|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||||||||||||||||||
 
 
|
 |
 
HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO
KREDITIMA (HROK)Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) 29.1.2004. KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ Kreditni registri su banke podataka koje skupljaju, održavaju i distribuiraju podatke o kreditnim obvezama potrošača. Ovo je možda najopćenitija definicija institucije kreditnog registra, kojeg ću u nastavku teksta nazivati Registar, iako se u raznim zemljama, čak istog jezičnog područja različito nazivaju: Credit Bureau (SAD), Credit Referencing Agency (V. Britanija), Centrale rischi (Italija), KSV – Kreditschutzverband (Austrija), Auskunftei (Njemačka), ZEK - ZentralEvidenz Kredite (Švicarska), a prva verzija takvog projekta u Hrvatskoj bila je poznata pod nazivom HROK -Hrvatski registar obveza po kreditima. Iz osnovne definicije se vide tri glavne uloge Registra. Prva je skupljanje podataka i tu je jasno da što su podaci potpuniji, to će biti veća njihova vrijednost, jer će se dobiti cjelokupna slika o zaduženosti svakog potrošača. Druga uloga je održavanje tih podataka, što obuhvaća ažuriranje banke podataka kako pristižu novi zapisi, kao i provjeru podataka, te mogućnost ispravljanja eventualnih pogrešaka. U tom postupku, možemo reći da se "podaci" pretvaraju u "informacije" jer se uključuju u postojeće zapise o potrošačima i na taj način se dobiva informacija o stanju zaduženosti. Treća uloga je distribucija informacija u obliku kakvog korisnici trebaju za učinkovito donošenje odluka. "Kreditni izvještaj" je glavni "proizvod" Registra i on mora biti dovoljno sažet da se brzo dobije opća slika o nekom potrošaču, a u isto vrijeme mora omogućiti detaljni pregled svih postojećih (i prošlih) obveza tog potrošača. U praksi Registar funkcionira tako da dobiva podatke od svih korisnika, sa stanjem svih kreditnih računa na kraju mjeseca. Zauzvrat, svaki korisnik ima pravo od Registra dobiti informacije (kreditni izvještaj) o potrošačima, pod uvjetima reguliranim pravilnikom. Osnovno pravilo je da korisnik smije postaviti upit Registru (nabaviti kreditni izvještaj) samo kad ima legitimni zahtjev za kreditnom povlasticom. Ovo pravilo je u cilju očuvanja privatnosti informacija, a zahtjevom za kreditom, potrošač daje financijskoj instituciji dopuštenje za provjerom podataka. Osim podataka dobivenih od korisnika, Registar može sadržati i "javne informacije", najčešće upise u trgovačke registre, telefonske imenike, sudske registre (presude) i sl. U ovom članku naziv "korisnik" se odnosi na kreditne institucije koje koriste Registar (npr. banke), a naziv "potrošač" se odnosi na subjekte o kojima Registar skuplja podatke, a to mogu biti i pravne i fizičke osobe. Načelo uzajamnosti Registri kredita postoje već više od dva stoljeća i poznat je statut jednog engleskog registra iz 1801. godine koji već naglašava princip uzajamnosti, tj. da samo oni koji daju podatke imaju pravo dobivati informacije. Isto tako navodi etičke standarde koji se moraju poštovati da bi svi korisnici registra mogli u punoj mjeri iskoristiti prednosti koje pruža njegovo postojanje. Načelo uzajamnosti vrijedi danas u svim zemljama koje imaju registre i to na svim razinama korisnika, jer moguće je imati korisnike koji imaju pristup samo negativnim informacijama. Registar ne donosi odluke Važno je naglasiti da Registar ne donosi odluke o kreditima, tj. ne određuje "bonitet" nekog potencijalnog dužnika, već samo daje objektivne informacije o prethodnom izvršavanju njegovih kreditnih obveza. Banka korisnik će uključiti te informacije u svoju normalnu proceduru odobravanja kreditnih zahtjeva i ovisno o kreditnom proizvodu, informacije dobivene od Registra imat će veću ili manju težinu pri donošenju odluke. Posjedovanje takvih informacija omogućit će svim vjerovnicima smanjenje rizika kredita, jer će spriječiti dodjelu kredita dijelu tražitelja za koje se bonitet ne bi mogao dobro procijeniti, no isto tako oni vjerovnici koji bolje mogu birati svoje dužnike, zadržat će prednost i nadalje imati relativno bolje rezultate. Prednosti Registra Prednosti koje donosi Registar odnose se na sve aktere financijskog tržišta: na potrošače, na sve financijske institucije koje im daju kreditne povlastice, kao i na institucije koje obavljaju nadzor nad financijskim poslovanjem. Najveće prednosti su za potrošače kojima je u interesu da ih njihov financijski partner "bolje" poznaje, naravno kad nemaju ništa za skrivati. Na taj način, razumno koristeći kreditne povlastice mogu bolje i više kupiti, istovremeno postižući povoljnije uvjete kreditiranja. Za one potrošače koji možda ne mogu dobro sami ocijeniti svoje obveze po kreditima, zahvaljujući informacijama koje Registar ima, banka će, ne odobrivši kreditni zahtjev, vjerojatno uspjeti spriječiti prezaduženost potrošača, i na taj način ih sačuvati od neugodnih situacija u koje bi ih dovelo nepodmirivanje obveza. U zemljama u kojima nema kreditnog registra, loše odluke banaka i njihovi gubici moraju se nadoknaditi na cijelom tržištu, tako da se može postaviti jednostavno pitanje: Zašto da "dobri" plaćaju za "loše"? Eliminiranjem potencijalnih "loših", ostalima se može ponuditi manja kamatna stopa, i tako pojeftiniti kredite, te ih otvoriti širem krugu potrošača. Kao zaštita potrošača, u nekim zemljama postoje komisije koje pokušavaju na "prijateljski" način riješiti problem prezaduženosti potrošača (kad oni više ne dospijevaju otplaćivati svoje obveze), prije moguće sudske intervencije. To naravno, smanjuje i troškove i opterećenost sudova. Te komisije mogu ustanoviti odgovornost financijske institucije koja je agresivnom komercijalnom politikom zapravo natjerala potrošača da kupi neku robu na kredit koji nije niti imao šanse uredno otplaćivati. U takvim slučajevima, komisija može potpuno osloboditi potrošača vraćanja kredita, a za ostale može produljiti rok otplate, smanjiti kamatnu stopu i na svaki drugi način pokušati da ne dođe do krajnjeg (sudskog) rješenja kod kojeg zapravo svi gube. Postojanje registra tada omogućuje precizno utvrđivanje odgovornosti i može odrediti redoslijed naplate kod stečaja i ovrhe. Za korisnike Registra, direktna prednost je da informacije koje on distribuira omogućuju bolju kontrolu kreditnog rizika. S potpunom "kreditnom poviješću" potrošača, lakše je ocijeniti njegov bonitet i donijeti pravilnu odluku. Vrlo brzo, to se prevodi u manje gubitke po kreditima, što smanjuje sredstva koja se moraju za to rezervirati. Istovremeno, bolja i efikasnija selekcija dopušta povećanje ponude. Boljim poznavanjem potrošača, banke i ostale institucije mogu razviti odnos s njima, preciznije usmjeriti ponudu, ponuditi konkurentnije uvjete i na taj način povećati prodaju svojih proizvoda, i to ne samo kreditnih. Pod efikasnijom selekcijom podrazumijeva se i brža procedura odobravanja zahtjeva, kao i vjerojatno smanjenje traženja garancija, jamaca i ostalih uvjeta za one koji su "kreditno sposobni". Za državne ustanove koje nadziru financijsko tržište, lakše je ocijeniti (i klasificirati) sumnjiva potraživanja banaka, ako se zna da su one bile obvezne nabaviti kreditni izvještaj, prije odobravanja svakog kredita. Na taj način je lakše postaviti pitanje odgovornosti za dodjelu loših kredita koji mogu dovesti i do problema likvidnosti pojedinih institucija. Statistički podaci i analize koje Registar može sintetizirati iz svoje banke podataka, vrlo su korisni pokazatelji kretanja u kreditnoj industriji, a i na širem planu, o prodaji potrošačkih dobara na kredit, zaduženosti poduzeća i kućanstava i drugim gospodarstvenim pokazateljima. Kao dodatna prednost u stabilnom sustavu, može se pretpostaviti da će olakšanje pristupa sredstvima (tj. povećanje kredita i rast kreditne industrije), povećati prodaju i investicije, što opet znači i veću proizvodnju i općenito pozitivno kretanje gospodarstva zemlje. Kao zaključak treba spomenuti da neće postojanje Registra samo po sebi dovesti do svih tih prednosti, nego pravilno korištenje njegovih informacija i disciplina prije svega financijskih institucija u davanju kreditnih povlastica. Pozitivni ili negativni Registar Osnovno pitanje pri definiranju modela Registra jest da li on sadrži samo informacije o "neurednim" plaćanjima (tzv. negativne informacije ili "crna lista") ili ima i potpune informacije o svim odobrenim kreditnim povlasticama (tzv. pozitivne informacije). Gledajući na iskustva u drugim zemljama, može se reći da sve više prevladava model "punog" kreditnog registra sa svim podacima (pozitivnim i negativnim). To pogotovo vrijedi u tranzicijskim zemljama koje su tek posljednjih godina krenule u razvoj registra (Poljska, Češka, Slovenija, Slovačka). Osnovni argumenti za uključivanje pozitivnih (tj. SVIH kreditnih pozicija) informacija su: ● prevencija "prezaduživanja" - potpuna slika zaduženosti podnosioca zahtjeva nije moguće "zaboraviti" deklarirati ostale obveze, a to se zna događati i uz "pomoć" posrednika u dobivanju kredita, koji ima financijski interes u ostvarivanju kredita omogućuje povremenu ● kontrolu otvorenih računa, ne samo kod odobravanja zahtjeva - na taj način banka može pravovremeno intervenirati i istovremeno lakše procijeniti sumnjiva potraživanja ● ažurnost registra - samo negativna lista u startu kasni barem 3 mjeseca, a kad se netko na njoj nađe, šteta je već učinjena, a u međuvremenu je još vjerovnika moglo biti oštećeno, jer nisu imali potpunu informaciju odgovornost banke je veća, jer ne može reći da nije znala za ostale obveze, a to može olakšati sudu odrediti redoslijed naplate i/ili postupak ovrhe nema negativnu konotaciju "crne" liste ● bankama je jednostavniji postupak "prijave" - nema potrebe za informatičku (ili subjektivnu) pretragu računa za "prijaviti" negativnoj listi, šalju se sve pozicije, a isto tako nema problema s usuglašavanjem kriterija za "prijavu" (iznos, kašnjenje, tip kredita) Argumenti za samo negativnu ("crnu") listu: ● manja investicija i troškovi ● jednostavnija upotreba, umjesto analiziranja informacija, upotrebljava se kao lista za isključenje ("nokaut lista") - tko se nađe na njoj biva odbijen ● opasnost upotrebe pozitivnih informacija za nelojalnu konkurenciju, no tu je potrebno je naglasiti da se iz kreditnog izvještaja ne može vidjeti tko je vjerovnik, nego samo vrsta i iznos kreditne obveze. Proizvodi Registra Osnovni proizvod je kreditni izvještaj, tj. pregled svih dosadašnjih izvršavanja kreditnih obveza potrošača. Izvještaj ima identifikacijski dio, eventualna upozorenja, sažetak svih informacija i nakon toga detaljni popis svih "kreditnih linija", od najsvježije do krajnjeg roka trajanja držanja informacija (npr. 5 godina po zaključenju kredita). Upozorenja su ono što je potrebno odmah naglasiti tako da korisnik to prvo vidi i slučajno ne previdi gledajući detaljni izvještaj. Primjer za to može biti "otpisani kredit na drugoj adresi" ili "negativne javne informacije". Kao opcija korisnicima se može ponuditi samo sažetak kreditnog izvještaja u slučaju da on ispunjava određene uvjete. Npr. za potrošačke kredite u manjem iznosu, neka banka ne želi niti vidjeti puni izvještaj sve dok nema nikakvog upozorenja ili kašnjenja plaćanja dužeg od 60 dana. Tada banka može uključiti samo sažetak (npr. osnovnih 15-ak polja) u svoj sustav za automatsku obradu kreditnih zahtjeva, bodovati ga (ako koristi sustave za bodovanje - "scoring") i donijeti odluku brže i učinkovitije. Moguće je i razviti statističke bodovne tablice bazirane isključivo na informacijama u posjedu Registra (tzv. "bureau score"). Tada se bodovi jednostavno prevode u vjerojatnost lošeg plaćanja i dodaju redovnom postupku odobravanja kredita. U SAD npr. neke banke uopće ne gledaju potpuni izvještaj ako potrošač ima više bodova od nekog praga, a ako ima manje onda ga analiziraju da vide zašto je taj potrošač rizičniji nego njima prihvatljiv prag rizika. Bodovne tablice su osim toga vrlo korisne kad ne postoji šire iskustvo u interpretaciji kreditnih izvještaja, jer je teško procijeniti da ako neki potrošač već ima nekoliko kredita u toku, nekoliko otplaćenih i dvije kartice, da li je on toliko kreditno sposoban da mu se može odobriti i novi zahtjev, ili je on već toliko zadužen da će ga novi kredit gurnuti preko ruba u prezaduženost. Dodatna korist od Registra iskristalizirala se u posljednje vrijeme sa završetkom usuglašavanja novog baselskog sporazuma, tzv. Basel II. U njemu je predviđeno da banka mora procijeniti rizik svih svojih portfelja i izračunati vjerojatnost otpisa ("Probability of Default" - PD) i gubitak u slučaju otpisa ("Loss Given Default" - LGD). Analizirajući podatke koji se nalaze u Registru nađena je jaka korelacija između distribucije bodova (skora) Registra i procjene ovih varijabli koje traži Basel II. Ako bi regulator odobrio korištenje takvog skora za izračun rizika, sve banke bi mogle vrlo jednostavno riješiti problem procjene PD i LGD u okviru izračuna adekvatnosti kapitala. Zaštita potrošača Informacije o potrošačima smatraju se privatnima, te moraju biti točne i zaštićene od neovlaštenog pristupa. Osnovno je pravo ispravljanja pogrešnih informacija i u tome je potrebno osigurati punu transparentnost. Jedno od mogućih rješenja je da se u slučaju odbijanja kreditnog zahtjeva, na zahtjev potrošača mora dati kao jedan od razloga i njegov "loš" kreditni izvještaj. Tada on ima pravo dobiti na uvid kopiju svog izvještaja i zatražiti ispravljanje, ako ocijeni da je neka informacija pogrešna. U tom cilju treba uspostaviti jasnu proceduru prilikom zahtjeva za provjeru i/ili ispravak informacije. U nekim zemljama, svaki potrošač može jednom godišnje besplatno zatražiti svoj vlastiti kreditni izvještaj u svrhu provjere, a ako ga želi češće od toga, tada plaća tržišnu cijenu i dobije ga kad god želi. Važno je informiranje potrošača tako da oni nemaju strah od Registra, nego ga prihvaćaju kao instituciju potrebnu za efikasno financijsko poslovanje jedne zemlje, i shvaćaju da će im on u krajnjoj liniji olakšati pristup kreditima. To je isto lakše tako reći nego učiniti, jer već sam pojam nekakvog "registra" u kojem se "popisuju osobe" često ima negativnu konotaciju i izaziva bojazan pogotovo kod pojedinaca. Međutim, u slučaju ovog registra, jedini protivnici bi mogli biti oni koji ne žele "pokazati" svoju kreditnu prošlost. Hrvatska i kreditni registar Hrvatska udruga banaka (HUB) je krajem prošle godine osnovala radnu skupinu za razmjenu podataka o neurednim dužnicima ("crna lista"). Nakon definiranja koncepta razmjene i analize alternativnih rješenja i mogućih partnera, pripremljena je preporuka Izvršnom odboru HUB-a. U isto vrijeme jedan od vodećih kreditnih registara u Europi, talijanski CRIF, sklopio je sporazum s najvećim svjetskih registrom, američkim Trans Union-om o distribuciji i prilagodbi njihovog rješenja kreditnog registra, koje je već implementirano u petnaestak zemalja. Budući da je CRIF bio i predviđeni partner za HROK, te stalno pratio stanje u Hrvatskoj, umjesto ponude za samo negativni registar, u zajednici s Financijskom agencijom (FINA) kao lokalnim partnerom, bankama članicama HUB-a ponudili su rješenje "punog" registra. Budući da su banke svjesne svih prednosti takvog Registra, odlučile su otvoriti konačne pregovore s konzorcijem TUC (Trans Union – CRIF) i FINOM kao ustanovom koja će dati punu infrastrukturnu podršku Registru, s ciljem da Registar bude u funkciji polovinom iduće godine. Pregovarački tim HUB-a već radi na zaključivanju načelnog sporazuma s konzorcijem, kako bi svi partneri mogli započeti paralelni rad na tehničkim i poslovnim aspektima Registra. Izrada poslovnih planova (Investicijskih projekata) ========================================= Sažetak Iz tiska; Novi list IZVRŠNI ODBOR HUB-a PRIHVATIO PONUDU TALIJANSKOG CRIF-a ZA PROJEKT REGISTRA KREDITNIH DUŽNIKA – HROK REGISTROM DUŽNIKA PROTIV KREDITNOG BUMA I bez prisilnih mjera HNB-a, banke su se očito preplašile prezaduženog stanovništva, privrede, države i prezaduženih samih sebe. Postoje ozbiljne naznake da su ino-vlasnici počeli svojim filijalama u Hrvatskoj davati signale da budu opreznije kada odriješuju kesu. Očito, i bez Rohatinskog znaju s kim imaju posla Izvršni odbor Hrvatske udruge banaka prihvatio je preliminarnu ponudu talijanskog konzorcija CRIF da bude nositelj projekta izrade registra kreditnih dužnika u Hrvatskoj, poznatijeg kao HROK – potvrdio je predsjednik HUB-a Zoran Bohaček. CRIF je europski partner američkog Trans Uniona, koji u instaliranju registra dužnika također ima bogato iskustvo u više desetaka zemalja izvan Europe. Centar ove kompanije za istočnu Europu stacioniran je u Češkoj, a putem HUB-a i Hrvatska je konačno odlučila pokrenuti izradu baze podataka koju, od zemalja u tranziciji još nemaju samo Slovačka i Poljska. Ponude su proslijeđene bankama, a sljedeći korak, ističe Bohaček, su njihova pisma namjere kojima bi se definirali detalji ugovora s CRIF-om. Ono što je već poznato jest da se kao treći partner u Hrvatskoj javlja Fina, koja već ima sav potreban hardware, mrežu i infrastrukturu, što je potvrdio i njen direktor Đuro Popijač. Pad »slobodnog« dohotka Što će to značiti za banke, a što za klijente? Registar kreditnih dužnika je informacijski sustav koji na jednom mjestu objedinjava podatke o svim kreditnim plasmanima banaka u financijskom sustavu jedne zemlje ili šire. Pretpostavlja volju banaka da surađuju, međusobno razmjenjuju podatke o (pre)zaduženosti svojih klijenata, s jednim ciljem: umanjiti kreditni rizik. Registar funkcionira na principu reciprociteta na način da ga u pravilnim periodima, primjerice jednom mjesečno, kako bi to trebalo biti u Hrvatskoj, banke opskrbljuju svježim informacijama o tome tko je u određenom razdoblju u pojedinoj banci uzeo kredit, u kojem iznosu ili pak postao jamac, što se također registrira kao kreditno opterećenje. Konkretno, ako netko digne kredit u jednoj banci, druga će banka, uvidom u zajedničku bazu podataka to saznati. Budući da je preduvjet za podizanje kredita, osobni dohodak koji svojom visinom jamči povrat anuiteta, zaduženjem u jednoj banci, automatski se smanjuje mogućnost novog zaduženja. Točnije, smanjuje se »slobodni« prihod. Sada po tom pitanju na tržištu kredita u Hrvatskoj vlada kompletni kaos. Ne postoji nikakav zajednički popis svih kreditnih obveza po klijentima i po bankama pa iako su klijenti prilikom podnošenja zahtjeva za kredit na posebni formular većinom dužni upisati postojeće kreditne obveze, što uključuje već uzete kredite, jamce ili aktiviranje nekog drugog instrumenta osiguranja, primjerice hipoteke, mnogi to ignoriraju ili naprosto ne govore istinu o svojoj (pre)zaduženosti, znajući da nova banka-partner to ionako ne može provjeriti. Banke se tako oslanjaju samo na vlastite podatke na temelju kojih formiraju interne »crne liste« na koje dospijevaju svi neuredni dužnici. Njih ne razmjenjuju ili ih razmjenjuju isključivo privatnim kanalima. Raširena je »metoda« pokušaja i pogrešaka, a korisnicima kredita to olakšava manipulaciju razinom zaduženosti, friziranje vlastitog kreditnog boniteta i mogućnost da svaku banku prevare barem jednom. Činjenicu da se baš sada reanimirala potreba ulaženja u trag neurednim dužnicima, može se promatrati dvojako. Pojava da su banke uvidjele da je suradnja nužna, pozitivna je sama po sebi, jer u bankarstvu ne vrijedi ona »dok jednom ne smrkne, drugom ne svane«. Gubici jedne banke uvijek prijete da poljuljaju cijeli sustav. No, činjenica da se potreba za suradnjom u borbi protiv neurednih dužnika javlja baš u ovom trenutku može biti i zabrinjavajuća. Što zaključiti nego da su se banke same, dakle i bez prisilnih mjera HNB-a, preplašile prezaduženog stanovništva, prezadužene privrede, prezadužene države i prezaduženih samih sebe. Postoje, naime, ozbiljne naznake da su matične banke-vlasnici naših banaka, počele svojim filijalama u Hrvatskoj davati signale da malo prikoče, da budu opreznije kad odrješuju kesu. PBZ aktivno podržava sadašnji projekt koji provodi HUB, kao i Hypo Alpe-Adria banka gdje su također upoznati s najnovijom inicijativom HUB-a te i sami sudjeluju na uspostavljanju središnjeg registra dužnika. Uz riječi podrške, u RBA ističu kako je osnivanje Kreditnog biroa inicijativa koju bi trebale podržati sve financijske institucije jer bi se jedino u tom slučaju omogućilo formiranje zaista kvalitetne baze podataka o zaduženosti stanovništva na nivou cijele Hrvatske. Stoga bi i angažman Hrvatske narodne banke u takvom projektu dobro došao, misle u RBA. Uspostavom registra, uredni dužnici moći će se nagrađivati povoljnijim uvjetima kredita, a i država bi mogla imati koristi od efekta smanjenja ukupne zaduženosti građana, kažu u RBA. Potrošački i kreditni boom eskalirao je u 2002. godini, kada su banke nastojale isprazniti zalihe nakupljenih konvertiranih eura i kada su hrvatski građani masovno pokupovali raznu robu inozemnog porijela, prije svega automobile. Nad tom kreditnom stihijom nisu se zamislili ni građani ni bankari, dapače, vjerojatno bi je nastavili potpirivati da Hrvatska narodna banka nije limitirala rast plasmana, pokušavši tako spriječiti povećanje inozemnog duga, koji prijeti da do kraja godine naraste na 22 milijarde dolara, te deficita platne bilance. Za takvu bezbrižnost banaka nema drugog objašnjenja nego da one hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu u kojem ti građani rade, vjeruju do neba. Posebni fenomen su krediti bez jamaca, gdje se kredit može dobiti samo na potvrdu o stalnom zaposlenju, a jedini instrument osiguranja je ono što se kupuje. Dakle, ako kupac automobila ostane bez posla, banka se može namiriti samo ovrhom nad tim istim automobilom, čija se tržišna vrijednost nakon samo dvije godine vožnje – prepolovljuje. Sve to bez da se provjerava je li i koliko, osobni dohodak novog korisnika već negdje blokiran nekom obvezom, je li u minusu, koliko ima kartica, Visa, American, MasterCard, koristi li čekove i plaća li zapravo sve to uredno. Što je gore – da su bankari zaista zabrinuti ili da je za mjeru tipa registra već kasno? Uvođenjem HROK-a prezaduženi građani teže će do kredita. Međutim, Bohaček navodi i niz pogodnosti za klijente. – Za očekivati je da će uvođenjem registra dužnika krediti za građane pojeftiniti. Uredni dužnici više neće putem kamate morati plaćati rizik banaka za one neuredne. Također, uvidom u registar kreditor može spriječiti potrošača da nehotice postane loš dužnik i zapadne u problem, jer banka ponekad može bolje od samog klijenta sagledati njegovu situaciju, veli Bohaček. On napominje kako će kreditni registar omogućiti provedbu »Basela2« do 2006. godine jer omogućava bolju evaluaciju kreditnog portfelja banaka. Za svakog klijenta moći će se projicirati vjerojatnost gubitka, a od tih pojedinačnih scoreva formirati će se score kreditnog registra kao mjera za eternal rating portfelja pojedine banke, jer su naravno u korelaciji. U Europskoj uniji već postoje inicijative da se objedine kreditni registri svih država članica kako bi se smanjio rizik neurednih dužnika na prostoru cijele Europe. Registrom se bankama odluka ne nameće već im se samo omogućava da bolje donose odluke. Starim Zakonom o bankama samo je HNB imao pravo pokrenuti i nositi projekt poput HROK-a, dok je novim ta mogućnost dana i HUB-u koji će u ovom slučaju biti glavni centar komunikacije i koordinacije projekta, pojašnjava Bohaček, dodajući kako će HROK funkcionirati na temelju reciprociteta te će se njime moći koristiti isključivo banke. Iz tiska; Novi list U ŽELJI DA DOBIJU KREDIT POJEDINCI SE SVE ČEŠĆE SLUŽE I KRIMINALNIM RADNJAMA »Crne liste« kruže bankama i osiguravajućim kućama Krivotvore se dokumenti, kradu pečati, odbijaju se vratiti ili u banci pohraniti knjižice vozila, pa su se radi zaštite počele stvarati »crne liste« neplatiša Zbog sve češćih kriminalnih radnji kojima se služe neki pojedinci kako bi došli do kredita, ili kako bi zaobišli njegovo vraćanje, osiguravajuće kuće, koje često osiguravaju bankarske kredite, izdaju tzv. crne liste, na kojima se nalaze imena, prezimena te jedinstveni matični brojevi neurednih dužnika. Svaki veći osiguravatelj u Hrvatskoj ima vlastitu »crnu listu« koju šalje u sve banke s kojima surađuje, odnosno čije kredite osigurava, čime banci zapravo daje na znanje s kojim osobama ili tvrtkama ne želi imati posla. Ako želi, banka im može dati kredit, ali na vlastitu odgovornost jer se osiguravatelj od njih unaprijed ograđuje. Voditeljica transportnih i kreditnih osiguranja u jednoj riječkoj osiguravajućoj kući ističe kako se na »crnoj listi« nalaze i oni čije su kredite uspjeli naplatiti, ali uz tešku muku i putem suda, kao i oni čije se radnje mogu nazvati krivičnim djelima, s tom razlikom što se »klasični neplatiše« kroz dvije godine skidaju s liste, dok »kriminalci« na njoj ostaju zauvijek. Krivotvore se dokumenti, kradu pečati, odbijaju se vratiti ili u banci pohraniti knjižice vozila. Toga ima sve više, kriminal je, nažalost, u porastu i sve češće smo prisiljeni kontaktirati MUP. Dokumente najčešće krivotvore osobe koje nisu kreditno sposobne, kako bi došle do kredita. Primjerice, ako je osoba zaposlena u nekoj manjoj tvrtki, d.o.o.-u koji je u blokadi ili je u pitanju obrt, zna se dogoditi da falsificira bon-2 koji se može dobiti samo u Fini ili čak krivotvori ili ukrade pečat neke poznate dobrostojeće hrvatske tvrtke. »Crna lista« osiguravatelju služi isključivo za njegovu internu uporabu, kako ga ista osoba ne bi prevarila dva puta, međutim, napominje sugovornica, komunikacija među osiguravateljima je slaba ili nikakva što nemoralnoj osobi samo pomaže da, nakon što je zlorabila povjerenje jedne banke ili osiguravajuće kuće, isto ponovi kod neke druge financijske institucije koja za radnje iz njezine prošlosti ne zna. Dakle, iako osiguravatelji ponekad sporadično i surađuju izmjenjujući informacije o korisnicima kredita s kojima su se već »opekli«, a i to samo na temelju privatnih poznanstava, prava formalna suradnja među osiguravateljima ne postoji, kao što ne postoji niti neki integralni međubankarski sustav koji bi sadržavao sve grijehe svih neurednih dužnika u svim bankama. Iz tiska; Večernji list Banke sastavljaju listu neurednih klijenata Najviše je falsificiranih dokumenata o primanjima i zaposlenju jamaca te vlasništvu nad nekretninama Kad je želja za kreditom jača od boniteta, klijenti nerijetko posežu za krajnje neprihvatljivim metodama koje bi trebale posvjedočiti njihov kreditni rejting - banke zatrpava hrpa falsificirane dokumentacije, najčešće kad je u pitanju prikaz visine mjesečnih primanja. Koliko su banke uistinu oštećene takvim podvalama, nije moguće otkriti jer se takve informacije brižljivo skrivaju od javnosti. Podatke o potencijalnim prevarantima i ostalim neurednim klijentima dosad se nisu razmjenjivale, unatoč pokušajima da se utemelji Hrvatski registar obveznika kredita (HROK). Kod Međubankarske unije postoji tek stop-lista ukradenih dokumenata, čekova i kartica. Međutim, na sjednici Odbora za poslovanje sa stanovništvom Udruženja banaka Hrvatske gospodarske komore 13. rujna osnovana je radna skupina koja će se aktivirati na izradi liste neurednih klijenata. Na taj su se potez odlučili nakon što je istraživanje Sektora za bankarstvo HGK-a, provedeno u srpnju, pokazalo da su banke i kartičarske kuće napokon spremne na suradnju u razmjeni podataka o osobama za koje utvrde da su neuredni klijenti. Svih 26 banaka i dva kartičara, koji su sudjelovali u anketi, očitovali su se za inicijativu HGK-a. Radnu skupinu čine predstavnici pet banaka, dviju kartičarskih kuća, HKG-a i MBU-a. No, bez obzira na tu akciju, u HGK-u tvrde da se u sklopu Udruženja banaka HGK-a do sada nije raspravljalo o problematici falsificiranja dokumentacije u retailu. Dodaju i da banke imaju na raspolaganju dobar instrumentarij za osiguranje naplate kredita ako glavni dužnik ne ispunjava obveze, u obliku jamaca, depozita, hipoteke... Činjenica jest, pak, da su upravo podaci o primanjima i zaposlenju jamaca vrlo često falsificirani, jednako kao i potvrde o vlasništvu nad nekretninama. Ni jedna banka ne može zvati tvrtku u kojoj radi korisnik kredita ili jamac za svaki kreditni zahtjev, to više što su u posljednje vrijeme maksimalno ubrzale proceduru za odobravanje kredita. Problem je posebno izražen u malim društvima s ograničenom odgovornošću, gdje zaposlenici sami ovjeravaju potvrde o visini primanja, izostavljajući podatke o administrativnim zabranama ili drugim obustavama na plaću te eventualnim duljim bolovanjima koja također smanjuju prosjek. Kamufliraju se i podaci o zapošljavanju na određeno vrijeme pa se na kraju već zaduženi klijenti koriste kreditom u više banaka ili jednostavno podignu kredit bez namjere da vrate novac. Kad se prijevara otkrije, banke nerijetko utvrde da dotični uopće nisu zaposlenici tvrtke čiji su ispis plaće priložili u dokumentaciji, jednako kao ni njihovi jamci, a prebivalište su također u međuvremenu promijenili i postali potpuno nedostupni. Problem onda preuzimaju pravosuđe i policija. Govori se i o organiziranim krim-skupinama koje izrađuju kompletnu dokumentaciju s lažnim ili skeniranim pečatima, najčešće velikih državnih poduzeća ili institucija. U jednoj banci otkrivaju slučaj neuredna klijenta, koji je naposljetku priznao da je za potvrde o lažnom jamcu platio 250 eura. U velikim bankama ponegdje postoje posebni odjeli za provjeru vjerodostojnosti dokumentacije, a prevare su najčešće kod gotovinskih i autokredita građanstvu. Ravnatelj Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček otkriva da je, primjerice u Italiji, moguće za 35 eura dobiti bilo kakav izvadak o plaći. Čak i u inozemstvu problem predstavlja provjera podataka o poslodavcu i primanjima. Banke bilježe slučajeve kad klijenti daju telefonske brojeve svoje punice ili prijatelja koji potvrde sve navode o primanjima i zaposlenju. U Sjedinjenim Američkim Državama, čim djelatnik banke unese podatke o sumnjivom poslodavcu ili klijentu, registar sustavom prikazuje upozorenje. Prijevara i "kozmetika" - U nas to još nije velik problem kao u inozemstvu. Treba razlikovati slučajeve prijevare, kad se lažni podaci daju s namjerom da se novac ne vrati, i kozmetike, kad su brojke malo uljepšane ali bona fide, s namjerom da se kredit vrati - precizira Z. Bohaček. U slučajevima kad su same tvrtke svjesno lažirale podatke o poslovanju riječ je o povredi radnih dužnosti i obveza koje se sankcionira sukladno Zakonu o radu. Ujedno je to i kazneno djelo. Banke su, u ovom slučaju, ponovno vrlo zatvorene jer izbjegavaju izravno očitovanje o problemu. Uglavnom suhoparno odvraćaju da dokumentaciju pomno provjeravaju i u slučaju sumnje kontaktiraju tvrtke ili institucije koje su ovjerile dokumente. Ne iznose čak ni općenite primjere, bez imena tvrtke ili klijenta. - Imali smo slučajeve pokušaja prijevare, no dosad smo ih sve na vrijeme otkrili i spriječili nastanak štete za banku. Ipak, moramo istaknuti da je povjerenje jedna od ključnih riječi u poslovanju te računamo s činjenicom da su sve involvirane stranke svjesne svoje odgovornosti pred zakonom - objašnjavaju u Hypo Alpe-Adria-Bank. Kažu da im je od posebnog interesa brža obrada dokumetacije pa iz tog razloga potiču sve inicijative u bankarskom sektoru vezane uz to, osobito preko HUB-a. Inicijativu HGK-a za osnivanje registra neurednih pozdravila je Imex banka, u kojoj kažu da će se realizacijom te akcije znatno smanjiti rizik i podignuti kvaliteta poslovanja. - Poboljšat će se uvjeti za uredne platiše, koji su zakinuti sadašnjim stanjem. Kad bi situacija s neurednim klijentima bila transparentnija, neki bi se kriteriji za odobravanje kredita kvalitetnim korisnicima zasigurno ublažili - otkriva direktor Sektora poslova s građanstvom i voditelj Plana i analize Imex banke Goran Kovačević. Direktor Sektora stanovništva Splitske banke Ante Vukosav otkriva kako dosad nisu imali loših iskustava što se toga tiče, ponajviše zahvaljujući praksi da su dva sudionika kredita donedavno morala primati plaću preko njihove banke. To ih je prilično zaštićivalo od pokušaja prijevare, no budući da klijenti više ne moraju udovoljavati tom kriteriju, nije isključeno da se u budućnosti takvi slučajevi neće pojavljivati. - Nismo nova banka na ovom području i iskustvo naših prodavača vrlo je važan segment za otkrivanje mogućih pokušaja prijevare. No, samo razmjena podataka o spornim klijentima neće riješiti problem. Bitno je spriječiti da netko postane neuredan klijent, a lijek za to je jedino dostupnost podataka o kompletnoj kreditnoj sposobnosti - smatra A. Vukosav. Za sustav razmjenjivanja podataka o klijentu u Zagrebačkoj banci smatraju da bi trebao biti vrlo pomno razrađen kako ne bi narušavao povjerenje poslovnog odnosa s klijentom u dijelu koji predstavlja poslovnu tajnu. U dosadašnjem poslovanju, otkrivaju u Zabi, utvrdili su određen broj slučajeva falsificiranja dokumentacije, pri odobravanju kredita ili kad bi klijent postao neuredan u otplati. Dodaju da podatke o klijentu najčešće koriste iz svoje interne baze, a po potrebi traže i dodatnu dokumentaciju kako bi utvrdili vjerodostojnost primanja. Iz tiska; Slobodna dalmacija Kontrolama do zajmova Građani će kredite dobivati tek nakon što ih banke provjere u registru kreditnih obveznika. O tom se registru ispredaju ovakve i onakve višegodišnje priče, no čini se da je sazrela situacija u bankama te su odlučile da s riječi prijeđu na djela. Tako je vjerojatno stoga što je više od 90 posto vlasništva domaćih banaka u rukama stranih banaka, a u razvijenim je zemljama kreditni registar normalna stvar. Najveći kreditni biro iz SAD-a i najveći europski takav ured ponudili su nam projekt registra, s tim da bi Financijska agencija trebala sa svojom infrastrukturom i kapacitetima pokriti tehničku stranu projekta, dok je Hrvatska udruga banaka inicijator i pregovara u ime banaka — kaže dr. Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka (HUB). Običnom smrtniku činjenica da će domaće banke moći doznati sve lijepo ili ružno o svojim klijentima, tvrdi dr. Bohaček, ne bi trebalo ulijevati strah u kosti: — U svijetu je registar nešto sasvim uobičajeno. Štoviše, to što on kod nas ne postoji znači da dobri i uredni klijenti plaćaju rizik od neurednih i loših klijenata. Banke u cijenama svojih kredita uračunavaju i rizik od neurednih. Kada registar starta, to će značiti da će urednim klijentima na raspolaganju biti više novca po povoljnijim kamatama. U SAD-u postoje kreditni uredi koji vode registre klijenata banaka s podacima o karticama, kreditima i urednosti plaćanja obveza. Vrlo je teško da netko uopće dobije kredit ako nije u registru i nema kreditnu povijest, pa su oni čija su imena u njima sretni. U Americi je u kreditnim registrima gotovo 99 posto stanovništva. Direktor Hrvatske udruge banaka ističe da je dobro što će u registru postojati i negativne i pozitivne informacije o kreditnim obveznicima. Da je drukčije, da se ustroji samo baza podataka o lošim klijentima, znači da bi funkcionirala nokaut lista. U toj bi situaciji lošim klijentom bio označen netko tko je neuredan u plaćanju računa za kreditne kartice u jednoj banci, a u drugoj može godinama uredno otplaćivati nenamjenski zajam. No kako će u registru postojati i dobre i loše informacije, tako je moguće da ovoj osobi treća banka odobri stambeni kredit. — Registar ne donosi odluke, nije on mjesto na kojem se presuđuje hoće li se ili neće nekom odobriti kredit. On samo služi bankama da bolje upravljaju rizicima. Banke su te koje donose odluku hoće li nekom odobriti kredit ili neće — kaže dr. Bohaček. Na naše pitanje hoće li banke, bez obzira na kreditne zahtjeve, moći razmjenjivati informacije o klijentima, objašnjava: — Neće biti mogućnosti da netko kupi kreditni izvještaj o nekom iz registra. Da bi se taj izvještaj dobio, potrebno je da banka ima legalni zahtjev klijenta za kreditom. Ističući kako bi registar trebao koristiti građanima, bankama, a i ekonomiji, prvi čovjek HUB-a navodi kako bi koristi od njega mogli imati i ljudi koji ne znaju procijeniti vlastitu financijsku sposobnost da se ne bi prezaduživali. Na pitanje postoji li "formula" kojom bi se moglo izračunati koliko tko može podnijeti kreditnih i inih obveza te što konkretno znači termin prezaduženost kad se primijeni na nečiju plaću, dr. Bohaček navodi da to nije lako odrediti: — Teško je to procijeniti, podaci o rashodima i prihodima građana često puta nisu točni. Vrlo jednostavno rečeno, netko je prezadužen kada prestane otplaćivati svoje rate kredita i obveze. Čini se da dolazi vrijeme kada se više neće biti tako lako zaduživati onima koji sada obilaze banke i podižu više kredita nego što ih mogu vraćati, pa kreditom "lijepe" kredit. Malo po malo, domaće će se banke početi ponašati baš kao na Zapadu: neće biti lako da čovjek s tri tisuće kuna plaće u više banaka podigne pet nenamjenskih zajmova i zaduži se daleko iznad svoje kreditne sposobnosti. Iz tiska; Slobodna dalmacija BANKARI USKORO POČINJU RAZMJENJIVATI PODATKE O NEUREDNIM PLATIŠAMA U bankama crne liste dužnika Nakon obavijesti o građanima koji neredovito plaćaju rate kredita ili račune po karticama slijedi uspostava kompletnoga kreditnog registra. Na pitanje koliko će vremena banke tolerirati građanima neplaćanje nekog računa za kartice ili rate kredita, prije nego što im ime u listopadu "osvane" na crnoj listi kojom će prvi put domaći novčari razmjenjivati podatke o neurednim klijentima, dr. Zoran Bohaček, direktor Hrvatske udruge banaka, odgovara da se građani time ne bi trebali zamarati. Tvrdi da jednostavnog odgovora na takvo pitanje nema jer svaka banka i svaki kartičar ima svoja pravila igre, što konkretno znači da će se na nokaut liste kandidirati po različitim kriterijima. Tako jedna banka može, a druga i ne mora, staviti na listu nečije ime zbog duga od 100 kuna koji se ne vraća više mjeseci. Ipak, ako vam je neki bankar ili kartičarska kuća oduzela karticu, ime će vam se naći na crnoj listi i svaka će banka u koju dođete tražiti kredit moći lako doznati za taj podatak koji ne baca lijepo svjetlo na zajmotražitelja. Ipak, crnim je listama prioritetna funkcija razmjena podataka o neurednim dužnicima, onima koji ne vraćaju svoje kredite i na kojima se bankari mogu "opeći". Štoviše, čudno je da i do sada banke nisu razmjenjivale podatke o onima koji gomilaju dugove, masne nedopuštene minuse, neplaćene kredite i slično, nego zasad razmjenjuju samo podatke o ukradenim i izgubljenim karticama i čekovima. HROK za provjeru U Hrvatskoj se nekoliko godina govori o potrebi za jednim takvim registrom, takozvanim HROK-om, Hrvatskim registrom kreditnih obveznika. U njemu bi se trebali naći podaci o kreditnim, jamstvenim obvezama, karticama... a ovih se dana govori i o mogućnosti da se u jedan takav registar "smjeste" i poduzeća. To znači da će građani kredite dobivati tek nakon što ih banke provjere u registru koji će presuditi prekomjernom zaduživanju i onemogućiti neuredne dužnike da razmišljaju o novoj kartici ili zajmu. Dakako, banka koja je dobila informaciju o nekom klijentu iz registra, donosi vlastitu odluku kako će postupati, ona daje nekom zeleno ili crveno svjetlo, a ne registar. Dobri plaćaju za loše U razvijenim je zemljama poslovanje banaka preko registara normalna stvar, a čini se da je činjenica o više od 90 posto stranog vlasništva u domaćim bankama prevagnula na stranu ustrojavanja registra o kojem se govori godinama. U svijetu postoje kreditni uredi koji vode registre klijenata banaka s podacima o karticama, kreditima i urednosti plaćanja obveza. U tim su bazama podataka i pozitivne i negativne informacije o klijentima, a u SAD-u će teško netko uopće i dobiti zajam ako nije u registru i nema kreditnu povijest. Dr. Bohaček je više puta isticao da nepostojanje jednog takvog registra znači da dobri klijenti plaćaju za loše, jer banke u kamatama na kredite građanima uračunavaju i rizik od neurednog vraćanja zajma. HROK bi stoga bankama osigurao sigurnije plasmane, a kamate bi možda mogle biti i niže, a zajmovi dostupniji. Kreditni registar bi se ustrojio po strogim pravilima, pa banka koju zatraži kreditno izvješće o nekom klijentu mora podnijeti zahtjev u registar i nakon toga dati povratnu informaciju je li ili nije realizirala posao s osobom za koju je tražila podatke. Dakle, po registru se ne bi moglo "surfati" kako se nekom prohtije, tvrdi prvi čovjek HUB-a. Do ustrojavanja registra imat ćemo crne liste koje bankama omogućavaju da lako doznaju je li netko neuredan u vraćanju svog kredita. No, ako je riječ o nekom tko nije dospio na crnu listu, nekoliko mu banaka, ispunjava li njihove uvjete, mogu odobriti kredite koji zajedno premašuju njegovu kreditnu sposobnost. Tek će registar omogućiti bankama uvid u podatke na koliko se mjesta netko zadužio. To će ujedno značiti kraj kreditnim muljanjima nekih građana koji žive lijepljenjem zajmova. Kreditni registar registar kredita kreditne obveze građana evidencija kredita kreditne obveze kreditne obaveze uvjeti kredita odobravanje kredita dokazi o kreditnoj sposobnosti kreditiranje kreditni uvjeti molba za kredit zahtjev za kredit odobravanje kredita poslovni plan za kredit Hrvatska vijesti bonitet bon-1 bon-2 poduzeće poduzetnički kredit banke u hrvatskoj krediti za poljoprivredu krediti za turizam kreditiranje gradnje građevinski radovi kamate građevinska dozvola kredit na osnovu hipoteke hipotekarni kredit hipoteka cesija ovrha ovršni zakon dugovanje popis dužnika crna lista štedionica štedionice kaatna stopa grace period poslovni plan investicijski plan investicijski HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO KREDITIMA (HROK) Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ Kreditni registri su banke podataka HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO KREDITIMA (HROK) Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ Kreditni registri su banke podataka HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO KREDITIMA (HROK) Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ Kreditni registri su banke podataka HRVATSKI REGISTAR OBVEZA PO KREDITIMA (HROK) Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ Kreditni registri su banke podataka HRVATSKI REGISTRI OBVEZA PO KREDITIMA HROK Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ HRVATSKA CROATIA Kreditni registri su banke podataka HRVATSKI REGISTRI OBVEZA PO KREDITIMA HROK Priopćenje sa sjednice Izvršnog odbora Hrvatske udruge banaka o osnivanju Hrvatskog registra obveza po kreditima (HROK) KREDITNI REGISTAR U HRVATSKOJ zakon i propisi žiro-račun teret na nekretninama izvadak iz zemljišne knjige knjigovodstvo računovodstvo otplata kredita grace period poček grejs period primjer poslovnog plana sadržaj poslovnog plana sadržaj investicijskog programa konzorcij kredit za motorna vozila krediti za automobile zagrebačka banka privredna banka zagreb erste banka sudužnik jamac sudužnici vjerovnici utjerivanje dugova euro zatezne kamate pripisivanja zakonskih kamata zateznih kamata kamata na kamatu formula za kamatu formula za obračunavanje kamate kamatni račun kamatnjak jednažba jednađba zakonske zatezne kamate solventnost Poljoprivreda uzgoj stoke stočarstvo Kreditni registri su banke podataka program poslovni planovi primjer kreditiranje zajam zajmodavac zajmovi odobrenje zajmova lista dužnika popis javni uvid jmbg tvrtka dioničko društvo ekonomist ekonomija financije pravo odvjetnik molba
|
|
 Ažurirano 26. 4. 2024. |
|||||||||||||||||||
|
|
|
|
Poslovni Forum d.o.o. ® © Poslovne usluge, web usluge, marketing, ekonomija, financije, web dizajn Kontakt podaci - E-mail - Telefon - Mobitel |
|
