USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2492

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. A. iz Z., koju zastupa Z. Z., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-6319/91, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe S. A. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 11. ožujka 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-6319/91, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-6319/91 utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 14. studenoga 1991. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženih B. i Ž. M. iz Z., radi činidbe i isplate kako bi stan kojeg su tuženi koristili bio vraćen u prvobitno stanje.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 16. studenoga 1991., 22. travnja 1992., 20. listopada 1992., 21. svibnja 1993., 19. listopada 1993., 15. veljače 1994., 19. travnja 1994. i 24. ožujka 1995. godine. Očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke održan je 3. studenoga 1995. godine, a vještak je svoj nalaz i mišljenje dostavio 4. siječnja 1996. godine. Sud je također izvršio uvid u spise broj: Ps-878/88 i R1-1526/91.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 21. listopada 1998. godine. Na tom ročištu sud je punomoćniku podnositeljice dodijelio rok od 15 dana radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka.
Sud je rješenjem od 9. prosinca 1999. godine pozvao punomoćnika podnositeljice da se u roku od 15 dana očituje na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke te da u istom roku specificira tužbeni zahtjev.
Podneskom od 14. veljače 2000. godine punomoćnik podnositeljice se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te u skladu s njim specificirao tužbeni zahtjev.
Sud je rješenjem od 3. listopada 2000. godine pozvao punomoćnika podnositelja da se očituje i predloži dokaze.
Podneskom od 3. studenoga 2000. godine punomoćnik podnositeljice je istaknuo da je to učinio podneskom od 14. veljače 2000. godine, te je zamolio sud da zakaže ročište.
Sud je rješenjem od 22. veljače 2001. godine pozvao punomoćnika podnositelja da specificira tužbeni zahtjev.
Podneskom od 13. studenoga 2001. godine punomoćnik podnositeljice je istaknuo da je to učinio podneskom od 14. veljače 2000. godine, te je zamolio sud da zakaže ročište.
Na ročištu 17. svibnja 2002. godine punomoćniku podnositeljice je dodijeljen rok od 15 dana da se očituje je li podnositeljica osobno vodila brigu o stanu, dok su u njemu stanovali tuženici, a punomoćniku tuženih da u se u roku od 8 dana očituje na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke.
Podneskom od 21. svibnja 2002. godine punomoćnik podnositeljice je udovoljio traženju suda te naveo da su činjenice potrebne za donošenje odluke utvrđene očevidom i nalazom vještaka u spisu suda, broj: R1-1526/91 i građevinskim vještačenjem provedenim u ovom postupku. Istaknuo je da smatra nepotrebnim provoditi daljnje dokaze te je zamolio sud da zakaže ročište i dovrši predmet.
Zatim su održana ročišta 10. listopada 2002. godine, 10. lipnja 2003. godine kada je proveden dokaz dopunskim saslušanjem i očitovanjem vještaka građevinske struke, i 4. ožujka 2004. godine kada je saslušan prvotuženi.
Na ročištu 17. studenoga 2004. godine saslušan je svjedok Z. A.
Podneskom od 13. prosinca 2004. godine punomoćnik podnositeljice je predložio da sud na ročištu zakazanom za 7. lipnja 2005. godine zaključi glavnu raspravu i donese odluku.
Ročište zakazano za 7. lipnja 2005. godine odgođeno je za 6. srpnja 2005. godine.
Ročište zakazano za 6. srpnja 2005. godine nije održano zbog bolesti suca.
Zatim je održano ročište 9. veljače 2006. godine.
Na ročištu 20. lipnja 2006. godine saslušan je svjedok V. M., a punomoćnik tuženih je predložio saslušanje svjedoka D. Z. po Općinskom sudu u Rijeci zamolbenim putem, pa je sud istog dana uputio zamolnicu.
Općinski sud u Rijeci do sada nije postupio po zamolnici.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 14. studenoga 1991. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 11. ožujka 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trinaest (13) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 21. listopada 1998. godine (jedanaest mjeseci i šesnaest dana), te je zatim od punomoćnika podnositeljice ponovno zatražio rješenjem od 22. veljače 2001. godine da specificira tužbeni zahtjev iako je to punomoćnik podnositeljice već učinio podneskom od 14. veljače 2000. godine. Nakon toga, sud je ponovno bio neaktivan od 17. studenoga 2004. godine do podnošenja ustavne tužbe 11. ožujka 2005. godine te nadalje do 9. veljače 2006. godine, dakle ukupno jednu godinu, dva mjeseca i dvadeset tri dana.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka je posljedica neaktivnosti i neučinkovitosti Općinskog suda u Zagrebu, koji do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku doprinijela je duljini postupka, jer je po raspravnom rješenju od 21. listopada 1998. godine punomoćnik podnositeljice postupio tek podneskom od 14. veljače 2000. godine, dakle nakon oko jedne godine i tri mjeseca, i to nakon što je ponovno bio pozvan rješenjem suda od 9. prosinca 1999. godine. Međutim, time se ne može opravdati ukupna duljina trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, četiri mjeseca i šest dana, te da je još u tijeku. Usprkos doprinosu podnositeljice, a imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu pri određivanju naknade uzet je u obzir i doprinos podnositeljice duljini trajanja postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1180/2005
Zagreb, 20. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.