USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

402

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., dipl. iur. iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Županijskog ureda S., na sjednici održanoj dana 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku povodom žalbe tuženika u predmetu broj: Gž-1283/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02.– pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositelju ustavne tužbe J. Š. iz S., S. 15, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 11.100,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 16. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 8. rujna 1992. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženika S. b. d.d. S., radi poništenja odluka tuženika o trajnom prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad.

Izvanraspravnim rješenjem od 13. siječnja 1993. godine izvršeno je spajanje predmeta po tužbi podnositelja s drugim predmetima po tužbama drugih radnika protiv istog tuženika radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, te se postupak vodio pod brojem:P-452/92.

U tom postupku donesena je presuda od 18. veljače 1993. godine, odbijen je tužbeni zahtjev podnositelja, a rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1537/93 od 15. lipnja 1994. godine, ta je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Nakon održana dva ročišta presudom prvostupanjskog suda broj: P-1285/94 od 12. listopada 1994. godine po drugi put je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja, a rješenjem drugostupanjskog suda broj: Gž-638/95 od 22. studenoga 1995. godine, ta je presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, s tim da se glavna rasprava trebala održati pred izmijenjenim vijećem.

Nakon održanih jedanaest ročišta donesena je presuda broj: P-3458/95 od 3. veljače 2000. godine, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev podnositelja. Rješenjem drugostupanjskog suda broj: Gž-1887/00 od 6. lipnja 2003. godine ukinuta je navedena presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Nakon toga održana je rasprava 30. rujna 2003. godine na kojoj je postupak po tužbi podnositelja iz dotad jedinstvenog predmeta izdvojen, te je nastavljen pod posl. brojem: P-2830/03.

Potom je održano ročište 27. travnja 2004. godine na kojem je odlučeno o daljnjem tijeku dokaznog postupka.

Ročište zakazano za 28. lipnja 2004. godine nije održano zbog službene spriječenosti raspravnog suca. Na ročištu održanom 16. studenoga 2004. godine, glavna rasprava je zaključena.

Na ročištu 1. prosinca 2004. godine objavljena je odluka u ovom predmetu, koja je izrađena i otpremljena 25. veljače 2005. godine. Tom presudom usvojen je tužbeni zahtjev podnositelja.

Na tu presudu žalbu je izjavio tuženik, te je spis povodom žalbe dostavljen Županijskom sudu u Splitu 29. ožujka 2005. godine, od kada taj sud o žalbi nije donio odluku.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 8. rujna 1992. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Splitu, radi poništenja odluka o prestanku radnog odnosa i povratka na rad.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 16. prosinca 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset sedam dana (27), a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i jedanaest (11) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Splitu, koji je tri puta donio odluke u ovom predmetu, koje su ukinute po drugostupanjskom sudu. U postupanju prvostupanjskog suda nije bilo razdoblja dulje neaktivnosti. Međutim, u postupanju drugostupanjskog suda u postupku vođenom pod brojem: Gž-1887/00 bilo je potrebno tri godine za donošenje odluke povodom žalbi stranaka. U cjelokupnom razdoblju odvijanja ovog postupka prvostupanjski sud je održao brojna ročišta, saslušao svjedoke i stranke u postupku, dok razdoblja duljih neaktivnosti tijekom postupka nije bilo. Prvostupanjski sud je po četvrti puta donio presudu u ovom postupku 1. prosinca 2004. godine, koju je otpremio u veljači 2005. godine. Postupak nije pravomoćno okončan jer je tuženik protiv presude izjavio žalbu o kojoj drugostupanjski sud odlučuje od ožujka 2005. godine.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u ovom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom predmetu u kojem je do 2003. godine sudjelovalo preko 30 tužitelja. Također je u postupku trebalo pribaviti brojne isprave i saslušati veliki broj svjedoka i stranaka.

Složenost postupka kao takva nije sama po sebi toliko velika da bi se o tužbi podnositelja trebalo odlučivati u razdoblju duljem od dvanaest godina.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju duljem od sedam godina. U radu Općinskog suda u Splitu nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, no Županijski sud u Splitu je o žalbi stranaka odlučivao u razdoblju od tri godine. Iako se radi o složenom predmetu, uzimajući u obzir standarde usvojene od ovog Suda u procjenjivanju duljine trajanja sudskog postupka, te imajući u vidu da podnositelj nije doprinio duljini trajanja ovoga postupka, neučinkovito postupanje suda te okolnost da postupak još uvijek nije pravomoćno dovršen, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

8. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4908/2004

Zagreb, 19. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.