USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2422

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela S. B. iz M. L., koju zatupa M. M. M., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-202/01 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, S. B. iz M. L., O. O. 25, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 31. svibnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 19. lipnja 1995. tužbom podnositeljice protiv Ž. S. iz Z. radi razvoda braka.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao jedno (1) ročište na kojemu je glavnu raspravu odgodio radi provedbe postupka mirenja stranaka pred Centrom za socijalnu skrb.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– na ročištu održanom 8. prosinca 1997. sud je odredio saslušanje podnositeljice zamolbenim putem kod Općinskog suda u Malom Lošinju te je odredio pribaviti podatke o primanjima tuženog;
– dopisom od 15. siječnja 1998. Općinski sud u Malom Lošinju dostavio je sudu zapisnik s ročišta održanog 8. siječnja 1998., na kojemu je proveden dokaz saslušanjem podnositeljice;
– na ročištu održanom 2. ožujka 1999. glavna rasprava je odgođena te je sud djelomičnom presudom broj: P-1149/95 od 2. ožujka 1999. razveo brak stranaka, dok je o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (povjeravanje djeteta stranaka na čuvanje i odgoj, uzdržavanje i održavanje osobnih odnosa s djetetom) odredio odlučiti naknadno;
– protiv djelomične presude stranke nisu izjavile žalbu;
– na ročištu održanom 4. svibnja 2000. sud je saslušao podnositeljicu te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke broj: P-1149/95 od 4. svibnja 2000. tuženik je 18. rujna 2000. izjavio žalbu, koju je Županijski sud u Zadru odlukom broj: Gž-849/00 od 31. siječnja 2001. usvojio i ukinuo prvostupanjsku odluku te predmet vratio na ponovno suđenje;
– podneskom od 28. veljače 2001. podnositeljica je predložila zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dopisom od 5. travnja 2001. sud je od Centra za socijalnu skrb Mali Lošinj zatražio da sudu dostavi mišljenje o tome kojoj od stranaka bi se mld. dijete trebalo povjeriti na čuvanje i odgoj i djelomično uzdržavanje, na što je Centar za socijalnu skrb Cres-Lošinj, Mali Lošinj, odgovorio dopisom od 29. studenoga 2001. godine;
– na ročištu održanom 29. siječnja 2002. sud je saslušao tuženika te je djelomičnom presudom broj: P-202/01 od 29. siječnja 2002. odlučio da će se zajedničko mld. dijete povjeriti na čuvanje, odgoj i djelomično uzdržavanje podnositeljici, dok je o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (o uzdržavanju i održavanju osobnih odnosa tuženika s djetetom) sud odredio odlučiti naknadno;
– dopisom od 4. veljače 2002. sud je od Centra za socijalnu skrb Cres-Lošinj, Mali Lošinj, zatražio da sudu dostavi shemu o načinu održavanja kontakata s djetetom;
– protiv djelomične presude broj: P-202/01 od 29. siječnja 2002. tuženik je izjavio žalbu, koju je Županijski sud u Zadru odlukom broj: Gž-367/02 od 4. rujna 2002. odbio u cijelosti kao neosnovanu;
– drugostupanjsku odluku Općinski sud u Zadru zaprimio je 11. rujna 2002. godine;
– na ročištu održanom 28. lipnja 2004. sud je odredio saslušanje stranaka te je tuženiku naložio dostavu podataka o njegovim primanjima;
– dopisom od 14. svibnja 2004. sud je od Centra za socijalnu skrb Zadar ponovno zatražio da sudu dostavi shemu o načinu održavanja kontakata s djetetom;
– podneskom od 21. lipnja 2004. podnositeljica je predložila izdavanje privremene mjere na ime uzdržavanja zajedničkog mld. djeteta;
– na ročištu održanom 28. lipnja 2004. sud je utvrdio da predstavnik Centra za socijalnu skrb Zadar, iako uredno pozvan, nije pristupio sudu i da nije postupio po nalogu suda od 4. veljače 2002., te je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;
– dopisom od 29. lipnja 2004. sud je ponovno od Centra za socijalnu skrb Zadar zatražio postupanje po nalogu od 4. veljače 2002. godine;
– rješenjem broj: P-202/01 od 29. lipnja 2004. sud je djelomično usvojio prijedlog podnositeljice i odredio privremenu mjeru;
– na ročištu održanom 12. srpnja 2004. saslušana je podnositeljica te je sud odredio pribaviti određene podatke;
– dopisom od 9. studenoga 2004., 7. prosinca 2004. i 11. siječnja 2005., sud je Centru za socijalnu skrb Zadar ponovio upit od 4. veljače 2002. godine;
– dopisom od 7. veljače 2005. Centar za socijalnu skrb Zadar sudu je dostavio izvješće socijalnog radnika;
– na ročištu održanom 21. travnja 2005. sud je tuženiku naložio dostavu prijevoda dokumentacije te je odredio da se imaju pribaviti određeni podaci o prometu na računu tuženika i o njegovom radnom statusu;
– na ročištu održanom 20. svibnja 2005. sud je odredio prevođenje dokumentacije te dokaza liječničkim vještačenjem;
– iako uredno pozvane, stranke nisu pristupile na ročište zakazano za 2. svibnja 2006., zbog čega je nastupilo mirovanje postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 19. lipnja 1995. pred Općinskim sudom u Zadru.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 31. svibnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, jedanaest (11) mjeseci i jedanaest (11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zadru, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice održao više ročišta, zamolbenim putem saslušao podnositeljicu te donio djelomičnu presudu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva (razvoda braka), ponovno saslušao podnositeljicu i donio novu djelomičnu odluku kojom je zajedničko mld. dijete povjerio podnositeljici na čuvanje, odgoj i djelomično uzdržavanje.
U povodu žalbe tuženika protiv djelomične odluke suda, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zadru, koji je odluku ukinuo i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je saslušao tuženika i ponovno je djelomičnom odlukom dijete povjerio majci na čuvanje, odgoj i djelomično uzdržavanje.
U povodu žalbe tuženika, predmet je ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje, koji je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu.
U nastavku postupka sud je održao više ročišta, u više je navrata zatražio određene podatke relevantne za raspravljanje o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (uzdržavanje).
Zbog nepristupa uredno pozvanih stranaka na ročište zakazano za 2. svibnja 2006., u postupku je nastupilo mirovanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela duljini postupka. Naime, podnositeljica se u više navrata nije odazvala pozivu suda za glavnu raspravu, zbog čega je na ročištu održanom 2. svibnja 2006. i nastupilo mirovanje postupka.
Doprinos podnositeljice Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
Međutim, Ustavni sud ističe da je duljini postupka doprinijela činjenica što je tuženik u ovom predmetu pomorac, zbog čega tuženik nije bio uvijek dostupan sudu. Također, ukazuje se i na pasivno ponašanje Centra za socijalnu skrb, Zadar, koji je, unatoč činjenici što ga je sud dopisom od 4. veljače 2002. pozvao na dostavu podataka, sudu odgovorio tek dopisom 7. prosinca 2005.
Unatoč navedenom, Sud ocjenjuje da postupak u ovom konkretnom slučaju traje nerazumno dugo, posebno imajući u vidu činjenicu da je u ovoj pravnoj stvari riječ o hitnom postupku.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko (11) godina, što ne udovoljava suđenju u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost prvostupanjskog suda (od 11. rujna 2002. do 28. siječnja 2004.), značaj koji ovaj postupak ima za podnositeljicu i mld. zajedničko dijete stranaka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, koji nije pravomoćno okončan, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2435/2005
Zagreb, 20. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.