USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

489

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj koju je podnijela M. D. iz Z., koju zastupa A. Ž., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 11. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P2-1474/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe M. D. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 27. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 19. rujna 1995. godine otac podnositeljice je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženice V. D., a radi razvoda braka. Tuženica je podnijela protutužbu radi određivanja doprinosa oca za uzdržavanje tada malodobne podnositeljice.

Do 5. studenoga 1997. godine donijeta je presuda kojom je razveden brak stranaka, odlučeno je o povjeravanju zajedničkog djeteta na čuvanje i odgoj, te o doprinosu oca za uzdržavanje djeteta. Protiv presude je izjavljena žalba.

Nakon 5. studenoga 1997. godine Županijski sud u Zagrebu kao žalbeni sud 2. prosinca 1997. godine ukinuo je presudu suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na doprinos oca za uzdržavanje djeteta i vratio predmet u tom dijelu na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu.

Ročišta su održana 18. lipnja i 3. srpnja 1998. godine, kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda.

Dana 12. ožujka 1999. godine donijeta je dopunska presuda.

Na obje presude izjavljena je žalba, te je spis 18. svibnja 1999. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem od 16. listopada 2001. godine ukinuo obje presude.

Ročišta pred Općinskim sudom u Zagrebu održana su 6. lipnja, 18. studenoga i 13. prosinca 2002. godine.

Protutuženik je podnio zahtjev za izuzećem suca koji je odbijen rješenjem predsjednika Općinskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2002. godine.

Ročište je održano 17. siječnja 2003. godine, te je glavna rasprava zaključena i donijeta je presuda.

Na presudu je izjavljena žalba i spis je 12. lipnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je 4. studenoga 2003. godine ukinuo pobijanu presudu.

Općinski sud u Zagrebu održao je ročište 17. svibnja 2004. godine.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. rujna 1995. godine tužbom oca podnositeljice Općinskom sudu u Zagrebu, radi razvoda braka.

Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnesena je 27. lipnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu ukupno trajao devet (9) godina, devet (9) mjeseci i osam (8) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kao sudom prvog stupnja i pred Županijskim sudom u Zagrebu kao žalbenim sudom. Nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu u dva navrata donio je presudu koju je žalbeni sud ukinuo. U postupku nije bilo duljih zastoja sve do 17. svibnja 2004. godine, od kada u postupku više do podnošenja ustavne tužbe nije poduzeta niti jedna radnja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica nije doprinijela duljini trajanja postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko deset godina. Iako u postupku sve do svibnja 2004. godine nije bilo duljih zastoja, te iako je Općinski sud u Zagrebu u dva navrata donio presudu, ne može se reći da je sud prvog stupnja postupao učinkovito. U postupku se odlučuje samo o doprinosu oca za uzdržavanje djeteta, te nema nikakvih posebnih niti pravnih niti činjeničnih okolnosti koje bi ukazivale na složenost pitanja o kojima se u postupku odlučuje. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a osobito važnost onoga o čemu se odlučuje za podnositeljicu, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta meritorna odluka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-2813/2005

Zagreb, 11. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.