USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1891

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli S. K., M. K. i L. S. iz D. M., te S. H. iz O., koje zastupa Z. S., odvjetnica u D. M., na sjednici održanoj 30. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Rev-998/04 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– S. K. iz D. M., u iznosu od 13.800,00 kuna,

– M. K. iz D. M., u iznosu od 13.800,00 kuna,

– Lj. S. iz D. M., u iznosu od 2.300,00 kuna i

– S. H. iz O., u iznosu od 2.300.00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su 30. srpnja 2004. podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Rev-998/04, povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. svibnja 2006. te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Donjem Miholjcu broj: P-166/03, utvrdio činjenice koje su pravnorelevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelji S. K., M. K., te majka podnositeljicâ N. J., 4. travnja 1995. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Donjem Miholjcu protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete.

Do 5. studenoga 1997. sud je rješenjem broj: P-85/95 od 2. prosinca 1996. utvrdio prekid postupka.

Rješenjem broj: P-155/03 od 15. rujna 2003. sud je odredio nastavak postupka.

Ročište je održano 21. listopada 2003. godine.

Na ročištu održanom 3. studenoga 2003. podnositeljice S. H. i Lj. S. izjavile su da je njihova majka drugotužiteljica N. J. preminula te da kao njene zakonske nasljednice stupaju u parnicu.

Na ročištu održanom 26. siječnja 2004. glavna je rasprava zaključena.

Na ročištu održanom 29. siječnja 2004. objavljena je presuda broj: P-155/04 kojom je tužbeni zahtjev djelomično odbijen, a za dio tužbenog zahtijeva sud se oglasio nenadležnim te je postupak obustavljen.

Protiv navedene presude podnositelji su izjavili žalbu te je spis otpremljen Županijskom sudu u Osijeku koji je presudom i rješenjem broj Gž-1097/04 od 27. svibnja 2004. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Podnositelji su 29. srpnja 2004. izjavili reviziju te se spis od 29. listopada 2004. nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pod brojem Rev-998/04.

 

3. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

 

3.1. Podnositelji su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom u Donjem Miholjcu 4. travnja 1995. protiv tuženika Republike Hrvatske tužbom podnesenom na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91., 73/91., 3/94.), koji je glasio:

 

Članak 180.

 

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.

Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

 

Članak 1.

 

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.

 

Članak 2.

 

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.

Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

 

Članak 2.

 

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine« broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

 

Članak 10.

 

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.

Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedenim Zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom razdoblja duljeg od sedam godina.

3.3. Podnositelji su podnijeli ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

 

Podnositelji S. K., M. K. te majka podnositeljicâ N. J., 4. travnja 1995. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Donjem Miholjcu protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 30. srpnja 2004., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.

Ustavni sud je ocijenio da se pravnorelevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 30. srpnja 2004., to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, osam (8) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

 

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.

Prekid parničnog postupka u predmetu podnositelja, koji se vodio pred Općinskim sudom u Donjem Miholjcu, nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

Donoseći rješenje o prekidu postupka 2. prosinca 1996. godine, nadležni Općinski sud u Donjem Miholjcu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.

Tim Zakonom određeni prekid postupka do donošenja novog propisa onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

 

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

 

U odluci broj: U-IIIA/829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.

Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

 

5. Ustavni sud utvrđuje da se predmet u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju ukupno vodio u trajanju duljem od šest godina. Uzimajući u obzir standarde usvojene od ovog Suda u procjenjivanju duljine trajanja sudskog postupka te imajući u vidu pravno stajalište izraženo u odluci broj: U-IIIA-829/2002 kao i okolnost da postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na pristup sudu, koja su zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud određuje imajući u vidu sve okolnosti svakog pojedinog slučaja uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud je posebno uzeo u obzir okolnost da su podnositeljice S. H. i Lj. S. stupile u parnicu tek 3. studenoga 2003.

7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke iz točke II. izreke ove odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog se temelji na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2900/2004

Zagreb, 30. svibnja 2006.

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.