodnja čitavog niza cyber izuma koji
obećavaju da će potpuno revolucionarizirati seks. Tvrtka iz San Diega "Digital
Sextations" je patentirala uređaj koji se priključuje na kompjuter i koji omogućava da
se seksualne igračke kontroliraju daljinskim upravljačem, za vrijeme chata na
internetu. A njihova reklama glasi: "Nemojte samo pričati o tome šta biste radili
svom partneru na chatu, uradite to!"

U međuvremenu, doktor T Stuart Meloy, kirurg iz Sjeverne Karoline, patentirao je
izum koji ženama elektronski omogućava orgazam. Meloy je nadošao na ovo
otkriće dok je koristio elektronske pulseve za modificiranje signala za bol koji
prolaze kroz živce, a njegov izum će tokom ove godine biti predočen medicinskom
sudu jer neki doktori smatraju da mu je potreban regulator koji bi spriječio da žene
imaju previše orgazama.

Verzija za muškarce je također na putu. Amerikanci su proizveli i "CyberGlove"
(cyber rukavicu), koja može transmitirati dodire cyber ljubavnika preko mreže
umjetnih tetiva. U Los Angelesu, pornografi iz Vivid Videa su proizveli crno usko
odijelo od likre prekriveno elektrodama koje omogućavaju da cyber ljubavnik preko
interneta pošalje stimulirajuće signale onome ko nosi to odijelo. Samo nemojte
očekivati penetraciju. Za to će vam biti potrebna nova "seksualna lutka" na kojoj se
još uvijek radi, a koja je zasnovana na proporcijama porno-zvijezde Dyanne
Lauren. Kompanija koja radi na njenoj proizvodnji obećava da će lutka imati tjelesnu
temperaturu 37 stupnjeva i da će moći govoriti.

Prema američkom sociologu Joelu Snellu, budućnost će donijeti čovjekolike
"sexbote" (seksualne robote) i supruge će postati ljubomorne na svoje sexbot rivale
jer će ljudi postati ovisni o superljudskom seksu sa robotom.
 

Klikni za pregled priloga

Klikni za pregled priloga

Klikni za pregled priloga

Klikni za pregled priloga


 << Natrag...


 Baza podataka
 WEB katalog
 Adresar
 Obrtničke udruge
  Europske integracije
Trgovačko pravo
Management
Poljoprivreda
  Izrada poslovnih planova
Izrada WEB stranica
Istraživanje tržišta
Marketing

 

Google
WWW Poslovni Forum













POSEBNA PONUDA ZA PODUZETNIKE
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga