USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
312
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi Š. K. iz Z., na
sjednici održanoj 10. siječnja 2006. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: O-5900/97,
u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od
prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog
zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici
ustavne tužbe Š. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog
prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj
41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.100,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositeljica je podnijela
14. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine ostavinskog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Općinski sud u Zagrebu zaprimio je 7. srpnja
1997. godine smrtovnicu iza pok. V. K.
Prvo ročište održano je 19. siječnja 1998.
Na ročištu 1. veljače 1999. godine
podnositeljica (supruga) ostavitelja predala je sudu pisanu oporuku, nakon čega
su od podnositeljice i nasljednika, sina ostavitelja uzete nasljedničke
izjave, s time da je sin ostavitelja osporio pravnu valjanost oporuke.
Rješenjem suda, broj: O-5900/97 od 15. veljače
1999. godine prekinut je postupak do pravomoćnog okončanja parnice (nasljednik
Ž. K. upućen je u parnicu radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke).
Podneskom od 22. ožujka 1999. godine nasljednik
Ž. K. obavijestio je sud o pokretanju parničnog postupka.
Podneskom od 1. travnja 2004. godine
podnositeljica je predložila nastavak postupka i obavijestila sud da je
nasljednik Ž. K. povukao tužbu.
Iako uredno pozvana, podnositeljica nije
pristupila na ročište 16. lipnja 2004. godine.
Na prijedlog punomoćnika podnositeljice sud je
na ročištu 17. rujna 2004. godine strankama dodijelio rok od 30 dana radi
mogućnosti sklapanja sporazuma.
Dopisom suda od 28. listopada 2004. godine
pozvan je punomoćnik nasljednika Ž. K. da dostavi adrese za unuke ostavitelja,
D. K. i A. K.
Dopisom istog nadnevka sud je pozvao
nasljednicu, B. B. radi dostavljanja njezine nasljedničke
izjave.
Podneskom punomoćnika nasljednika, Ž. K. od 10.
siječnja 2005. godine udovoljeno je dopisu suda od 28. listopada 2004. godine.
Sudu je 18. siječnja 2005. godine vraćena
neuručena dostava za nasljednicu B. B.
Dopisom suda od 2. ožujka 2005. godine pozvan je
punomoćnik nasljednika Ž. K. radi dostave točne adrese za nasljednicu B. B.
Dopisom suda od 20. listopada 2005. godine sud
je ponovno pozvao punomoćnika nasljednika radi dostave adrese za nasljednicu B.
B., čemu je udovoljeno 21. studenoga 2005. godine.
Sljedeće ročište zakazano je za 16. siječnja
2006. godine.
3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini
sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Ostavinski postupak iza pokojnog supruga
podnositeljice započeo je 7. srpnja 1997. godine.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od
tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola, broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«,
broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem
tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1.
jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 14. ožujka 2005.
godine, a do tog dana ostavinski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni
sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu
trajao ukupno sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i sedam (7) dana, a nakon
stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja
ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseci i devet
(9) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud utvrdio je da se u razmatranom,
pravno relevantnom
razdoblju vodio ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od
radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama
stranaka, održao četiri ročišta te donio rješenje o prekidu postupka, a koje je
trajalo pet (5) godina, jedan (1) mjesec i četrnaest (14) dana.
Jedno od osnovnih načela ostavinskog postupka,
načelo ekonomičnosti izraženo je odredbom članka 180. stavka 1. Zakona o
nasljeđivanju (»Naordne novine«, broj 52/71., 47/78.,
48/03. i 163/03.). Prema toj odredbi sud će tijekom cijeloga postupka paziti da
prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.
Polazeći od navedene zakonske odredbe, sud prvog
stupnja u svojem postupanju morao je voditi računa o obvezi hitnog postupanja u
predmetu podnositeljice.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(ZAKONSKE NASLJEDNICE U OSTAVINSKOM POSTUPKU)
Iako uredno pozvana podnositeljica nije
pristupila na jedno ročište, Ustavni sud sagledavajući postupak kao jedinstvenu
cjelinu, utvrdio je da neodazivanjem na to ročište podnositeljica nije
pridonijela duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ostavinski postupak po svojoj pravnoj prirodi je
izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje ostavinskog postupka je
nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupka. U slučaju
sumnje u istinitost činjenica, sud prekida ostavinsku raspravu i stranke
upućuje u parnicu. Stoga ocjena je Ustavnoga suda, da sporni postupak nema
obilježja složenosti koja bi mogla opravdati dugotrajnost postupka.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i
okolnosti, a posebno značaj postupka za podnositeljicu, te činjenice da se
postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, Ustavni sud je utvrdio
da je dugim trajanjem ostavinskog postupka, podnositeljici povrijeđeno ustavno
pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči
o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2.
Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na
donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir
okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih
gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1213/2005
Zagreb, 10. siječnja 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.