USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2801

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula S.-u. d.o.o. iz S., koju zastupa direktor M. L., na sjednici održanoj 10. listopada 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gž-896/01 od 18. ožujka 2004. godine te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Splitu broj: Gž-896/01 od 18. ožujka 2004., kojom je usvojena žalba tuženika, J. Č. iz S., i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj: P-1000/00 od 20. rujna 2000., na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (podnositeljice ustavne tužbe), kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 595,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti podnositeljici iznos od 595,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake pojedinačne obveze do isplate.
2. Podnositeljica smatra da su osporenom presudom zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članaka 14., 19., 22., 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Ističe da drugostupanjski sud neosnovano smatra da podnositeljica, kao upravitelj stambene zgrade, ne može podnositi tužbu radi naplate sredstava zajedničke pričuve, koju su suvlasnici dužni uplaćivati u poseban fond. Smatra da na to ima zakonsko pravo te stoga predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje odluke drugostupanjskog suda.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev podnositeljice i obvezao tuženika, suvlasnika stambene zgrade u S., Š. 23, platiti iznos od 595,80 kn, zajedno sa zateznim kamatama na ime zajedničke pričuve.
Obrazlažući svoje stajalište, prvostupanjski sud navodi da podnositeljici, kao upraviteljici stambene zgrade u kojoj etažno vlasništvo ima i tuženik, pripada pravo prinudne naplate iznosa zajedničke pričuve od vlasnika stanova i to na temelju odredbi članaka 375., 378. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96.,73/00. i 114/01., u daljnjem tekstu: ZV).
4. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženika preinačio je prvostupanjsku presudu na način da je odbio postavljeni tužbeni zahtjev podnositeljice. U obrazloženju osporene odluke ističe da su upraviteljeve dužnosti i ovlasti propisane člankom 93. ZV-a pa je, između ostalog, u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnina postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka (članak 93. stavak 2. ZV-a). Ovo zakonsko ovlaštenje ne daje upravitelju aktivnu legitimaciju – pravo na ostvarenje tražbine, već se to ovlaštenje iscrpljuje samo u pravu na procesni položaj zastupnika suvlasnika zgrade. Dakle, potraživanje tužitelja nije osnovano jer isti ne može tražiti isplatu.
5. Za odlučivanje o ovlasti podnositeljice, kao upraviteljice navedene stambene zgrade, na naplatu zajedničke pričuve u sudskim postupcima, mjerodavne su odredbe članaka 375., 378., 379. i 380. ZV-a:

Članak 375.

(1) Uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).
(3) Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.
(4) Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

Članak 378.

(1) Suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.
(2) Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.
(3) Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom.
(4) Upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve.
(5) Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno.
(6) Ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.

Članak 379.

(1) Upravitelj je dužan osobito:
– brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje,
– obavljati povremeni i godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik,
– utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik,
– raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja te redovno podmirivati te troškove prema trećima, sukladno sredstvima kojima raspolaže,
– obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima,
– obavljati i druge poslove u skladu s obvezama preuzetim ugovorom iz članka 378. ovoga Zakona,
– položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine,
– izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini (godišnji program) ili za višegodišnje razdoblje, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine,
– prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine kao i za veće radove radi poboljšice.
(...)

Članak 380.

(1) Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.
(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.
(...)
6. Prema odredbama članka 90. ZV-a, zajednička pričuva je zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade (kojeg suvlasnici imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor), kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.
Na temelju članka 378. stavka 5. ZV-a, upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno.
7. Ustavni sud utvrđuje da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.
8. Slijedom navedenog, podnositeljici je presudom drugostupanjskog suda povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava, kojim se jamči jednakost svih pred zakonom. Drugostupanjski sud je u ovom slučaju pogrešno protumačio mjerodavne zakonske odredbe, kojima su uređeni pravni položaj i procesne ovlasti upravitelja višestambene zgrade.
9. Odredbom članka 26. Ustava propisano je da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti te nije mjerodavna u ovom slučaju. Navedeno stajalište Ustavni sud izrazio je u odluci broj: U-III-884/2004 od 16. prosinca 2004. (»Narodne novine« broj 2/05.).
10. Povrede ostalih ustavnih prava, Ustavni sud nije razmatrao jer je ustavna tužba usvojena zbog povrede odredbe članka 14. stavka 2. Ustava.
11. Slijedom iznijetog, na temelju odredaba članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke, a točka III. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-1656/2004
Zagreb, 10. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.