USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1502

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz Z., kojega zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. iz Z., na sjednici održanoj 4. travnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pr-21025/04 (raniji broj: Pr-2343/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. K. iz Z., B. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 11. listopada 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 26. listopada 1992. godine tužbom podnositelja, protiv tuženice »Z. b.« d.d. Z., radi poništenja rješenja o prestanku rada.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao ročišta 3. ožujka 1993., 21. travnja 1993. i 26. svibnja 1993. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena.
Presudom Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-2343/92 od 26. svibnja 1993. godine, usvojen je podnositeljev tužbeni zahtjev.
Povodom žalbe tuženice Županijski sud u Zagrebu, presudom broj: Gž-10714/93 od 28. lipnja 1994. godine, odbio je žalbu tuženice.
Tuženica je izjavila reviziju, koja je prihvaćena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-3849/94 od 24. travnja 1997. godine, te je predmet vraćen sudu prvog suda na ponovni postupak.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
Nakon ponovljenog postupka sud prvog stupnja je 14. listopada 2002. godine donio presudu broj: Pr-1652/97, kojom je tužbeni zahtjev podnositelja djelomično usvojen.
Tuženica je na navedenu presudu uložila žalbu, te je Županijski sud u Zagrebu rješenjem broj: Gžr-1445/03 od 24. kolovoza 2004. godine, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Predmet je trenutno pred Općinskim sudom u Zagrebu, a sljedeće ročište zakazano je za 17. svibnja 2007. godine

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 26. listopada 1992. godine pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997., kada je Zakonom o potvrđivanju stupila na snagu, u odnosu na Republiku Hrvatsku, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokoli broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak; u daljnjem Konvencija). Republika Hrvatska naknadno je ratificirala i Protokol broj 12 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 12 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.), Protokol broj 13 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/02.) i Protokol broj 14 (Zakon o potvrđivanju Protokola broj 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o izmjeni nadzornog sustava Konvencije, »Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 1/06.).
U članku 6. stavku 1. Konvencije jamči se svakome pravo da radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku ispita njegov slučaj.
Ustavna tužba podnijeta je 11. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedanaest (11) mjeseci i petnaest (15) dana, a nakon stupanja na snagu Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog stupnja, sudom drugog stupnja, te, nakon ukidne drugostupanjske odluke, postupak je ponovno pred sudom prvog stupnja.
Od podnošenja tužbe prvostupanjski sud je održao veliki broj ročišta, o meritumu spora donio dvije prvostupanjske odluke, dok je drugostupanjski sud donio dvije odluke, a odlučivao je i Vrhovni sud u revizijskom postupku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom radi o složenoj pravnoj stvari, međutim to ne opravdava duljinu postupka od preko sedam godina u pravno relevantnom razdoblju, odnosno preko trinaest godina do sada. Naime, radi se o radnom sporu, dakle, o sporu hitne naravi.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko trinaest (13) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku, naročito jer se radi o postupku hitne naravi.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postup­ka, te neučinkovitost redovnih sudova, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postup­ka, u kojemu nije pravomoćno odlučeno, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4125/2005
Zagreb, 4. travnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.