USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3828

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. B. iz Z., kojeg zastupa S. B., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 21. studenoga 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-366/06 (raniji broj: Pr-1711/00 i Pn-5611/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. B. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 14.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 16. veljače 2005. podnio ustavnu tužbu na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka radi naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske:
Podnositelj je 20. rujna 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »M. Iz.m.« d.d. Z., radi naknade štete zbog povrede na radu.
Dana 1. srpnja 1997. održano je prvo ročište na kojem je tuženik priznao štetni događaj, pasivnu legitimaciju i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ali je osporio visinu. Određeno je provođenje medicinskog vještačenja.
Vještački nalaz i mišljenje dostavljen je sudu 16. veljače 1998.
Podneskom od 30. ožujka 1998. podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev prema nalazu vještaka.
Na ročištu 7. travnja 1998. tuženik je povukao priznanje pravne osnove, istakao prigovor podijeljene odgovornosti, te je riješeno da će se, na prijedlog podnositelja, saslušati više svjedoka.
Podneskom od 6. svibnja 1998. tuženik predlaže miješanje Z. o. d.d. Z. i ukazuje na potrebu proširenja tužbe na B. T. d.d., jer se štetni događaj dogodio u tom brodogradilištu, kod kojeg je podnositelj radio na temelju ugovora tuženika i B. o kooperaciji.
Dana 18. lipnja 1998. održano je ročište na kojem je saslušan svjedok.
Dana 20. listopada 1998. održano je ročište na kojem je saslušan svjedok.
Dana 9. studenoga 1998. dostavljen je sudu spis nadležne inspekcije rada.
Dana 9. veljače 1999. održano je ročište na kojem su na spis predmeta (tada broj: Pn-5611/96) priklopljeni spisi broj: Pn-2900/98 (tužba podnositelja protiv tuženika »B.« d.d. T. iz iste pravne i činjenične osnove) i broj: Pn-2902/98 (tužba podnositelja protiv tuženika »M. Iz.m.« d.o.o. i »B.« d.d. iz iste pravne i činjenične osnove), radi zajedničkog rješavanja. O. Z. d.d. je podneskom odbilo miješanje.
Dana 3. srpnja 1999., 2. prosinca 1999. i 15. veljače 2000. održana su ročišta na koja nisu pristupili drugotuženik i svjedoci.
Dana 10. ožujka 2000. sudu su dostavljeni podaci o plaći podnositelja.
Podneskom od 12. svibnja 2000. podnositelj je uredio tužbeni zahtjev.
Dana 6. lipnja 2000. održano je ročište na kojem je saslušan svjedok.
Dana 25. rujna 2000. održano je ročište pred novim predsjednikom vijeća. Spis predmeta dobio je novu signaturu broj: Pr-1711/00. Ročište je odgođeno zbog izostanka svjedoka.
Dana 13. prosinca 2000. održano je ročište na koje nisu pristupili svjedoci pa su ponovo pozvani pod prijetnjom privođenja.
Dana 2. veljače 2001. ročište je odgođeno zbog spriječenosti suca.
Dana 23. veljače 2001. održano je ročište na kojem je saslušan podnositelj i jedan svjedok.
Podneskom od 1. ožujka 2001. podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev.
Dana 18. svibnja 2001. održano je ročište na kojem je riješeno da će se jedan svjedok saslušati zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Trogiru.
Dana 6. srpnja 2001. dostavljen je sudu zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka.
Podneskom od 10. siječnja 2003. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.
Dana 31. ožujka 2003. održano je ročište pred novim sucem na kojem je riješeno da će se saslušati još jedan svjedok i da tuženik dostavi fotoelaborat mjesta štetnog događaja. Podnositelj je priložio u spis podnesak kojim precizira tužbeni zahtjev.
Dana 5. lipnja 2003. održano je ročište na kojem je riješeno da će se pribaviti spis inspekcije rada (koji je već pribavljen – op. Ustavnog suda), zamolbenim putem saslušati još jednog svjedoka i da će se provesti novo medicinsko vještačenje.
Dana 3. listopada 2003. zamolbeno je saslušan svjedok.
Dana 28. studenoga 2003. dostavljen je nalaz i mišljenje vještaka.
Podneskom od 16. prosinca 2003. podnositelj predlaže da se pozovu svi vještaci radi usklađenja nalaza.
Dana 16. veljače 2004. podnositelj požuruje zakazivanje ročišta.
Dana 22. travnja 2004. održano je ročište na koje nisu pristupila dva vještaka. Zbog prigovora tuženika donijeto je rješenje da će se provesti vještačenje po vještaku zaštite na radu.
Podneskom od 25. svibnja 2004. prvotuženik je izvijestio sud da je nad njime 24. studenoga 2003. otvoren stečaj.
Podneskom od 6. srpnja 2004. podnositelj požuruje izradu vještačkog nalaza i mišljenja.
Dana 30. rujna 2004. dostavljen je sudu nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu.
Podneskom od 22. listopada 2004. podnositelj je zatražio dopunsko saslušanje vještaka.
Dana 16. veljače 2005. podnesena je ustavna tužba.
Dana 2. ožujka 2005. podnositelj požuruje zakazivanje rasprave.
Dana 2. lipnja 2005. vještak je dopunski saslušan na ročištu, te je raspravljanje zaključeno, a ročište za objavu presude određeno za 17. lipnja 2005. godine.
Dana 17. lipnja 2005. objavljena je presuda i rješenje kojim je tužbeni zahtjev podnositelja djelomično usvojen u odnosu na drugotuženika, dok je u odnosu na prvotuženika rješenjem obustavljen postupak.
Podnositelj je izjavio žalbu 26. kolovoza 2005., a tuženik 1. rujna 2005.
Žalbe su otpremljene drugostupanjskom sudu 6. listopada 2005.
Rješenjem broj: Gžr-1189/05 od 10. siječnja 2006. Županijski sud u Zagrebu usvojio je žalbe stranaka i ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. i V. izreke.
Podnescima od 3. i 22. ožujka 2006. podnositelj traži zakazivanje ročišta.
Rješenjem od 6. studenoga 2006. nova sutkinja je pozvala tuženika na dostavu dokumentacije, sukladno drugostupanjskoj odluci.
Dana 17. studenoga 2006. održano je ročište (novi broj: Pr-366/06) na kojem je podnositelj tržio kraći rok radi očitovanja na zaprimljeni podnesak tuženika.
Na ročištu 21. prosinca 2006. sud je naložio tuženiku da dostavi podatke vezane uz uputu Županijskog suda i prijedloge podnositelja, te je tuženik pozvan da dostavi ostale dokazne prijedloge pod prijetnjom gubitka prava.
Tuženik je 19. siječnja 2007. dostavio podnesak s dijelom dokumentacije.
Dana 31. siječnja 2007. održano je ročište na kojem je naloženo tuženiku da u neprekoračivom roku od 8 dana izvijesti sud ima li daljnjih dokaznih prijedloga.
Dana 27. veljače 2007. zbog spriječenosti suca ročište je odgođeno.
Sljedeće ročište je održano 19. srpnja 2007., nakon čega je spis predmeta upućen u kalendar do 20. studenoga 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je utvrdio da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja 20. rujna 1996.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak; u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola br. 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 16. veljače 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao (7) godina tri (3) mjeseca i jedanaest (11) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu. Taj je sud zakazao šesnaest ročišta, od čega su dva odgođena zbog spriječenosti suca, odredio i proveo tri vještačenja i saslušao neposredno tri svjedoka. Ročišta su zakazivana u primjerenim vremenskim razmacima, izuzevši razdoblje od 18. svibnja 2001. do 31. ožujka 2003. (jedna godina i deset mjeseci) u tijeku kojeg je obavljeno samo zamolbeno saslušanje jednog svjedoka pred drugim sudom.
Prvostupanjska presuda donesena je nakon podnošenja ustavne tužbe, ukinuta je, te je postupak ponovo u tijeku pred prvostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se, unatoč potrebi provođenja vještačenja, ne radi o naročito složenom predmetu, zbog jasnoće i dostupnosti medicinske dokumentacije, platnih podataka i podataka inspekcije rada.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da trajanje parničnog postupka dulje od sedam godina u pravnorelevantnom razdoblju, kroz koje razdoblje nije pravomoćno odlučeno o zahtjevu podnositelja, ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
U razmatranom razdoblju sud je proveo veliki broj postupovnih radnji, međutim, ocjena je Ustavnog suda da pritom nije bio učinkovit, napose glede pozivanja odnosno sankcioniranja svjedoka koji se nisu odazivali sudskim pozivima.
Polazeći od navedenog, kao i činjenice da se radi o postupku radi naknade štete zbog iznimno teške povrede na radu koju je podnositelj pretrpio, s teškim i trajnim posljedicama, što svakako ima veliko značenje za podnositelja, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, ali uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-764/2005
Zagreb, 21. studenoga 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća, v. r.