USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

399

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emiljija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. M. iz Z., koju zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-5186/05 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-4347/89, P-7119/91) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 2. rujna 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-7119/91, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-7119/91, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositeljica je 2. kolovoza 1989. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, RO »J. Z.«, radi isplate. Tuženi je vlasnik dvosobnog stana na J. u Z., u kojem podnositeljica stanuje kao nositelj stanarskog prava, zbog trošnosti spornog stana podnositeljica je izvršila nužne popravke te od tuženika potražuje da joj vrati uložena sredstva.

Sud je na ročištu održanom 13. studenoga 1990. zaključio glavnu raspravu i donio presudu broj: P-4347/89, kojom je usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice. Rješenjem Okružnog suda u Zagrebu broj: Gž-7232/91-2 od 5. studenoga 1991. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje.

Do 5. studenoga 1997. održano je devet ročišta (14. svibnja 1992., 17. prosinca 1992., 7. rujna 1993., 5. siječnja 1994., 18. listopada 1994., 19. svibnja 1995., 6. listopada 1995., 16. travnja 1996. i 17. rujna 1996.). Na ročištu održanom 17. rujna 1996., sud je podnositeljici dodijelio rok od 15 dana da se očituje na istaknuti prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji kao i o prigovoru na njezin iskaz, te da će se nakon što se podnositeljica očituje zakazati novo ročište.

Podnositeljica je podneskom od 25. listopada 1999. postupila po raspravnom rješenju suda od 17. rujna 1996. godine.

Na ročištu održanom 18. travnja 2000. rješenjem suda pozvan je tuženik da dostavi u spis dokumentaciju na koju se poziva – ugovor o prodaji sporne nekretnine Gradu Zagrebu.

Podneskom od 29. svibnja 2000. podnositeljica je predložila da se u parnicu pozove Grad Zagreb kao umješač, dok je tuženik podneskom od 3. srpnja 2000. dostavio traženu dokumentaciju.

Podnescima od 20. prosinca 2003., 10. srpnja 2003. i 25. srpnja 2003. podnositeljica predlaže zakazivanje ročišta.

Na ročištu održanom 5. prosinca 2003. sud je riješio da će se provesti dopunsko građevinsko vještačenje.

Na ročištu 2. travnja 2004. saslušan je vještak, te mu je sud dodijelio rok od 30 dana radi izrade dopunskog nalaza i mišljenja.

Rješenjem suda od 12. svibnja 2004. pozvan je vještak da preuzme spis radi izrade dopune nalaza i mišljenja, te ponovo rješenjem od 9. prosinca 2004. godine.

Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 4. siječnja 2005.

Na ročištu 18. ožujka 2005. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice.

Protiv navedene presude podnositeljica je podnijela žalbu 3. studenoga 2005., a predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 8. prosinca 2005., te se vodi pod brojem Gž-5186/05.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta je 2. kolovoza 1989. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 2. rujna 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno petnaest (15) godina i jedan (1) mjesec, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 19. travnja 2000. do 5. prosinca 2003. godine (tri godine, sedam mjeseci i petnaest dana). Odluku o ovom predmetu sud je donio 18. ožujka 2005., nakon podnošenja ustavne tužbe (2. rujna 2004.).

Od 9. prosinca 2005. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica, pridonijela je duljini postupka time što je po raspravnom rješenju suda od 17. rujna 1996. postupila tek 26. listopada 1999., dakle nakon jedne godine, jedanaest mjeseci i dvadeset dana (uračunato razdoblje nakon 5. studenoga 1997. godine).

 

4.4 SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi o složenom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, devet mjeseci i dvadeset šest dana, dok je meritornu odluku sud prvog stupnja donio tek nakon podnošenja ustavne tužbe. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka (nešto više od petnaest godina), te razdoblje neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljice ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-3165/2004

Zagreb, 19. siječnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.