USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi R. A. i J. A., oboje iz N. na sjednici održanoj 5. prosinca 2005. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijeli su 4. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 30. listopada 1998. godine podnositelji su Općinskom sudu u Rijeci podnijeli tužbu radi iseljenja protiv J. i B. P.

Općinski sud u Rijeci održao je ročišta 17. siječnja, 10. travnja, 5. srpnja, 13. listopada i 19. prosinca 2000. godine.

Dana 2. ožujka 2001. godine proveden je očevid.

Ročišta su zatim održana 8. svibnja, 4. rujna, 15. listopada, 15. studenog i 21. prosinca 2001. godine, 19. veljače, 19. ožujka, 24. travnja, 18. srpnja, 19. studenog i 16. prosinca 2002. godine, te 20. siječnja 2003. godine kada je donijeta presuda suda prvog stupnja.

Na presudu su podnositelji izjavili žalbu 17. travnja 2003. godine, te je spis otpremljen Županijskom sudu u Rijeci kao žalbenom sudu 5. lipnja 2003. godine.

Županijski sud u Rijeci je 16. lipnja 2004. godine odbio žalbu i potvrdio presudu suda prvog stupnja. Time je postupak pravomoćno okončan.

Pred Općinskim sudom u Rijeci su zatim 4. i 18. listopada 2004. godine održana ročišta radi odluke o oslobađanju podnositelja od plaćanja sudskih pristojbi, te su oni rješenjem toga suda od 18. listopada 2004. godine oslobođeni plaćanja pristojbi.

Podnositelji su 12. listopada 2004. godine izjavili reviziju.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. rujna 2005. godine vratio predmet Općinskom sudu u Rijeci radi utvrđivanja vrijednosti predmeta spora. Rješenjem od 29. rujna 2005. godine taj sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 30. listopada 1998. godine tužbom podnositelja radi iseljenja Općinskom sudu u Rijeci.

Ustavna tužba podnesena je 4. srpnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, postupak najprije vodio pred Općinskim sudom u Rijeci. Taj sud uzrokovao je početni zastoj u postupku time što je prvo ročište održao jednu godinu, dva mjeseca i sedamnaest dana nakon podnošenja tužbe. Nakon toga u postupku više nije bilo nikakvih zastoja.

Županijski sud u Rijeci o žalbi je odlučio u roku od oko godinu dana.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o vrlo složenom postupku u kojem je bilo potrebno utvrditi prava stranaka na nekretninama, saslušati veći broj svjedoka i ispitati opsežan dokazni materijal.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, predmet najprije vodio pred sudom prvog stupnja. Iako je u samom početku postupka došlo do jednog zastoja, nakon toga sud je postupao u svemu učinkovito. Nakon toga žalbeni sud donio je odluku kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu i pravomoćno okončao postupak u roku od oko jedne godine. Tako se postupak pred raspravnim i žalbenim sudovima vodio ukupno oko pet godina i šest mjeseci. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, postupanje sudova, pri tome sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, kao i da je riječ o vrlo složenom postupku, Ustavni sud utvrđuje da podnositeljima nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u izreci (točka I.).

Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2892/2005

Zagreb, 5. prosinca 2005.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.