|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Istraživanje tržišta Poslovni izvještaji Internet marketing Izrada web stranica Imenici i baze podataka Poslovni ugovori Poslovni planovi za kredite Poslovne usluge i ponude Trgovačko posredovanje Poslovna psihologija Poslovni programi Oglasi i obavijesti Korisni linkovi Besplatno za poduzetnike Nove poslovne ponude  
    
KONTAKT PODACI ZA Poslovni forum d.o.o. Link na web stranicu sa e-mail adresama i telefonima Upiti, narudžbe, savjeti...
Izrada web stranica za tvrtke, obrte i privatne osobe. Kvalitetna izrada web stranica prilagođenih mobilnim uređajima. Privucite korisnike suvremenim web stranicama. Iskoristite priliku! Pregledajte recenzije naših klijenata i uvjerite se zašto smo mi Vaš pravi izbor. Izrada web trgovina. Web shop i web stranice prilagođene vašem poslovanju i budžetu. Savjetovanje i Podrška. Napredne funkcionalnosti. Vrhunska usluga. Povoljne cijene. SEO Optimizacija. Suvremen dizajn i visoka tehnička kvaliteta izrade internet stranica. Besplatna izrada web stranica u sklopu naših promotivnih akcija. Besplatne stranice za poduzetnike i udruge. Besplatne stranice za obrtnike i male poduzetnike. Izrada web stranica besplatno brzo i povoljno!
|
 |
Oprezniji su odmah posumnjali da to nije roba s konvertibilnom podlogom. Samo jedan sastanak čelnika parlamentarnih stranaka s premijerom Ivom Sanaderom i svi su nesporazumi otklonjeni. Kaj god! Višestranačka idila, uz demonstriranje konsenzualnog pristupanja Europskoj uniji, pokazala se tek usputnom manifestacijom grižnje savjesti. Takvi bismo trebali biti, na žalost, nismo. Kratkotrajna siječanjska prosvijetljenost smrkla se već na Svijećnicu. Toga dana kao u Krležinoj krčmi netko je u Saboru raspalio po petrolejskoj lampi. Sasvim je nevažno tko je prvi dohvatio izvor svjetla jer je prema njemu istodobno poletjelo više batina. Odmah mrak i opći krkljanac. Rat istražnim povjerenstvima. Ti mene, ja tebe. Udri, kako tko stigne i dohvati. Čačić i Tomčić idu na ultrazvuk istražnog povjerenstva, jer su njihove tvrtke, dok su obnašali ministarsku, odnosno dužnost predsjednika Sabora, dobivale izdašne državne narudžbe. Pedantni HDZ-ovi zastupnici izračunali su da su Čačićeve tvrtke imale takvih narudžbi za 307,8 milijuna kuna, a da je Tomčić uprihodovao 6 milijuna i 808 tisuća kuna. Spremno je ponuđena još jedna usporedba koja bi nevjernim Tomama trebala pokazati koliko su se Tomčić i Čačić okoristili insajderskim pogodnostima. U poslovima s državom okrenuli su novac koji je jednak vrijednosti 0,5 posto državnog proračuna iz toga doba. Svi poslovi dvojice čelnika kada se zbroje daju veći iznos nego što su tada pojedinačno iznosili proračuni više ministarstava, primjerice, vanjskih poslova te za europske integracije. Prozvana strana odmah je uzvratila istom mjerom. Dobro, nakanili ste tjerati lisicu. No, spustit ćemo se još dublje u rov. Mi pred vaše, a vi pred naše istražno povjerenstvo! Nas zanima kako su premijer Ivo Sanader i ministar u ostavci, Miomir Žužul, u relativno kratkom razdoblju stekli popriličan imetak. Kako su ostvarili prihode razmjerne svojoj današnjoj imovini i koliko su platili poreza na takve prihode. Zahtjev protuistražne koalicije uglavljuje se u čvrsto psihološko uporište: Žužul nije slučajno u demisiji, a i Sanadera čeka razjašnjenje novinskih napisa u kojima se tvrdi da je svojedobno primio Kutleovu uplatnicu na 800.000 DEM. Dva tabora koja su Sabornicu pretvorila u ring za borbu istražnim povjerenstvima, pokušavaju uvjeriti javnost u svoju nevinost. Čačić uporno ponavlja da njegove tvrtke, što ih je prenio na odvjetnički ured, baš sve poslove dobivaju na javnim natječajima te da je u tom pogledu čist pred zakonom. Sanader, pak, svoju nevinost dokazuje apsolutnom spremnošću na podnošenje računa o svojoj imovini i prihodima, unaprijed tvrdeći da znatiželjni nemaju što naći jer se prije ulaska u politiku bavio biznisom kao vlasnik privatnih tvrtki. U politiku, dakle, nije ušao praznih ruku i s minusom na računu. Svako dalje raščlanjivanje spornih detalja iz političkih biografija prozvanih političara postaje suvišno. Javnost ima pravo rezignirano odmahivati rukom: baš me briga kakve su bile tvrtke Ive Sanadera i je li predmet njihova poslovanja bila distribucija slika golišavih ljepotica kojima su se punile duplerice revijalnih izdanja u bivšoj državi. Baš me briga kako su provođeni natječaji za poslove u obnovi i je li Čačić unaprijed mogao znati cijenu betona s kojom u svojim ponudama istupa konkurencija. Činjenica je da su ovdašnji natječaji krajnje problematični. Takvima ih ocjenjuju ljudi koji u njima sudjeluju. Također je činjenica da su mnogi sebi prostrli meku perinu visokog standarda s neobjašnjivo razvedenom imovinom, a da su drugi ljudi s možda još većim predispozicijama ostali "golaći" kakvi su bili i prije ulaska u tranzicijski tunel, nakon čijeg prolaska ništa više nije kao što je bilo prije. Premješteni kovčezi i preseljeni putnici. Prije tunela sjedili su zajedno, nakon tunela, netko u I. razredu, netko u "G" vagonima. Što god pronašla istražna povjerenstva, a pronaći će malo, neće popraviti stanje zdravlja ozlojeđenog naroda. Šteta je već učinjena. Javnost, naime, gubi povjerenje u politiku i političare. To je srž problema s kojim se Hrvatska tek ima suočiti. Prvo istražno povjerenstvo prije više godina vodio je Vladimir Šeks. Čuvarima državne pšenice miševi su izjeli na desetke tisuće tona žita. Šeksova potjera za žitom završila je neslavno - bez rezultata i bez odgovarajuće pedagoške poduke. I nakon pšeničnog istražnog povjerenstva, nastavile su se manipulacije, uključujući i one s montiranjem dvostrukih podova u silose. Čuvari žita nastavili su uzimati novac iz državnog proračuna za pšenicu koja bi u međuvremenu čudesno nestajala. Sanaderova Vlada bila je prinuđena čak i prošle godine intervenirati robno i financijski da bi spasila od propasti seljačka domaćinstva u problematičnim otkupnim područjima. Za samo nekoliko mjeseci dogodilo se da nema ničega - ni pšenice, ni brašna, ni novca. Očito da pšenica nije samo tako nestala, nego da je novac od prodaje završio u raznim (privatizacijskim) transakcijama, koje su se formalno izjalovile samo stoga što je podbacio urod nove pšenice ili stoga što igrač "u duplom pasu" nije pravodobno prebacio žito u prijateljev silos, prije nailaska nenajavljenih inventurnih popisivača. Žužulove eskapade posebno su ofurile povjerenje građana u politiku i političare. Počevši od znamenite "čarapane", nespretnih poreznih reakcija, Imostroja, posebno, pak, imajući u vidu aferu Bechtel koju je ministar Kalmeta pokušavao u međuvremenu "izblajhati" tvrdnjom o jeftinijoj ponudi tvrtke za koju je lobirao Žužul - sve se to složilo u kompostište politički nerazgradivih otpadaka. Iz političke kompozicije sada otpada Miomir Žužul, ali je sve to premalo za rasterećenje političke kompozicije nakon koje bi lokomotiva mogla svladati fazu tranzicijskog proklizavanja kotača. U politici od svega je najvažnije steći i očuvati povjerenje javnosti. Ne zanimaju nas lašci u politici. Riječ je o ekscesnim pojedincima kojima javnost prije ili kasnije razotkrije sve njihove muljaže. Zanimljivo je nešto drugo. Tranzicijska Hrvatska nalazi se pred zahtjevnom zadaćom - kako se odrediti prema političarima koji govore istinu i samo istinu, ali ne i svu istinu. Riječ je o pojedincima kojima se ne može dokazati da su lagali. No, dovoljno je da njihov lik i njihova djela zasjeni oblak sumnje. I ode ugled u nepovrat. Dovoljna je samo slutnja da nas pojedinac pokušava izigrati. Jednako je opasan i dojam da u glavi određenog političara svi pojmovi nisu posloženi kako treba i kako očekuje javnost. Problem je fluidan. Izrazito točno, uz to i slikovito, izrazio ga je Ralf Dahrendorf, publicist, sociolog, poslanik u britanskom parlamentu i nekadašnji rektor London School of Economics. "Pojedini vodeći političari govore biračima istinu, ništa drugo nego istinu, ali im ne kažu i svu istinu. Građani im svejedno vjeruju. Izgube li povjerenje, takvim političarima javnost neće vjerovati sve da počnu govoriti istinu i nikad drugo nego istinu". Miomir Žužul nije se našao u ostavci zbog domaće javnosti, nego zbog procjene da se političaru s takvim kiksevima neće vjerovati u Europi. A bez potrebne vjerodostojnosti put do europskih ciljeva bit će za Hrvatsku teži i dugotrajniji. Zato se vjerojatno premijer Sanader odrekao usluga svog najbližeg suradnika. Učinio je to usprkos objave Državnog odvjetništva koje je u samo tjedan dana od dobivanja zahtjeva potvrdilo da u slučaju s Imostrojem nije našlo nezakonitosti. Tako brzi odziv Državnog odvjetništva naljutio je Radimira Čačića koji odmah poteže svoj slučaj. Pita zašto se njegova "krivnja" drži otvorenom već godinu i pol, te odmah zaključuje - zato da ga se može nesmetano optuživati i blatiti. Ovdje valja stati i objasniti da se Čačić svojom voljom nastavio u okvir za gađanje. Prelaskom na ministarsku dužnost nije smio dopustiti da se njegove tvrtke nastave javljati na državne natječaje. Povjerenje javnosti ne može se sačuvati ni prijenosom tvrtki na odvjetnički ured, ni pozivanjem na pravo sudjelovanja u regularnim natječajima. Kada je Državno odvjetništvo ekskulpiralo Miomira Žužula od moguće kaznene odgovornosti, zastupnici HNS-a zagrmjeli su u jedan glas: osim kaznene postoji i moralna odgovornost! Žužul mora otići jer su njegovi postupci nespojivi s moralnim zasadima. Zanimljivo je da se iste zasade niti ne spominje u problematiziranju možebitne odgovornosti Čačića i pridruženog mu Tomčića. Nakon svega uopće ne čude igrokazi i igrarije što su ih parlamentarne stranke uprizorile pod svodovima Sabornice, praveći buku zbog koje se nije moglo čuti Kapraljevićevo povjerenstvo za rješavanje sukoba interesa. Smatra se da je HDZ opstruirao rad prvog povjerenstva za sukob interesa. Očekuje se da će novo ipak biti bolje sreće. Višemjesečno natezanje, je li Povjerenstvo kompletno ako ga opstruira HDZ-ov predstavnik, paraliziralo je samu zamisao o tijelu koje bi trebalo vratiti povjerenje javnosti u politiku i političare. Zakon o povjerenstvu za rješavanje sukoba interesa strogo je postavio trigonometrijsku točku za odgovarajuće postupanje - na samo 0,5 posto udjela u vlasništvu. Prvobitni koalicijski zakon tolerirao je simbiozu politike i poduzetništva sve do 25 posto udjela u vlasništvu. Odredba je promijenjena, jer da je imala pogodovati baš prozvanima - Tomčiću i Čačiću. Što vrijedi "stroži" zakon, ako se ne provodi! Kapraljević i u najnovijoj saborskoj raspravi ponavlja znanu priču. Hrvatska ima oštar zakon kojega ne provodi - s udjelima većim od 0,5 posto ima 180 do 200 državnih dužnosnika, a još 90 njih prima naknade u trgovačkim društvima što ih zakon inače priječi. Zakona ima dovoljno, ali nema volje i spremnosti da ih se provodi. (Dijelovi članka preuzeti iz Privrednog vjesnika) PREGLED SVIH INFORMACIJA ZA PODUZETNIKE - ONE STOP SHOP
7. 5. 2024. | ||||||||||||||||||||||||||||||||
