USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2906

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo F. L. iz Z., koga zastupa Đ. Z., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 9. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetima koji se vode pred tim sudom pod poslovnim brojevima: Pn-1830/96 i Pn-7416/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, F. L. iz Z., III. K. p. IV. odvojak kbr. 23, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 26. srpnja 2004. podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-1830/96, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2005. te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-1830/96, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 20. ožujka 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika M. M., D. P. i »C. o. d.d.« iz Z. radi nak­nade štete.
Do 5. studenoga 1997. održana su četiri ročišta (19. rujna 1996., 21. studenoga 1996., 4. veljače 1997. i 16. travnja 1997., na kojemu je podnositelju naloženo da uplati predujam za dostavu putem sudskog dostavljača za prvotuženika).
Nakon 5. studenoga 1997. provedene su sljedeće radnje:
– podneskom od 10. lipnja 1998. podnositelj požuruje postupak,
– dopisom od 25. lipnja 1998. sud je pozvao podnositelja na uplatu predujma za dostavu putem sudskog dostavljača sukladno raspravnom rješenju od 16. travnja 1997.
– podneskom od 14. srpnja 1998. podnositelj je dostavio dokaz o uplati predujma za sudskog dostavljača,
– na ročištu održanom 10. veljače 1999. saslušan je podnositelj te mu je naloženo da uplati predujam za sudskog dostavljača i da u roku od 15 dana dostavi daljnje dokaze.
– sljedeće je ročište održano 25. ožujka 1999., na koje nisu pristupili uredno pozvani svjedoci niti prvotuženik te je podnositelju naloženo da u roku od 30 dana dostavi daljnje dokazne prijedloge te točnu adresu prvotuženika,
– podneskom od 15. lipnja 2000. podnositelj je dostavio dokaze sukladno raspravnom rješenju od 10. veljače 1999.,
– na ročište zakazano za 12. travnja 2001. ponovno nije pristupio prvotuženik pozvan putem oglasne ploče, a podnositelj je predložio izvođenje dokaza liječničkim vještačenjem,
– podneskom od 28. srpnja 2002. podnositelj je dostavio dokaz o uplati predujma za liječničko vještačenje te je za potrebe istog dostavio dodatnu medicinsku dokumentaciju,
– rješenjem od 6. rujna 2002. određeno je liječničko vještačenje,
– vještaci su nalaz i mišljenje dostavili 4. listopada 2002., a isto je dostavljeno podnositelju 16. listopada 2002.
– podneskom od 24. rujna 2003. drugotuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije,
– podneskom od 17. studenoga 2003. podnositelj požuruje postupak,
– podneskom od 25. studenoga 2003. podnositelj je dostavio točno ime i adresu prvotuženika,
– podneskom od 21. svibnja 2004. podnositelj požuruje postupak,
– novo ročište je održano 10. veljače 2005.
– postupak je prekinut rješenjem broj: Pn-1830/96 od 7. srpnja 2005. radi smrti prvotuženika M. M.,
– postupak je razdvojen u odnosu na drugo i trećetuženika te u tom dijelu priklopljen predmetu Pn-7416/04.

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Dana 20. ožujka 1996. podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv M. M., D. P. i C. o. d.d. iz Z. radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 26. srpnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postup­ka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 26. srpnja 2004., kao dana podnošenja ustavne tužbe, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Razmatrajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je Općinski sud u Zagrebu od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku održao četiri ročišta (10. veljače 1999., 25. ožujka 1999., 10. travnja 2000. i 10. veljače 2005.) te proveo liječničko vještačenje. Postupak se i dalje vodi pred sudom prvog stupnja.
Nastupio je prekid postupka zbog smrti prvotuženika te je postupak razdvojen i u pogledu drugo i trećetuženika te u tom dijelu priklopljen spisu broj: Pn-7416/04.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem pridonio je duljini postupka, postupajući izvan rokova koji su mu dani raspravnim rješenjima, a osobito jer je u tužbi pogrešno naveo ime prvotuženika, kao i time što je predujam za dostavu putem sudskog dostavljača uplatio nakon proteka jedne godine i četiri mjeseca.
Doprinos podnositelja utjecao je na visinu naknade.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o složenijem predmetu, u kojemu je bilo potrebno provesti liječničko vještačenje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od šest godina, osam mjeseci i dvadeset jedan dan te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu te okolnost da se postupak još uvijek vodi pred prvostupanjskim sudom (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu okolnosti svakoga pojedinog slučaja, kao i doprinos podnositelja. Pri utvrđivanju visine naknade na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud, osim okolnosti samog slučaja, istodobno uvažava i ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2790/2004
Zagreb, 9. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.