USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2209

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio R. K. iz Z., kojeg zastupa B.-I. S., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 12. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pr-4796/03 (ranije Pr-2671/94 i Pr-88/97), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe R. K. iz Z., zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) određuje se primjerena naknada u iznosu od 12.600,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 20. travnja 2005. godine podnio ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 2. studenoga 1994. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika »C.-Z.« d.d. radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate plaće.
Ročišta su održana 12. travnja 1995. godine, 5. srpnja 1995. godine i 25. listopada 1995. godine kada je donijeta prvostupanjska presuda. Spis je povodom žalbe tuženika, 9. veljače 1996. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.
Rješenjem od 12. studenoga 1996. godine predmet je vraćen na rješavanje Općinskom sudu u Zagrebu.
Na ročište zakazano za 11. rujna 1997. godine nije pristupio podnositelj te je nastupilo mirovanje postupka. Podnositelj je 27. siječnja 1998. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Na ročištu održanom 8. svibnja 1998. godine dopušten je povrat u prijašnje stanje.
Na ročištu držanom 3. veljače 1999. godine određeno je provođenje financijskog vještačenja.
Nalaz vještaka dostavljen je sudu 24. ožujka 1999. godine.
Na ročištu održanom 10. svibnja 1999. godine saslušan je podnositelj.
Podneskom od 18. svibnja 1999. godine podnositelj je iznio prigovore na nalaz vještaka.
Vještak se očitovao na prigovore podneskom od 8. rujna 1999. godine.
Na ročištu održanom 10. rujna 1999. godine saslušan je vještak.
Podneskom od 1. prosinca 1999. godine podnositelj je predložio saslušanje svjedoka.
Na ročište zakazano za 16. ožujka 1999. godine nije pristupio pozvani svjedok.
Na ročištu održanom 11. svibnja 2000. godine saslušan je svjedok, te je sud donio presudu.
Podnositelj je 17. listopada 2000. godine podnio žalbu.
Tuženik je podnio odgovor na žalbu 29. prosinca 2000. godine.
Presudom od 3. siječnja 2002. godine Županijski sud u Zagrebu je potvrdio prvostupanjsku presudu.
Podnositelj je 22. travnja 2002. godine izjavio reviziju.
Rješenjem od 30. listopada 2002. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo u dijelu drugostupanjsku odluku te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Podneskom od 8. travnja 2003. godine podnositelj je specificirao tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 9. srpnja 2003. godine odgođeno je zbog nepristupanja tuženika.
Ročište je održano 24. rujna 2003. godine.
Ročište zakazano za 17. studenoga 2003. godine odgođeno je zbog službene spriječenosti suca.
Ročište je održano 28. siječnja 2004. godine.
Na ročištu održanom 4. ožujka 2004. godine zaključena je glavna rasprava.
Rješenjem od 13. svibnja 2004. godine rasprava je preotvorena, te je održano ročište na kojem je saslušan vještak financijske struke.
Podneskom od 18. listopada 2005. godine podnositelj je požurio postupanje suda.
Ročište zakazano za 20. siječnja 2006. godine nije održano zbog neuredne dostave za tuženika.
Ročišta su održana 3. ožujka 2006. godine i 5. svibnja 2006. godine i 30. lipnja 2006. godine, a iduće ročište za glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari zakazano je za 15. rujna 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je 2. studenoga 1994. godine tužbom Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 20. travnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, pet (5) mjeseci i osamnaest (18) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u pravno relevantnom razdoblju postupak vodio pred Općinski sudom u Zagrebu, Županijskim sudom u Zagrebu te pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. U postupanju sudova nije bilo većih razdoblja neaktivnosti, međutim ukupno trajanje postupka ukazuje na njihovu neučinkovitost.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o predmetu u kojem postoje elementi složenosti međutim ta okolnost ne može opravdati vođenje radnog spora u trajanju od gotovo dvanaest godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju u pitanju radni spor koji se vodi gotovo dvanaest godina i još uvijek nije pravomoćno okončan. U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio u trajanju sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i petnaest (15) dana. Prema utvrđenju Ustavnog suda ukupno trajanje ovog postupka premašuje razumni rok u kojem bi sudovi trebali odlučiti u radnom sporu te je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Pri tome Ustavni sud posebno je vodio računa i o doprinosu podnositelja duljini postupka.
Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
Broj: U-IIIA-1736/2005
Zagreb, 12. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.