USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2210

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio J. V. iz Z., na sjednici održanoj 12. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-2359/00 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe J. V. iz Z., T. 27, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 20. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 6. srpnja 2000. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika GE L. T. Rt. iz M., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, uz zahtjev za vraćanje na rad, isplatu troškova poslovanja, razlike za manje plaćeni bonus, kao i isplatu plaće za travanj i svibanj 2000.
Ročišta su održana 13. listopada 2000., na kojem je tuženik istaknuo prigovor prekluzije, te 21. veljače 2001.
Rješenjem suda broj: Pr-2359/00-10 od 21. veljače 2001. odbačena je tužba podnositelja kao nepravovremena.
Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu 8. ožujka 2001., te je spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 21. svibnja 2001.
Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-5389/01-2 od 5. veljače 2002. ukinuto je rješenje suda prvog stupnja i predmet vraćen tom sudu na ponovno postupanje 28. veljače 2002.
Ročište zakazano za 27. studenoga 2002. nije održano zbog spriječenosti suca.
Podneskom od 18. prosinca 2002., podnositelj je obavijestio sud da je otkazao punomoć dotadašnjoj odvjetnici V. V., te da će ga nadalje zastupati odvjetnik I. O.
Podnositelj je podneskom od 28. siječnja 2003. odgovorio na podnesak tuženog – protutužitelja od 27. studenoga 2002.
Na ročištu 15. travnja 2003. tuženi-protutužitelj je istaknuo da je podnositelj primljen na radno mjesto u predstavništvo tuženika koje je naknadno osnovano, dok je sud obvezao podnositelja da dostavi prijevod dokumentacije koja se nalazi u spisu na engleskom jeziku, a tuženog da dostavi obračun isplate plaća i podatak o osnivanju i brisanju podružnice iz registra Trgovačkog suda i dr., a što je podnositelj i učinio podneskom od 19. svibnja 2003.
Rješenjem suda od 22. svibnja 2003. naloženo je tuženiku – protutužitelju da postupi po raspravnom rješenju suda od 15. travnja 2003., te je po tom rješenju i postupio 11. lipnja 2003.
Podneskom od 27. svibnja 2003. podnositelj je obavijestio sud da je otkazao punomoć odvjetniku I. O. i da će se nadalje sam zastupati.
Sud je rješenjem, broj: Pr-2359/00 od 15. travnja 2003. odbacio tužbu i tužbeni zahtjev podnositelja u točki 1. i 2. (radi utvrđenja o nedopuštenosti otkaza podnositelju i da ga se vrati na radno mjesto direktora...), kao nepravovremen.
Na ročištu 5. studenoga 2003. podnositelj se je očitovao na podnesak tuženika – protutužitelja od 11. lipnja 2003., dok je sud upozorio podnositelja da bi zbog složenosti predmeta trebao konzultirati profesionalnu osobu, nakon čega je podnositelj izjavio da je pokušao angažirati više odvjetnika ali je u više navrata odbijen. Sud je raspravnim rješenjem obvezao stranke da u roku od 30 dana dostave potrebnu dokumentaciju i očitovanja.
Podneskom od 26. studenoga 2003. podnositelj je zatražio produljenje roka za dostavu traženog za 60 dana, što mu je sud dodijelio rješenjem od 2. prosinca 2003.
Tuženi – protutužitelj je također podneskom od 5. prosinca 2003. zatražio produljenje roka za dostavu tražene dokumentacije, te je istu dostavio uz podnesak od 15. prosinca 2003.
Podneskom od 3. veljače 2004. podnositelj je ponovno zamolio sud za produljenje roka jer da ni nakon intenzivnog traženja nije uspio pronaći odvjetnika za zastupanje.
Rješenjem suda podnositelju je dodijeljen daljnji rok od 30 dana za dostavu traženih podataka.
Podneskom od 24. travnja 2004. podnositelj je postupio po raspravnom rješenju suda od 5. studenoga 2003.
Podnositelj je podnescima od 29. travnja 2004., 24. lipnja 2004., 29. lipnja 2004., 9. srpnja 2004., 13. kolovoza 2004. požurivao zakazivanje ročišta.
Na ročištu 21. prosinca 2004. riješeno je na prijedlog tuženika-protutužitelja da će se za sljedeće ročište pozvati svjedok M. G., te mu je naloženo da u roku od 30 dana dostavi u spis preveden poziv za svjedoka na slovenski jezik, dok je podnositelju naloženo da u roku od 60 dana dostavi u spis dokaz da tuženik ima predstavništvo ili zastupništvo u Republici Hrvatskoj.
Podneskom od 23. prosinca 2004. tuženi je obavijestio sud da za svjedoka M. G. koji bi se trebao saslušati na ročištu zakazanom za 9. lipnja 2005. nije potreban sudski tumač.
Podneskom od 18. veljače 2005. podnositelj je između ostalog zatražio izuzeće raspravnog suca.
Rješenjem suda, broj: Su-411/05 od 16. svibnja 2005. odbijen je zahtjev podnositelja za izuzeće raspravnog suca kao neosnovan.
Na ročištu 9. lipnja 2005. saslušan je svjedok M. G, te je riješeno da je potrebno izvršiti provjeru autentičnosti audio dokaza putem vještačenja, a čije preslušavanje je predložio podnositelj.
Nakon toga održano je ročište 14. ožujka 2006., dok je sljedeće zakazano za 9. studenoga 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 6. srpnja 2000. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, isplate razlike plaće, troškova poslovanja, razlike za manje plaćeni bonus, kao i isplatu plaće za travanj i svibanj 2000.
Ustavna tužba podnesena je 20. srpnja 2005. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao pet (5) godina i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se je postupak u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog i drugog stupnja, u trajanju od pet godina i četrnaest dana. Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje 21. veljače 2001. kojim je odbacio tužbu podnositelja kao nepravovremenu. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuto je navedeno rješenje i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno postupanje 28. veljače 2002., nakon čega je sud prvog stupnja donio rješenje 15. travnja 2003. kojim je djelomično odbacio tužbu i tužbeni zahtjev podnositelja (radi utvrđenja o nedopuštenosti otkaza podnositelju i da ga se vrati na radno mjesto direktora...) kao nepravovremen. O preostalom dijelu tužbenog zahtjeva postupak je i dalje u tijeku, te je sljedeće ročište u ovom predmetu zakazano za 9. studenoga 2006.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda, da time što je podnositelj u nekoliko navrata iz opravdanih razloga zatražio od suda produljenje roka kako bi postupio po raspravnom rješenju suda od 5. studenoga 2003. nije pridonio duljini postupka. Podnositelj je 24. travnja 2004. dostavio tražene podatke i očitovanje.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj sudskoj stvari, međutim, ta okolnost ne može opravdati dugotrajnost u postupku koji je hitne naravi.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, predmet vodio pred sudom prvog i drugog stupnja u trajanju od pet godina i četrnaest dana. Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od 15. travnja 2003. djelomično odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja (odbacivši dio tužbenog zahtjeva kao nepravovremen). Međutim, polazeći od činjenice da u konkretnom predmetu nije donijeta niti jedna meritorna odluka, a da je riječ o radnom sporu koji je hitne naravi, te od važnosti postupka za samog podnositelja, kao i da bi tempo održavanja ročišta koji je i dalje u tijeku pred sudom prvog stupnja o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva trebao biti intenzivniji, Ustavni sud nalazi da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-3282/2005
Zagreb, 12. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.