USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1614

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S. S. S. iz Z., na sjednici održanoj 1. lipnja 2006., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavne tužbe se usvajaju te se ukida:
– presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9143/01 od 14. travnja 2005. godine,
– rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-111/2001-2 od 17. srpnja 2001. godine,
– rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 6. srpnja 2001. godine,
te
– presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2771/02 od 14. travnja 2005. godine
– rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-16/2002-2 od 22. veljače 2002. godine
– rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 31. prosinca 2001. godine.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9143/01 i broj: Us-2771/02 obje od 14. travnja 2005. godine. S obzirom na činjenicu da su osporene presude proizašle iz postupka raspoređivanja podnositeljice na službeničko mjesto, te s obzirom na okolnost da se ustavne tužbe podnositeljice zasnivaju na istim osporavajućim razlozima, Sud je riješio o tužbama podnositeljice odlučiti jednom odlukom.
2. U konkretnom slučaju podnositeljica je rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 6. srpnja 2001. godine, raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske i to počevši od 1. lipnja 2001. godine pa nadalje. Prvostupanjskim rješenjem podnositeljici je utvrđen koeficijent složenosti poslova radnog mjesta u iznosu 2,00 koji se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te pravo na plaću koja će se prema tom rješenju isplaćivati od 1. lipnja 2001. godine.
Protiv prvostupanjskog rješenja podnositeljica je uložila prigovor. Rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-111/2001-2 od 17. srpnja 2001. godine, prigovor podnositeljice odbijen je kao neosnovan.
Protiv konačnog upravnog akta podnositeljica je podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. Osporenom presudom broj: Us-9143/01 od 14. travnja 2005. godine, tužba podnositeljice je u cijelosti odbijena kao neosnovana te je potvrđena zakonitost konačnog upravnog akta protiv kojeg je tužba podnesena.
3. Rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 31. prosinca 2001. godine podnositeljica je raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske i to s danom 1. siječnja 2002. godine. Prvostupanjskim rješenjem podnositeljici je utvrđen koeficijent složenosti poslova radnog mjesta u iznosu 2,00 koji se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te pravo na plaću koja će se prema tom rješenju isplaćivati od 1. siječnja 2001. godine. Navedenim rješenjem utvrđeno je i da se njime zamjenjuje rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 6. srpnja 2001. godine.
Protiv prvostupanjskog rješenja podnositeljica je uložila prigovor. Rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-16/2002-2 od 22. veljače 2002. godine, prigovor podnositeljice odbijen je kao neosnovan.
Protiv konačnog upravnog akta podnositeljica je podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. Osporenom presudom broj: Us-2771/02 od 14. travnja 2005. godine, tužba podnositeljice je u cijelosti odbijena kao neosnovana te je potvrđena zakonitost konačnog upravnog akta protiv kojeg je tužba podnesena.
4. Iz sadržaja navedenih rješidaba proizlazi da je podnositeljica na dan 1. lipnja 2001. godine ispunjavala uvjete koji se traže za službeničko mjesto savjetnika na Upravnom sudu Republike Hrvatske, te da je raspored podnositeljice izvršen na način sukladan mjerodavnim odredbama Pravilnika o unutarnjem redu Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Su-65/2001-8 od 20. lipnja 2001. godine.
5. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da su osporenim presudama i njima prethodećim upravnim aktima, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u članku 14. stavku 2., članku 19. i članku 29. stavku 1. Ustava.
Obrazlažući ustavnu tužbu podnositeljica navodi kako osporena upravna rješenja imaju retroaktivni učinak. Smatra da su joj njima uskraćena stečena prava jer je prethodno bila raspoređena na službeničko mjesto višeg sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske. Cijeni da je u vrijeme donošenja osporenih rješidbi ispunjavala sve zakonom i drugim općim aktima propisane uvjete potrebne za raspored na službeničko mjesto višeg sudskog savjetnika.
Zaključno, smatrajući osporene presude, kao i njima prethodeće upravne akte nezakonitima, podnositeljica predlaže Sudu ustavne tužbe usvojiti te osporene rješidbe ukinuti.
6. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153.

Ustavne tužbe su osnovane.

7. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustav­nu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
8. U konkretnom slučaju podnositeljica zahtijeva ustavnosudsku zaštitu u vezi s postupcima tijekom kojih je raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske.
U konkretnom slučaju Sud je utvrdio:
– da je podnositeljica rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 2. ožujka 1999. godine raspoređena na poslove višeg sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske te da je navedeno rješenje postalo konačno i pravomoćno;
– da je podnositeljica rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 6. srpnja 2001. godine, raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske s 1. lipnjem 2001. godine;
– da je rješenjem predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 31. prosinca 2001. godine podnositeljica raspoređena na radno mjesto sudskog savjetnika u Upravnom sudu Republike Hrvatske s danom 1. siječnja 2002. godine, te da to rješenje zamjenjuje rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 6. srpnja 2001. godine;
– da odredba članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 27/01.) glasi:
Službenici i namještenici zatečeni u službi odnosno na radu u državnim tijelima na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim službeničkim, odnosno radnim mjestima i zadržavaju plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjem redu usklađenim s odredbama ovoga Zakona.
– da odredba članka 9. Pravilnika o sudskim službenicima i namještenicima (»Narodne novine«, broj 55 od 5. srpnja 2001. godine) glasi:
Pravilnik o unutarnjem redu u sudovima uskladit će se s odredbama ovoga Pravilnika najkasnije u roku propisanom člankom 126. stavkom 5. Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Predsjednik suda će u roku od 15 dana od stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem redu suda, sukladno članku 127. stavku 1. u svezi s člankom 20. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima donijeti rješenje o rasporedu službenika i namještenika na radna mjesta.
– da odredba članka 12. Pravilnika o sudskim službenicima i namještenicima glasi:
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
9. Raspoređivanje određene osobe na službeničko mjesto, sukladno odredbama sadržanim u članku 4. stavku 1. i stavku 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, izvršava se konstitutivnim upravnim aktom. Upravni akti kojima se uspostavlja neki odnos i iz kojega proizlaze određena prava i obveze za njegove adresate ne mogu imati povratno djelovanje. Osnovni razlozi zabrane njihovog povratnog djelovanja jesu pravna sigurnost i zaštita načela zakonitosti, odnosno zaštita subjektivnih prava pojedinaca.
U konkretnom slučaju rješenje predsjednika Upravnog suda Republike Hrvatske broj: O-Su-153 od 6. srpnja 2001. godine, ima retroaktivno djelovanje. Njime se izvršava novi raspored podnositeljice i mijenja njezin dotadašnji, ali za razdoblje od 1. lipnja 2001. godine pa nadalje, odnosno i za razdoblje koje je prethodilo donošenju navedenog rješenja.
Za ovakvo postupanje predsjednik Upravnog suda Republike Hrvatske nije imao uporište u odredbama zakona ili drugih propisa. Zakon o državnim službenicima i namještenicima, kao ni Pravilnik o sudskim službenicima i namještenicima ne ovlašćuju predsjednike sudova na donošenje pojedinačnih rješenja o rasporedu čije bi pravne posljedice nastupale prije stupanja na snagu pravilnika kojim se utvrđuje novi unutarnji red tijela državne vlasti.
10. Donošenjem konstitutivnog upravnog akta s povratnim djelovanjem, predsjednik Upravnog suda Republike Hrvatske povrijedio je zakon na štetu podnositeljice iz čega je proizašla i povreda ustavnog prava kojim se jamči jednakost svih pred zakonom sadržanog u članku 14. stavku 2. Ustava.
Propustivši sankcionirati retroaktivnost pojedinačnog akta u konkretnom slučaju, odnosno otkloniti nezakonitosti u tuženom upravnom aktu, Upravni sud Republike Hrvatske osporenom presudom broj: Us-9143/01 od 14. travnja 2005. godine. povrijedio je ustavno pravo sadržano u članku 19. stavku 2. Ustava kojim se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Ustavno jamstvo kontrole zakonitosti akata državne uprave ne iscrpljuje se u pravu stranaka na podnošenje tužbe nadležnom sudu. Navedeno ustavno jamstvo ostvaruje se kroz kontrolu i otklanjanje iz pravnog poretka Republike Hrvatske svih pojedinačnih akata državne uprave koji su formalno ili materijalno nezakoniti.
11. Povrede ustavnih prava podnositeljice počinjene u postupku iz kojega je proizašla presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9143/01 od 14. travnja 2005. godine, protežu se i na postupak iz kojega je proizašla presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2771/02 od 14. travnja 2005.
Upravni sud Republike Hrvatske, tijekom kontrole zakonitosti akta državne uprave, osporenom presudom broj: Us-2771/02 od 14. travnja 2005. godine, u konkretnom slučaju propustio je sankcionirati nezakonitosti u upravnom aktu, čime su prema ocjeni ovog Suda i u tom postupku povrijeđena ustavna prava sadržana u članku 14. stavku 2. i članku 19. stavku 2. Ustava.
12. Utvrdivši postojanje povreda ustavnih prava sadržanih u članku 14. stavku 2. i članku 19. stavku 2. Ustava, Ustavni sud ostale prigovore podnositeljice nije razmatrao.
13. Slijedom svega iznijetoga, Sud je odlučio kao u izreci.
Točka I. izreke utemeljena je na odredbama članka 74. i članka 76. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Točka II. izreke utemeljena je na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-3384/2005
U-III-3385/2005
Zagreb, 1. lipnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.