USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

762

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli Lj. i B. D. iz P., koje zastupa B. P., odvjetnik u K., na sjednici održanoj 22. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4523/98 (ranije: Pn-8022/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst):

– Lj. D. iz P., u iznosu od 7.800,00 kn i

– B. D. iz P., u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 23. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Prednik podnositelja Josip Dolenčić podnio je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 4. studenoga 1994. protiv tuženika »C.« o. d.d. iz Z. i »H. c.«, radi naknade štete, koja je nastala na njegovom osobnom automobilu zbog prometne nesreće, a do koje je došlo radi neobilježenog uzvišenja na cesti.

Do 5. studenoga 1997. održano je pet ročišta (21. lipnja 1995., 6. prosinca 1995., 2. listopada 1996., 5. ožujka 1997. i 15. svibnja 1997. na kojem je zaključena glavna rasprava), te provedeno promet­no vještačenje. Presudom suda, broj: Pn-8022/94-32 od 15. svibnja 1997. usvojen je tužbeni zahtjev podnositelja. Protiv navedene presu­de prvotuženi je podnio žalbu 11. srpnja 1997., a drugotuženi 15. srp­nja 1997. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-7966/97-2 od 15. travnja 1998., ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje 21. svibnja 1998. Nakon toga predmet se je vodio pod brojem: Pn– 4523/98.

Tužitelj J. D. umro je 20. rujna 1998., a kao njegovi nasljednici utvrđeni su Lj. i B. D.

Podneskom od 25. lipnja 1998., 28. siječnja 2002., 27. rujna 2002. i 26. studenoga 2003. podnositelji su požurivali postupak i predlagali sudu da u skladu s uputom drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvrši uvid u spis Prekršajnog suda.

Rješenjem suda od 23. ožujka 2005. riješeno je da će se provesti postupak rekonstrukcije spisa broj: Pn-4523/98, s obzirom da ga nije bilo moguće pronaći u parničnoj pisarnici.

Podneskom od 9. lipnja 2005. sud je pozvao podnositelje i tužene da dostave sudu raspoloživu dokumentaciju za rekonstrukciju spisa.

Podneskom od 13. lipnja 2005. podnositelji su sudu dostavili svu raspoloživu dokumentaciju.

Sljedeće ročište održano je 7. prosinca 2005.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 4. studenoga 1994. godine tužbom prednika podnositelja J. D., radi naknade štete.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 23. rujna 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, deset (10) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i sedamnaest (17) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u trajanju od šest mjeseci i petnaest dana. Nakon toga postupak se je do podnošenja ustavne tužbe (23. rujna 2004.) vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od šest godina, četiri mjeseca i dva dana. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 21. svibnja 1998. do 23. rujna 2004. (šest godina, četiri mjeseca i dva dana). S obzirom da je u konkretnom slučaju zagubljen spis rješenjem suda od 23. ožujka 2005. riješeno je da će se provesti rekonstrukcija spisa, a što je i učinjeno nakon što su podnositelji dostavili raspoloživu dokumentaciju.

Postupak je i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, svojim postupanjem, prema ocjeni Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini postupka, već naprotiv brojnim podnescima požurivali su rad suda.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet vodi u ukupnom trajanju od devet godina, deset mjeseci i osamnaest dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, potpunu neaktivnost suda tijekom jednog duljeg razdoblja (šest godina, deset mjeseci i sedamnaest dana), te polazeći od činjenice da je postupak i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud nalazi da je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3419/2004

Zagreb, 22. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.