Ugovor o vođenju poslova je ugovor kojim društvo kapitala podvrgava vođenje poslova društva drugom društvu. Postave li se društva koja nisu međusobno ovisna, ugovorom pod jedinstvenu upravu, a da time jedno od njih ne postane ovisno o drugoj strani, takav ugovor nije ugovor o vođenju poslova društva.

Ugovor o prijenosu dobiti je takav ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će drugom društvu prenijeti cijelu svoju dobit. Posebni oblik ugovora o cijelom prijenosu dobiti je i ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugog društva. U praksi, će najčešće ova dva ugovora biti povezani u jedan ugovor.
Pod poduzeničkim ugovorima smatramo i one kojima se društva kapitala obvezuju da će svoju dobit u potpunosti ili djelomično udružiti s dobiti drugih društava radi podjele zajedničke dobiti. Bez obzira na razlike između poduzetničkih ugovora, društvo koje se obvezuje da će obaviti određenu činidbu, zapravo se podvrgava drugome ili za njega nešto čini ili prepušta, mora uvijek biti društvo kapitala, dok druga ugovorna strana može biti bilo koje trgovačko društvo ili trgovac pojedinac.
Poduzetnički ugovori ne vode nužno do stvaranja ovisnosti između društava koja ih sklapaju, ali njima se i kod ugovora kojima se ne stvara odnos zavisnosti ipak na neki način zadire u samostalnost društva. Za sve se poduzetničke ugovore na jedinstven način, Zakon o trgovačkim društvima, uređuje sklapanje, izmjenu i prestanak ugovora. Poduzetnički ugovor postaje valjan kada se s njime suglasi skupština društva. Ta se odluka donosi glasovima koji čine najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenog na skupštini društva pri donošenju odluke. Ugovor o vođenju poslova društva ili o prijenosu dobiti valjan je ako je ugovorna strana, koja obavlja karakterističnu činidbu, društvo kapitala i kada se s njime suglasi skupština toga društva.
Ako je i druga ugovorna strana društvo kapitala, za donošenje ove odluke također je potrebna navedena većina glasova skupštine. Ovime se izričito propisuje da je za valjanost ugovora potrebna suglasnost skupštine društva. Radi se o okolnostima u kojima je uprava dužna zatražiti od skupštine donošenje odluke o materiji koja se tiče vođenja poslova društva.
Nakon sazivanja skupštine koja treba odlučiti o davanju suglasnosti na konkretni ugovor, dioničarima, odnosno članovima društva s ograničenom odgovornošću, mora se omogućiti razgledati ugovor u poslovnim prostorijama društva. Ako žele svakome od njih se mora uručiti prijepis ugovora.
Svakog dioničara, odnosno člana društva, mora se, na njegov zahtjev, na skupštini koja odlučuje o ugovoru, izvijestiti o svemu što je bitno glede društva s kojim treba sklopiti ugovor. Ove čak naizgled nepotrebne pojedinosti, ZTD je izričito predvidio u svrhu zaštite svakog člana društva, budući da se svi ne moraju složiti sa sklapanjem ugovora. Svi poduzetnički ugovori i njihove izmjene moraju biti sastavljeni u pisanom obliku, moraju se upisati u trgovački registar, a stupaju na snagu njihovim upisom u trgovački registar sjedišta društva. Ugovor može prestati otkazom, a može se i raskinuti iz važnih razloga.

Po prestanku poduzetničkog ugovora, odmah se mora registarskome sudu podnijeti prijava za upis prestanka toga ugovora u trgovački registar i navesti razlog i vrijeme prestanka.