USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2579

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. B. iz Z., kojeg zastupa D. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 4. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2271/93, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. B. iz Z., V. n. 22, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 21. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2271/93, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-2271/93, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 27. siječnja 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog, F. i. C. – P. d.o.o., radi isplate.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su dva ročišta, 14. rujna 1993. i 14. prosinca 1993., na kojem je podnositelj obvezan na dostavu dokaza o pasivnoj legitimaciji tuženika. Podnositelj se je o tome očitovao podnescima od 20. siječnja 1994. i 13. listopada 1994., na koje je tuženi odgovorio podneskom od 8. studenoga 1994.
Na ročištu 20. listopada 1998. podnositelj je obvezan dostaviti izvadak iz sudskog registra za tuženika.
Uz podnesak od 12. studenoga 1998. podnositelj je dostavio izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu.
Podneskom od 12. travnja 1999. podnositelj je požurio zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
Ročište zakazano za 7. srpnja 1999. je odgođeno za 20. siječnja 2000., jer nije bilo dokaza o urednoj dostavi za tuženika, a na kojem je riješeno da će se u nastavku postupka saslušati stranke.
Sud je dopisom od 7. srpnja 2000. zatražio podatke iz trgovačkog registra za tuženika (zbog promjene naziva tvrtke). Trgovački sud u Zagrebu dostavio je izvadak 31. srpnja 2000. i 26. listopada 2000.
Na ročištu 9. ožujka 2001. saslušan je podnositelj, dok su stranke zatražile daljnji rok za dostavu daljnjih dokaznih prijedloga.
Tuženik se je očitovao podneskom od 15. ožujka 2001., a podnositelj podneskom od 27. ožujka 2001.
Ročište zakazano za 30. rujna 2002. nije održano jer svjedok koji je pozvan diplomatskim putem nije pristupio niti je bila iskazana dostava poziva.
Sud je dopisom od 31. listopada 2002. zatražio od Ministarstva pravosuđa da za svjedoka S. P. izvrši dostavu poziva za glavnu raspravu diplomatskim putem.
Na ročištu 15. rujna 2003. saslušan je svjedok S. P., dok je podnositelj obvezan na dostavu daljnjih dokaza, a što je i učinio podneskom od 6. studenoga 2003.
Ročište zakazano za 19. travnja 2004. nije održano, jer spis nije dostavljen do ročišta u referadu.
Ročište zakazano za 23. studenoga 2004. otkazano je za 4. travnja 2005. jer nisu bile iskazane dostave poziva za svjedoke.
Na ročište 4. travnja 2005. pristupio je jedan od svjedoka, pa je proveden dokaz njegovim saslušanjem, dok je podnositelju dodijeljen rok radi dostave točnih adresa za ostale svjedoke koji nisu pristupili na ročište i radi dostave daljnje dokumentacije.
Podnositelj je uz podnesak od 22. travnja 2005. dostavio dokumentaciju ali ne i adrese svjedoka.
Ročište određeno za 6. travnja 2006. odgođeno je na prijedlog podnositelja za 15. svibnja 2006., na kojem su stranke zatražile odgodu ročišta.
Na ročište zakazano za 3. srpnja 2006. podnositelj nije pristupio, te je rješenjem utvrđeno mirovanje postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 27. siječnja 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 21. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, Općinski sud u Zagrebu održao pet ročišta. Postupak se cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja u trajanju od osam godina i šesnaest dana. U razmatranom razdoblju u radu suda nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti, međutim broj održanih ročišta ukazuje na neučinkovitost suda u konkretnom predmetu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku svojim ponašanjem u razmatranom razdoblju pridonio je duljini postupka, time što nije postupio po raspravnom rješenju suda od 4. travnja 2005. (nije dostavio adrese svjedoka).

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se radi o donekle složenom predmetu, s obzirom na činjenicu da je za pojedine svjedoke trebalo izvršiti dostavu pismena diplomatskim putem, a što je zbog složenosti dostave utjecalo na duljinu postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio cijelo vrijeme pred sudom prvog stupnja u trajanju od osam godina i šesnaest dana. Ustavni sud prihvaća da je do određenog zastoja u postupku došlo zbog dugotrajnosti diplomatske dostave, međutim, ta okolnost ne može opravdati ukupnu duljinu postupka u trajanju duljem od jedanaest godina i devet mjeseci, a osobito okolnost da se postupak čitavo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji nije donio meritornu odluku. Također smatramo potrebnim istaći razdoblje potpune neaktivnosti suda koje je prethodilo razmatranom razdoblju u trajanju od dvije godine, jedanaest mjeseci i dvadeset osam dana (od 8. studenoga 1994. do 5. studenoga 1997.). Stoga je Ustavni sud utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4593/2005
Zagreb, 4. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.