USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1883

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio L. J. iz Z., kojega zastupa A. H., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 7. lipnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pn-2333/06 (ranije broj: Pn-2950/90), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe L. J. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01.-pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 3. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-2333/06 (ranije broj: Pn-2950/90), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-2333/06 (ranije broj: Pn-2950/90), utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj kao prvotužitelj i G. V. kao drugotužiteljica podnijeli su 4. listopada 1990. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »C.« o. d.d. Z., radi naknade štete uzrokovane prometnom nesrećom. Podneskom od 29. svibnja 1991. godine V. H. M. (Nj.) je dao izjavu da stupa u parnicu na stranu tuženog. Sud je prihvatio sudjelovanje umješača.

Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 5. ožujka 1991., 5. listopada 1992., 2. ožujka 1993. i 13. travnja 1993. godine, te je provedeno liječničko vještačenje. Na ročištu 4. ožujka 1996. godine određeno je provođenje nadvještačenja po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kojem je spis 13. svibnja 1996. godine otpremljen radi izrade nalaza i mišljenja.

Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 5. veljače 1998. godine podnositelj je zamolio sud da pozove vještake na dostavu nalaza i mišljenja, podneskom od 30. rujna 1998. godine da odredi druge vještake za izradu nalaza i mišljenja, a podneskom od 23. veljače 1999. godine da zakaže ročište i okonča postupak.

Ročište zakazano za 21. lipnja 1999. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti suca.

Na ročištu 8. srpnja 1999. godine sud je na prijedlog opunomoćenika tuženika i umješača riješio provesti liječničko vještačenje po drugim vještacima, a na prijedlog podnositelja financijsko i prometno vještačenje.

Vještak prometne struke dostavio je nalaz i mišljenje 2. studenoga 1999. godine.

Vještaci liječničke struke dostavili su nalaz i mišljenje 29. veljače 2000. godine.

Vještak financijske struke dostavio je nalaz i mišljenje 16. svibnja 2000. godine.

Podneskom od 14. lipnja 2000. godine podnositelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka financijske struke.

Na ročištu 13. lipnja 2000. godine sud je, na prijedlog punomoćnika podnositelja, riješio da vještak financijske struke dopuni nalaz i mišljenje.

Na ročištu 4. prosinca 2000. godine sud je vještaku financijske struke, na njegov prijedlog, dodijelio rok od 15 dana za izradu dopunskog nalaza i mišljenja.

Vještak financijske struke dostavio je dopunske nalaze 15. siječnja 2001. i 21. siječnja 2001. godine.

Na ročištu 13. lipnja 2001. godine određeno je provođenje novog prometnog vještačenja te ponovno dopunsko vještačenje po vještaku financijske struke.

Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dostavio je nalaz i mišljenje 18. srpnja 2001. godine.

Podneskom od 6. studenoga 2001. godine podnositelj je zatražio sud da pozove vještake na izradu nalaza.

Vještak financijske struke je dopunski nalaz i mišljenje dostavio 19. studenoga 2001. godine.

Vještak prometne struke je 6. svibnja 2002. godine dostavio nalaz i mišljenje.

Na ročištu 23. listopada 2002. godine sud je riješio na sljedeće ročište pozvati vještake liječničke, financijske i prometne struke.

Na ročištu 11. travnja 2003. godine sud je saslušao vještaka prometne struke i podnositelja, te riješio spis uputiti vještaku prometne struke radi izrade nalaza i mišljenja u vezi s prigovorom podnositelja.

Vještak prometne struke je 15. srpnja 2003. godine dostavio dopunski nalaz i mišljenje.

Na ročištu 19. veljače 2004. godine sud je saslušao vještaka liječničke struke, te riješio, na prijedlog opunomoćenika podnositelja, provesti novo financijsko vještačenje.

Podneskom od 19. svibnja 2004. godine opunomoćenik podnositelja je povukao prijedlog za novo financijsko vještačenje, te precizirao tužbeni zahtjev u skladu s postojećim nalazom i mišljenje vještaka financijske struke.

Ročište zakazano za 8. prosinca 2004. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za umješača.

Na ročištu 19. siječnja 2005. godine zaključena je glavna rasprava.

Na ročištu 1. veljače 2005. godine objavljena je presuda kojom je djelomično usvojen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev podnositelja, te je riješeno da je tužba drugotužiteljice povučena zbog postignute nagodbe s tuženikom.

Tuženi i umješač su 18. ožujka 2005. godine izjavili žalbu protiv presude, a podnositelj 23. ožujka 2005. godine.

Spis je otpremljen 21. lipnja 2005. godine Županijskom sud u Zagrebu, koji je presudom i rješenjem broj: Gž– 2266/05 od 28. veljače 2006. godine, djelomično potvrdio, djelomično preinačio, te djelomično ukinuo presudu i u tom dijelu predmet 4. travnja 2006. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Sljedeće ročište do danas nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 4. listopada 1990. godine.

Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 3. siječnja 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba podnijeta je 3. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, dva (2) mjeseca i trideset (30) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 8. srpnja 1999. godine (jedna godina, osam mjeseci i tri dana) i od 13. lipnja 2001. do 23. listopada 2002. godine (jedna godina, četiri mjeseca i deset dana), a presudu je donio nakon sedam godina, dva mjeseca i dvadeset šest dana).

Županijski sud u Zagrebu je nakon oko osam mjeseci donio odluku kojom je djelomično potvrdio, djelomično preinačio, te djelomično ukinuo presudu i u tom dijelu predmet 4. travnja 2006. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Razvidno je da, za razliku od Županijskog suda u Zagrebu, Općinski sud u Zagrebu nije postupao učinkovito te da je prvi puta meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu tek 1. veljače 2005. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravnorelevantnom razdoblju nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i dvadeset devet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositelja, ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu, te okolnost da se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-14/2005

Zagreb, 7. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.