USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2580

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. K. iz H., kojeg zastupa D. B., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 4. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-1271/06 (ranije: spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5159/96, Pr-1710/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. K. iz H., B. K. 8, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 22. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 4. rujna 1996. podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika CIB C. c.o.o. iz B., radi naknade štete. Podnositelj je kao radnik tuženog stradao na svom radnom mjestu autolimara 27. veljače 1996., kada je na njega pri obavljanju autolimarskih poslova s četverostupne dizalice pao auto, pri čemu je zadobio teške tjelesne povrede.
Do 5. studenoga 1997. održana su dva ročišta (18. ožujka 1997. i 20. svibnja 1997.) i provedeno medicinsko vještačenje.
Nakon toga održano je ročište 15. prosinca 1997., dok je ročište zakazano za 12. veljače 1998. odgođeno zbog spriječenosti raspravnog suca.
Podnositelj je podneskom od 1. srpnja 1998. zatražio da se predmet presignira zbog duljeg odsustva raspravnog suca i da se zakaže ročište, dok je podneskom od 2. listopada 1998. dostavio novu liječničku dokumentaciju.
Podneskom od 3. veljače 1999. podnositelj ponovo požuruje zakazivanje ročišta.
Na ročištu 12. travnja 1999. saslušan je podnositelj, dok je na ročištu 1. srpnja 1999. saslušan svjedok i riješeno da će se provesti rekonstrukcija na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka.
Dana 8. studenoga 1999. sudska komisija je izašla na lice mjesta, međutim, očevid je odgođen zbog ne pristupa vještaka.
Rješenjem suda od 15. studenoga 1999. određena je rekonstrukcija za 15. studenoga 1999., te ponovo rješenjem od 20. prosinca 1999. za 20. ožujka 2000.
Dana 20. ožujka 2000. sudska komisija izašla ja na lice mjesta, međutim očevid je odgođen zbog ne pristupa svjedoka.
Rješenjem od 23. ožujka 2000. zakazano je vanjsko uredovanje na licu mjesta za 27. travnja 2000., na kojem je vještaku dodijeljen rok od 30 dana radi izrade nalaza i mišljenja.
Ročište zakazano za 5. srpnja 2000. odgođeno je jer vještak nije izradio nalaz i mišljenje.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 12. siječnja 2001.
Podneskom od 23. siječnja 2001. podnositelj je izvijestio sud da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročištu 23. svibnja 2001. riješeno je da će se pozvati vještak kako bi odgovorio na primjedbe tuženika iz podneska od 23. veljače 2001.
Sud je dopisom od 25. lipnja 2001. te rješenjem od 19. ožujka 2002. od »C.« d.o.o. tražio tehničku dokumentaciju, a koja je dostavljena 26. ožujka 2002.
Dana 16. travnja 2002. i 6. lipnja 2002. odgođena je rasprava zbog ne pristupa vještaka.
Na ročištu 12. rujna 2002. vještak se je očitovao na prigovore tuženika, nakon čega je tuženik predložio novu rekonstrukciju, te je rješenjem od 23. svibnja 2003. određen očevid za 12. lipnja 2003., nakon kojeg je vještak izradio novi nalaz i mišljenje i dostavio sudu 13. kolovoza 2003.
Podneskom od 9. rujna 2003. podnositelj je izvijestio sud da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je specificirao tužbeni zahtjev.
Podneskom od 12. studenoga 2003. podnositelj je požurio zakazivanje ročišta.
Na ročištu 13. srpnja 2004. sud je podnositelju dodijelio rok od 30 dana kako bi izvijestio sud o tome koju pravnu osobu tuži u ovom postupku, a što je učinio podneskom od 27. kolovoza 2004.
Nakon toga održano je ročište 5. srpnja 2005., te 9. veljače 2006. na kojem je saslušan svjedok i vještak i zaključena glavna rasprava.
Na ročištu 24. veljače 2006. objavljena je presuda, kojom je tužbeni zahtjev podnositelja djelomično usvojen. Protiv navedene presude podnositelj je 8. svibnja 2006. podnio žalbu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je podnio tužbu 4. rujna 1996. Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika CIB C. c.o.o. iz B., radi naknade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 22. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, dva (2) mjeseca i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i sedamnaest (17) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu u trajanju od osam godina i sedamnaest dana. Sud je bio neaktivan u razdoblju od 15. prosinca 1997. do 12. travnja 1999. u trajanju od jedne godine, tri mjeseca i dvadeset osam dana. U daljnjem tijeku postupka sud je redovno zakazivao ročišta. Nakon podnošenja ustavne tužbe donijeta je presuda (24. veljače 2006.), te je trenutno postupak u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu povodom žalbe podnositelja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se ne radi složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju od osam godina i sedamnaest dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, te polazeći od činjenice da je sud prvog stupnja donio meritornu odluku u ovom predmetu tek nakon devet godina, pet mjeseci i dvadeset dana od podnošenja tužbe u parničnom postupku i da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4614/2005
Zagreb, 4. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.