USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1392

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio R. R. iz Š., kojeg zastupa I. O., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 29. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Starome Gradu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-156/04 (ranije P-19/02), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«, a nakon pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka, dužan je donijeti odluku u predmetu koji se pred istim sudom vodi pod brojem: O-221/03 (ranije: O-129/85-67),u najkraćem mogućem roku ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od dana nastavka ostavinskog postupka.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe R. R. iz Š., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 2. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog i parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 13. kolovoza 1985. Općinski sud u Starome Gradu zaprimio je smrtovnicu za I. R. rođ. P.
Ročišta su održana 23. srpnja 1985., 18. ožujka 1986., 31. ožujka 1986. i 18. travnja 1986. godine.
Dana 17. lipnja 1986. sud je donio rješenje o prekidu postupka radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, te su N. R. i M. M. upućeni pokrenuti parnicu u roku od 30 dana.
Nakon toga sud je održao ročišta 30. ožujka 1987., 9. rujna 1987., 14. listopada 1988., dok je rješenjem od 28. listopada 1988. prihvatio prijedlog zakonskog nasljednika N. R. za izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje otuđenje i opterećenje nasljeđenih nekretnina.
Ročišta su održana 27. ožujka 1992., 1. lipnja 1992., 30. ožujka 1993. i 19. srpnja 1993. godine.
Rješenjem suda od 25. srpnja 1995. prekinut je ostavinski postupak, dok je nasljednik N. R. upućen na parnični postupak protiv ostalih nasljednika, radi utvrđivanja činjenice što čini ostavinsku masu.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio podnositelj 15. prosinca 1995. te je spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu, koji je rješenjem, broj: Gž-2966/95 od 4. studenoga 1996. ukinuo rješenje suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovno postupanje 17. siječnja 1997.
Na ročištu 28. siječnja 1997. punomoćnici nasljednika iskazali su mogućnost sporazumne diobe nasljedstva te predložili odgodu ročišta do dolaska podnositelja iz inozemstva.
Rješenje o nasljeđivanju donijeto je 27. rujna 1999. godine.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio N. R. 18. kolovoza 2000., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Splitu 24. listopada 2000., koji je rješenjem, broj: Gž-3623/00 od 4. rujna 2003., ukinuo rješenje suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak 10. studenoga 2003.
Nakon toga održano je ročište 8. prosinca 2003., te 5. travnja 2004., na kojem je riješeno da se ostavinski postupak prekida do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod tog suda pod posl. brojem: P-19/02 između nasljednika, a koji je u prekidu.
Navedeni parnični postupak ponovo je u tijeku te je održano ročište 28. rujna 2004., na kojem je naloženo podnositelju da uredi tužbeni zahtjev na način da točno označi nekretnine u odnosu na koje je postavljen tužbeni zahtjev kao i u odnosu na suvlasnički dio, a tuženom da podnositelju dostavi netom uručeni prijedlog za ponavljanje postupka u predmetu, broj: P-61/75.
Podnositelj je tužbeni zahtjev uredio podneskom od 10. prosinca 2004.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak započeo je 13. kolovoza 1985. godine pred Općinskim sudom u Starom Gradu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 2. rujna 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devetnaest (19) godina i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, najprije vodio ostavinski postupak pred sudom prvog i drugog stupnja. U radu sudova nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti. Rješenje o prekidu ostavinskog postupka donijeto je 5. travnja 2004. (rješenje je postalo pravomoćno 8. lipnja 2004.). Nakon toga vodi se pred istim sudom (Općinskim sudom u Starom Gradu) parnični postupak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari, s obzirom da je ostaviteljica ostavila imovinu koju je rasporedila dvjema oporukama, u pogledu čije pravovaljanosti su pojedini nasljednici upućivani na parnicu, a koji nisu postupali po uputi suda. No unatoč činjenici da je riječ o složenom postupku, ona ne može opravdati dugotrajnost postupka u ovom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak do sada traje dulje od devetnaest godina. Složenost postupka nikako ne može opravdati ukupnu duljinu postupka, stoga imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a posebno značaj postupka za podnositelja, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem ostavinskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Starom Gradu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3171/2004
Zagreb, 29. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.