USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2734

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. Č. iz E., koju zastupa B. M., odvjetnik iz V., na sjednici održanoj 11. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja u odnosu na sudski postupak.

II. Općinski sud u Osijeku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2402/99, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe A. Č. iz E., I. B. 58 (kod V. Č.), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

i

RJEŠENJE

Ustavna tužba se odbacuje u odnosu na upravni postupak.

Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 27. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine upravnog postupka koji se vodio pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje – Područnom službom u Osijeku pod brojem: 59420 te pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje – Središnjom službom pod klasom: 140-04/01-01/OB-03260758275, postupka koji se vodio pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Us-2221/2002 i parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem: P-2402/99, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske i Općinskog suda u Osijeku te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Osijeku broj: P-2402/99, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositeljica je 15. prosinca 1999. godine podnijela tužbu Op­ćinskom sudu u Osijeku protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, radi isplate neisplaćene mirovine.

Na prvom ročištu 13. veljače 2001. godine punomoćnik je dao odgovor na tužbu, doneseno je rješenje o oslobođenju podnositeljice od plaćanja sudskih pristojbi i rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke o prethodnom pitanju upravne naravi to jest do pravomoćnog okončanja upravnog i upravnosudskog postupka koji se vodi radi obustave isplate mirovine podnositeljici s danom 31. srpnja 1991. godine i uspostavom isplate mirovine s danom 1. ožujka 1997. godine, te isplate mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 28. veljače 1997. godine.

Podnositeljica je 6. ožujka 2002. godine pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pokrenula upravni spor protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-04/01-01/OB-03260758275, urbroj: 341-99-03/1-01/4055 od 7. veljače 2002. godine kojim je odbijena žalba podnositeljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, broj: 59420 od 18. siječnja 2001. godine. Tim je rješenjem podnositeljici kao korisnici invalidske mirovine od 1965. godine, obustavljena isplata mirovine s danom 31. srpnja 1991. godine te ponovno uspostavljena s danom 1. ožujka 1997. godine u svoti od 1.203,21 kn mjesečno, a ujedno je odbijen zahtjev podnositeljice za isplatu mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 28. veljače 1997. godine.

Upravni sud Republike Hrvatske je presudom, broj: Us-2221/02 od 2. ožujka 2005. godine odbio tužbu podnositeljice kao neosnovanu.

Time je pravomoćno odlučeno o prethodnom pitanju u parničnom postupku.

Međutim, parnični postupak je i dalje u prekidu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana u odnosu na sudski postupak.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Osijeku podnijeta 15. prosinca 1999. godine, dok je tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske podnesena 6. ožujka 2002. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 27. prosinca 2004. godine, a do tog dana ni jedan od dva pokrenuta sudska postupka nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak pred Općinskim sudom u Osijeku trajao pet (5) godina i dvanaest (12) dana, a pred Upravnim sudom Republike Hrvatske dvije (2) godine, devet (9) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan. Međutim, ističe se da je Sud ova dva sudska postupka sagledao kao jedinstvenu cjelinu.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju vodio do podnošenja ustavne tužbe prvo pred Općinskim sudom u Osijeku koji je bio neaktivan od 15. prosinca 1999. do 13. veljače 2001. godine (jedna godina, jedan mjesec i dvadeset devet dana) kada je održao, do sada jedino ročište, na kojem je donio rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke o prethodnom pitanju upravne naravi.

Nakon toga postupak se vodio pred Upravnim sudom Republike Hrvatske od 6. ožujka 2002. godine. Upravnosudski postupak je okončan nakon podnošenja ustavne tužbe presudom Upravnog suda koja je donijeta 2. ožujka 2005. godine, dakle, nakon dvije godine, jedanaest mjeseci i dvadeset osam dana.

Međutim, iako je o prethodnom pitanju upravne naravi pravomoćno odlučeno 2. ožujka 2005. godine parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku je i dalje u prekidu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM I UPRAVNOSUDSKOMPOSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u oba sudska postupka nije doprinijela duljini tih postupaka u pravno relevantnom razdoblju.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da u predmetu nema elemenata složenosti.

4.5. UTJECAJ PREKIDA POSTUPKA PO SILI ZAKONA NADULJINU SUDSKOG POSTUPKA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Člankom 213. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je:

Sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).

U konkretnom slučaju Općinski sud u Osijeku je rješenjem od 13. veljače 2001. utvrdio prekid postupka do donošenja pravomoćne odluke o prethodnom pitanju upravne naravi. Rješenje o prekidu postupka postalo je pravomoćno.

Člankom 215. stavkom 4. ZPP propisano je:

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članku 213. ovog Zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

Prema odredbi članka 214. stavka 2. ZPP za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku. Stoga je nadležni sud, odnosno Općinski sud u Osijeku onemogućen tijekom prekida poduzimati radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva i odlučiti o tom zahtjevu.

Međutim, u konkretnom slučaju se za vrijeme prekida parničnog postupka pred Općinskim sudom u Osijeku vodio upravni spor od 6. ožujka 2002. do 2. ožujka 2005. godine pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak do podnošenja ustavne tužbe vodio pred Općinskim sudom u Osijeku i Upravnim sudom Republike Hrvatske u trajanju od pet godina i dvanaest dana, te da je još u tijeku. Sagledavajući oba sudska postupka kao jedinstvenu cjelinu, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Osijeku (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) pred kojim je postupak i dalje u prekidu iako je o prethodnom pitanju upravne naravi pravomoćno odlučeno 2. ožujka 2005. godine, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Upravni sud Republike Hrvatske izvijestio Ustavni sud da je u ovom predmetu donio presudu 2. ožujka 2005. godine. Na dan donošenja presude Upravnog suda Republike Hrvatske postupak pred Ustavnim sudom još nije bio okončan.

Uvažavajući činjenicu da je odluka u konkretnom upravnosudskom predmetu donesena nakon prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojemu je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustavnog prava podnositeljice zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da Upravnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.

7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

8. Predsjednik Općinskog suda u Osijeku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje u odnosu na upravni postupak.

9. Prema odredbi članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona, koju valja primijeniti na konkretan slučaj, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice.

Postupajući po odredbi Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti ustavnosudski postupak i prije negoli je iscrpljen pravni put samo u slučaju kad o pravima i obvezama stranke nije u razumnom roku odlučio sud.

10. Kako se u konkretnom slučaju podnositeljica ne poziva na odlučivanje u razumnom roku pred nadležnim sudom, već na odlučivanje u razumnom roku pred nadležnim upravnim tijelom, nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje ustavnosudskog postupka u skladu s odredbom članka 63. Ustavnog zakona.

11. Odredbom članka 32. Ustavnog zakona, propisano je da će Ustavni sud rješenjem odbaciti, među ostalim, ustavnu tužbu ako nije nadležan za odlučivanje, ako je ustavna tužba nepravodobna i u drugim slučajevima kada ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

Stoga je, na temelju odredbe članka 32. Ustavnog zakona, riješeno kao u izreci.

12. Objava odluke i rješenja temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5102/2004

Zagreb, 11. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.