USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

407

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio E. F. iz Z., kojeg zastupa E. Č., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-868/96 (ranije P-2791/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe E. F. iz Z., K. 7, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 2.000,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je 9. srpnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-868/96, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2005. godine te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-868/96, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj je 9. svibnja 1991. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv H. l. d.o.o. iz Z. radi isplate.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su četiri ročišta za glavnu raspravu (9. srpnja 1991., 20. veljače 1992., 5. svibnja 1992. i 12. studenoga 1992. godine). Presudom od 12. studenoga 1992. godine sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev. Spis je povodom žalbe otpremljen na Županijski sud u Zagrebu, koji je 6. srpnja 1993. godine presudom broj: Gž-3541/93 odbio žalbu podnositelja kao neosnovanu. Protiv navedene presude podnositelj je izjavio reviziju. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Rev-79/1994 od 6. srpnja 1995. godine vratio je predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ročište je održano 16. svibnja 1996. godine te je punomoćniku podnositelja određen rok od šezdeset dana da obavijesti sud kad će podnositelj moći prisustvovati raspravi radi saslušanja budući da isti živi u SR Nj.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, sud je dopisom od 18. veljače 1999. godine pozvao punomoćnika podnositelja da postupi po raspravnom rješenju od 16. svibnja 1996. godine.

Podneskom od 12. ožujka 1999. godine punomoćnik podnositelja obavijestio je sud da je podnositelj promijenio adresu te zatražio daljnji rok od šezdeset dana.

Dopisom od 12. travnja 2000. godine sud je ponovno pozvao punomoćnika podnositelja na postupanje po rješenju od 16. svibnja 1996. godine.

Podneskom od 5. svibnja 2000. godine punomoćnik podnositelja izvijestio je sud o adresi podnositelja i svjedoka.

Na ročištu održanom 8. veljače 2001. godine saslušana je svjedokinja.

Podneskom od 12. srpnja 2001. godine punomoćnik podnositelja zatražio je provođenje financijskog vještačenja.

Rješenjem od 5. listopada 2001. godine sud je odbio prijedlog za provođenje vještačenja, a dopisima od 7. lipnja 2002. i 15. srpnja 2002. godine pozvao je punomoćnika podnositelja da u roku od petnaest dana, pod prijetnjom zakonskih posljedica, precizira tužbeni zahtjev.

Podnescima od 14. listopada 2003. i 8. ožujka 2004. godine punomoćnik podnositelja predložio je zakazivanje glavne rasprave.

Podneskom od 26. svibnja 2005. godine punomoćnik podnositelja požurio je zakazivanje ročišta.

Ročišta zakazana za 7. siječnja 2005. i 9. svibnja 2005. godine odgođena su jer na njih nije pristupio podnositelj radi saslušanja.

Na ročište zakazano za 4. srpnja 2005. godine ponovno nije pristupio podnositelj te je sud donio rješenje o mirovanju postupka.

Podneskom od 4. studenoga 2005. godine punomoćnik podnositelja je predložio nastavak postupka.

Ročište je održano 14. prosinca 2005. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

4. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 9. svibnja 1991. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv H. l. d.o.o. iz Z. radi isplate. Ustavna tužba podnesena je 9. srpnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno trinaest (13) godina i dva (2) mjeseca.

Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 9. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i četiri (4) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao jedno ročište. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 5. listopada 2001. do 9. srpnja 2004. godine, kad je podnesena ustavna tužba (dvije godine, devet mjeseci i četiri dana). Unutar navedenog razdoblja neaktivnosti sud je uputio dva dopisa punomoćniku podnositelja kojima ga je pozvao da, pod prijetnjom zakonskih posljedica, precizira tužbeni zahtjev.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, značajno je pridonio duljini sudskog postupka jer je odselio u SR Nj., a o novoj adresi nije obavijestio niti svog punomoćnika niti sud. Tek podneskom od 5. svibnja 2000. godine, dakle nakon dvije godine i šest mjeseci, punomoćnik podnositelja dostavio je sudu adresu podnositelja. Punomoćnik podnositelja nije postupio po rješenjima suda od 7. lipnja 2002. i 15. srpnja 2002. godine, kojima mu je naloženo da u roku od petnaest dana precizira tužbeni zahtjev.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda, radi se o složenijem predmetu, u kojemu je potrebno utvrditi zbog čega dobitni listić lota nije dostavljen u trezor tužene i snimljen na mikrofilm. Međutim, ta okolnost ne može opravdati činjenicu ukupnog trajanja postupka u razdoblju duljem od trinaest godina.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak vodi u trajanju duljem od trinaest godina te da je u razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu bio neaktivan u razdoblju duljem od dvije godine. Iako je podnositelj značajno pridonio duljini sudskog postupka, Općinski sud u Zagrebu nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/93.) ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zlouporabi procesnih prava.

U skladu s navedenim, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka te izrazito neučinkovito postupanje suda, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud, osim okolnosti samog slučaja, istodobno uvažava i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i znatan doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2564/2004

Zagreb, 19. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.