USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1541

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. S. i N. R., oboje iz S. i C. G., koje zastupa T. G., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 17. svibnja 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zadru dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-726/06 (predmet Općinskog suda u Zadru broj: P-2924/05, odnosno raniji broj: P-84/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročiš­ćeni tekst), i to:
– M. S. iz S. i C. G., J. S. 131, S. P., u iznosu od 11.800,00 kn, i
– N. R. iz S. i C. G., Š. p. 30 R, B., u iznosu od 11.800,00 kn.
IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), su 3. lipnja 2004. podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zadru tužbom podnositelja, kao jednim od tužitelja, od 31. siječnja 1992. radi utvrđenja ništavosti rješenja o otkazu protiv tuženika C. z z. od p. O. Z.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je poduzeo sljedeće radnje u postupku:
– 12. ožujka 1992. održano je ročište na kojemu je tuženik osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva;
– 3. travnja 1992. održano je ročište na kojemu je obvezan punomoćnik tužitelja da dostavi podatke za svakog tužitelja pojedinačno i da uredi tužbeni zahtjev;
– podneskom od 14. travnja 1992. punomoćnik tužitelja postupio je po nalogu suda;
– ročište zakazano za 7. svibnja 1992. odgođeno je, a sljedeće je održano 12. svibnja 1992. godine;
– 28. svibnja 1992. održano je sljedeće ročište;
– na ročištu koje je održano 8. lipnja 1992. godine, sud je donio rješenje kojim nalaže strankama predujmljivanje troškova financijskog vještačenja;
– 25. kolovoza 1992. donijeto je rješenje o provođenju vještačenja, nalaz i mišljenje vještaka izrađeno je 31. kolovoza 1992.;
– ročište zakazano za 12. listopada 1992. odgođeno je zbog neuredne dostave poziva;
– 20. studenoga 1992. održano je ročište na kojemu je doneseno rješenje o traženju podataka od Zavoda za zapošljavanje u Zadru;
– Zavod za zapošljavanje tražene podatke dostavio je 15. siječ­nja 1993.;
– 15. listopada 1993. sud je od Zavoda za zapošljavanje u Zadru tražio dostavu dodatnih podataka, a te je podatke Zavod dostavio 20. listopada 1993.;
– na ročištu koje je održano 11. siječnja 1994. naloženo je tuženiku da dostavi podatke o plaćama za tužitelje;
– 28. prosinca 1994. sud je odredio provođenje financijskog vještačenja obračuna neisplaćenih plaća.
U razdoblju nakon 5. studenoga poduzete su sljedeće radnje:
– sljedeće ročište održano je 23. veljače 1998. te su od Zavoda za zapošljavanje u Zadru ponovno zatraženi određeni podaci;
– sljedeće ročište održano je 8. travnja 2002.;
– dopisom od 12. travnja 2002. sud je ponovno tražio dostavu podataka od Zavoda za zapošljavanje u Zadru, koji je traženju udovoljio 30. travnja 2002.;
– 24. travnja 2002. tražene podatke dostavila je PU zadarska;
– 1. srpnja 2002. održano je ročište;
– 1. listopada 2002. godine održano je ročište za glavnu raspravu;
– tuženik je pozvan na postupanje, sukladno nalogu suda, dopisima od 3. listopada i 18. listopada 2002., na koje je odgovorio dopisom od 14. listopada 2002. godine;
– ročišta su održana 16. ožujka 2004. i 11. svibnja 2004. godine;
– na ročištu održanom 17. veljače 2005. glavna rasprava je zaključena te je sud odlukom broj: P-84/92 od 17. veljače 2005. odlučio o tužbenom zahtjevu;
– protiv navedene odluke suda žalbu je izjavio prvotuženik 3. ožujka 2005., a drugotuženik 11. ožujka 2005. godine;
– podneskom od 22. ožujka 2005. tužitelji su podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere, a koji prijedlog je sud usvojio rješenjem broj: P-84/92 od 1. travnja 2005.;
– protiv navedenog rješenja tužitelj S. Š. je 18. ožujka 2005., a drugotuženik 15. travnja 2005. izjavio žalbu;
– rješenjem broj: Gž-784/05 od 16. lipnja 2005. Županijski sud u Zadru je odbio žalbe izjavljene protiv rješenja, kojim je određena privremena mjera, kao neosnovane;
– Županijski sud u Zadru je presudom broj: Gž-783/05 od 16. lipnja 2005. odbio žalbe prvo i drugotuženika te djelomično potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru, dok je rješenjem istog broja i datuma provostupanjsku odluku djelomično ukinuo (točka IV. i V. izreke presude i točke II. rješenja) i predmet u tom dijelu vratio na ponovno suđenje;
– protiv drugostupanjske odluke prvotuženik je 27. listopada 2005., a drugotuženik 21. studenoga 2005. podnio reviziju Vrhovnom sudu u Republike Hrvatske;
– na ročištu održanom 16. studenoga 2005. određena je dostava dokumentacije;
– na ročištu održanom 14. prosinca 2005. sud je pozvao tužitelje da urede tužbeni zahtjev;
– na ročištu održanom 16. siječnja 2006. glavna rasprava je zaključena;
– protiv prvostupanjske odluke broj: P-2924/05 od 30. siječnja 2006., stranke su izjavile žalbe te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zadru na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-726/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Također ukazuje se da je odredbom članka 434. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.) propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak započeo je tužbom podnositelja, koja je pod­nesena 31. siječnja 1992. godine Općinskom sudu u Zadru.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 3. lipnja 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, četiri (4) mjeseca i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred Općinskim sudom u Zadru koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima ili obvezama podnositelja, održao više ročišta te glavnu raspravu zaključio.
U povodu žalbe stranaka izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, kao i protiv rješenja suda o određivanju privremene mjere, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje.
Viši sud odbio je žalbe izjavljene protiv rješenja o određivanju privremene mjere, a u povodu žalbi izjavljenih protiv presude, viši sud djelomično je potvrdio, a djelomično ukinuo prvostupanjsku odluku i u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak.
U ponovnom postupku tuženici su protiv drugostupanjske odluke izjavili reviziju, dok je sud prvog stupnja održao tri (3) ročišta, zaključio glavnu raspravu i odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.
U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zadru na odlučivanje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(PRVOTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nisu pridonijeli duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko trinaest (13) godina. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu koji je postupak hitne naravi, zatim značaj koji ovaj postupak ima za podnositelje, kao i činjenicu neaktivnost prvostupanjskog suda (u razdoblju od 23. veljače 1998. godine do 8. travnja 2002. godine, što ukupno iznosi četiri (4) godine, jedan (1) mjesec i šesnaest (16) dana), Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojemu nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2092/2004
Zagreb, 17. svibnja 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.