|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Atomi su osnovni građevni elementi materije, što znači da su doista vrlo mali. Svijet u razmjerima atoma i molekula teško je i opisati i zamisliti. On je tako neobičan da čak ima vlastitu granu fizike, kvantnu mehaniku, kako bi se opisale čudnovate stvari koje se tamo događaju. Kad biste bacili tenisku lopticu o zid od opeke, vjerojatno biste se iznenadili da loptica glatko prođe kroz zid i izađe s druge strane. A takve se stvari događaju u kvantnim razmjerima. U vrlo malim razmjerima, svojstva materijala, kao što su boja, magnetizam i sposobnost provođenja elektriciteta, također se mijenjaju na neočekivane načine. Atomski svijet nije moguće "vidjeti" u normalnom smislu te riječi, zato što su njegova svojstva manja od valne duljine vidljive svjetlosti. Ali, istraživači u IBM-u izradili su 1981. sondu skenerski tunelski mikroskop (STM), nazvanu prema kvantnomehaničkom efektu kojim se koristi. Slično igli na starim gramofonima, uređaj je mogao registrirati izbočine i utore svijeta u nanorazmjerima. To je znanstvenicima omogućilo da prvi put "vide" atome i molekule. Otkrio im je krajobraze tako lijepe i složene kao što su grebeni, korita i doline peruanskih planina, ali u gotovo nezamislivo malim nanometarskim razmjerima. Nanometar je milijarditi dio metra, otprilike duljina deset atoma vodika. Iako su znanstvenici razmišljali o zahvaćanju u tako majušne stvari još od konca pedesetih godina, morali su pričekati dok im izum STM-a nije to omogućio. Općenito je prihvaćeno da nanotehnologija obuhvaća objekte veličine od 1 do 100 nanometara (nm), iako je definicija donekle proizvoljna. Neki uključuju jedinice koje iznose samo jednu desetinu nanometra, koliko otprilike iznosi veza između dva atoma ugljika. Na drugom kraju raspona, kod objekata većih od 50 nm zakoni klasične fizike postaju sve dominantniji. Postoje mnogi materijali koji jednostavno imaju svojstva u nanorazmjerima - kao što su šareno staklo, majoneza ili pijesak za mačke - ali ne mogu se kvalificirati za nanotehnološko područje. Riječ je o tome da nanotehnologija izričito želi iskoristiti neobična svojstva koja postoje u tim vrlo malim svjetovima. U nanorazmjerima, objašnjava George Smith, voditelj katedre za znanost o materijalima na Oxfordskom sveučilištu, mogu se naći "nova, uzbudljiva i drukčija svojstva." Ako biste uzeli kristalić šećera, kaže, i razdrobili ga u sve manje kristaliće te dobili još manji kristalić, to ne bi bilo ništa naročito. Ali kako neki predmet postaje sve manji, povećava se omjer između njegove površine i volumena. To je važno zato što su atomi na površini materijala općenito reaktivniji nego oni u njegovoj sredini. Tako se šećer u prahu, primjerice, otapa u vodi brže od kristal-šećera. A ako se srebro pretvori u vrlo male čestice, ima antimikrobna svojstva koja nisu prisutna u materijalu većeg volumena. Jedna kompanija iskorištava taj fenomen proizvodeći nanočestice spoja cerijevog oksida, koji je u tom obliku dovoljno kemijski reaktivan da služi kao katalizator. U tom nevidljivom svijetu, sićušne čestice zlata rastaljenog na temperaturama nekoliko stotina stupnjeva nižima od onih za veliko grumenje, i bakra, koji je inače dobar vodič elektriciteta, mogu postati otporne u tankim slojevima u prisutnosti magnetskog polja. Elektroni, poput one imaginarne teniske loptice, mogu jednostavno skakati (ili tunelski prelaziti) s jednog mjesta na drugo, a molekule se mogu međusobno privlačiti s priličnih udaljenosti. Taj efekt omogućuje macaklinima da hodaju po stropu, uz pomoć sićušnih dlačica s donje strane nogu. Međutim, pronalaženje novih svojstava u nanorazmjerima samo je prvi korak. Sljedeći je upotrijebiti to znanje. Najkorisnije, sposobnost izrade materijala atomskom preciznošću omogućit će znanstvenicima da proizvode materijale poboljšanih, ili novih, optičkih, magnetskih, toplinskih ili električnih svojstava. Čak i samo razumijevanje defekata u nekom materijalu u atomskim razmjerima može navesti na bolje načine njegove izrade. Sada se već razvijaju potpuno nove vrste materijala. Tvrtka NanoSonic iz Blacksburga u Virginiji napravila je kovinastu gumu, koja je elastična i rastezljiva poput gume, ali vodi elektricitet kao kruti metal. Istraživački centar General Electrica u državi New York pokušava napraviti fleksibilnu keramiku. Ako uspije, materijal bi se mogao upotrebljavati za dijelove mlaznih motora, omogućujući im rad na višim, efikasnijim temperaturama. A nekoliko kompanija radi na materijalima koji bi se jednoga dana mogli pretvoriti u solarne stanice u obliku boje. Budući da nanotehnologija ima tako široke primjene, mnogi misle da bi se ona jednoga dana mogla pokazati jednako važnom kao električna energija ili plastika. Nanotehnologija će doista utjecati na svaku djelatnost kroz usavršavanja postojećih materijala i proizvoda, kao i omogućujući stvaranje potpuno novih materijala. Uz to, rad u najmanjim od svih razmjera dovest će do važnih prodora u područjima kao što su elektronika, energetika i biomedicina. Nanotehnologija ne proizlazi iz samo jedne znanstvene discipline. Iako vjerojatno ima najviše zajedničkoga sa znanošću o materijalima, svojstva atoma i molekula zahvaćaju mnoga područja znanosti, tako da to polje privlači znanstvenike iz različitih disciplina. Procjenjuje se da u svijetu oko 20.000 ljudi radi u području nanotehnologije, ali taj je sektor teško definirati. Rad malih razmjera u elektronici, optici i biotehnologiji mogao bi se preimenovati u "nanobiotehnologiju", "nanooptiku" i "nanoelektroniku", jer je danas moderno sve što je nano. Smatra se da je prefiks "nano" izveden iz grčke imenice koja označava patuljka. Smith s Oxforda nudi, šaleći se, drugo objašnjenje: da "potječe od glagola koji označava traženje novca za istraživanje". A novac za istraživanje doista je dostupan u velikim količinama. Lux Research, savjetodavna tvrtka za nanotehnologiju iz New Yorka, procjenjuje da su lani ukupno u svijetu vlade, kompanije i ulagači visokorizičnoga kapitala potrošili za nanotehnološka istraživanja više od 8,6 milijardi dolara, u čemu je više od polovice bio državni novac. Ali Lux predviđa da će u idućim godinama kompanije vjerojatno trošiti više od država. U Americi nanotehnologija je najveći znanstveni pothvat s državnim financiranjem otkako je ta zemlja odlučila poslati čovjeka na Mjesec. Američka vlada potrošila je na nju 1,6 milijardi dolara u prošloj godini; usporedbe radi, za projekt ljudskog genoma dok je bio u punom zamahu izdvojila je znatno manje od polovice tog iznosa. Za 2005. godinu planira izdvojiti još 982 milijuna dolara. Japan je sljedeći s također velikim iznosima, a i drugi dijelovi Azije te Europa priključili su se utrci u financiranju. Začudo, u tome sudjeluju i mnoge zemlje u razvoju, poput Indije, Kine, Južne Afrike i Brazila. U šest godina do 2003, ulaganja u nanotehnologiju o kojima su izvijestile državne organizacije povećana su oko sedam puta, navodi Mihail Roco, viši savjetnik za nanotehnologiju National Science Foundationa u SAD-u. Tako veliko financiranje pobuđuje očekivanja koja se možda neće ostvariti. Neki ljudi strahuju da će sve te nanotehnološke poletarske tvrtke pridonijeti napuhavanju mjehura sličnog svojedobnom internetskom. No, postoje dobri razlozi da se pomisli kako se rizik preuveličava. Privatni investitori mnogo su oprezniji nego što su bili za vrijeme internetskog procvata i, osim toga, velik dio novca koji troše države namijenjen je osnovnoj znanosti i razvoju tehnologija koje još godinama neće biti dostupne. Međutim, neki postojeći proizvodi već se usavršavaju uz pomoć nanotehnologije, a u idućim će ih godinama biti još. Zavoji za opekotine dodavanjem nanočestica srebra postali su antimikrobni. Tkanine su otporne na mrlje i mirise dodavanjem molekula pamučnim vlaknima koje stvaraju zaštitnu barijeru. Teniski reketi ojačani su dodavanjem sićušnih čestica koje poboljšavaju otpor na torziju i svijanje. Još su neke primjene premazi za trupove brodova, dijelove automobila i hladnjake. U duljem bi razdoblju nanotehnologija mogla donijeti mnogo veće inovacije, kao što su nove vrste računalne memorije, poboljšana medicinska tehnologija i bolje metode proizvodnje energije kao što su solarne stanice. Najvatreniji zagovornici te tehnologije tvrde da će ona dovesti do čiste energije, industrijske proizvodnje bez ikakva otpada i jeftinih svemirskih putovanja, ako ne i do besmrtnosti. Protivnici strahuju da će donijeti univerzalan nadzor i štetu siromašnima, okolišu i čovjekovu zdravlju - te da bi čak mogla uništiti čitav planet kroz samoreplicirajući "sivu ljigu". Zasad bi se mirno moglo reći da obje strane pretjeruju. Početkom 1800-tih godina, skupine engleskih radnika uništavale su strojeve smatrajući da im ugrožavaju radna mjesta. Nazvani su "luditima" prema jednome od svojih vođa, a taj se izraz danas upotrebljava za svakoga tko se opire novim tehnologijama. Neobično je u slučaju nanotehnoloških ludita da su se počeli suprotstavljati prije nego što se ta tehnologija doista učvrstila. Kad ljudi počnu kupovati proizvode napravljene uz pomoć nanotehnologije, od košulja otpornih na zadah do prozorskih stakala koja odbijaju prljavštinu, shvatit će da su mnoge od tih novih stvari korisne i bezopasne. Jednoga će dana uvidjeti da nanotehnologija obuhvaća čitav niz različitih načina da se nešto napravi, od kojih neki sadrže određeni rizik, a drugi ne. Zbog toga će njezini protivnici vjerojatno u svojim prigovorima biti iznijansiraniji. Nanotehnologija bi mogla dovesti do industrijskog preokreta, kao što je u svoje vrijeme učinila električna energija. Međutim, kao i električna energija, i ona ima tako mnogo toliko različitih primjena da neće stići u jednome golemom valu, kao što se plaše njezini kritičari. Mnoge inovacije koje ta tehnologija može donijeti još su vrlo daleko pa ima dovoljno vremena da se pripremimo. U međuvremenu treba riješiti mnoga pitanja, uglavnom u području nezgrapna imena "konvergencija između nanotehnologije, biotehnologije, informacijske tehnologije i polja kognitivnih znanosti". Znanstvenici već znaju da podjele među tim područjima nestaju. Primjerice, ako se nova nanočestica usadi u stanicu, je li to biotehnologija ili nanotehnologija? Ako se mogu stvoriti umjetne molekule koje služe kao memorija i logika stroja, možda bi se u stanicu moglo staviti računalo. Ono bi pratio i modificirao način funkcioniranja molekule - primjerice, otkrivajući molekulu koja bi mogla izazvati neku bolest te djelujući da to spriječi. To, međutim, također znači da bi se jednoga dana mogla programirati popravljanja i poboljšanja ljudi na staničnoj razini. A to će vjerojatno izazvati uznemirenost. Ljudi će također vjerojatno biti zabrinuti zbog stvaranja izravnih veza između strojeva i čovjekova mozga. A ako konvergencija tih tehnologija može dovesti do velikog povećanja životnog vijeka ljudi, to bi moglo imati golem utjecaj na prirodu društva. Zasad se još ne može izvesti ništa od tih futurističkih stvari. Prozaičnije primjene koje su danas dostupne ne zahtijevaju novu regulativu u zemljama gdje već postoje strogi propisi za područja kao što su kemikalije, zdravlje i sigurnost na radu, farmaceutika i okoliš. Bilo bi, međutim, razumno da države preispitaju sve postojeće propise kako bi se provjerilo jesu li na adekvatan način pokriveni novi proizvodi nanotehnologije. U većini zemalja, na primjer, nova kemikalija treba dobiti odobrenje da bi se mogla prodavati. Ali nanočestice postojećih kemikalija mogu imati posve drukčija svojstva pa ih treba tretirati kao da su nove kemikalije. Također, u propisima se može pretpostavljati da je toksičnost neke supstancije izravno povezana s količinom te supstancije, što možda nije točno. Nije ni sigurno osloniti se na propise prema kojima kompanije moraju izvijestiti samo o poznatim rizicima neke supstancije. Mnoge nanočestice potpuno su nove za znanost pa mogu predstavljati opasnosti kojih još nitko nije ni svjestan. Nadalje, medicinski uređaji i lijekovi mogu biti obuhvaćeni posebnom i sasvim različitom regulativom. No, je li nanočestica koja obuzdava rak lijek ili uređaj? Ljudi bi većinom očekivali da će nanočestica za liječenje raka koju gutaju poput pilule biti tretirana kao lijek, iako je, tehnički, klasificirana kao uređaj. Kompanije, sa svoje strane, ne smiju ništa kriti o nanočesticama koje stavljaju u svoje proizvode, niti o ispitivanjima koja provode. Možda nema nikakva razloga za zabrinutost zbog takvih sastojaka, ali tajnovitost ispitivanja već pobuđuje sumnje kod kritičara te tehnologije. Patenti su još jedno područje o kojem treba dobro razmisliti. Ako većina novih patenata dolazi sa sveučilišta, razložno je zapitati kako se to intelektualno vlasništvo licencira i može li se istraživačima i potencijalnim korisnicima u zemljama u razvoju zajamčiti veći pristup. Zatim postoji i pitanje privatnosti. Novi jeftini i mali senzori mogu olakšati praćenje zdravlja i stanja okoliša, primjerice mogu otkriti rak dok je još u začetku. To je dakako dobro. Ali buduća generacija jeftinih, vrlo efikasnih senzora mogla bi kod velikog broja ljudi otkrivati jesu li konzumirali previše alkohola. Takve bi primjene bile kontroverznije. Ideja o "demokratizaciji" nanotehnologije - davanju običnim ljudima većeg prava odlučivanja o tome koja bi područja znanosti i tehnologije trebalo razvijati - vjerojatno neće biti od pomoći. Prvo, gotovo je nemoguće usporiti ili kontrolirati neka područja znanosti u jednoj zemlji kad je svijet toliko međusobno povezan. Ilustrativan je primjer pokušaja da se postigne međunarodni sporazum o zabrani kloniranja čovjekovih stanica: mnoge zemlje ne žele zabranu ako ona također sprečava istraživanja u području terapeutskog kloniranja, koje žele, dok druge zemlje mogu imati drukčija stajališta o tome je li nešto korisno ili etično. Nanotehnologija, kao svako novo otkriće, pruža i rizike i koristi. Nedvojbeno, bit će potrebna određena kontrola njezina korištenja kako bi se opasnosti svele na najmanju mjeru, ali postoje i jaki argumenti za dopuštanje nesputanog traganja za znanjem: bez toga nema inovacija. Prije dvadeset godina, nitko nije mogao pretkazati da će izum novoga mikroskopa pokrenuti važnu novu tehnologiju, možda revoluciju. Znanstvenicima treba dopustiti da rade uz što je manje ometanja moguće kako bi bolje razumjeli predmet svoga proučavanja - ma kako on bio velik ili malen. Izvor: Privredni vjesnik PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
26. 7. 2025. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
