USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2552

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli Z. i Ž. G. iz Z., koje zastupa M. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 28. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-2337/02 (ranije: P-2154/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– Z. G. iz Z., u iznosu od 9.000,00 kuna, i
– Ž. G. iz Z., u iznosu od 9.000,00 kuna.
III. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 14. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-2337/02 (ranije: P-2154/95), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-2337/02 (ranije: P-2154/95), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stambena zgrada u Z., P. 31, zastupana po drugom podnositelju kao predsjedniku kućnog savjeta, 22. ožujka 1995. godine podnijela je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv prvotuženog Fonda grada Zagreba za vodoprivredu, komunalno i stambeno gospodarstvo, promet i veze (sada: Grad Zagreb) i drugotuženog Gradsko stambeno-komunalnog gospodarstva Zagreb kao solidarnih obveznika, radi činidbe izvođenja radova kompletnog prekrivanja krovišta na stambenoj zgradi u Zagrebu.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je donio presudu, broj: P-2145/95 od 11. lipnja 1996. godine, kojom je usvojio tužbeni zahtjev. Tuženi su 18. prosinca 1996. godine izjavili žalbe. Spis je 13. ožujka 1997. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.
Nakon 5. studenoga 1997. godine Županijski sud u Zagrebu je 5. ožujka 1998. godine remisorno vratio spis Općinskom sudu u Zagrebu radi postupanja po odredbi članka 212. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), jer je Stambena zgrada u Z., P. 31, prestala postojati kao pravna osoba u smislu odredbe članka 394. točke 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 141/01.).
Općinski sud u Zagrebu je 6. svibnja 1998. godine u smislu članka 212. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku donio rješenje kojim se postupak prekida sve dok pravni sljednici Stambene zgrade u Z., P. 31, ne preuzmu postupak ili dok ih sud na prijedlog protivne strane ne pozove da to učine. Rješenje je postalo pravomoćno 24. rujna 1998. godine.
Podneskom od 14. siječnja 1999. godine podnositelji su subjek­tivno preinačili tužbeni zahtjev naznačivši kao tužitelje sebe i druge stanare koji su otkupili stanove u predmetnoj stambenoj zgradi i tako postali suvlasnici.
Spis je 30. ožujka 1999. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji ga je 7. studenoga 2000. godine remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi ocjene jesu li ispunjene pretpostavke za prekid postupka u smislu odredbe članka 212. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku.
Općinski sud u Zagrebu je 31. siječnja 2001. godine ponovno donio rješenje o prekidu postupka.
Podnositelji i drugi tužitelji su 24. travnja 2001. godine izjavili žalbu protiv rješenja.
Spis je 20. srpnja 2001. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-7145/01 od 19. veljače 2002. godine, ukinuo rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2001. godine i predmet 4. ožujka 2002. godine vratio tom sudu na ponovni postupak.
Na ročištu 16. rujna 2002. godine punomoćnik podnositelja i drugih tužitelja je predložio da Općinski sud u Zagrebu donese rješenje o nastavku postupka, koje je sud istog dana i donio.
Na ročištu 1. travnja 2003. godine stranke su suglasno predložile da sud donese rješenje o troškovima postupka nastalima uslijed prekida odnosno nastavljanja postupka te da spis uputi Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbama tuženih od 18. prosinca 1996. godine.
Sud je 1. travnja 2003. godine donio rješenje o troškovima postupka protiv kojeg je prvotuženi izjavio žalbu 14. svibnja 2003. godine, a drugotuženi 22. svibnja 2003. godine.
Spis je 16. lipnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji ga je 1. veljače 2005. godine remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu, jer nije bio pripremljen za postupak pred drugostupanjskim sudom tj. nije bila dostavljena presuda od 11. lipnja 1996. godine i žalbe tuženih.
Općinski sud u Zagrebu je 3. ožujka 2005. godine dostavio spis Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem, broj: Gž-905/05 od 30. svibnja 2006. godine, ukinuo presudu od 11. lipnja 1996. godine i rješenje od 1. travnja 2003. godine, te 16. lipnja 2006. godine vratio predmet Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.
U tijeku je dostava drugostupanjskog rješenja strankama.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 22. ožujka 1995. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 14. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i devet (9) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu i Općinskim sudom u Zagrebu. Drugostupanjski sud je nekoliko puta remisorno vraćao spis prvostupanjskom sudu. Povrh toga, prvostupanjski sud je dva puta donio rješenje o prekidu postupka, i to 6. svibnja 1998. godine i ponovno 31. siječnja 2001. godine, iako je postupak već bio prekinut rješenjem od 6. svibnja 1998. godine, koje je postalo pravomoćno 24. rujna 1998. godine te usprkos podnesku od 14. siječnja 1999. godine, kojim je tužbeni zahtjev subjektivno preinačen. Nakon što je drugostupanjskim rješenjem od 19. veljače 2002. godine ukinuto prvostupanjsko rješenje o prekidu postupka od 31. siječnja 2001. godine, prvostupanjski sud je nastavio voditi postupak te je 16. lipnja 2003. godine ponovno otpremio spis drugostupanjskom sudu radi odlučivanja o žalbama, a drugostupanjski sud je tek 1. veljače 2005. godine spis remisorno vratio prvostupanjskom sudu, jer nije bio pripremljen za postupak pred drugostupanjskim sudom. O žalbama tuženih izjav­ljenima 18. prosinca 1996. godine protiv prvostupanjske presude od 11. lipnja 1996. godine, drugostupanjski sud je odlučio tek rješenjem od 30. svibnja 2006. godine, kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet 16. lipnja 2006. godine vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Razvidno je da sudovi nisu postupali učinkovito, te da postupak do sada nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema ocjeni Ustavnog suda podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu bitno pridonijeli duljini postupka time što su nakon rješenja o prekidu postupka od 6. svibnja 1998. godine, koje je postalo pravomoćno 24. rujna 1998. godine, subjektivno preinačili tužbeni zahtjev 14. siječnja 1999. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i devet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje sudova (vidi utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustav­ni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je imao u vidu okolnost da su podnositelji ustavne tužbe stupili u postupak u siječnju 1999. godine.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-220/2005
Zagreb, 28. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.