USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1736

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijele N. M. iz Z. i D. G. iz P., na sjednici održanoj dana 23. svibnja 2006. godine, je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Općinski sud u Pagu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-252/97, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:

– N. M. iz Z., B. 24, u iznosu od 7.500,00 kn, i

– D. G. iz P., J. b. J. 40, u iznosu od 7.500,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljice su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijele 22. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Pagu pod brojem: P-252/97, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Pagu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Pagu pod brojem: P-252/97, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljica, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Tužitelji, J. J. iz Z. i K. M. iz Z., su 6. studenoga 1997. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Pagu protiv prve podnositeljice kao prvotužene i druge podnositeljice kao četvrtotužene te dr., radi uklanjanja temelja.

Podneskom od 4. veljače 1998. godine drugotužena, trećetuženi i druga podnositeljica dali su odgovor na tužbu i priložili relevantnu dokumentaciju, a podneskom od 6. veljače 1998. godine su izvijestili sud da nisu u mogućnosti osobno pristupiti na ročište te su predložili odgodu.

Na ročište 9. veljače 1998. godine za podnositeljice nije pristupio nitko. Sud je naložio tužiteljima da dostave točnu adresu za prvu podnositeljicu.

Podneskom od 9. ožujka 1998. godine tužitelji su dostavili adresu za prvu podnositeljicu.

Podneskom od 11. ožujka 1999. godine prva podnositeljica je dostavila odgovor na tužbu i priložila relevantnu dokumentaciju.

Podneskom od 16. ožujka 1999. godine prva podnositeljica je predložila sudu da zajedno s ovim predmetom raspravi i predmete broj: P-155/90 i P-76/89, koji se vode između istih stranaka i u svezi iste nekretnine. Istovremeno je predložila sudu da odgodi ročište zakazano za 19. ožujka 1999. godine i zakaže ga za 13. svibnja 1999. godine kada je zakazano ročište u predmetu broj: P-76/89.

Podneskom od 17. ožujka 1999. godine druga podnositeljica je izvijestila sud da iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 19. ožujka 1999. godine.

Podneskom od 19. ožujka 1999. godine prva podnositeljica je dostavila potvrdu da je službeno spriječena pristupiti na ročište.

Na ročište 19. ožujka 1999. godine nije pristupio nitko ni za tužitelje ni za podnositeljice i dr. tužene. Sud je ročište odgodio i sljedeće zakazao za 6. travnja 1999. godine, na licu mjesta uz vještaka mjernika.

Podneskom od 22. ožujka 1999. godine tužitelji su proširili tuž­beni zahtjev.

Brzojavom od 31. ožujka 1999. godine prva podnositeljica je izvijestila sud da iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 6. travnja 1999. godine.

Druga podnositeljica je podneskom od 31. ožujka 1999. godine predložila odgodu rasprave za mjesec svibanj zbog nemogućnosti dolaska prve podnositeljice, a podneskom od 2. travnja 1999. godine punomoćnik te podnositeljice je izvijestio sud da je spriječen pristupiti na ročište zakazano za 6. travnja 1999. godine zbog ranije zakazanih rasprava i zamolio sud da odgodi ročište, te je priložio punomoć i preslike poziva za rasprave.

Na ročište 6. travnja 1999. godine podnositeljice nisu pristupile. Održano je ročište na licu mjesta uz prisutnost vještaka mjernika kojem je sud naložio da u roku od 30 dana dostavi skicu izmjere s lica mjesta. Sud je riješio imenovati vještaka građevinske struke sa zadatkom da utvrdi jesu li tuženici pri izgradnji objekta postupali u skladu s nacrtom, dogovorom stranaka od 14. kolovoza 1988. godine i PUP-om B.

Podneskom od 7. travnja 1999. godine druga podnositeljica se očitovala na podnesak tužitelja od 22. ožujka 1999. godine. Istovremeno je predložila, ukoliko sud zaključi da je nadležan za rješavanje ove pravne stvari, provođenje kombiniranog građevinsko-geodetskog vještačenja.

Podneskom od 16. travnja 1999. godine prva podnositeljica je dostavila dokaz o spriječenosti dolaska na ročište 6. travnja 1999. godine iz zdravstvenih razloga.

Podneskom od 22. travnja 1999. godine prva podnositeljica se očitovala na podnesak tužitelja od 22. ožujka 1999. godine.

Podneskom od 5. lipnja 1999. godine punomoćnik druge podnositeljice je izvijestio sud da je opunomoćen i za zastupanje prve podnositeljice i dr. tuženih, priložio je punomoć i očitovao se na proširenje tužbenog zahtjeva tužitelja.

Vještak mjernik je 23. studenoga 1999. godine dostavio skicu izmjere s lica mjesta.

Podneskom od 10. listopada 2002. godine punomoćnik podnositeljica je izvijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 11. listopada 2002. godine te naveo da podnositeljice ostaju kod odgovora na tužbu, a da je trećetuženi umro.

Na ročište 11. listopada 2002. godine za podnositeljice nije pristupio nitko. Na ročište je pristupila supruga prvotužitelja i izvijestila sud da je prvotužitelj u međuvremenu umro te da je ona njegov nasljednik. Sud joj je naložio da u određenom roku uredi tužbu.

Podnescima od 18. studenoga 2002. godine tužiteljice su dostavile izvadak iz matice umrlih za prvotužitelja, te izvijestile sud da je trećetuženi živ.

Sud je dopisom od 17. travnja 2003. godine pozvao punomoćnika podnositeljica da se izjasni je li trećetuženi umro te da dostavi smrtni list.

Podneskom od 24. travnja 2003. godine punomoćnik podnositeljica je izvijestio sud da je došlo do zabune, da je umro otac trećetuženog koji je tuženi u postupku koji se vodi pred istim sudom pod brojem: P-155/90, te je priložio rješenje o nasljeđivanju iza oca trećetuženog.

Na ročište 6. lipnja 2005. godine pristupila je prva podnositeljica osobno i punomoćnica za drugu podnositeljicu. Stranke su navele da se kod suda vode još dva parnična postupka pod brojevima: P-155/90 i P-25/99, te da se u ovom posljednjem održava ročište na licu mjesta istog dana u 14.00 sati. Stoga su, radi mogućnosti nagodbe, predložile da se ročište u ovom predmetu odgodi za 14.00 sati i nastavi na licu mjesta. Sud je rješenjem prihvatio prijedlog stranaka te odredio da će se u spisu broj: P-25/99 utvrditi činjenice na listu mjesta uz nazočnost vještaka I. M. od kojeg će se zatražiti i prijedlozi za dogovor stranaka, a da će se ročište zakazati naknadno po dobivanju navedenih prijedloga.

Na ročište 13. prosinca 2005. godine podnositeljice su pristupile osobno, a za tužiteljice nije pristupio nitko. Podnositeljice i drugi tuženi su predložili održavanje ročišta u odsutnosti tužiteljica te okončanje postupka. Sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, te je ročište odgodio i sljedeće zakazao za 7. travnja 2006. godine.

Na ročištu 7. travnja 2006. godine sud je saslušao stranke, dodijelio tužiteljicama rok od osam dana da urede tužbu i tužbeni zahtjev te se izjasne ostaju li pri postavljenom zahtjevu za provođenje građevinskog vještačenja.

Nakon toga, održano je ročište 22. svibnja 2006., a sljedeće je zakazano za 28. srpnja 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Pagu podnijeta 6. studenoga 1997. godine.

Ustavna tužba podnijeta je dana 22. rujna 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Pagu, koji je bio neaktivan od 23. studenoga 1999. do 11. listopada 2002. godine (dvije godine, deset mjeseci i osamnaest dana) i od 24. travnja 2003. do 6. lipnja 2005. godine (dvije godine, jedan mjesec i trinaest dana). Dakle, sud je u pravno relevantnom razdoblju bio neaktivan punih pet godina.

Razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka razvidno je da je Općinski sud u Pagu propustio u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja relevantnih činjenica, te da o tužbenom zahtjevu nije nijednom meritorno odlučio. On također nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) ustanovljena upravo u svrhu racionalizacije i ubrzanja rada sudova, te kao protuteža neograničenoj dispoziciji parničnih stranaka i zlouporabi procesnih prava.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICA USTAVNE TUŽBE(TUŽENICA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljice ustavne tužbe kao tuženice u parničnom postupku pridonijele su duljini postupka nepristupanjem na prva četiri ročišta i to stoga što neki od tih njihovih izostanaka nisu bili opravdani.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio u trajanju od sedam godina, deset mjeseci i šesnaest dana te da je još u tijeku. Usprkos doprinosu podnositeljica, a imajući u vidu ukupno trajanje postupka, dva dulja razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Pagu (utvrđenja u točki 4.2. obrazloženja ove odluke), okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja koji dosada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljica na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositeljica ukupnoj duljini postupka.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Općinskog suda u Pagu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3808/2005

Zagreb, 23. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik

dr. sc. Petar Klarić, v. r.