USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2816

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. R. iz K.a, na sjednici održanoj 12. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Karlovcu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-663/04 (raniji broj: P-150/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, M. R. iz K., M. 17, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 13. prosinca 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 19. veljače 1996. pred Općinskom sudu u Karlovcu tužbom podnositeljice protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je, od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o postavljenom zahtjevu podnositeljice, podnositeljicu dopisom od 23. veljače 1996. pozvao da dostavi uvjerenje o imovnom stanju.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje:
– podneskom od 9. kolovoza 1999. tužena je sudu dostavila pismeni odgovor na tužbu;
– na ročištu održanom 19. listopada 1999. sud je podnositeljici naložio da specificira tuženika, što je podnositeljica i učinila podneskom od 3. studenoga 1999. označivši Grad Karlovac kao drugotuženika;
– na ročištu održanom 4. travnja 2000. glavna rasprava je odgođena, a sud je podnositeljici naložio da specificira tužbu i tužbeni zahtjev;
– na ročištu održanom 7. ožujka 2001. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 22. ožujka 2001. glavna rasprava je odgođena na prijedlog drugotuženika;
– na ročištu održanom 15. svibnja 2001. sud je obvezao podnositeljicu na dostavu dokumentacije;
– na ročištu održanom 10. srpnja 2001. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, te je odredio pribaviti određene podatke;
– ročište zakazano za 18. listopada 2001. odgođeno je zbog bolesti raspravnog suca;
– na ročištu održanom 12. ožujka 2002. sud je saslušao nazočne svjedoke;
– na ročištu održanom 16. travnja 2002. glavna rasprava je odgođena, a na ročištu održanom 4. lipnja 2002. sud je proveo dokaz saslušanjem daljnjih svjedoka;
– na ročištu održanom 19. lipnja 2002. sud je saslušao svjedoka;
– na idućem ročištu održanom 3. srpnja 2002. sud je saslušao svjedoka i podnositeljicu, te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda broj: P-150/96 od 3. srpnja 2002. podnositeljica je 24. listopada 2002., a drugotuženik 24. listopada 2002. izjavio žalbu;
– odlukom broj: Gž-50/03 od 25. veljače 2004. Županijski sud u Karlovcu ukinuo je prvostupanjsku odluku te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 16. rujna 2004. sud je podnositeljici naložio da precizira i ispravi tužbeni zahtjev, te je odredio pribaviti sudski spis broj: O-255/90;
– na ročištu održanom 7. ožujka 2005. sud je ponovno odredio pribavu spisa broj: O-255/90;
– na ročištu održanom 4. travnja 2005. sud je odredio provođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja visine najamnine, te je saslušao i oslobodio podnositeljicu od obveze plaćanja predujma na ime troškova vještačenja;
– na ročištu održanom 9. svibnja 2005. sud je odredio pribaviti određene podatke;
– na ročištu održanom 14. ožujka 2006. sud je udovoljio prijedlogu punomoćnice podnositeljice te joj dodijelio rok radi specifikacije tužbenog zahtjeva;
– na ročištu održanom 19. lipnja 2006. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka, a iduće ročište održano je 2. listopada 2006.;
– u trenutku donošenja odluke Suda predmet se nalazi u kalendaru Općinskog suda u Karlovcu do 9. prosinca 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 19. veljače 1996. pred Općinskim sudom u Karlovcu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 13. prosinca 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset i tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice održao više ročišta za glavnu raspravu, te je saslušao svjedoke i podnositeljicu.
U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Karlovcu koji je prvostupanjsku odluku u cijelosti ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta, odredio je i proveo vještačenje, te je saslušao svjedoke.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, djelom doprinijela duljini postupka. Naime, ponašanje podnositeljice ustavne tužbe u postupku radi čije duljine podnosi ustavnu tužbu od iznimne je važnosti. Takvo pravno stajalište nalazimo i u praksi Europskog suda za ljudska prava (tako je na primjer u odluci Glaser protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj: 32346/96,§70, 19. rujna 2000., Europski sud utvrdio da tužitelj u parničnom postupku snosi odgovornost za tijek postupka budući da su u pitanju njegova prava i obveze).
Naime, u konkretnom slučaju sud je podnositeljicu u nekoliko navrata pozivao na specifikaciju i ispravak tužbe i tužbenog zahtjeva, te je na ročištu održanom 14. ožujka 2006. (dakle nakon deset (10) godina od pokretanja postupka), po prijedlogu punomoćnika podnositeljice, podnositeljici udijelio rok za specifikaciju tužbenog zahtjeva.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u trajanju preko deset (10) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno posebno imajući u vidu neučinkovitost suda prvog stupnja kao i njegovu potpunu neaktivnost u razdoblju od 12. veljače 1996. do 19. listopada 1999., te u razdoblju od 4. travnja 2000. do 7. ožujka 2001.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost suda prvog stupnja, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositeljice duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Karlovcu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4923/2005
Zagreb, 12. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.