USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2489

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. P. iz Z., kojeg zastupa B. K., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-9602/01 (ranije: predmet Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj: S-1642/90), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 4. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-9602/01 (ranije: predmet Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu broj: S-1642/90), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-9602/01 (ranije: predmet Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu, broj: S-1642/90), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 6. lipnja 1990. godine podnio prijedlog tadašnjem Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu protiv tužene RO »M.« – OOUR Mehanizacija (sada: »M.« d.d. iz Z.), radi naknade štete iz radnog odnosa. Ubrzo nakon toga sudovi udruženog rada su ukinuti pa se postupak nadalje vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Do 5. studenoga 1997. godine, Općinski sud u Zagrebu je donio dvije presude. Prva, broj: Pn-1027/01 od 15. siječnja 1992. godine, je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4471/92 od 27. listopada 1992. godine, a druga, broj: Pn-5357/92 od 2. studenoga 1994. godine, je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-2333/95 od 4. veljače 1997. godine, te je predmet 14. travnja 1997. godine vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, održano je ročište 12. prosinca 1997. godine.
Na ročištu 17. travnja 1998. godine sud je saslušao jednog svjedoka, riješio provesti knjigovodstveno vještačenje, te pozvao tuženu da u roku od 30 dana uplati predujam za vještačenje.
Na ročištu 11. lipnja 1998. godine dopunski je saslušan podnositelj, te je tužena ponovno pozvana da u daljnjem roku od 15 dana uplati predujam za vještačenje.
Ročišta zakazana za 5. studenoga 1998. i 26. veljače 1999. godine su odgođena zbog nepristupa uredno pozvanog svjedoka A. P..
Na ročištu 14. travnja 1999. godine konstatirano je da policija, po nalogu suda, nije privela svjedoka A. P., jer nije pronađen na danoj adresi. Također je konstatirano da će vještak biti pozvan na izradu nalaza i mišljenja odmah po uplati predujma od tužene. Tužena je 4. svibnja 1999. godine uplatila predujam za vještačenje.
Sud je rješenjem od 24. svibnja 1999. godine pozvao vještaka financijske struke da u roku od 30 dana izradi nalaz i mišljenje.
Podnescima od 9. veljače i 2. studenoga 2000., te 26. ožujka i 5. travnja 2001. godine punomoćnik podnositelja je zatražio dostavu nalaza i mišljenja vještaka te zakazivanje ročišta.
Sud je 9. listopada 2001. godine pozvao vještaka da požuri s izradom nalaza i mišljenja.
Vještak je 19. studenoga 2001. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Podneskom od 24. siječnja 2003. godine punomoćnik podnositelja je zamolio sud da zakaže ročište.
Nakon toga održana su ročišta 10. lipnja 2003., 2. veljače 2004., 20. svibnja 2004. kada je saslušano dvoje svjedoka, 15. studenoga 2004. kada je saslušan podnositelj, 9. prosinca 2004., 14. veljače 2005., 7. lipnja 2005. kada je saslušan jedan svjedok, 15. rujna 2005. kada je saslušan zakonski zastupnik tužene, i 16. siječnja 2006. godine kada je sud, na prijedlog punomoćnika podnositelja, riješio provesti financijsko vještačenje i pozvao podnositelja da uplati predujam za vještačenje.
Podneskom od 18. siječnja 2006. godine punomoćnik podnositelja je dostavio potvrdu o uplati predujma.
Sud je rješenjem od 31. siječnja 2006. godine odredio vještaka financijske struke i pozvao ga da u roku od 30 dana dostavi nalaz i mišljenje.
Vještak financijske struke je 7. rujna 2006. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prijedlog je tadašnjem Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu podnijet 6. lipnja 1990. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 4. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset devet (29) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i trideset (30) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio potpuno neaktivan od 24. svibnja 1999. do 9. listopada 2001. godine (dvije godine, četiri mjeseca i petnaest dana) i od 19. studenoga 2001. do 10. lipnja 2003. godine (dvije godine, šest mjeseci i dvadeset dva dana). Sud je u pravno relevantnom razdoblju održao deset ročišta, a nakon podnošenja ustavne tužbe tri.
Razvidno je da dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju nije samo posljedica neaktivnosti suda kroz dva navedena razdoblja, već i neučinkovitosti suda. Naime, broj održanih ročišta ukazuje da sud postupak nije vodio učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Broj održanih ročišta u pravno relevantnom razdoblju, a i nakon tog razdoblja, ne opravdava ukupno trajanje postupka. Povrh toga, sud od 5. studenoga 1997. godine do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu iako se radi o postupku žurne naravi.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i trideset dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da od 5. studenoga 1997. godine do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu iako se radi o postupku žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-41/2005
Zagreb, 20. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.