USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2578

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Ž. D. iz S., na sjednici održanoj 4. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluke u predmetu podnositelja, koji se vodi pred tim sudom pod brojevima: Gž– 878/06 i Gž-879/06 (P-20/92), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Ž. D. iz S., Z.-F. 6, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 4. prosinca 2002. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
Ustavni sud je 10. studenoga 2004. godine donio odluku broj: U-IIIA-2902/2002 o usvajanju ustavne tužbe istog podnositelja, u postupku radi naknade štete. Istom ustavnom tužbom podnositelj je osporio duljinu trajanja i u parničnom postupku koji se vodio radi utvrđenja radnog odnosa. Taj parnični postupak izdvojen je u predmet broj: U-IIIA-3317/2004 i o njemu će se odlučiti u ovom ustavnosudskom postupku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju očitovanja Općinskog suda u Korčuli utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Godine 1990. podnositelj je tada nadležnom Sudu udruženog rada podnio tužbu protiv poduzeća »I.« iz K., radi utvrđenja radnog odnosa i isplate plaće.
U veljači 1991. godine spis je ustupljen Općinskom sudu u Korčuli. Taj sud donio je presudu broj: P-20/92 od 13. svibnja 1992. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Gž-246/92 od 9. rujna 1992. godine. Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio je reviziju tuženika u dijelu pravomoćne presude kojim je tuženik obvezan na isplatu naknade osobnog dohotka počev od 31. ožujka 1990. godine pa nadalje, a odbio je reviziju u dijelu kojim je utvrđeno da je podnositelj ustavne tužbe radnik tuženika, počev od 29. srpnja 1989. godine.
Uslijed izmijenjene nadležnosti sudova, spis je 1994. godine ustupljen tada nadležnom Općinskom sudu u Dubrovniku, kod kojega se vodio pod brojem P-411/94.
Uslijed ponovne izmjene nadležnosti, spis je 1997. godine ustupljen Općinskom sudu u Korčuli i vodio se pod brojem P-342/97.
Općinski sud u Korčuli je 2000. godine pozvao podnositelja ustavne tužbe da odredi tužbeni zahtjev.
Na ročištu održanom 8. ožujka 2002. godine sud je podnositelju naložio da sudu dostavi ovjereni prijevod određene isprave koja je pisana na njemačkom jeziku.
Po donošenju presude suda prvog stupnja, Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem broj: Gž-786/03 od 22. srpnja 2004. godine ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
Predmet se kod Općinskog suda u Korčuli vodio pod novim brojem: P-561/04. Sud prvog stupnja je 7. veljače 2006. godine donio rješenje o povratu u prijašnje stanje, a 24. lipnja 2006. godine rješenje o povlačenju tužbe.
Provjerom 11. rujna 2006. godine, Ustavni sud utvrđuje da se povodom žalbi izjavljenih protiv navedenih rješenja suda prvog stupnja, kod Županijskog suda u Dubrovniku vode postupci pod brojevima: Gž-878/06 i Gž-879/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 1990. godine, tužbom podnositelja ustavne tužbe, podnesenom tada nadležnom Sudu udruženog rada.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 4. prosinca 2002. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno oko dvanaest (12) godina, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina i dvadeset devet (29) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

Prema stanju spisa, postupak se najprije vodio kod nadležnog Suda udruženog rada, a u veljači 1991. godine ustupljen je Općinskom sudu u Korčuli, koji je u svibnju 1992. godine donio presudu, potvrđenu presudom Županijskog suda u Dubrovniku. Nakon izjavljene revizije, spis je 1994. godine ustupljen na rješavanje Općinskom sudu u Dubrovniku, zatim je 1997. godine ustupljen Općinskom sudu u Korčuli. Postupak je od 2006. godine ponovno u tijeku pred Županijskim sudom u Dubrovniku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe nije pridonio duljini trajanja sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak ukupno traje preko dvanaest godina.
U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993. te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).
Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka koji još nije pravomoćno dovršen, važnost predmeta za podnositelja ustavne tužbe, te narav konkretnog parničnog postupka (hitan postupak), Ustavni sud utvrdio je da vođenje parničnog postupka, sagledavajući ga pri tome kao jedinstvenu cjelinu, ne udovoljava u smislu učinkovitosti zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Dubrovniku dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3317/2004
Zagreb, 4. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.