USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

807

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela L. d.o.o. Z., koju zastupa D. S., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 28. veljače 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: IIP-831/2001 (ranije: IIP-2125/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe L. d.o.o. Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 3.500,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 2. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. M. V. i drugi podnijeli su 25. kolovoza 1999. godine protiv tuženika, J. R., tužbu Općinskom sudu u Splitu, radi utvrđenja i zabrane radova, te prijedlog za donošenje privremene mjere zabrane radova.

Ročište zakazano za 1. prosinca 1999. godine je odgođeno jer je utvrđeno da dostava poziva i tužbe tuženiku nije bila uredno iskazana. Sud je tužiteljima, na njihov prijedlog, odredio rok od 15 dana za dostavu adrese tuženika kako bi se istom mogao dostaviti poziv i tužba, te je sljedeće ročište zakazao za 16. veljače 2000. godine.

Sud je na prijedlog tužitelja ročište zakazano za 16. veljače 2000. godine raspravnim rješenjem od istog datuma odgodio na neodređeno vrijeme jer tužitelji nisu uspjeli pribaviti adresu tuženika, te je odredio da će sljedeće ročište zakazati na prijedlog tužitelja.

Podneskom od 6. ožujka 2000. godine tužitelji su uredili tužbu na način da su kao tuženu označili podnositeljicu, L. d.o.o. Z., dok su tužbu u odnosu na J. R. kao tuženika povukli.

Na ročištu 2. lipnja 2000. godine utvrđeno je da dostava poziva uz tužbu podnositeljici nije uredno iskazana te da je naznačeno da podnositeljica ni nakon što je u više navrata obaviještena nije podigla pošiljku. Sud je donio raspravno rješenje da se poziv uz tužbu ponovo uputi podnositeljici.

Na ročištu održanom 3. srpnja 2000. godine utvrđeno je da dostava poziva uz tužbu podnositeljici nije uredno iskazana te da je sudski dostavljač naznačio da je dostava pokušana u dva navrata ali da podnositeljica nije podigla pošiljku. Na prijedlog tužitelja Sud je donio rješenje da se uputi dopis Općinskom sudu u Zagrebu sa zamolbom da taj Sud putem sudskog dostavljača dostavi podnositeljici poziv uz tužbu. Sud je uputio zamolbu dopisom od 6. srpnja 2000. godine.

Na ročištu 5. rujna 2000. godine Sud je utvrdio da Općinski sud u Zagrebu nije udovoljio njegovoj zamolbi, te je riješio da će zamolbu ponoviti, a što je učinio podneskom od 23. listopada 2000. godine.

Na ročištu 11. prosinca 2000. godine za podnositeljicu nije pristupio nitko iako je utvrđeno da je ona uredno primila poziv za ovo ročište uz tužbu i podnesak tužitelja od 6. ožujka 2000. godine. Na tom ročištu, a na prijedlog punomoćnika tužitelja, Općinski sud u Splitu je donio presudu zbog izostanka kojom je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti, te rješenje kojim je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kao neosnovan.

Podneskom od 1. ožujka 2001. godine podnositeljica je obavijestila Sud da je upravo saznala za donesenu odluku, da će je u ovom postupku zastupati odvjetnica S. K., te je priložila punomoć i predložila da se donesena odluka dostavi njezinoj punomoćnici.

Podnositeljica je 5. ožujka 2001. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje i podredno žalbu protiv presude zbog izostanka, navodeći da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje presude zbog izostanka jer ona nije bila uredno pozvana slijedom čega nije primila ni poziv ni tužbu.

Na ročištu 15. ožujka 2001. godine po prijedlogu podnositeljice rješenjem je dopušten povrat u prijašnje stanje, ukinuta je presuda zbog izostanka te je odlučeno na idućem ročištu izvesti dokaz saslušanjem tužitelja M. V. u svojstvu stranke, te saslušanjem svjedoka.

Podnositeljica je 6. travnja 2001. godine podnijela prijedlog za osiguranje dokaza.

Na ročištu 5. lipnja 2001. godine Sud je riješio provesti uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke, te je tužiteljima i podnositeljici naložio dostavu nalaza građevinske inspekcije na koje se pozivaju. Istovremeno je odredio da će odluku o privremenoj mjeri donijeti na sljedećem ročištu.

Podnositeljica je 11. lipnja 2001. godine podnijela protutužbu radi naknade štete.

Tužitelji-protutuženi su 15. lipnja 2001. godine podnijeli podnesak kojim žurno traže određivanje privremene mjere.

Na ročištu održanom 15. lipnja 2001. godine sud je donio privremenu mjeru kojom je naloženo podnositeljici da odmah prestane s izvođenjem bilo kakvih građevinskih radova na stanu u S. Budući da je Sud odlučio izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka građevinske struke, naložio je tužiteljima-protutuženima da za to predujme iznos od 5.000,00 kn.

Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 2001. godine dopunjen je sadržaj zapisnika s ročišta za glavnu raspravu održanog 15. lipnja 2001. godine, u dijelu u kojem je Sud donio rješenje o privremenoj mjeri.

Dopisom od 18. lipnja 2001. godine Sud je od Ureda za prostorno uređenje u Splitu zatražio na uvid spis, broj: 2181-04/99-03.

Podnositeljica je 18. lipnja 2001. godine predložila Sudu da vještačenje povjeri G. f. u S., a 25. lipnja 2001. godine podnijela je žalbu protiv rješenja o privremenoj mjeri od 15. lipnja 2001. godine.

Izvođač spornih radova u stanu podnositeljice prijavio se 12. srpnja 2001. godine kao umješač na strani podnositeljice.

Tužitelji su 7. srpnja 2001. godine uplatili predujam na ime vještačenja, 19. srpnja 2001. godine očitovali su se na navode iz podnositeljičinog podneska od 11. lipnja 2001. godine, te obavijestili sud da podnositeljica nije postupila po privremenoj mjeri.

Podnositeljica se 25. srpnja 2001. godine očitovala na navode iz podneska tužitelja od 19. srpnja 2001. godine te dostavila vještački nalaz i mišljenje G. p.

Županijski sud u Splitu je rješenjem, broj: Gž-2596/01 od 30. studenoga 2001. godine, ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 2001. godine, kojim je dopunjeno rješenje o privremenoj mjeri, te je drugim rješenjem istog broja i datuma preinačio rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Splitu od 15. lipnja 2001. godine, na način da se podnositeljici nalaže odmah prestati s izvođenjem bilo kakvih radova na konstruktivnim zidovima stambene zgrade u S.

Podneskom zaprimljenim na Sudu 18. veljače 2002. godine prvotužitelj-protutuženik, M. V., izjavio je da se odriče tužbe i tužbenog zahtjeva, te je sud 21. veljače 2002. godine u odnosu na njega donio presudu na temelju odricanja.

Na ročištu 21. veljače 2002. godine Sud je riješio da pridržava pravo da naknadno donese odluku o prijedlogu za daljnjom privremenom mjerom, te je odredio da će se 17. travnja 2002. godine izvesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke.

Podneskom zaprimljenim 16. travnja 2002. godine podnositeljica je zamolila odgodu određenog očevida.

Na ročištu održanom 17. travnja 2002. godine odlučeno je očevid održati 23. listopada 2002. godine.

Tužitelji-protutuženici su 6. svibnja 2002. godine podneskom zatražili proširenje vještačenja na određena pitanja, te zamolili sud da u što je moguće kraćem roku odredi očevid na licu mjesta.

Očevid je održan 23. listopada 2002. godine, te je Sud rješenjem naložio strankama da predlože dokaze u svezi miniranja izvršenog u stanu podnositeljice, dostave svu dokumentaciju potrebnu sudskom vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja, te je vještaku naloženo da u roku od 15 dana izvrši očevid u ostalim stanovima tužitelja.

Dopisom od 11. studenoga 2002. godine sudski vještak je izvijestio Sud da bi troškovi vještačenja mogli iznositi od 30.000,00 do 40.000,00 kn, pa je Sud dopisom od 26. studenoga 2002. godine pozvao punomoćnicu tužitelja-protutuženika da u roku od 15 dana uplati naprijed navedeni iznos, nakon čega će sudski vještak izraditi nalaz i mišljenje.

Podnositeljica je uz podnesak od 7. siječnja 2003. godine priložila i fotografije stana u fazi izvođenja radova s prijedlogom da se dostave vještaku.

Podneskom od 23. siječnja 2003. godine tužitelji-protutuženici predlažu Sudu da zatraži od vještaka preispitivanje troškova vještačenja, da iste specificira, da pribavi zapisnike građevinske inspekcije koja je uredovala na licu mjesta po njihovoj pritužbi, te da se očituje na navode podnositeljice od 7. siječnja 2003. godine.

Dopisom od 4. veljače 2003. godine Sud je zatražio vještaka da se očituje o prijedlogu tužitelja-protutuženika o troškovima vještačenja, a dopisom od istog dana zatražio je od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Splitu da dostavi na uvid spis, broj: UP/I-362-02/99-01/02046.

Dopisom od 11. veljače 2003. godine vještak je Sudu dostavio specifikaciju troškova vještačenja.

Dopisom od 17. veljače 2003. godine, Ministarstvo je dostavilo zatraženi spis na uvid.

Podneskom od 3. travnja 2003. godine podnositeljica požuruje zakazivanje rasprave.

Dopisom od 25. kolovoza 2003. godine Sud je ponovno pozvao punomoćnicu tužitelja-protutuženika da uplati u roku od 15 dana predujam na ime izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

Podneskom od 9. rujna 2003. godine, tužitelji-protutuženici smatraju da su troškovi izrade nalaza i mišljenja vještaka neuobičajeno visoki, te predlažu Sudu zatražiti ponudu drugog sudskog vještaka građevinske struke.

Ročište zakazano za 21. siječnja 2004. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca.

Na ročištu održanom 27. travnja 2004. godine, ponovno je naloženo tužiteljima-protutuženicima da uplate u roku od 30 dana predujam za troškove vještačenja uz upozorenje da će sud odustati od izvođenja ovog dokaza u slučaju neudovoljavanja nalogu suda.

Podneskom od 14. lipnja 2004. godine tužitelji-protutuženici ističu da je zatraženi predujam na ime troškova vještačenja previsok te predlažu Sudu da angažira novog sudskog vještaka.

Podneskom od 29. srpnja 2004. godine podnositeljica predlaže Sudu da odustane od dokaza ukoliko tužitelji-protutuženici ne uplate troškove vještačenja, te da zaključi raspravljanje i odbije tužbeni zahtjev.

Na ročištu održanom 17. studenoga 2004. godine Sud je odlučio da se na idućem ročištu izvede dokaz saslušanjem stranaka, da će o provođenju vještačenja odlučiti naknadno, te je sljedeće ročište zakazao za 24. veljače 2005. godine.

Ročište zakazano za 24. veljače 2005. godine odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca.

Na ročištu održanom 3. ožujka 2005. godine izveden je dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika, rasprava je prekinuta zbog nestanka električne energije. Zapisnik je ostao pohranjen u računalu, te je dostavljen strankama.

Na ročištu održanom 14. travnja 2005. godine Sud je tužiteljima-protutuženicima na njihovo traženje odredio rok od 15 dana radi očitovanja na uručeni podnesak podnositelja.

Nakon toga, održana su ročišta 23. lipnja 2005., 13. listopada 2005. godine i 16. veljače 2006., a sljedeće je zakazano za 22. svibnja 2006. godine.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Pravo važno za ustavnosudski postupak propisano je člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 25. kolovoza 1999. godine. Podnositeljica je kao tužena naznačena 6. ožujka 2000. godine pa se duljina postupka u odnosu na nju računa od tog dana.

Ustavna tužba podnijeta je 2. prosinca 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četiri (4) godine, osam (8) mjeseci i dvadeset šest (26) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se vodi cijelo vrijeme pred Općinskim sudom u Splitu, uz napomenu da je Županijski sud u Splitu odlučivao o žalbi na prvostupanjsko rješenje o privremenoj mjeri.

Općinski sud u Splitu je u pravnorelevantnom razdoblju održao jedan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i dvanaest ročišta (a dosada ukupno sedamnaest), ali pri tome nije postupao učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Stoga, broj održanih ročišta u pravnorelevantnom razdoblju, a i nakon tog razdoblja, ne opravdava ukupno trajanje spora. Naime, Općinski sud u Splitu je 11. prosinca 2000. godine donio presudu zbog izostanka koju je sam ukinuo 15. ožujka 2001. godine, a od tada do danas još uvijek nije meritorno odlučio ni o tužbenom ni o protutužbenom zahtjevu, nego je jedino 21. veljače 2002. godine donio presudu na temelju odricanja u odnosu na prvotužitelja-protutuženika. Nakon očevida 23. listopada 2002. godine sud je sljedeće ročište održao 27. travnja 2004. godine tj. nakon jedne godine, šest mjeseci i četiri dana. Povrh toga, u postupku nije provedeno vještačenje koje je odredio sud jer tužitelji-protutuženici više od dvije godine odbijaju uplatiti predujam, a sud nije odlučio hoće li od njegovog izvođenja odustati, iako ima tu mogućnost, kao i mogućnost da predmet u kojem tužitelj ne dokaže osnovanost svog zahtjeva riješi prema pravilima o teretu dokazivanja.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽENE-PROTUTUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužena-protutužiteljica u parničnom postupku je doprinijela duljini postupka u pravnorelevantnom razdoblju jer je sud na njezin prijedlog odgodio održavanje očevida.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu ima elemenata složenosti, ali oni ne opravdavaju ukupnu duljinu postupka.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio u trajanju od četiri godine, osam mjeseci i dvadeset šest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Splitu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da se postupak i nadalje vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom slučaju pri određivanju naknade podnositeljici uzet je u obzir i njezin doprinos duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4685/2004

Zagreb, 28. veljače 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.