USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2419

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. A. iz V. L., kojeg zastupaju J. R. i M. D., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 20. rujna 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2105/03 (raniji broj: Pn-4683/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. A. iz V. L., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 28. listopada 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-2105/03 (raniji broj: Pn-4683/94), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 29. lipnja 1994. tužbom podnositelja protiv društva C. o. d.d. Z., F. Z., zbog naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo prometno vještačenje, saslušao je imenovanog vještaka, te je na ročištu održanom 15. svibnja 1996. zaključio glavnu raspravu. Protiv odluke suda, broj: Pn-4683/94 od 15. svibnja 1996., tuženik je 31. srpnja 1996. izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u gradu Zagrebu na odlučivanje.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– odlukom, broj: Gž-6199/96 od 7. siječnja 1998., Županijski sud u Gradu Zagrebu djelomično je odbio žalbu tuženika te je u tom dijelu prvostupanjsku odluku potvrdio, dok je žalbu tuženika u dijelu koji se odnosi na dosuđenu zateznu kamatu usvojio te je prvostupanjsku odluku u tom dijelu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak;
– dana 16. ožujka 1998. tuženik je protiv dijela presude Općinskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Gradu Zagrebu izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske;
– na ročištu održanom 3. lipnja 1998. sud je glavnu raspravu odgodio, te je podnositelju naložio da uskladi tužbeni zahtjev s obzirom na izvršene isplate od strane tuženika;
– na ročištu održanom 26. listopada 1998. sud je glavnu raspravu odgodio, te je tuženiku naložio da se očituje koje je iznose i kada isplatio podnositelju;
– na ročištu održanom 6. prosinca 1999. sud je glavnu raspravu zaključio;
– protiv odluke suda, broj: Pn-878/98 od 6. prosinca 1999., tuženik je 13. travnja 2000. izjavio žalbu, a podnositelj 26. travnja 2000. odgovor na žalbu;
– odlukom, broj: Gž-4487/00 od 25. veljače 2003., Županijski sud u Zagrebu ukinuo je prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 18. studenoga 2003. glavna rasprava je odgođena, a tuženiku je dodijeljen rok za dostavu dokumentacije;
– na ročištu održanom 20. listopada 2004. sud je ponovno odgodio glavnu raspravu, te je podnositelju odredio rok radi očitovanja i usklađivanja tužbenog zahtjeva;
– podnescima od 16. prosinca 2004., 7. lipnja 2005. i 6. listopada 2005. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 13. prosinca 2005. tuženik je izjavio da odustaje od revizije, te je sud glavnu raspravu zaključio;
– ročište za objavu odluke održano je 19. prosinca 2005., a protiv odluke suda, broj: Pn-2105/03 od 19. prosinca 2005., podnositelj je 12. siječnja 2006. izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;
– odlukom broj: Gžn-1685/06 od 13. lipnja 2006. Županijski sud u Zagrebu predmet je vratio sudu prvog stupnja, gdje se vodi pod brojem: Pn-2105/03:
– u trenutku donošenja odluke, predmet se nalazio u kalendaru suda do 30. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 29. lipnja 1994. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 28. listopada 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno jedanaest (11) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravnorelevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske odluke, broj: Pn-4683/94 od 15. svibnja 1996. godine.
Nakon djelomičnog ukidanja prvostupanjske odluke (u dijelu koji se odnosi na dosuđene zatezne kamate) postupak je nastavljen pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao tri (3) ročišta i zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbe tuženika, izjavljene protiv prvostupanjske odluke, broj: Pn-878/98 od 6. prosinca 1999., predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta te je ponovno zaključio glavnu raspravu, međutim u povodu žalbe podnositelja, izjavljene protiv odluke suda, broj: Pn-2105/03 od 19. prosinca 2005., predmet je ponovno dostavljen višem sudu na odlučivanje.
Odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2006. predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravnorelevantnom razdoblju nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko jedanaest (11) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neučinkovitost suda, okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, kao i okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4332/2005
Zagreb, 20. rujna 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.