USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
806
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić,
Jasna Omejec, Željko Potočnjak,
Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko
Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. S.
iz N. Č., na sjednici održanoj 21. veljače 2006. godine, donio je
ODLUKU
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti
odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-2295/05 (ranije:
Pr-9596/01, Pn-2452/91) u najkraćem mogućem roku, ali
ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave u
»Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona
o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i
49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, S. S. iz N. Č.,
određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka
1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst)
u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit
će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja
zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu
isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim
novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka
63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,
29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio
je dana 4. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 9. svibnja 1991. godine podnio
tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika Z. t. u. Z., radi naknade štete.
Podnositelj je kao radnik tuženog, nastradao na radnom mjestu uslijed čega mu
je narušeno zdravlje.
Do 5. studenoga 1997. održana su četiri ročišta
(4. prosinca 1991., 2. studenoga 1992., 8. veljače 1993. i 10. siječnja 1994.),
te je provedeno medicinsko i financijsko vještačenje.
Podnescima od 25. kolovoza 1994., 11. listopada
1995., 12. studenoga 1996., 10. siječnja 1997. i 30. rujna 1997. podnositelj je
požurivao zakazivanje ročišta.
Na ročištu 12. studenoga 1997. riješeno je da će
se provesti vještačenje po Institutu za medicinska istraživanja i medicinu
rada.
Rješenjem suda od 15. srpnja 1998. određeno je u
ovom predmetu medicinsko vještačenje-provođenje ekspertize po Institutu rada.
Institut je 18. srpnja 2001. vratio spis sudu i
obavijestio ga da na račun Instituta nije izvršena uplata, te da će nalaz i
mišljenje proslijediti sudu po izvršenoj uplati.
Sud je dopisom od 20. srpnja 2001. pozvao
podnositelja da uplati preostali iznos za provođenje vještačenja, s obzirom da
predujmljeni iznos nije dovoljan.
Podneskom od 14. kolovoza 2001. podnositelj je
dostavio dokaz o izvršenoj uplati, dok je podneskom od 7. rujna 2001. zatražio
dostavu nalaza i mišljenja.
Sud je dopisom od 5. listopada 2001. zatražio
dostavu nalaza od Instituta, nakon čega je nalaz dostavljen sudu 19. listopada
2001.
Podneskom od 13. studenoga 2001. podnositelj se
je očitovao na nalaz Instituta, dok je tuženi to učinio podneskom od 30.
studenoga 2001.
Na ročištu 13. svibnja 2002. određeno je
knjigovodstveno vještačenje te saslušanje liječnika vještaka.
Dopisom suda od 24. svibnja 2002. pozvan je
vještak da preuzme spis, dok je nalaz i mišljenje
sudu dostavio 11. rujna 2002.
Na ročištu održanom 17. listopada 2002. određeno
je vještačenje po vještaku oftalmologu, te je dopisom suda od 18. studenoga
2002. pozvan vještak da preuzme spis.
Nalaz i mišljenje vještak je sudu dostavio 26.
studenoga 2002.
Na ročištu održanom 19. svibnja 2003. zaključena
je glavna rasprava i donijeta je presuda, broj: Pr-9596/01 kojom je djelomično
usvojen tužbeni zahtjev podnoditelja.
Protiv navedene presude podnositelj je podnio
žalbu 30. ožujka 2004., a tuženi 29. travnja 2004., te je spis otpremljen Županijskom
sudu u Zagrebu 2. lipnja 2004.
Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu,
broj: Gžr-1486/04-2 od 12. travnja 2005. preinačena
je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, dok je rješenjem djelomično
ukinuta prvostupanjska presuda i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno
suđenje prvostupanjskom sudu 21. travnja 2005.
Podneskom od 10. lipnja 2005. podnositelj je
zatražio zakazivanje rasprave.
Nakon toga je održano ročište 12. listopada
2005., a sljedeće je ročište zakazano za 1. ožujka 2006.
3. PRAVO VAŽNO ZA
USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su
odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog
zakona.
Ustavna
tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim
utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG
POSTUPKA
Prvostupanjski parnični postupak započeo je 9.
svibnja 1991. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade
štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje
od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o
potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i
Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.
– pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju
Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i
pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 4. lipnja 2004.
godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje
da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13)
godina i dvadest pet (25) dana, a nakon stupanja na
snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe
postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.
4.2. POSTUPANJE
NADLEŽNOG SUDA
Ustavni sud je utvrdio da je postupak u
razmatranom razdoblju do podnošenja ustavne tužbe trajao šest godina, šest
mjeseci i dvadeset osam dana. U trenutku podnošenja ustavne tužbe (4. lipnja
2004.) postupak je bio u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu. Trenutno se
spis nalazi kod Općinskog suda u Zagrebu.
Činjenica je da se u konkretnom predmetu u
razdoblju od 15. srpnja 1998. do 19. listopada 2001. godine, dakle tri (3)
godine, tri (3) mjeseca i tri (3) dana, spis nalazio na vještačenju. Međutim,
ta činjenica se ne bi mogla smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda u ovom sudskom postupku. Naime, sukladno
odredbi članka 259. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91.,
91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) sud rukovodi
vještačenjem.
Prema odredbi članka 251. stavka 4. ZPP umjesto
određenog vještaka sud može uvijek odrediti drugog vještaka.
Odredbom članka 260. stavka 1. ZPP propisano je,
između ostalog, da će sud odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja.
Člankom 16. Pravilnika o stalnim sudskim
vještacima (»Narodne novine«, broj 21/98.), propisana je dužnost vještaka da se
pridržava rokova određenih odlukom te postupak vještaka u slučaju da iz
objektivnih razloga ne može dovršiti vještačenje u zadanom mu roku.
U smislu odredbi članka 18. Pravilnika o stalnim
sudskim vještacima, predsjednici županijskih, trgovačkih i općinskih sudova
dužni su pratiti rad vještaka.
Polazeći od navedenih odredbi ZPP i Pravilnika o
stalnim sudskim vještacima, a imajući u vidu razdoblje od tri (3) godine, tri
(3) mjeseca i tri (3) dana, koliko se spis nalazio na vještačenju, te imajući u
vidu ukupno trajanje postupka (nešto više od trinaest godina), Ustavni sud je
ocijenio da Općinski sud u Zagrebu predmetni postupak nije vodio učinkovito i
sukladno načelu ekonomičnosti postupka.
4.3. PONAŠANJE
PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u
parničnom postupku nije pridonio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG
PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da je riječ o složenom
predmetu u kojem je trebalo provesti medicinsko i financijsko vještačenje.
Međutim, složenost postupka kao takva nije sama po sebi toliko velika da bi se
o tužbi podnositelja trebalo odlučivati u razdoblju duljem od trinaest godina.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio u trajanju od šest
godina, šest mjeseci i dvadeset osam dana, te je i dalje u tijeku pred
prvostupanjskim sudom. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka (nešto više od
trinaest godina), neučinkovito postupanje suda, te polazeći od činjenice da je
postupak samo djelomično pravomoćno okončan, Ustavni sud nalazi da je
povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom
29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog
zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3.
Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje
odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravnorelevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja
nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997.
godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinoga slučaja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se
na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je
dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke
najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od
isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na
članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-2085/2004
Zagreb, 21. veljače 2006.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.