USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3359

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz Z., kojeg zastupa B. T., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 9. listopada 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I-1265/94 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-5292/99.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. K. iz Z., B. D. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 11. srpnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 27. travnja 1994. M. K., kao ovrhovoditeljica, podnijela je Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, I. Š., temeljem ovršne isprave, presude Općinskog suda u Zagrebu broj: P-1096/81, radi izvršenja činidbe (otklanjanja nedostataka na stambenoj zgradi i objektu u Z., P. 56).
Sud je 1. rujna 1994. donio rješenje o ovrsi.
Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio prigovor 4. listopada 1994. te žalbu protiv odluke o troškovima i prijedlog za odgodu ovrhe.
Rješenjem suda od 15. svibnja 1996. odbijen je prigovor ovršenika i prijedlog za odgodu ovrhe te je ovršenik protiv istog podnio žalbu 25. rujna 1996.
Podnescima od 24. i 28. listopada 1996. ovršenik je zatražio odgodu ovrhe.
Zakonski zastupnik ovrhovoditeljice, M. K., podnositelj ustavne tužbe, rješenjem Centra za socijalni rad, Podružnice Trešnjevka od 16. rujna 1996. postavljen je za staratelja ovrhovoditeljici.
Podneskom od 16. prosinca 1996. podnositelj je obavijestio sud da ovršenik nije postupio po rješenju o ovrsi te je predložio nastavak ovrhe.
Nakon toga, održano je ročište 9. travnja 1998., dok je rješenjem suda od 23. ožujka 1999. broj: I-1265/94 ovršenik upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Sud je žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi od 15. svibnja 1996. otpremio Županijskom sudu u Zagrebu 8. listopada 1999.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-10201/99-2 od 5. prosinca 2000. odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno rješenje o ovrsi od 15. svibnja 2006., ispravljeno rješenjem od 25. veljače 1997., te je spis vraćen prvostupanjskom sudu 9. siječnja 2001.
Ovršenik je 12. travnja 1999. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženice, M. K., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer da je izvršio dužnu činidbu odstranjenja dijela krovišta stambene zgrade (...)
Odgovor na tužbu tužena je podnijela sudu 30. prosinca 1999.
Na ročištu 11. veljače 2000. pozvan je tužitelj da uredi tužbu na način da navede točnu osobu tuženika.
Podneskom od 15. veljače 2000. tužitelj je obavijestio sud da je tužena umrla te je proširio tužbeni zahtjev na podnositelja ustavne tužbe, kao nasljednika tužene, a ujedno je predložio i provođenje očevida na licu mjesta.
Rješenjem suda od 16. prosinca 2002. odgođeno je izvršenje rješenja o ovrsi broj: I-1265/94 od 1. rujna 1994. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka broj: P-5292/99.
Nakon toga, održano je ročište 10. lipnja 2003., dok je rješenjem suda od 15. lipnja 2004. određen očevid na licu mjesta za dan 14. srpnja 2004., a koji navedenog dana nije održan zbog spriječenosti tužitelja.
Podneskom (naslovljenim kao žalba) od 3. srpnja 2004. tužitelj je obavijestio sud da nije u mogućnosti platiti izlazak sudske komisije na očevid, nakon čega je rješenjem suda od 5. studenoga 2004. pozvan da obavijesti sud o daljnjoj dispoziciji u ovom postupku.
Podneskom od 17. lipnja 2005. podnositelj je obavijestio sud da nema sredstava za uplatu predujma za vještačenje.
Na ročištu 7. studenoga 2005. sud je rješenjem pozvao tužitelja da u roku od 15 dana uplati predujam za izlazak sudske komisije i građevinskog vještaka.
Rješenjem suda od 30. prosinca 2005. određen je očevid na licu mjesta za 31. ožujka 2006.
Raspravnim rješenjem suda od 31. ožujka 2006. dodijeljen je vještaku rok od 30 dana radi izrade i dostave pisanog nalaza i mišljenja.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 21. srpnja 2006.
Dopisom suda od 26. srpnja 2006. pozvani su punomoćnici stranaka da se očituju na nalaz i mišljenje vještaka, a što je tužitelj i učinio podneskom od 6. listopada 2006.
Na ročištu 21. ožujka 2007. pozvan je podnositelj da se u roku od 15 dana očituje je li tužitelj izvršio dužnu činidbu.
Podneskom od 11. svibnja 2007. tužitelj je predložio da sud zakaže raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Majka podnositelja je, kao ovrhovoditelj, 27. travnja 1994. pod­nijela Općinskom sudu u Zagrebu prijedlog za izvršenje dužnikove činidbe.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kad je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Konvencija). Protokol broj: 12 na snazi je u odnosu na Republiku Hrvatsku od 1. travnja 2005. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 9/05.), a Protokol broj: 13 od 1. srpnja 2003. (Zakon o potvrđivanju Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02. i Objava o stupanju na snagu Protokola broj: 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 13/03.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da, radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnesena je 11. srpnja 2005., a do tog dana postupak ovrhe nije dovršen pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i trinaest (13) dana, a od stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da su se vodila dva postupka i to ovršni i parnični postupak. U ovršnom postupku sud je donio rješenje o ovrsi, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2000. Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 1999. ovršenik je upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je rješenjem suda od 16. prosinca 2002. odgođena ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, koji je ovršenik pokrenuo pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom od 12. travnja 1999. protiv majke podnositelja, a koji je još uvijek u tijeku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj, kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema utvrđenju Ustavnog suda radi se o donekle složenom sudskom postupku, međutim, sama ta činjenice ne opravdava trajanje ovog postupka od preko sedam godina u pravno relevantnom razdoblju.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se ovršni postupak u slučaju podnositelja vodi u trajanju od preko sedam godina i da još nije dovršen. Unatoč činjenici što su u konkretnom predmetu vođena dva postupka, ovršni i parnični postupak, sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu te polazeći od činjenice da još uvijek nije donijeta pravomoćna odluka u parničnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem postupka podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Prilikom određivanja naknade Sud je uzeo u obzir činjenicu da je podnositelj stupio u parnicu kao stranka tek 2000. godine.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1896/2006
Zagreb, 9. listopada 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.