USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

493

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi D. B. iz Z., kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured T. T. i I. U. iz Z., na sjednici održanoj 26. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-4507/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-7905/93), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju D. B. iz Z., M., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 30. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-7905/93, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-7905/93, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 17. studenoga 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, V. V. iz Z., radi plateža.

Do 5. studenoga 1997. godine sud je održao ročišta 11. veljače 1994., 6. lipnja 1994., 6. listopada 1994., 2. prosinca 1994., 5. listopada 1995., 20. lipnja 1996., 22. listopada 1996., 5. prosinca 1996., 4. ožujka 1997. i 20. svibnja 1997. godine kada je podnositelju dodijeljen rok radi dostave broja kaznenog predmeta koji se vodi između podnositelja i tuženika. Podneskom od 26. svibnja 1997. godine podnositelj je dostavio traženi broj.

Nakon toga, sud je dopisima od 16. srpnja 1997., 6. listopada 1997., 9. veljače 1999., 12. svibnja 1999., 13. listopada 1999. i 2. veljače 2000. godine zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu spis, broj: Kt-9442/93 radi uvida.

U međuvremenu, podnescima od 20. siječnja te 3. i 21. veljače 2000. godine podnositelj je zamolio sud da što prije zakaže ročište.

Ročišta su održana 7. rujna 2000. godine, te 12. travnja 2001. godine kada je riješeno da će se ponovno zatražiti kazneni spis na uvid.

Sud je dopisom od 17. travnja 2001. godine zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu spis, broj: Kt-9442/93 na uvid.

Podnescima od 19. listopada i 5. studenoga 2001. godine podnositelj je zamolio sud da zakaže ročište.

Sud je dopisom od 16. travnja 2002. godine ponovno zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu spis, broj: Kt-9442/93 na uvid.

Podneskom od 29. ožujka 2002. godine podnositelj je obavijestio sud o promjeni adrese tuženika te zamolio sud da zakaže ročište.

Podneskom od 10. svibnja 2002. godine podnositelj je zamolio sud da zakaže ročište, te predložio da se dostava tuženiku vrši putem oglasne ploče jer se tuženik upustio u raspravljenje pa je sam dužan sud izvijestiti o promjeni svoje adrese.

Na ročištu 16. srpnja 2002. godine punomoćnik tuženika pristupio je bez punomoći te mu je naloženo da u roku od 30 dana dostavi urednu punomoć, a na njegov prijedlog dodijeljen mu je i rok radi stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga.

Sud je dopisom od 22. travnja 2003. godine pozvao tuženika da u roku od 15 dana postupi po ročišnom rješenju od 16. srpnja 2002. godine.

Podneskom od 30. travnja 2003. godine punomoćnik tuženika je predložio izvođenje dokaza saslušanjem tuženika te dostavio urednu punomoć.

Sud je dopisom od 27. lipnja 2003. godine ponovno zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu spis, broj: Kt-9442/93 na uvid.

Podneskom od 3. rujna 2003. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev radi izmjene valute, te zamolio sud da zakaže ročište i donese presudu.

Podneskom od 22. rujna 2004. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja od 3. rujna 2003. godine.

Kazneni spis nije priklopljen.

Na ročištu 4. travnja 2005. godine proveden je dokaz saslušanjem tuženika, te je zaključena glavna rasprava. Presuda je objavljena 19. travnja 2005. godine, a podnositelj je 15. lipnja 2005. godine izjavio žalbu protiv presude.

Od 7. studenoga 2005. godine postupak se povodom žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 17. studenoga 1993. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 30. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina i dvadeset pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 7. rujna 2000. godine (dvije godine, deset mjeseci i dva dana), od 12. travnja 2001. godine do 16. srpnja 2002. godine (jedna godina, tri mjeseca i četiri dana) i od 22. travnja 2003. godine do podnošenja ustavne tužbe 30. studenoga 2004. godine (jedna godina, sedam mjeseci i osam dana). Nadalje, iako je sud pokušao priklopiti kazneni spis Općinskog državnog odvjetništva i uputio niz dopisa taj spis do podnošenja ustavne tužbe nije bio priklopljen. Povrh toga, sud je prvu meritornu odluku donio nakon više od jedanaest godina od podnošenja tužbe.

Od 7. studenoga 2005. godine postupak se povodom žalbe vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka, već je naprotiv nizom podnesaka požurivao postupanje suda.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i dvadeset pet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak cijelo vrijeme do podnošenja ustavne tužbe vodio pred prvostupanjskim sudom koji je prvu meritornu odluku donio nakon više od jedanaest godina od podnošenja tužbe, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4657/2004

Zagreb, 26. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.