USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3080

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Davor Krapac, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. M. iz S., kojeg zastupa I. M., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 19. rujna 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-1861/07 (predmet Općinskog suda u Korčuli broj: P-423/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.200,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca, od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 1. lipnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Korčuli pod brojem: P-423/98, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj ustavne tužbe A. M. iz S. podnio je 30. rujna 1998. tužbu Općinskom sudu u Korčuli protiv prvotužene M. Š. iz B., drugotužene M. P. K. iz Z., trećetuženog S. P. K. iz Z., četvrtotužene M. P. Č. iz Z. i petotuženog Z. P. K. u A., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe.
Općinski sud u Korčuli je 25. veljače 1999. uputio petotuženom u Argentini poziv za ročište za 10. rujna 1999., dok je tužitelju i ostalim tuženicima poziv za navedeno ročište uputio 10. lipnja 1999.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. rujna 1999. podnositelj je predložio donošenje presude zbog izostanka čemu je sud udovoljio u odnosu na sve tužene osim u odnosu na prvotuženu.
Nakon što je zaprimio podnesak prvotužene kojom priznaje tužbeni zahtjev, Općinski sud u Korčuli je u odnosu na nju 13. rujna 1999. donio presudu na temelju priznanja.
Presuda je uručena podnositelju 17. veljače 2000., prvotuženoj 16. veljače 2000. i trećetuženom 19. travnja 2000., dok je za drugotuženu dostava vraćena 17. travnja 2000. s naznakom dostavljača: »umro«.
Podneskom od 28. rujna 2001. četvrtotužena je dostavila sudu punomoći kojima opunomoćuje odvjetnika da zastupa nju i petototuženika u navedenom predmetu.
Sud je rješenjem od 14. studenoga 2001. naložio četvrtotuženoj sudu dostaviti punomoć iz koje je vidljivo ovlaštenje za njezino zastupanje petotuženog.
Neutvrđenog datuma Općinskom sudu u Korčuli dostavljeno je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu od 22. svibnja 2000. iz kojeg je vidljivo da je drugotužena preminula 16. studenoga 1999.
Rješenjem od 28. travnja 2005. Općinski sud u Korčuli utvrdio je prekid postupka temeljem članka 212. točke 1. Zakona o parničnom postupku (vidi točku 4.5. ove odluke).
Podneskom od 25. svibnja 2005. punomoćnik podnositelja predlaže nastavak postupka, ukazujući da su trećetuženi i četvrtotužena nasljednici drugotužene.
Rješenjem od 2. kolovoza 2005. Općinski sud u Korčuli pozvao je trećetuženog i četvrtotuženu da kao nasljednici pok. drugotužene preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.
Rješenjem od 15. veljače 2006. postupak je nastavljen uz dostavu presude zbog izostanka od 10. rujna 1999. trećetuženom i četvrtotuženoj.
Protiv navedene presude trećetuženi i četvrtotužena su 7. ožujka 2006. uložili žalbu, na koju je 29. ožujka 2006. podnositelj sudu dostavio svoj odgovor.
Nakon toga, spis je dostavljen na rješavanje Županijskom sudu u Dubrovniku, koji predmet 9. veljače 2007. remisorno vraća uz napomenu da presuda od 10. rujna 1999. nije dostavljena petotuženom za kojeg postoji vjerojatnost da je umro, što proizlazi, između ostalog, iz žalbi stranaka.
Dopisom od 12. veljače 2007. sud je pozvao punomoćnika četvrtotužene da se izjasni o navodu stranke da je petotuženi preminuo, da obavijesti sud tko su nasljednici petotuženog te da sudu dostavi rješenje o nasljeđivanju iza smrti petotuženog.
Podneskom od 7. ožujka 2007. punomoćnik četvrtotužene udovoljava nalogu suda. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je petotuženi umro 14. lipnja 2002. u Argentini te da su kao nasljednici proglašeni trećetuženi i četvrtotužena u ovom parničnom postupku.
Sud je 9. ožujka 2007. donio rješenje kojim utvrđuje prekid postupka.
Nakon što su trećetuženi i četvrtotužena obavijestili sud da kao nasljednici pok. petotuženog preuzimaju postupak, sud je 14. svibnja 2007. donio rješenje o nastavku postupka.
Trećetuženi i četvrtotužena su 11. lipnja 2007. podnijeli žalbu pa je predmet 9. srpnja 2007. proslijeđen Županijskom sudu u Dubrovniku na odlučivanje gdje se trenutno vodi pod poslovnim brojem: Gž-1861/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatranjem razloga ustavne tužbe, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Korčuli, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.
Svoju odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužbu protiv tuženih, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, podnositelj je podnio Općinskom sudu u Korčuli 30. rujna 1998., a ustavnu tužbu 1. lipnja 2005. godine.
Ustavni sud utvrđuje da je od dana podnošenja tužbe općinskom sudu do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dva (2) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Korčuli, koji je održao jedno ročište (10. rujna 1999.), na kojem je donio presudu zbog izostanka u odnosu na sve tužene osim prvotuženu, u odnosu na koju je 13. rujna 1999. donio presudu na temelju priznanja. Od tada, pa sve do podnošenja ustavne tužbe, Općinski sud u Korčuli djelomično je izvršio dostavu presude zbog izostanka tuženicima, utvrdio iz dostavnice (17. travnja 2000.) da je drugotužena umrla, te rješenjem (14. studenoga 2001.) zatražio od četvrtotužene da sudu dostavi urednu punomoć za zastupanje petotuženog.
Rješenje kojim utvrđuje prekid postupka zbog smrti drugotužene nadležni sud je donio 28. travnja 2005.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, Općinski sud u Korčuli je 15. veljače 2006. donio rješenje o nastavku postupka i proveo više pravnih radnji. Predmet se povodom žalbe tuženika od 11. srpnja 2007. vodi pred Županijskim sudom u Dubrovniku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA
NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Člankom 212. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je:
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre, (...)
U konkretnom slučaju, u pravno relevantnom razdoblju, sud je rješenjem od 28. travnja 2005. utvrdio prekid postupka zbog smrti drugotužene odnosno nakon podnošenja ustavne tužbe, rješenjem od 9. ožujka 2007. utvrdio je prekid postupka zbog smrti petotuženika.
Člankom 215. stavkom 1. ZPP-a propisano je:
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točke 1. do 5. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine (...) preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
U konkretnom slučaju, u pravno relevantnom razdoblju, sud je rješenjem od 15. veljače 2006. odredio nastavak postupka nakon prekida zbog smrti drugotužene odnosno nakon podnošenja ustavne tužbe, rješenjem od 14. svibnja 2007. utvrdio je nastavak postupka nakon prekida zbog smrti petotuženika.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u pravno relevantnom razdoblju, dakle do podnošenja ustavne tužbe, trajao šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dva (2) dana.
Ustavni sud utvrđuje da je u pravno relevantnom razdoblju do određenog zastoja u postupanju došlo tijekom dostave sudskih presuda tuženicima i to u odnosu na drugotuženu za koju je dostava vraćena s naznakom »umro« te u odnosu na petotuženika s adresom u Argentini.
Međutim, uzimajući u obzir navode iz toč. 4.2. do 4.5. ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da dva dulja razdoblja neopravdane neaktivnosti suda, i to od 17. travnja 2000. do 14. studenoga 2001. te 14. studenoga 2001. do 28. travnja 2005., ukazuju da nadležni sud nije koristio dostupne procesne mogućnosti kako bi učinkovito proveo dostavu i pravomoćno okončao postupak. Posebno uzimajući u obzir navedeno u točki 4.5. ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da prekid postupka utvrđen 28. svibnja 2005. rješenjem nakon smrti drugotužene, (a kasnije i petotuženog) nije značajnije utjecao na duljinu trajanja ovog postupka.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, dva dulja razdoblja neopravdane neaktivnosti nadležnog suda pred kojim se postupak vodio tijekom cijelog pravnorelevantnog razdoblja, Ustavni sud smatra da problemi oko dostave sudskih odluka u ovom predmetu ne mogu opravdati dulja razdoblja neaktivnosti suda, te u tom smislu ocjenjuje da je zbog neučinkovitog postupanja suda povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
7. Predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2492/2005
Zagreb, 19. rujna 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.