USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1535

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. J. iz D. K., na sjednici održanoj 4. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02.-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 21. prosinca 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici, broj: P-629/03 (raniji broj: P-247/01).

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositeljice, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
– parnični postupak pokrenut je 10. srpnja 2001. pred Općinskim sudom u Hrvatskoj Kostajnici tužbom podnositeljice protiv J. B., radi iseljenja i povrata u posjed;
– na ročištu održanom 17. rujna 2001. tuženi je, usmeno na zapisnik, iznio odgovor na tužbu, podnositeljica je sudu dala izjavu o imovnom stanju, te je sud odredio da će se od Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatražiti određeni podaci;
– na ročištu održanom 12. prosinca 2001. sud je glavnu raspravu odgodio, te je odredio da će se od Ministarstva zatražiti mišljenje;
– na ročištu održanom 4. srpnja 2002. glavna rasprava je odgođena, a sud je odredio da će se od Ministarstva zatražiti podatak da li je tuženik podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje;
– na ročištu održanom 30. rujna 2002. sud je glavnu raspravu odgodio, te je odredio da će se od Ministarstva zatražiti podaci o osiguranju smještaja za tuženika;
– na ročištu održanom 14. studenog 2002. sud je raspravnim rješenjem oslobodio tuženika od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke broj: P-247/01 od 14. studenog 2002. podnositeljica je 3. prosinca 2002. (protiv odbijajućeg dijela odluke) izjavila žalbu, dok je tuženik žalbu izjavio 4. prosinca 2002.;
– odlukom broj: Gž-49/03 od 13. studenog 2003. Županijski sud u Sisku odbio je žalbu podnositeljice kao neosnovanu, dok je žalbu tuženika usvojio te odluku, u dosuđujućem dijelu, ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;
– dopisom broj: P-629/03 od 9. veljače 2004., te požurnicama od 6. travnja 2004., 4. svibnja 2004., te od 30. lipnja 2004. sud je zatražio podatak da li tuženik ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje ili je možda, u međuvremenu, stambeno zbrinut;
– podneskom od 8. srpnja 2004. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta;
– sud je dopisom od 8. srpnja 2004. ponovno uputio požurnicu Ministarstvu za dostavu zatraženih podataka;
– u razdoblju od 21. srpnja 2004. do 3. prosinca 2004. izvršena je pismena korespodencija suda i Ministarstva;
– podneskom od 15. prosinca 2004. podnositeljica je izvijestila sud da je potpisala nagodbu s Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), te da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu stanarine;
– na ročištu održanom 21. travnja 2005. glavna rasprava je odgođena, a sud je odredio da će se od Ministarstva pribaviti određeni podaci;
– na ročištu održanom 30. svibnja 2005. sud je saslušao tuženika, te je zaključio glavnu raspravu;
– na ročištu za objavu održanom 3. lipnja 2005. sud je objavio odluku, protiv koje je podnositeljica 24. lipnja 2005. izjavila žalbu;
– odlukom broj: Gž-1579/2005 od 13. travnja 2006. Županijski sud u Sisku odbio je žalbu podnositeljice kao neosnovanu, te je u cijelosti potvrdio prvostupanjsku odluku, čime je postupak pravomoćno okončan.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

3.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 10. srpnja 2001. pred Općinskim sudom u Hrvatskoj Kostajnici tužbom podnositeljice.
Ustavna tužba podnesena je 21. prosinca 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe (pravnorelevantno razdoblje) postupak u ovom predmetu trajao četiri (4) godine, pet (5) mjeseci i deset (10) dana.

3.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, zaključio glavnu raspravu te je odlučio o postavljenom zahtjevu.
U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Sisku, koji je prvostupanjsku odluku, u dosuđujućem dijelu, ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U nastavku postupka, sud je u više navrata od nadležnog Ministarstva zatražio podatke relevantne za odlučivanje o zahtjevu podnositeljice, održao je dva (2) ročišta, zaključio je glavnu raspravu te je ponovno odlučio o tužbenom zahtjevu.
U povodu žalbe podnositeljice, predmet je ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje.
Nakon podnošenja ustavne tužbe, Županijski sud u Sisku donio je odluku kojom je odbio žalbu podnositeljice, čime je postupak i pravomoćno okončan.

3.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije doprinijela duljini sudskog postupka.

3.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

4. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog i sudom drugog stupnja u trajanju od četiri (4) godine, pet (5) mjeseci i deset (10) dana, odnosno ukupno skoro pet (5) godina.
Ustavni sud utvrđuje da su redovni sudovi (i prvostupanjski i drugostupanjski), u pravnorelevantnom razdoblju, postupak vodili učinkovito i bez zastoja.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu duljinu postupka, činjenicu da su u postupku donijete dvije prvostupanjske i dvije drugostupanjske odluke, te činjenicu da je postupak pravomoćno okončan, Ustavni sud utvrđuje da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao u točki I. izreke odluke.
5. Odluka o objavi (točka II. izreke odluke) temelji se na odredi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5105/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.