USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2199

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela B. Č. iz Z., koju zastupa I. G., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 5. srpnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-2982/01 (ranije: Pr-177/92), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe B. Č. iz Z. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.600,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 19. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-2982/01 (ranije: Pr-177/92), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom pri­mjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pr-2982/01 (ranije: Pr-177/92)utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 22. siječnja 1992. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »A.« d.o.o. Z. (sada: »C. A.«d.d. Z.), radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, donošenja odluke o rasporedu na radno mjesto, isplate plaće i uplate doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje, te predložila određivanje privremene mjere.
Do 5. studenoga 1997. godine donesena je presuda i rješenje, broj: Pr-177/92 od 18. ožujka 1992. godine. Rješenjem je odbačen tužbeni zahtjev u odnosu na zatraženu uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen presudom.
Povodom žalbe podnositeljice izjavljene 28. travnja 1992. godine protiv presude, tadašnji Okružni sud u Zagrebu je presudom, broj: Gž-6367/92 od 24. studenoga 1992. godine, potvrdio prvostupanjsku presudu.
Podnositeljica je 12. veljače 1993. godine izjavila reviziju protiv drugostupanjske presude koju je Općinski sud u Zagrebu rješenjem, broj: Pr-177/92 od 18. ožujka 1993. godine, odbacio kao nepravovremenu.
Podnositeljica je 29. ožujka 1993. godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Sud je rješenjem od 3. svibnja 1993. godine dopustio povrat u prijašnje stanje i stavio izvan snage rješenje od 18. ožujka 1993. godine.
Spis je 15. srpnja 1993. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji ga je 2. srpnja 1996. godine remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi utvrđenja postoji li tuženik »A.« d.o.o. Z. kao pravna osoba.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, Općinski sud u Zagrebu je 14. siječnja 1998. godine zatražio izvadak iz sudskog registra za tuženika od Trgovačkog suda u Zagrebu, koji ga je dostavio 26. veljače 1998. godine.
Spis je 5. ožujka 1998. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji ga je 3. srpnja 2000. godine ponovno remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu uz napomenu da je u smislu članka 212. stavka 1. točke 4. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) po zakonu nastupio prekid postupka te da se spis vrati radi odlučivanja o izjavljenoj reviziji samo ako postupak bude nastavljen.
Općinski sud u Zagrebu je 6. rujna 2000. godine donio rješenje o prekidu postupka.
Podneskom od 15. rujna 2000. godine punomoćnik podnositeljice je predložio sudu da pozove »C. A.« d.d. Z. da u svojstvu tuženika preuzme postupak.
Sud je rješenjem od 16. listopada 2000. godine pozvao »C. A.« d.d. Z., kao pravnog sljednika »A.« d.o.o. Z., da preuzme postupak.
Spis je 1. prosinca 2000. godine ponovno otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem, broj: Rev-2905/00 od 28. veljače 2001. godine, prihvatio reviziju podnositeljice, ukinuo prvo­stupanjsku i drugostupanjsku presudu, te 13. lipnja 2001. godine vratio predmet Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Podneskom od 5. prosinca 2001. godine punomoćnik podnositeljice je zamolio sud za žurnost u postupanju.
Na ročištu 14. listopada 2002. godine naloženo je tuženiku da do­stavi u spis podatke o plaći podnositeljice za razdoblje od 1. listo­pada 1991. do 1. listopada 1992. godine specificirane po mjesecima.
Podneskom od 3. lipnja 2003. godine punomoćnik podnositelji­ce se očitovao o dosadašnjem tijeku postupka i zamolio sud da zaključi raspravu i donese presudu, posebno stoga što ocjena o valjanosti odnosno nevaljanosti odluke kojom je otkazan radni odnos predstavlja samo pravno pitanje.
Podnositeljica je podnescima od 17. srpnja 2003., 12. rujna 2003. i 23. studenoga 2005. godine predložila da sud ponovno pozove tuženika da dostavi u spis zatražene podatke.
Sud je 20. prosinca 2005. godine pozvao tuženika da u roku od 15 dana postupi po raspravnom rješenju od 14. listopada 2002. godine.
Tuženik je 17. siječnja 2006. godine dostavio zatražene podatke.
Ročište je zakazano za 15. studenoga 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 22. siječnja 1992. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temelj­nih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset osam (28) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i četrnaest (14) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu kojem je Vrhovni sud Republike Hrvatske remisorno vratio spis radi utvrđenja postoji li tuženik kao pravna osoba.
Od 5. ožujka 1998. godine postupak se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je bio neaktivan do 3. srpnja 2000. godine (dvije godine, tri mjeseca i trideset dana), kada je ponovno remisorno vratio spis Općinskom sudu u Zagrebu.
Nakon toga, Općinski sud u Zagrebu je 1. prosinca 2000. godine spis ponovno otpremio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Taj sud je donio rješenje kojim je ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet 13. lipnja 2001. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu bio je neaktivan od 13. lipnja 2001. do 14. listopada 2002. godine (jedna godina, četiri mjeseca i jedan dan) i od 14. listopada 2002. godine do podnošenja ustavne tužbe 19. siječnja 2005. godine (dvije godine, tri mjeseca i pet dana), te nadalje.
Razvidno je da sudovi u konkretnom slučaju nisu postupali učinkovito. Povrh toga, iako se radi o radnom sporu koji se vodi od 1992. godine, postupak još nije pravomoćno okončan.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rasporedu na radno mjesto i isplate plaće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Tako je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u radnim sporovima (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Šundov v. Croatia od 13. travnja 2006. godine, Bucholz v. Germany od 6. svibnja 1981. godine, te Obermeier v. Austria od 28. lipnja 1990. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i četrnaest dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupno trajanje postup­ka, neaktivnost i neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da iako se radi o postupku žurne naravi do sada nije donijeta pravomoćna odluka, već se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-303/2005
Zagreb, 5. srpnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.