USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

809

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Z. G. iz V. G., kojeg zastupa N. R., odvjetnik iz V. G., na sjednici održanoj 2. ožujka 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-12/06 (ranije predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: P-736/97), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od dvanaest (12) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Z. G. iz V. G. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.800,00 kn.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

 

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 15. studenoga 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod brojem: P-736/97, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

 

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Velikoj Gorici, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: P-736/97, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Podnositelj je 21. studenoga 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Velikoj Gorici protiv tuženih, E. o. d.d. – Podružnice Z. i V. Ž., radi naknade štete nastale u prometnoj nesreći.

Na prvom ročištu 13. siječnja 1998. godine dân je odgovor na tužbu.

Na ročištu 24. ožujka 1998. godine određeno je provođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

Sud je dopisom od 29. svibnja 1998. godine zatražio od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podatke o kaznenoj prijavi protiv drugotuženog, koje je izvijestilo sud dopisom od 27. siječnja 1999. godine da kod njih nije pokrenut postupak protiv drugotuženog radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće.

Vještaci su 12. kolovoza 1998. godine dostavili nalaz i mišljenje.

Ročišta su održana 4. svibnja 1998. i 14. rujna 1999. godine.

U međuvremenu, sud je 13. svibnja 1999. godine zatražio od Općinskog suda u Zagrebu, Vijeća za maloljetnike, u kojoj se fazi nalazi kazneni postupak protiv drugotuženog pokrenut radi izazivanja prometne nesreće. Dopisom od 31. svibnja 1999. godine Općinski sud u Zagrebu je izvijestio sud da je navedeni kazneni postupak broj: KMP-47/99 u tijeku.

Na ročištu 20. listopada 1999. godine saslušan je jedan od vještaka liječničke struke.

Na ročištu 22. studenoga 1999. godine saslušan je podnositelj kao stranka.

Na ročištu 18. siječnja 2000. godine saslušan je drugi vještak liječničke struke. Sud je pozvao punomoćnika podnositelja da se u roku od 15 dana očituje na nalaz i mišljenje vještaka.

Podneskom od 20. siječnja 2000. godine punomoćnik podnositelja je istaknuo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje te predložio zaključenje glavne rasprave.

Na ročištu 8. ožujka 2000. godine sud je, na prijedlog prvotuženog, odredio provođenje dokaza kombiniranim prometno-sudsko-medicinskim vještačenjem.

Sud je 3. travnja 2000. godine pozvao prvotuženog da dostavi fotoelaborat i izvid štete, a prvotuženi je podneskom od 10. travnja 2000. godine predložio sudu da zatraženo pribavi iz kaznenog spisa.

Za potrebe provođenja navedenog vještačenja, sud je dopisima od 14. travnja 2000., 12. lipnja 2000., 4. rujna 2000., 7. studenoga 2000., 29. studenoga 2000. godine zatražio od Općinskog suda u Zagrebu, Vijeća za maloljetnike, fotoelaborat i skicu lica mjesta iz kaznenog spisa broj: KMP-47/99.

Podneskom od 5. prosinca 2000. godine podnositelj je zamolio sud da provede dokaz vještačenjem, a podneskom od 8. prosinca 2000. godine podnositelj je izvijestio sud da se kazneni postupak vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod brojem: Km-33/00, te predložio da se iz tog spisa pribavi fotoelaborat i skica lica mjesta.

Nakon toga, sud je priklopio navedeni kazneni spis i pribavio foto-elaborat i skicu lica mjesta.

Rekonstrukcija na licu mjesta odgođena je 29. siječnja 2001., 30. travnja 2001. i 29. lipnja 2001. godine, te je provedena 14. rujna 2001. godine, kada je sud naložio vještacima da u roku od 15 dana izrade nalaz i mišljenje.

Vještaci su 6. veljače 2002. godine dostavili nalaz i mišljenje.

Sud je rješenjem od 8. ožujka 2002. godine pozvao prvotuženog da uplati razliku predujma za vještačenje. Podneskom od 19. travnja 2002. godine prvotuženi je dostavio potvrdu o uplati predujma.

Sud je nalaz i mišljenje vještaka dostavio strankama 22. travnja 2002. godine.

Na ročištu 12. rujna 2002. godine saslušani su podnositelj i drugotuženi, te je na prijedlog prvotuženog određeno provođenje toksikološkog vještačenja.

Na ročištu 30. listopada 2002. godine provedeno je toksikološko vještačenje.

Na ročištu 4. ožujka 2003. godine prvotuženi je predložio, a sud je rješenjem od 10. travnja 2003. godine odredio provođenje dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem.

Na ročište 12. lipnja 2003. godine nije pristupio ni vještak ni punomoćnik podnositelja, pa je sud na prijedlog prvotuženog rješenjem utvrdio mirovanje postupka.

Podneskom od 23. lipnja 2003. godine punomoćnik podnositelja je izvijestio sud da iz opravdanih razloga nije pristupio na ročište, dostavio je liječničku potvrdu, te predložio da se rješenje o mirovanju postupka stavi van snage i dozvoli povrat u prijašnje stanje.

Ročište zakazano za 5. studenoga 2003. godine je odgođeno zbog službene spriječenosti suca.

Na ročištu 3. veljače 2004. godine dopušten je povrat u prijašnje stanje, rješenje o mirovanju je stavljeno van snage, te je vještak liječničke struke saslušan na okolnost prigovora prvotuženog.

Na ročištu 9. lipnja 2004. godine određeno je novo medicinsko toksikološko vještačenje na okolnost prigovora prvotuženog.

Na ročište 14. listopada 2004. godine pristupio je vještak te istaknuo da ne može odgovoriti na sva pitanja jer spisu ne prileži sva potrebna dokumentacija.

Sud je potrebnu dokumentaciju zatražio 14. listopada 2004. godine od Centra za kriminalistička vještačenja »Ivan Vučetić« Ministarstva unutarnjih poslova, a ona mu je dostavljena 28. listopada 2004. godine.

Ročište je održano 3. veljače 2005. godine.

Vještak liječničke struke dostavio je 4. ožujka 2005. godine nalaz i mišljenje.

Nakon toga održana su ročišta 12. listopada 2005. godine, te 27. listopada 2005. godine kada je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.

Drugotuženi je 21. studenoga 2005. godine izjavio žalbu protiv presude.

Spis je otpremljen 2. siječnja 2006. godine Županijskom sudu u Velikoj Gorici.

 

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

 

Ustavna tužba je osnovana.

 

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

 

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Velikoj Gorici podnijeta 21. studenoga 1997. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 15. studenoga 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.

 

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici. Taj je sud u pravno­relevantnom razdoblju u pravilu redovito sazivao ročišta i provodio vještačenja. Do zastoja u postupku došlo je pri provođenju rekonstrukcije na licu mjesta koja je provedena tek 14. rujna 2001. godine iako je bila određena 8. ožujka 2000. godine, dakle nakon jedne godine, šest mjeseci i šest dana, a nakon rekonstrukcije sljedeće je ročište održano 12. rujna 2002. godine, tj. za oko godinu dana. Bez obzira na broj održanih ročišta i provedenih vještačenja, Općinski sud u Velikoj Gorici je prvi puta meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu nakon oko osam godina od podnošenja tužbe u parničnom postupku. Činjenica je da dosada u postupku nije donijeta pravomoćna odluka jer se od 2. siječnja 2006. godine postupak vodi pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici, radi odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu.

 

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

 

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

 

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

 

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, jedanaest mjeseci i dvadeset pet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositelja, ukupno trajanje postupka, dva razdoblja neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Velikoj Gorici, te posebno okolnost da dosada nije donijeta pravomoćna odluka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Županijskog suda u Velikoj Gorici dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

 

Broj: U-IIIA-4349/2004

Zagreb, 2. ožujka 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.