DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

943

Temeljem članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« broj 105/04) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK

O POSTUPKU HOMOLOGACIJE MOTORNIH VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA S OBZIROM NA SUSTAVE KOČENJA TPV 201 (IZDANJE 00)^(*)

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom uređuje postupak homologacije motornih vozila kategorije L⁽¹⁾ s obzirom na sustave kočenja

Članak 2.

Tehnički zahtjevi u postupku homologacije navedeni su u Prilogu, a postupak homologacije u člancima 7. – 9. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača. Prilog čini sastavni dio ovog Pravilnika

Članak 3.

Tijelo nadležno za homologaciju vozila na dva ili tri kotača u smislu odredaba ovog Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 4.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji sastavnoga dijela tipu vozila s obzirom na sustave kočenja prema obrascu u Dodatku 4. Priloga, ako sustav kočenja zadovoljava zahtjeve ovog Pravilnika.

Članak 5.

Vozila s obzirom na sustave kočenja mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako zadovoljavaju zahtjeve ovog Pravilnika.

Članak 6.

Zavod može ovlastiti pravnu ili fizičku osobu za obavljanje poslova tehničke službe ako ta osoba ispunjava sljedeće uvjete:
– da zadovoljava zahtjeve norme HRN EN ISO/IEC 17025 za osposobljenost ispitnih laboratorija za područje ispitivanja prema zahtjevima ovog Pravilnika
– da može dokazati poznavanje metoda i postupaka ispitivanja sadržanih u Prilogu
– da ima najmanje jednoga djelatnika školske spreme VII./1 strojarskoga smjera.

Članak 7.

Ovaj se Pravilnik objavljuje u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom prijema Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Klasa: 011-02/06-03/3
Urbroj: 558-06/4-06-1-AD
Zagreb, 22. ožujka 2006.

Ravnatelj
Državnog zavoda za mjeriteljstvo
Mirko Vuković, dipl. ing., v. r.

_____
(*) Ovaj Pravilnik preuzima sadržaj Direktive Vijeća 93/14/EZ o kočenju motornih vozila na dva ili tri kotača.
(1) Definicija vozila i kategorizacija dani su u članku 2. Pravilnika o homologaciji tipa motornih vozila na dva ili tri kotača (»Narodne novine« br. 115/04).

PRILOG

1. Definicije
Za svrhu ovog Pravilnika:
1.1. Tip vozila s obzirom na njegovo kočenje:
označava vozila koja se međusobno ne razlikuju u takvim bitnim značajkama kao što su:
1.1.1. kategorija vozila, prema definiciji u članku 1. ovog Pravilnika:
1.1.2. najveća masa prema definiciji u točki 1.13.;
1.1.3. razdioba mase po osovinama;
1.1.4. najveća konstrukcijska brzina;
1.1.5. različit tip sustava kočenja;
1.1.6. broj i raspored osovina;
1.1.7. tip motora;
1.1.8. broj stupnjeva prijenosa i njihov ukupni prijenosni omjer;
1.1.8a. ukupni prijenosni omjeri;
1.1.8. dimenzije guma.
1.2. Uređaj za kočenje:
označava kombinaciju dijelova, osim dijelova motora, čija je zadaća progresivno smanjene brzine vozila u vožnji, njegovo zaustavljanje ili zadržavanje u stanju mirovanja ako je vozilo već zaustavljeno; te zadaće su navedene u točki 2.1.2. Sustav se sastoji od upravljačke naprave, prijenosnog mehanizma i same kočnice.
1.3. Upravljačka naprava:
označava dio na koji djeluje izravno vozač kako bi opskrbio prijenosni mehanizam energijom potrebnom za kočenje ili za upravljanje kočenjem. Ta energija može biti mišićna energije vozača, energija iz nekog drugog izvora kojom upravlja vozač ili kombinacija tih različitih vrsta energije.
1.4. Prijenosni mehanizam:
označava skupinu sastavnih dijelova koji se nalaze između upravljačke naprave i kočnica i funkcionalno ih povezuju. Kad učinak kočenja potječe od, ili je podržan iz energetskog izvora nezavisnog od vozača, ali koji je pod njegovim nadzorom, rezerva energije u uređaju također je dio prijenosnog mehanizma.
1.5. Kočnica:
označava dijelove uređaja za kočenje u kojem se uspostavljaju sile koje se suprotstavljaju gibanju vozila.
1.6. Različite tipovi uređaja za kočenje:
označava uređaje za kočenje koji se razlikuju po bitnim značajkama kao što su:
1.6.1 sastavni dijelovi s različitim značajkama;
1.6.2. sastavni dio izrađen od materijala različitih značajki, ili sastavni dio koji se razlikuje po obliku i veličini;
1.6.3. različiti sklop sastavnih dijelova.
1.7. Sastavni dio (dijelovi) uređaja za kočenje:
označava jedan ili više pojedinačnih dijelova koji, nakon sastavljanja, čine uređaj za kočenje.
1.8. Kombinirani uređaja za kočenje označava:
1.8.1. u slučaju mopeda i motocikala na dva kotača, sustav u kojem se najmanje dvije kočnice na različitim kotačima zajedno aktiviraju djelovanjem na jednu upravljačku napravu;
1.8.2. u slučaju mopeda na dva kotača i tricikala, uređaj za kočenje koji djeluje na sve kotače;
1.8.3. u slučaju motocikala s bočnom prikolicom, uređaj za kočenje koji najmanje djeluje na prednji i stražnji kotač. Međutim, uređaj za kočenje koji djeluje istodobno na stražnji kotač i kotač bočne prikolice smatra se stražnjom kočnicom.
1.9. Progresivno i stupnjevito kočenje:
označava kočenje za čijeg trajanja u uobičajenom radnom području uređaja, kao i za vrijeme djelovanja kočnica ili otpuštanja kočnica:
1.9.1. vozač može u bilo kojem trenutku povećati ili smanjiti silu kočenja djelovanjem na upravljačku napravu;
1.9.2. sila kočenja se mijenja proporcionalno djelovanju na upravljačku napravu (monotona funkcija); i
1.9.3. sila kočenja se može lako regulirati s dovoljnom preciznošću.
1.10. Najveća konstrukcijska brzina:
označava brzinu koju vozilo ne može prekoračiti na vodoravnoj ravnini i bez nepredviđenih vanjskih utjecaja, uzimajući u obzir posebna ograničenja nametnuta konstrukcijom i proizvodnjom vozila.
1.11. Opterećeno vozilo:
označava, osim ako je drukčije naznačeno, vozilo tako opterećeno da postigne svoju najveću masu.
1.12. Neopterećeno vozilo:
označava samo vozilo, takvo kakvo je dostavljeno na ispitivanja, jedino s vozačem i potrebnom ispitnom opremom i uređajima.
1.13. Najveća masa:
označava najveću masu koju je naznačio proizvođač vozila kao tehnički dopuštenu (ta masa može biti veća od najveće dopuštene mase koju je propisalo nadležno tijelo državne uprave)
1.14. Mokra kočnica:
označava kočnicu ili kočnice koje su ispitane u skladu s točkom 1.3 Dodatka 1.
2.. ZAHTJEVI ZA PROIZVODNJU I UGRADBU
2.1. Općenito
2.1.1. Uređaj za kočenje
2.1.1.1. Uređaj za kočenje mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako, da omogući vozilu u uobičajenoj uporabi da, usprkos vibracijama kojima može biti izloženo, zadovoljava odredbe ovog Pravilnika.
2.1.1.2. Posebice, uređaj za kočenje mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako, da je osigurana otpornost na utjecaje korozije i starenja kojima je uređaj izložen.
2.1.2. Zadaci uređaja za kočenje
Uređaj za kočenje određen u točki 1.2 mora ispunjavati sljedeće uvjete:
2.1.2.1. Radno kočenje
Radno kočenje mora omogućiti upravljane gibanjem vozila i njegovo sigurno, brzo i učinkovito zaustavljanje pri bilo kojoj brzini i opterećenju i pri bilo kojoj uzbrdici ili nizbrdici. Mora biti omogućena postupna promjena tog kočnog učinka. Vozač mora moći postići taj kočni učinak sa svojeg sjedala, bez dizanja ruku s upravljača.
2.1.2.2. Pomoćno (sigurnosno) kočenje (kad je primjenjivo)
Pomoćno (sigurnosno) kočenje mora omogućiti zaustavljanje vozila na prihvatljivoj udaljenosti u slučaju neispravnosti radnog kočenja. Mora biti omogućena postupna promjena ovog kočnog učinka. Vozač mora moći postići taj kočni učinak sa svojeg sjedala, držeći pri tome najmanje jednu ruku na upravljaču. Za svrhu ovih odredaba pretpostavlja se da se ne može istodobno pojaviti više od jedne neispravnosti u sustavu radnog kočenja.
2.1.2.3. Parkirno kočenje (ukoliko je ugrađeno)
Parkirno kočenje mora omogućiti zadržavanje vozila u mirovanju na uzbrdici ili nizbrdici, čak i kad vozač nije prisutan, pri čemu se držanje radnih dijelova kočnice u blokiranom stanju mora postići isključivo mehaničkim uređajem. Vozač mora moći ostvariti taj kočni učinak sa svojeg sjedala.
2.2. Značajke uređaja za kočenje
2.2.1. Mopedi i motocikli na dva kotača moraju biti opremljeni s dva uređaja za radno kočenje, s nezavisnim upravljačkim napravama i prijenosnim mehanizmima, pri čemu jedan djeluje najmanje na prednji kotač, a drugi najmanje na stražnji kotač.
2.2.1.1. Oba uređaja za radno kočenje mogu zajednički kočiti, ukoliko neispravnost na jednom uređaju za kočenje ne utječe na radne značajke drugoga. Određeni dijelovi kao što je sama kočnica, kočni cilindri i njihovi klipovi (s iznimkom brtvi), tlačne poluge i bregasti sklopovi kočnica, ne smatraju se dijelovima podložnim lomu ako su dovoljno dimenzionirani, lako pristupačni za održavanje i ako pokazuju dovoljne sigurnosne značajke.
2.2.1.2. Uređaj za parkirno kočenje nije obvezatan.
2.2.2. Svaki motocikl s bočnom prikolicom mora biti opremljen kočnim uređajima koji bi bili zahtijevani kad on ne bi imao bočnu prikolicu; ako ti kočni uređaji omogućuju postizanje zahtijevane radne značajke pri ispitivanjima vozila s bočnom prikolicom, tada kočnica na kotaču bočne prikolice nije potrebna; uređaj za parkirno kočenje nije obvezatan.
2.2.3. Svaki moped na tri kotača mora biti opremljen:
2.2.3.1. s dva nezavisna uređaja za radno kočenje koji zajedno aktiviraju kočnice na svim kotačima, ili
2.2.3.2. s uređajem za radno kočenje koji djeluje na sve kotače i s pomoćnim (sigurnosnim) uređajem za kočenje koji može biti parkirna kočnica.
2.2.3.3. Dodatno, svaki moped na tri kotača mora biti opremljen s uređajem za parkirno kočenje koji djeluje na kotač ili kotače najmanje jedne osovine. Uređaj za parkirno kočenje, koji može biti jedan od dva uređaja navedena u točki 2.2.3.1., mora biti nezavisan od uređaja koji djeluje na drugu osovinu ili osovine.
2.2.4. Svaki tricikl mora biti opremljen:
2.2.4.1. nožno upravljanim uređajem za radno kočenje koji djeluje na sve kotače i uređajem za pomoćno (sigurnosno) kočenje koji može biti parkirna kočnica;
2.2.4.2. uređajem za parkirno kočenje koji djeluje na kotače najmanje jedne osovine. Upravljačka naprava uređaja za parkirno kočenje mora biti nezavisna od upravljačke naprave uređaja za radno kočenje.
2.2.5. Uređaji za kočenje moraju djelovati na kočne površine stalno pričvršćene na kotače, čvrsto ili pomoću dijelova za koje nije vjerojatno da mogu otkazati.
2.2.6. Sastavni dijelovi svih uređaja za kočenje moraju biti, na mjestima gdje su pričvršćeni za vozilo, tako osigurani da uređaji za kočenje neće otkazati u svojem djelovanju pod uobičajenim radnim uvjetima.
2.2.7. Uređaji za kočenje moraju djelovati slobodno ako su isprav­no podmazani i namješteni.
2.2.7.1. Trošenje kočnica mora se moći na lak način otkloniti pomoću ručnog ili automatskog namještanja. Kočnice se moraju moći namještati na učinkoviti radni položaj dokle se god kočne obloge ne istroše do stanja kad je potrebna njihova zamjena.
2.2.7.2. Upravljačka naprava, sastavni dijelovi prijenosnog mehanizma i kočnica moraju imati rezervu u hodu takvu da, kad se kočnice zagriju i kočne obloge dosegnu najveći dopušteni stupanj istrošenosti, učinkovito kočenje bude osigurano bez potrebe za trenutnim namještanjem.
2.2.7.3. Kad su ispravno namještani, sastavni dijelovi uređaja za kočenje ne smiju, za vrijeme djelovanja, dodirivati druge dijelove osim predviđenih.
2.2.8. Kod uređaja za kočenje s hidrauličnim prijenosnim mehanizmom, spremnici rezerve fluida moraju biti konstruirani i proizvedeni tako, da se razina rezervnog fluida može lako provjeriti.
Ta se odredba ne primjenjuje na mopede čija je najveća brzina 25 km/h ili manja.

DODATAK 1.

ISPITIVANJA KOČENJA I UČINAK UREĐAJA ZA KOČENJE

1.1. Općenito
1.1.1. Propisani učinak za uređaje za kočenje temelji se na zaustavnom putu. Učinak uređaja za kočenje određuje se mjerenjem zaustavnog puta u ovisnosti o početnoj brzini vozila ili vremenom odziva uređaja i najveće srednje vrijednosti posignutog punog usporenja.
1.1.2. Zaustavni put je udaljenost koju vozilo prijeđe od trenutka kad vozač počne djelovati na upravljačku napravu uređaja do trenutka kad se vozilo zaustavi. Početna brzina je brzina u trenutku kad vozač počne djelovati na upravljačku napravu uređaja. U niže navedenim izrazima za mjerenje učinka kočenja:
V = početna brzina u km/h, i
S = zaustavni put u metrima.
1.1.3. Za homologaciju tipa sastavnog dijela, učinak kočenja mora biti izmjeren za vrijeme cestovnih ispitivanja koja se provode u sljedećim uvjetima:
1.1.3.1. stanje vozila s obzirom na svoju masu mora biti onakvo kakvo je propisano za svaki tip ispitivanja i mora biti navedeno u izvještaju o ispitivanju;
1.1.3.2. ispitivanje se mora obaviti pri brzini i na način propisan za svaki tip ispitivanja: ako najveća konstrukcijska brzina ne odgovara propisanoj brzini, ispitivanje se mora obaviti prema drugim posebno predviđenim uvjetima;
1.1.3.3. propisani učinak mora se postići bez blokiranja kotača, bez skretanja vozila s putanje i bez neuobičajenih vibracija;
1.1.3.4. za vrijeme ispitivanja, sila kojom se djeluje na upravljačku napravu kočnice u cilju postizanja propisanog učinka ne smije biti veća od najveće sile propisane za kategoriju ispitivanog vozila.
1.1.4. Uvjeti ispitivanja
1.1.4.1. Ispitivanja radne kočnice mora biti obavljeno u sljedećim uvjetima:
1.1.4.1.1 na početku ispitivanja ili niza ispitivanja, gume moraju biti hladne i napuhane na tlak propisan za stvarno opterećenje kotača kad je vozilo u mirovanju;
1.1.4.1.2. kad se zahtijeva ispitivanje pod opterećenjem, vozilo mora biti opterećeno, a razdioba opterećenja u skladu odredbama proizvođača;
1.1.4.1.3. za sva ispitivanja tipa 0 kočnice moraju biti hladne: kočnica se smatra hladnom kad je temperatura izmjerena na disku ili na vanjskoj strani bubnja niža od 100 0C;
1.1.4.1.4. vozač mora sjediti na sjedalu u uobičajenom položaju u vožnji i mora zadržati isti položaj dok traje ispitivanje;
1.1.4.1.5. ispitna površina mora biti vodoravna, suha i omogućavati dobro prianjajnje;
1.1.4.1.6. ispitivanje se mora obaviti kad nema vjetra koji bi mogao utjecati na rezultate ispitivanja.
1.2. Ispitivanje tipa 0 (ispitivanje učinka s hladnim kočnicama)
1.2.1. Općenito
1.2.1.1. Propisane granice za učinak radne kočnice moraju odgovarati utvrđenim za svaku kategoriju vozila.
1.2.2. Ispitivanje tipa 0 s odvojenim motorom
1.2.2.1. Ispitivanje se mora provesti pri brzini za kategoriju kojoj pripada vozilo, uzimajući u obzir određena dopuštena odstupanja za propisane vrijednosti.
U slučaju vozila s dvije radne kočnice koje se mogu aktivirati odvojeno, uređaji za kočenje moraju se ispitati odvojeno. Svaki uređaj za kočenje mora postići najmanji učinak za svaku kategoriju vozila.
1.2.2.1.1. U slučaju vozila s ručnim mjenjačem ili s automatskim mjenjačem s mogućnošću ručnog odvajanja mjenjača, ispitivanja se moraju provesti s mjenjačem u neutralnom položaju i/ili s odvojenim motorom pomoću spojke ili na drugi način.
1.2.2.1.2. U slučaju vozila s drugim tipovima automatskog mjenjača, ispitivanja se moraju provesti u uobičajenim radnim uvjetima.
1.2.3. Ispitivanje tipa 0 s uključenim motorom za motocikle (sa ili bez bočne prikolice) i tricikle
1.2.3.1. Ispitivanja se moraju provesti u neopterećenom stanju pri različitim brzinama, s tim da je najniža jednaka 30% najveće brzine vozila i najviša 80% te brzine ili 160 Km/h, ovisno što je manje.
Najveće praktične vrijednosti učinka treba izmjeriti i zapisati u izvještaju o ispitivanju zajedno s ponašanjem vozila pri ispitivanju. U slučaju kad se dva uređaja za radno kočenje mogu aktivirati odvojeno, oba se uređaja moraju ispitati zajedno i istodobno, s neopterećenim vozilom.
1.2.4. Ispitivanje tipa 0 s odvojenim motorom: s mokrim kočnicama
1.2.4.1. Ovo se ispitivanje (s iznimkom navedenom u točki 1.3.1) mora obaviti na mopedima i motociklima (ali ne i triciklima). Postupak ispitivanja isti je kao za ispitivanje tipa 0 s odvojenim motorom, osim odredbi za kvašenje kočnica opisanih u točki 1.3.
1.3. Posebne odredbe za ispitivanje s mokrim kočnicama
1.3.1. Zaštićene kočnice: nije potrebno obaviti ispitivanja tipa 0 na vozilima opremljenim uobičajenim kočnicama s bubnjem ili sa zaštićenim kočnicama u koje pri uobičajenim uvjetima vožnje ne može prodrijeti voda.
1.3.2. Ispitivanja s mokrim kočnicama moraju se obaviti pod istim uvjetima kao pri ispitivanju suhih kočnica. Pri tom nije dopušteno nikakvo namještanje ili preinaka uređaja za kočenje osim ugradbe opreme potrebne za kvašenje kočnice.
1.3.3. Ispitna oprema mora stalno kvasiti kočnice u svakom ispitnom ciklusu protokom od 15 l/h na svakoj kočnici. Kočnice s dva diska na jednom kotaču smatraju se kao da su dvije kočnice.
1.3.4. Za izložene ili djelomično izložene kočnice s diskom, propisana količina vode mora biti usmjerena na rotirajući disk tako da je ravnomjerno raspoređena po površini ili površinama diska koje prekriva tarna pločica ili pločice.
1.3.4.1. Za potpuno izložene kočnice s diskom, voda mora biti usmjerena na površinu (površine) diska 45° ispred tarne (tarnih) pločice (pločica).
1.3.4.2. Za djelomično izložene kočnice s diskom, voda mora biti usmjeren na površinu (površine) diska 45° ispred usmjerivača zraka ili zaštitnog lima.
1.3.4.3. Voda mora biti usmjerena na površinu (površine) diska (diskova) u neprekinutom mlazu, u smjeru okomitom na površinu diska, iz sapnica s jednim mlazom postavljenih između unutrašnjeg ruba i točke koja je na razmaku od vanjskog ruba dvije trećine širine pojasa diska koji prekriva (prekrivaju) tarna (tarne) pločica (pločice) (vidi sliku 1.).

Slika 1.

NAČIN DOVODA VODE NA KOČNICE S DISKOM

1.3.5. Za potpuno zaštićene kočnice s diskom, kad se ne primjenjuju odredbe točke 1.3.1, voda mora biti usmjerena na obje strane usmjerivača zraka ili zaštitnog lima u jednu točku i na način koji odgovara opisanom u točkama 1.3.4.1 i 1.3.4.3. Kad se sapnica nalazi ispred otvora za prozračivanje ili pregled, vodu treba prskati četvrtinu okretaja ispred tog otvora.
1.3.6. Kad u slučajevima iz točaka 1.3.3 i 1.4 nije moguće prskati vodu na propisano mjesto zbog postojanja određenih nepomičnih dijelova vozila, voda se mora prskati u prvu točku 45° ispred, u kojoj je moguće neprekinuto prskanje.
1.3.7. Za kočnice s diskom, kad se ne primjenjuju odredbe točke 1.3.1, propisana količina vode mora biti jednako raspoređena na obje strane uređaja za kočenje (tj. na nosivu ploču i rotirajući bubanj) iz sapnica postavljenih tako da budu na dvije trećine razmaka od vanjskog oboda rotirajućeg bubnja do glavine kotača.
1.3.8. U skladu sa zahtjevima točke 1.3.7 i zahtjevima da mlaznice ne smiju biti unutar 15° ili se nalaziti ispred otvora za prozračivanje ili pregled na nosivoj ploči, ispitna oprema za kočnice s bubnjem mora se postaviti tako da se dobije optimalno neprekinuto prskanje vode.
1.3.9. Da bi se osiguralo ispravno kvašenje kočnice (kočnica), izravno prije početka niza ispitivanja vozilo mora biti voženo:
– s opremom za kvašenje koja je stalno u radu, kako je propisano u ovom Dodatku,
– propisanom brzinom,
– bez aktiviranja uređaja za kočenje koji (koje) treba ispitati,
– na duljini od najmanje 500 m do mjesta na kojem će se obaviti ispitivanje.
1.3.10. Kod kočnica koje djeluju na naplatku, kakve se ugrađuju na neke mopede s najvećom brzinom 25 km/h, ili manjom, voda mora biti usmjerena na naplatak kotača kao što je prikazano na slici 2.
1.4 Ispitivanje tipa I. (ispitivanje slabljenja učinkovitosti kočenja)
1.4.1. Posebne odredbe
1.4.1.1. Radne kočnice svakog motocikla (sa ili bez bočne prikolice) i tricikla moraju biti ispitane nizom uzastopnih zaustavljanja, s vozilom u opterećenom stanju, u skladu s niže navedenim zahtjevima. Za vozila opremljena kombiniranim sustavom kočenja, dovoljno je dostaviti taj uređaj za radno kočenje na ispitivanje tipa I.
1.4.1.2. Ispitivanje tipa I. obavlja se u tri dijela
1.4.1.2.1. Jedno ispitivanje tipa 0 kako je propisano u točkama 2.1.2 ili 2.3.1.1.
1.4.1.2.2. Niz od 10 ponovljenih obavljenih u skladu sa zahtjevima točke 1.4.2.
1.4.1.2.3. Jedno ispitivanje tipa 0, obavljeno što je moguće prije nakon završetka ispitivanja navedenoga u točki 1.4.1.2.2, u svakom slučaju unutar jedne minute, i provedeno pod istim uvjetima koji su uporabljeni za ispitivanje u točki 1.4.1.2.1, a posebno silom upravljanja konstantnom koliko je god moguće, čija srednja vrijednost ne prelazi srednju vrijednost stvarno uporabljene sile u tom ispitivanju.

Slika 2.

NAČIN DOVODA VODE ZA KOČNICE NA NAPLATKU

 1.4.2. Uvjeti ispitivanja
1.4.2.1. Vozilo i kočnica (kočnice) koje treba ispitati moraju biti praktično suhi, a kočnica (kočnice) hladne ( 100°C).
1.4.2.2. Početna ispitna brzina:
1.4.2.2.1. za ispitivanje prednje (prednjih) kočnice (kočnica), je manja vrijednost od sljedećih dvaju brzina: 70% najveće brzine vozila i 100 km/h;
1.4.2.2.2. za ispitivanje stražnje (stražnjih) kočnice (kočnica), je manja vrijednost od sljedećih dvaju brzina: 70% najveće brzine vozila i 80 km/h;
1.4.2.2.3. za ispitivanje kombiniranog sustava kočenja, je manja vrijednost od sljedećih dvaju brzina: 70% najveće brzine vozila i 100 km/h.
1.4.2.3. Razmak između početka jednoga zaustavljanja i početka sljedećega mora biti 1000 m.
1.4.2.4. Mjenjač i/ili spojka upotrebljavaju se kako slijedi:
1.4.2.4.1. U slučaju vozila s ručnim mjenjačem ili s automatskim mjenjačem s mogućnošću ručnog odvajanja mjenjača, najviši stupanj prijenosa, u kojem se postiže početna ispitna brzina, mora biti uključen pri zaustavljanjima.
Kad se brzina vozila smanji na 50% početne ispitne brzine, motor se mora odvojiti.
1.4.2.4.2. U slučaju vozila s potpuno automatskim mjenjačem, ispitivanje se mora obaviti pod uobičajenim uvjetima za takvu opremu.
Za prilaz, se mora uporabiti odgovarajući stupanj prijenosa za početnu ispitnu brzinu.
1.4.2.5. Nakon svakog zaustavljanja, vozio se odmah mora najviše ubrzati kako bi se postigla početna ispitna brzina, i zadržati na toj brzini do početka sljedećeg zaustavljanja. Po potrebi, vozilo se može prije ubrzavanja provesti po ispitnoj stazi.
1.4.2.6. Sila kojom se djeluje na upravljačku napravu mora biti namještena tako da se pri prvom zaustavljanju postigne srednje usporenje od 3 m/s² ili najvećeu usporenje koje se može postići s tom kočnicom, ovisno o tome koje je manje: ta se sila mora zadržati konstantnom tijekom sljedećih kočenja koja se zahtijevaju u točki 1.4.1.2.2.
1.4.3. Preostali učinak
1.4.3.1. Preostali učinak uređaja za radno kočenje mora biti izmjeren na kraju ispitivanja tipa I. u istim uvjetima (a posebno sa što je moguće više konstantnom silom upravljanja čija srednja vrijednost ne smije prelaziti srednju vrijednost stvarno uporabljene sile) kao pri ispitivanju tipa 0 s odvojenim motorom (temperature mogu biti različite).
1.4.3.2. Preostali učinak ne smije biti:
1.4.3.2.1. ako je izražen kao usporenje, manji od 60% vrijednosti usporenja postignutoga pri ispitivanja tipa 0;
ili
1.4.3.2.1. ako je izražen kao zaustavni put, veći od vrijednosti zaustavnog puta izračunate prema sljedećoj formuli,:
S₂ £1,67 S1 – 0,67 a V
gdje je:
S₁ = zaustavni put dobiven pri ispitivanju tipa 0,
S₂ = zaustavni put zabilježen pri ispitivanju preostalog učinka,
a = 0,1,
V = početna brzina na početku kočenja prema definiciji u točkama 2.1.1 ili 2.2.2.
2. UČINAK UREĐAJA ZA KOČENJE
2.1 Odredbe koje se odnose na vozila s uređajima za kočenje koji djeluju samo na kotač ili kotače prednje ili stražnje osovine.
2.1.1. Ispitna brzina V = 40 km/h⁽¹⁾ za mopede.
Ispitna brzina V = 60 km/h za motocikle (sa ili bez bočne prikolice) i tricikle.
_____
⁽¹⁾ Vozila čija je najveća brzina (Vmax) niža od 45 km/h za mopede, ili 67 km/h za motocikle (sa ili bez bočne prikolice) i tricikle, treba ispitati pri brzini koja iznosi 0,9 Vmax.

2.1.2. Učinak kočenja s opterećenim vozilom
2.1.2.1. Za svrhu ispitivanja tipa I. preostalog učinka (za motocikle sa ili bez bočne prikolice), zapisuju se zabilježene razine učinka u obliku zaustavnih putova, srednje vrijednosti postignutog punog usporenja, kao i uporabljena sila upravljanja.
2.1.2.2. Kočenje samo prednjom kočnicom
 

3.3.3.3. Kočenje samo stražnjom kočnicom
 

2.1.3. Učinak kočenja s neopterećenim vozilom
2.1.3.1. Stvarno ispitivanje vozila opterećenog vozačem nije potrebno ako se proračunom pokaže da je razdioba mase na kočenim kotačima takva, da svaki od uređaja za kočenje jedne osovine omogućava postizanje srednje vrijednosti punog usporenja od najmanje 2,5 m/s² ili zaustavnog puta
S £ 0,1 V + V²/65.
2.2. Odredbe koje se odnose na vozila na kojima je (najmanje) jedan od uređaja za kočenje kombinirani sustav kočenja
2.2.1. Za svrhu ispitivanja tipa I. preostalog učinka za motocikle (sa ili bez bočne prikolice) i tricikle, zapisuju se zabilježene razine učinka u obliku zaustavnih putova, srednja vrijednosti postignutog punog usporenja, kao i uporabljena sila upravljanja.
2.2.2. Ispitna brzina V = 40 km/h ⁽¹⁾ za mopede.
Ispitna brzina V = 60 km/h za motocikle (sa ili bez bočne prikolice) i tricikle.
_____
⁽¹⁾ Vozila čija je najveća brzina (Vmax) niža od 45 km/h za mopede, ili 67 km/h za motocikle (sa ili bez bočne prikolice) i tricikle, treba ispitati pri brzini koja iznosi 0,9 Vmax.

2.2.3. Vozilo se ispituje opterećeno i neopterećeno.
2.2.3.1. Kočenje samo s kombiniranim sustavom kočenja
 

2.1.3.2. Kočenje s drugim radnim ili pomoćnim (sigurnosnim) uređajem za kočenje
Zaustavni put je:
S £ 0,1 V + V²/65
(odgovara srednjoj vrijednosti postignutog punog usporenja 2,5 m/s²)
2.3. Učinak kočenja s uređajem za parkirno kočnje (ako je primjenjivo)
2.3.1. Uređaj za parkirno kočenje mora, čak i ako je kombiniran s nekim uređajima za kočenje, moći držati opterećeno vozilo u mirovanju na nagibu 18% na uzbrdici ili nizbrdici.
2.4. Odredbe o silama s kojima djeluje na upravljačke naprave
2.4.1. Sile koje djeluju na upravljačke naprave radne kočnice
ručno upravljanje £ 200 N
nožno upravljanje £ 350 N (mopedi i motocikli (sa ili bez bočne prikolice))
nožno upravljanje £ 500 N (tricikli).
2.4.2. Sile koje djeluju na upravljačke naprave parkirne kočnice (ako je primjenjivo)
ručno upravljanje £ 400 N
nožno upravljanje £ 500 N.
2.4.3. U slučaju ručica ručnih kočnica, treba pretpostaviti da se točka djelovanja mišićne sile nalazi 50 mm od vanjskog kraja ručice.
2.5. Razine učinka (najveći i najmanji) koje treba postići s mokrim kočnicama
2.5.1. Srednje usporenje koje treba postići s mokrom (mokrim) kočnicom (kočnicama) između 0,5 i 1,0 sekunda, nakon aktiviranja kočnice mora najmanje biti 60%⁽¹⁾ od dobivenih vrijednosti sa suhom (suhim) kočnicom (kočnicama) za vrijeme istog perioda i s uporabljenom istom silom upravljanja.
2.5.2. Uporabljena sila upravljanja, kojom treba djelovati što je brže moguće, mora biti jednaka sili koja je potrebna za postizanje usporenja 2,5 m/s2 sa suhom (suhim) kočnicom (kočnicama).
2.5.3 Ni u jednom trenutku za vrijeme ispitivanja tipa 0 s mokrom (mokrim) kočnicom (kočnicama), usporenje ne smije prelaziti 120% usporenja postignutog sa suhom (suhim) kočnicom (kočnicama).
______
⁽¹⁾ Za mopede s najvećom brzinom 25 km/h ili nižom, ta je vrijednost 40%.

DODATAK 2.

ZAHTJEVI KOJI SE PRIMJENJUJU ZA MOPEDE NA DVA KOTAČA, MOTOCIKLE NA DVA KOTAČA I TRICIKLE OPREMLJENE PROTUBLOKIRAJUĆIM UREĐAJEM

1. OPĆENITO

1.1. Cilj ovih odredbi je definirati najmanje učinke sustava kočenja s protublokirajućim uređajima ugrađenim na mopede na dva kotača, motocikle na dva kotača i tricikle. To ne čini obveznom ugradbu protublokirajućih uređaja na vozila, ali ako su takvi uređaji ugrađeni moraju zadovoljavati niže navedene zahtjeve.
1.2. Uređaju koji su sada poznati sadrže jedno ili više osjetila, jedno ili više računala i jedan ili više modulatora. Uređaji različite konstrukcije smatrat će se protublokirajućim uređajima u smislu ovog Dodatka ako su im učinci najmanje jednaki propisanima u ovom Dodatku.
2. DEFINICIJE
Za svrhu ovog Dodatka:
2.1. Protublokirajući uređaj
označava dio sustava radnog kočenja koji automatski regulira stupanj proklizavanja u smjeru vrtnje kotača na jednom ili više kotača vozila pri kočenju.
2.2. Osjetilo
označava dio konstruiran da utvrđuje i prenosi računalu stanje vrtnje kotača ili dinamička stanja vozila.
2.3. Računalo
označava dio konstruiran da vrednuje podatke koje šalje (šalju) osjetilo (osjetila) i da prenese signal modulatoru.
2.4. Modulator
označava dio konstruiran da mijenja silu (sile) kočenja u skladu sa signalom koji primi od računala.
3. Vrsta i značajke sustava
3.1 Svaki regulirani kotač mora biti takav, da može staviti u rad najmanje svoj vlastiti uređaj.
3.2 Svaki prekid napajanja uređaja električnom energijom i/ili ožičenja izvan elektronike računala mora biti signaliziran vozaču optičkim upozornim signalom, koji mora biti vidljiv čak i na dnevnom svjetlu; vozač mora moći lako provjeriti njegovo radno stanje⁽¹⁾.
3.3. U slučaju greške u protublokirajućem uređaju, učinkovitost kočenja opterećenog vozila ne smije biti manja od niže vrijednosti dvaju propisanih zahtjeva za vozilo, navedenih u točkama 2.1.2.2 ili 2.1.2.3 Dodatka 1.
3.4 Smetnje koje prave elektromagnetska polja ne smiju ometati rad uređaja⁽²⁾.
3.5 Protublokirajući uređaji moraju zadržati svoju radnu sposobnost kad je kočnica potpuno aktivirana za vrijeme bilo kojeg zaustavljanja.
4. Iskorišteno prianjanje
4.1. Općenito
4.1.1. U slučaju motocikala na dva kotača i tricikala, sustavi kočenja opremljeni protublokirajućim uređajem smatraju se prihvatljivim ako je zadovoljen uvjet
e ³ 0,70
gdje ĺ predstavlja iskorištenje prianjanja koje se uporabljuje kako je određeno u Dopuni ovog Dodatka⁽³⁾.
4.1.2. Koeficijent iskorištenog prianjanja ĺ mora se izmjeriti na površinama ceste s koeficijentom prianjanja koji ne prelazi 0,45 i nije manji od 0,8.
4.1.3. Ispitivanja se moraju provesti s neopterećenim vozilom.
4.1.4. Postupak ispitivanja za određivanje koeficijenta prianjanja (K) i formula za izračunavanje iskorištenog prianjanja (e) su kako je propisano u Dopuni ovog Dodatka.
5. DODATNA ISPITIVANJA
5.1 Sljedeće dodatne provjere moraju se obaviti s neopterećenim vozilom.
5.1.1. Şvaki kotač kojeg regulira protublokirajući uređaj mora blokirati kad se punom silom⁽⁴⁾ naglo djeluje na njegovu upravljačku napravu, na dvije vrste površine ceste propisane u točki 4.1.2, pri početnim brzinama koje idu do 0,8 Vmax, ali ne prelaze 80 km/h⁽⁵⁾.
5.1.2. Kad kotač kojega regulira protublokirajući uređaj prelazi s površine s visokim prianjanjem na površinu s niskim prianjanjem propisanim u točki 4.1.2, uz djelovanje punom silom⁽⁴⁾ na upravljačku napravu, kotač ne smije blokirati. Brzina vožnje i trenutak aktiviranja kočnica moraju biti tako proračunani da se, s potpuno aktivnim protublokirajućim uređajem na površini s visokim prianjanjem, prelazak s jedne površine na drugu obavi približno brzinom 0,5 Vmax, ne prelazeći 50 km/h.
_____
⁽¹⁾ Tehnička služba treba pregledati elektronički regulator i/ili sve pogonske sustave s obzirom na moguće vrste kvarova.
⁽²⁾ Proizvođači moraju tehničkim službama staviti na uvid postupke ispitivanja i rezultate, dok se ne odobre ujednačeni postupci ispitivanja.
⁽³⁾ Za mopede na dva kotača, dok se ne propiše najmanja vrijednost za ε, izmjerenu vrijednost treba upisati u izvještaj o ispitivanju.
⁽⁴⁾ Puna sila označava najveću silu propisanu u točki 2.4 Dodatka 1. za odgovarajuću kategoriju vozila: može se uporabiti veća sila ako je potrebna za aktiviranje protublokirajućeg uređaja
⁽⁵⁾ Na površinama s niskim prianjanjem (≤ 0,35) početna brzina može se smanjiti iz sigurnosnih razloga: u takvim slučajevima, vrijednost K i početna brzina moraju se navesti u izvještaju o ispitivanju

5.1.3. Kad kotač prelazi s površine s niskim prianjanjem na površinu s visokim prianjanjem propisanim u točki 4.1.2 uz djelovanje punom silom⁽¹⁾ na upravljačku napravu, usporenje vozila mora se povećavati do odgovarajuće vrijednosti u razumnom vremenu, a vozilo ne smije skretati iz svoga početnog smjera. Brzina vožnje i trenutak aktiviranja kočnica moraju biti proračunani tako da se, s potpuno aktivnim protublokirajućim uređajem na površini s niskim prianjanjem, prelazak s jedne površine na drugu obavi približno brzinom 0,5 Vmax, ne prelazeći 50 km/h.
_____
⁽¹⁾ Puna sila označava najveću silu propisanu u točki 2.4 Dodatka 1. za odgovarajuću kategoriju vozila: može se uporabiti veća sila ako je potrebna za aktiviranje protublokirajućeg uređaja

5.1.4. Kad su oba nezavisna uređaja za kočenje opremljena protublokirajućim uređajem, ispitivanja propisana u točkama 5.1.1, 5.1.2 i 5.1.3 moraju se također obaviti zajedničkim aktiviranjem oba nezavisna uređaja za kočenje, pri čemu vozilo cijelo to vrijeme mora zadržati svoju stabilnost.
5.1.5. Međutim, pri ispitivanjima predviđenim u točkama 5.1.1, 5.1.2, 5.1.3 i 5.1.4, dopušteno je privremeno blokiranje ili veće proklizavanje kotača pod uvjetom da to nije nepovoljno djelovalo na stabilnost vozila.

DOPUNA

1. ODREĐIVANJE KOEFICIJENTA PRIANJANJA (K)
 

1.1. Koeficijent prianjanja odeđuje se iz najvećeg stupnja kočenja vozila, bez blokiranja kotača, s isključenim protublokirajućim uređajem (uređajima) i istodobnim kočenjem svih kotača⁽²⁾.
1.2. Ispitivanja kočenja obavljaju se aktiviranjem kočnica pri početnoj brzini 60 km/h (ili, u slučaju vozila koja ne mogu postići 60 km/h, pri brzini približno 0,9 Vmax), neoptererećenim vozilom (osim ispitnih uređaja i/ili potrebne sigurnosne opreme). Sila kojom se djeluje na upravljačku napravu kočnice mora tijekom ispitivanja biti konstantna.
1.3. Niz ispitivanja može se obaviti do kritične točke koja se dostigne izravno prije blokiranja kotača, mijenjanjem sila kočenja na prednjim i stražnjim kotačima, u cilju određivanja najvećeg stupnja kočenja vozila⁽³⁾.
1.4. Stupanj kočenja (Z) mora se odrediti prema vremenu koje je potrebno da se brzina vozila smanji od 40 km/h do 20 km/h, primjenom sljedeće formule:
Z = 0,56/t
u kojoj je t izmjereno u sekundama.
Kao drugu mogućnost, za vozila koja ne mogu postići 50 km/h, stupanj kočenja treba odrediti prema vremenu koje je potrebno da se brzina vozila smanji od Vmax do Vmax – 20, pri čemu je Vmax mjereno u km/h.
2. ODREĐIVANJE ISKORIŠTENJA PRIANJANJA (e)
2.1 Iskorištenje prianjanja predstavlja omjer najvećeg stupnja kočenja kad djeluje protublokirajući uređaj (Zmax) i najvećeg stupnja kočenja s isključenim protublokirajućim uređajem (Zm). Zasebna ispitivanja mogu se obaviti na svakom kotaču opremljenom protublokirajućim uređajem.
2.2. Zmax se određuje temeljem srednje vrijednosti od tri ispitivanja, uporabom vremena potrebnog da se postignu smanjenja brzine propisana u točki 1.4.
2.3 Iskorištenje prianjanja određuje se ovom formulom:
e = Zmax/Zm
____
⁽²⁾ Dodatni zahtjevi mogu biti postavljeni u slučaju vozila opremljenih kombiniranim sustavima kočenja.
⁽³⁾ Za olakšanje tih prethodnih ispitivanja, kao prvi korak može se odrediti za svaki od kotača, najveća sila kočenja primijenjena prije kritične točke

DODATAK 3.

OPISNI DOKUMENT S OBZIROM NA KOČENJE ZA TIP MOTORNOG VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA
(treba priložiti uz zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela kad je podnesen odvojeno od zahtjeva za homologaciju tipa vozila)
 

Zahtjev za homologaciju tipa sastavnoga dijela s obzirom na kočenje za tip motornog vozila na dva ili tri kotača mora sadržavati podatke navedene u Priloga II. Direktive 92/61/EEZ u Dijelu A, u ovim točkama:
0.1,
0.2,
0.4 – 0.6,
2.1. do 2.2.1,
3.0 do 3.1.1,
5.5,
5.2.2
7.1. do 7.4.
 

DODATAK 4.

CERTIFIKAT O HOMOLOGACIJI S OBZIROM NA KOČENJE ZA TIP MOTORNOG VOZILA NA DVA ILI TRI KOTAČA

_____
⁽¹⁾ Prekrižiti što se ne primjenjuje.